Dan za legende... Santiago Solari

utorak , 01.02.2011.

Image and video hosting by TinyPic
Santiago Hernán Solari Poggio, rođen je 7. oktobra/listopada u Rosariju, Santa Fe, značajna je legenda Real Madrida te jedan od onih igrača iz ere prvih Galaktikosa, trenutno igra u Urugvajskom Penarolu...

Njegova obitelj ima sportsku tradiciju, svi su bili nogometaši, njegov otac, njegova braća i stric, zanimljivo je kako je njegov bliži rođak također još jedna legenda Real Madrida - Fernando Redondo. Njegovi počeci vezani su za Argentinskog velikana Newell's Old Boyse, odakle je otišao u nogometnu akademiju Renato Cesarini, tu su ga zapazili skauti River Platea (čij je i bio navijač) i doveli u klub, svoj profesionalni debi zabilježio je 1996. godine. U svojoj prvoj sezoni u klubu osvaja Copu Libertadores a nakon toga dvije Aperture 1996–1997 i 1997–1998 te jednu Clausuru u sezoni 1996–1997. 1998. godine, kao 22-godišnjak odlučio je se okusiti u Europskom nogometu, njegova odrednica bio je Atletico Madrid. Tu je igrao dvije sezone, a u svom prvom derbiju (El Madrillenu) postigao je gol Realu, glavom. U sezoni 1999-2000, Atletico ispada iz Primere, desilo se tada rasulo, iz kluba su otišli izmeđuostalih Molina, Vieri, Valeron te mnogi drugi, postalo je jasno da će i Solari otići iz kluba. Na preporuku svoga rođaka, Fernanda Redonda, Lorenzo Sanz (tadašnji predsjednik Real Madrida) ga je odlučio dovesti u klub. Od svog dolaska u Madrid uvijek je bio kako Španjolci vole reći “suplente de lujo”, vječna zamjena, no nije se žalio. U prvoj sezoni za Real Madrid odigrao je ukupno 25 utakmica te postigao 5 golova. Posebno je bio lijep onaj Laziju, iz 2001. godine u Ligi prvaka, kada je u punom šprintu uspio lobovati protivničkog golmana. U narednoj sezoni Vicente Del Bosque prestao je vjerovati Steveu McManamanu i u potpunosti iskoristiti Solarijev potencijal, postao je popularni 'El Zurdo' sve češći starter u svim Realovim utakmicama, odigrao je u sezoni 2001-02 čak 42 utakmice u svim takmičenjima i tako postao jedan od najkorištenijih igrača te sezone, započeo je onu čuvenu akciju kod Zidaneovog gola u finalu Lige prvaka, a sve je zapanjivao svojom prodornošću i sjajnim driblnzima, zabio je u toj sezoni ukupno 5 golova, te sezone Solari je sa Realom osvojio Primeru. I u narednoj sezoni nije se mnogo toga promjenilo, bar ne na njegovoj poziciji, Macca je i dalje grijao klupu Solariju, dok je napadački dio ojačan Brazilcem Ronaldom. Te sezone Solari je odigrao 39 utakmica, nije se upisivao u strijelce ali je imao pozamašan broj asistencija, osvojena je Liga, a prije toga i Interkontinentalni kup te Europski Superkup. Naredne sezone u klub dolazi David Beckham, sustav se u biti nije mnogo promjenio, ali je bilo stalnih rotacija između Solarija, Becksa i Figa. No te sezone Solari je skupio najveći broj utakmica od kako igra u Realu, doduše većina od toga ulazeći sa klupe, ali broj od 43 utakmice dosta toga govori. Bio je bitna karika u Queirozevom sastavu, u Ligi prvaka postigao je dva gola (oba Mourinhovom Portu), a u bio je strijelac 5 ligaških golova, izmeđuostalih svakako se izdvaja njegov gol Barci na Bernabeuu za 1-0, Solari je tada skinuo dres, uistinu strastveno proslavio taj gol i pokazao koliko mu zapravo Real znači.

U sezoni 2004-05 sve više bio je pričuva, no nije se predavao, tražio je produženje ugovora, no Perez je odugovlačio te je samo bilo pitanje vremena njegovoga odlaska, u toj sezoni odigrao je za madridski klub 32 utakmice, postigao je tri gola, od toga dva Atleticu u El Madrillenu na Vicente Calderonu te jedan strašan gol iz voleja, gol Getafeu. 2005. godine 'umoran od zagrijavanje klupe', odlučio je napustiti klub nakon pet godina, napisao je pismo zahvale navijačima te otišao u Inter. Sa Realom je u pet godina osvojio dvije Lige, jednu Ligu prvaka i po jedan Interkontinetalni i jedan Europski Superkup, za klub je odigrao ukupno 167 utakmicu i postigao 16 golova. Slijedila je njegova etapa u Interu, tu se zadržao tri sezone i osvojio sa Interom tri Scudetta (2005–2006, 2006–2007, 2007–2008) i jedan Italijanski Kup, za Neroazzure odigrao je 71 utakmicu i postigao 7 golova. U ljeto 2008. potvrdio je odlazak iz Europe, otišao je u Argentinski klub San Lorenzo, tu se zadržao jednu sezonu, nametnuo se kao kapiten momčadi i zabio 4 gola u 24 utakmice, nakon jednogodišnje avanture u San Lorenzu, odlučio se okušati u Meksičkom nogometu, prešao je u Atlante i u 33 utakmice bio strijelac 5 pogodaka. 2010. potpisao je ugovor sa Urugvajskim velikanom Penarolom, gdje je rekao da će i zavšiti karijeru. Za reprezentaciju Argentine odigrao je 11 utakmica, u debitantskoj utakmici protiv Meksika upisao je asistenciju. 2002. trebao je ići na Mundijal u Japanu i Južnoj Koreji no na tome putu spriječila ga je povreda, Argentina je podbacila te nije uspjela ni grupu proći. Solari je inače oženjen sa Liz Solari, Argentinskim modelom, njegov stric Jorge bio je sudionik Svjetskog prvenstva u Engleskoj 1966. godine, dok je njegov mlađi brat Esteban Solari također profesionalni nogometaš i trenutno igra za APOEL. Santiago je poznat kao vrlo raznovrstan nogometaš i sjajna osoba, na klupskom nivou osvojio je sve što se može osvojiti i to ga čini jednim od najtrofejnijih aktivnih igrača, sigurno je da će njegovo ime ostati zlatnim slovima upisano u povijest Reala.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se