Dan za legende... Raul Gonzalez

nedjelja , 28.02.2010.

Image and video hosting by TinyPic
Raul Gonzalez Blanco rođen je 27. lipnja 1977., poznatiji kao Raul, španjolski je nogometaš najveći u povijesti, napadač, kapiten i živuća legenda Real Madrida, čiji je član neprekidno od 1994. Raul je također istaknuti španjolski nogometni reprezentativac, s preko 100 nastupa za izabranu vrstu, čiji je vodeći strijelac svih vremena s postignutih 44 pogotka. Također je, s postignutim 64 pogotkom, vodeći strijelac svih vremena UEFA-ine Lige prvaka, gdje je u dvije sezone bio najbolji strijelac natjecanja. Iako je po vokaciji napadač, u stanju je korektno odigrati i druge pozicije u momčadi, od polušpice do lijevog ili desnog krila. Prepoznatljive Raulove karakteristike su sjajna tehnika, odličan udarac lijevom i desnom nogom, kao i golgeterski 'nos' za pogodak...

On je počeo igrati u svom rodnom gradu Madridu ali predgrađu San Cristobal 1988. te se otišao sa 12. godina upisati u omladinski tim te momčadi. Nekoliko godina kasnije otac mu je pružio priliku da trenira u Atletico Madridu, jer je cjela njegova obitelj navijala za Atletico. U svojoj prvoj sezoni u redovima omladinskih pogona Atletica Raul je zabio čak 65 pogodaka. Atletico je tada bio najdominantniji klub u Španjolskoj te je bio jedan od najboljih u Europi, sljedeće godine Raul je unaprijeđen u kadete, te je Atletico u tom uzrastu bio prvak a Raul je pokazivao sve bolje rezultate, te je sezone postigao 60 golova, međutim predsjednik kluba, Jesus Gil, uklanja mlađe pogone kluba navodeći na 'gospodarske probleme' kluba. Tada je Raul prestao trenirati nogomet, međutim Raulov otac je onda napravio najbolji mogući potez u životu. Umjesto da sina natjera u školu, što bi većina roditelja uradila u tom slučaju, on ga je uzeo za ruku i odveo u omladinsku školu Reala gdje su mu treneri dali priliku da trenira. 1992. godine u kategoriji kadeta Raul je zabio 71 gol u 33 utakmice (samo je Portillo uspio napraviti bolji skor u omladinskim pogonima) nakon toga unaprijeđen je u Real Madrid Castillu gdje je u 7 utakmica zabio 13 golova. Te je bio pozvan u Španjolsku reprezentaciju U-18 gdje je na Svjetskom Šampionatu za mlade zabio 2 gola u 4 utakmice. Na pomolu je bio debi za prvim tim. Dana 29. listopada 1994, argentinski stručnjak Jorge Valdano, tada trener Real Madrida stavlja Raula prvi put u igru za prvi tim Reala, u tu utakmicu odigrao je fantastično uprkos tome što je Real izgubio od Zaragoze 3-2, tada je bio napisan poseban članak o njemu u El Mundu te su mu svi previđali sjajnu karjeru. Sa samo 17. godina pokazao je širok repertoar da postane velika legenda nogometne igre uopće. Njegov prvi gol nije mogao doći u boljem trenutku, desilo se to 5. studenog 1994. godine u El Madrillenu, bila je to utakmica titana, Real Madrid - Atletico Madrid na Santiago Bernabeuu. Raul je tada dao treći gol za Real Madrid u pobjedi Reala nad Atleticom 4-2. Nakon utakmice Raul je rekao: "Ja uživam igrajući nogomet, moj gol nije mogao doći u boljem trenutku, zahvalan sam svima". U 60. minute te utakmice bio je zamjenjen te dobio ogromne ovacije od publike - do tada neviđene. Tada je Raul osvojio svoj prvi naslov La Lige, bio je to veliki iskorak za jednog dječaka kao što je Raul. Raul je idalje pružao odlične partije i postigao vrlo važne golove, ključne za osvajanje La Lige u sezoni 1994-95. Dana 13, rujna 1995 debitirao je u Ligi prvaka u porazu protiv Ajaxa (1-0). Svoj prvi gol u najelitnijem svjetskom klupskom takmičenju postigao je protiv Ferencvarosa upravo te 1995. godine, tada je Ivan Zamorano postigao četiri gola na toj utakmici Luis Enrique jedan i jedan Raul. Međutim Real je tada nažalost ispao od Juventusa u četvrtfinalu. U toj sezoni Raul je za Real Madrid odigrao čak 40 utakmica i postigao 19 