Dan za legende... Jose Antonio Camacho

subota , 27.02.2010.

Image and video hosting by TinyPic
Za Jose Antonia Camacha se smatra da je jedan od najboljih lijevih bekova ikada (naravno uz Roberta