golova. Sezona 1996-97 predstavljala je veliki iskorak za Raula. Na klupu Reala stigao je Fabio Capello a u tim su stigli Peđa Mijatović i Davor Šuker s kojima je Raul sjajno surađivao. Tada su Raul i Šuker zabili čak 75% golova Reala u cjelokupnoj sezoni. Iako je Capello poznat po svojoj strogoći mislilo se da Raul neće imati što naučiti od njega, no Raul je tada sve iznenadio i rekao: "Capello je najbolji trener koji je mene ikad trenirao" - Capello je tada uzet u obzir kao jedan od najutjecajnijih ljudi na Raulovu karjeru. Te sezone igrao se El Madrilleno na Vicente Calderonu te se Raulu predviđao 'pakao' iz početka tako je to bilo. Rezultat potpuno neizvjestan, ali Raul je Raul, sjajno je se riješio tada ponajboljeg obrambenog igrača svijeta - Aguillere te sjajno Molini zabio gol kroz noge, cjelu utakmicu Raul je se igrao sa braničima Atletica da bi mu na kraju susreta upravo Aguillera pružio ruku i zagrlio ga. Nakon te utakmice usljedio je pakao na Montjuicu gdje je Real igrao za titulu protiv Espanyola, tada je Raul postigao dva gola i donio Realu titulu prvaka Španjolske. Svoj prvi jubilej u klubu doživio je 7. travnja 1997 godine, slavoi je svoju 100-tu utakmicu za klub. Krajem kolovza 1997. godine Real Madrid je razbio Barcelonu sa 5-2 u okviru Španjolskog Superkupa a Raul je postigao Barci tada dva gola. Te godine u klub stigao je mladi napadač iz Zaragoze po imenu Fernando Morientes. Tandem Morientes - Raul pokazao se jednim od najboljih u Europi. No tada su krenule kritike na račun Raula zbog noćnog života, no Raul je se oprao jednostavnom izjavom: "Sviju bih zamolio za oprost, ipak sam još mlad i nisam sazreo kao osoba, više se neće to ponavljati." - Naravno očekivano svi su to prihvatili kao ispriku. 1998. godine Raul osvaja svoj prvi internacionalni trofej bila je to Liga prvaka, gdje je Madrid u Amsterdamu golom Peđe Mijatovića savladao Juventus. Krajem kolovoza Real je izgubio Europski Superkup - savladao ga je Chelsea u Monacu sa 1-0. Jupp Heinecks dobio je otkaz a na čeo stručnog štaba došao je Guss Hiddink. Tada je Real Madrid 1. prosinca pobjedio CR Vasco da Gama brazilskog predstavnika u okviru natjecanja Interkontinetalnog kupa, a Raul je postigao pobjedonosni pogodak. Bila je to najbolja sezona za Raula do tada, osim što je postigao pobjedonosni gol na Camp Nou te sezone, Raul je po prvi put u svojoj karjeri postao Pichichi postigavši 25 golova ostavivši iza sebe Rivalda koji je postigao 24 i Claudia Lopeza koji je postigao 21 gol. Na početku sezone 1999/2000 trener Real Madrida bio je John Benjamin Toshack Real Madrid bio je u teškoj krizi, a usljedio je El Classico, Barca je bila veliki favorit pred meč, no Raul je postigao dva gola, ali ipak je rezultat bio 2-2, ipak povoljniji za Madridski klub. Zbog lošeg odnosa sa navijačima i upravom smjenjene je bio trener Reala Benjamin Toshack a u klub je došao Vicente del Bosque. U početku je Del Bosque kao napadački tandem forsirao Raula i Anelku što se pokazalo kao dobra odluka Španjolca, međutim Anelka je doživio nešto lakšu povredu, ipak dovoljno da mu Fernando Morientes uzme mjesto u timu. Tandem Raul - Morientes se pokazao kao odličan tandem, najbolji dokaz toga jeste finale Lige prvaka 2000. godine gdje su i Raul i Morientes postigli golove u utakmici protiv Valencije koju je Real dobio 3-0. U siječnju 2001 Raul je ponovo zaigrao na Interkontinentalnom kupu, gdje je Real nakon premlaćivanja Al-Nasra i Raja Casablance, ipak bio drugi, pobjednik je bio Corinthians. Raul je u sezoni 1999-2000 postigao 17 golova u 34 ligaške utakmice, no ipak njemu su više odgovarala kontinentalna natjecanja, u četvrtfinalu Lige prvaka Real se sastao sa Manchester Unitedom, United je izvukao sjajan rezultat na Bernabeuu (bilo je 0-0) da bi kasnije Raul sa svoja dva pogodkta osigurao Realu prolaz u polufinale, gdje su igrali sa Bayernom (Raul je opet strijelac dva pogodtka u dva meča) da bi kasnije Real igrao u finalu sa Valenciom, koju je kao što smo već napomenuli dobio 3-0, a Raul je bio strijelac. Te godine Raul je od strane IFFHS-a i FIFA-e izabran za najboljeg napadača svijeta. U sprnju 2000. predsjednik kluba postao je Florentino Perez, on je pokrenuo takozvanu 'galaktičku eru', te godine Real Madrid imenovan je za najbolji klub 20. stoljeća. Raul je bio kapiten tima s obzirom da na duže vrijeme nije bilo Fernanda Hierra, te sezone Raul je ponovo Pichichi sa 25 golova, opet je ostavio iza sebe igrača Barce, Rivalda. Real je te sezone uzeo La Ligu sa 7 bodova prednosti ispred Deportiva, ali ipak eliminiran u Ligi prvaka od strane Bayerna koji je kasnije postao Europski prvak, ali je Raul bio najbolji strijelac takmičenja. Proglašen je za drugog najboljeg igrača Europe od strane France Footballa iza Engleza Michaela Owena koji je dobio Zlatnu Loptu. Bio je treći u FIFA-inom izboru za igrača godine iza Luisa Figa i Davida Beckhama.

22. kolovoza 2001. Real Madrid osvojio je Španjolski Superkup gdje je pobjedio Zaragozu sa 2-0 a Raul je bio strijelac oba pogotka. U klub je tada došao i Zinedine Zidane, predviđala se velika budućnost tome timu. Del Bosque je Raula uporno forsirao kao centralnog napadača (usamljenog napadača) ali su iza njega bili sjajni playmakeri Luis Figo i Zinedine Zidane pomoću kojih je Raul zabio većinu svojih golova u toj sezoni. Real Madrid se te sezone prerano predao u La Ligi, te je bilo jasno da isti trofej neće osvojiti, jedina šansa za spas sezone bila je u Ligi prvaka, Real je lagano došao do polufinala gdje ga je čekala Barcelona, prvi susret igrao se na Camp Nou koji je Real lagano riješio u svoju korist, golovima Zidanea i McManamana Reala je čekao lagan revanš na Bernabeuu, gdje je Raul postigao jedan od svojih najljepših golova u karjeri. Usljedilo je finale sa Leverkusenom, gdje je Raul nakon sjajnog ubačaja iz auta od strane Roberta Carlosa majstorski pospremio loptu u mrežu Hans-Jorg Butta. Te sezone (2001-02) Zinedine Zidane izabran je za najboljeg igrača svijeta a Raul za najboljeg napadača svijeta. Upravo te godine Real Madrid igrao je utakmicu povodom 100-oga rođendana kluba protiv FIFA-inih igrača, rezultat je bio na kraju 3-3. 30. kolovoza, 2002 Raul osvojio svoj prvi Europski Superkup pobjedivši u finalu Feynoord. Nakon završetka Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji Raul dobija svog novog partnera u napadu a to je: Ronaldo! Real 3. prosinca osvaja Interkontinentalni kup, a Raul je odigrao fantastičnu utakmicu. Bila je to jedna od najboljih sezona za Raula, bio je drugi strijelac La Lige sa 25 golova i najbolji strijelac Lige prvaka sa 9 golova. Te sezone posebno će biti upamćeni njegovi uistinu fantastični golovi protiv Manchester Uniteda i Milana. Naredne sezone 2003-04 Real je prosuo nevjerojatno veliko vodstvo nad Valenciom i Deportivom i završio na četvrtom mjestu Lige, a Raul je bio drugi strijelac Lige i drugi strijelac tima, odmah iza Ronalda. Nakon toga usljedile su krizne godine za Real pa se ni Raul nije mogao posebno istaći, ali on je ostao onaj stari, najbolji dokaz toga je onaj pogodak protiv Barcelone u proljeće 2005. kada je Real Madrid slavio 4-2 u El Classicu, no nažalost baš u toj utakmici Raul je doživio povredu koja ga je sa nogometnih terena udaljila 5 mjeseci (do tada ozbiljnijih ozljeda nije imao) nakon toga usljedile su brojne kritike na njegov račun koje sigurno nisu opravdane s obzirom na njegovu 'veličanstvenost'. U sezoni 2006-07 trener Reala ponovo je Fabio Capello, kod njega su igrali samo oni igrači koji su se trudili, a takav je razumljivo bio Raul te je nagovjestio svoj sjajni povratak zabivši nekoliko ključnih pogodaka za osvajanje prvenstva. A svoj novi 'zenit' doživio je u sezoni 2007-08 kada je sezonu okončao sa 23 gola. 2008. potpisao je ugovor koji će ga sa Realom vezati doživotno. To bi bilo to o njegovoj karjeri klupskoj karjeri. A karakteristike koje su ga krasile jesu: Njegova domišljatost, u najtežem trenutku zna izvaditi tim iz kompleksne situacije, kao igrač je veoma pametan, instiktivan, a ono što treba napomenuti je to da taj igrač nikada u svojoj karjeri nije dobio crveni karton! Taj podvig su uspjeli ostvariti samo pojedini golmani. O njegovoj kvaliteti najbolje govore podatci da je Raul najbolji strijelac najboljeg kluba na svijetu i najbolji strijelac najelitnijeg nogometnog takmičenja na svijetu - Lige prvaka, postigao je 64 gola. Njegov osobni idol je Emilio Butragueno, igrač od kojega je dobio svoju 'sedmicu' - koja će biti 'zaleđena' i više je niko u Real Madridu neće moći nositi. Nadimak 'gospodar prstenova' dobio je kao što već sigurno svi znate zbog jedinstvene proslave gola, kada bi god dao gol ljubio bi prsten kao simbol njegove ljubavi prema njegovoj ženi, Mamen Sanz. Žene su mu dale nadimak Anđeo iz Madrida. Uživa u borbama bikova i čitanju. Dvojici sinova dao je imena Hugo i Jorge, po Hugu Sanchezu i Jorgeu Valdanu. Ima četiri sina i jednu kćerku: Huga, Jorgea, Hectora, Matea i Mariu.

Prema svemu ovome možemo zaključiti da je Raul Gonzalez Blanco najbolji igrač Real Madrida u povijesti i najbolji Španjolski igrač ikada, čak bolji od Amancia! Naravno i njegova reprezentativna karjera je sjajna, no sa Španjolskom nikada nije ništa osvojio, puka slučajnost. Njegov debi za Španjolsku reprezentaciju bio je dana 10. listopada 1996 u Pragu gdje je Republika Češka u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. dočekala Španjolce, rezultat je bio 0-0. Njegove definitivno najbolje igre za reprezentaciju viđene su 1999. na 2000. tu je Raul u 11 kvalifikacionih utakmica zabio čak 9 golova te bio najbolji strijelac istih. Igrao je na čak tri Svjetska šampionata i na sva tri zabio golove! Bila su to Svjetska prvenstva: U Francuskoj 1998. u Japanu i Južnoj Koreji 2002. (gdje je Španjolska ispala zahvaljujući sucima utakmice četvrtfinala) i na posljednjem 2006. u Njemačkoj. a golom protiv Tunisa na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006., postao je 18. igrač koji je postizao golove na tri različita Svjetska prvenstva. Naravno nastupao je i na Europskim prvestvima, ukupno na njih 2 (2000. u Belgiji i Nizozemskoj i 2004. u Portugalu). 2006. godine nakon završetka Svjetskog prvenstva u Njemačkoj trener nacionalne vrste Španjolske Luis Aragones u jednoj utakmici nije pozvao Raula! Ta utakmica označila je četverogodišnji niz ne nastupanja simbola Reala za Španjolsku reprezentaciju. Ono što je važno napomenuti jest to da se Luisu Aragonesu 2008. godine pred Euro 2008 u Austriji i Švicarskoj dao izglasat referendum o pitanju Raulova odlaska na Europsko prvenstvo. Naravno svi su Raula željeli u reprezentaciji ali ne i on Luis Aragones. Svejedno Raul je i dan danas najbolji strijelac Španjolske reprezentacije u povijesti, on je u 102. utakmice za reprezentaciju postigao i dalje nedostižna 44 gola. Tome valja pridodati da je Raul nastupao za reprezentaciju i na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti gdje je u 4 utakmice postigao 2 gola. Kada se sve sabere i oduzme Raul je u svojoj bogatoj karjeri postigao čak 363 gola! Od toga 227 u Ligi, 64 u Ligi prvaka, 1 na Interkontinentalnom kupu, 18 u Kupu kralja, 7 u Španjolskom Superkupu jedan gol u Europskom Superkupu i 44 gola za Španjolsku reprezentaciju. Prema svemu ovome napisanom o njemu možemo lagano zaključiti: Igrači su odlazili i dolazili ali jedan je ostao - Raul Gonzalez Blanco.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se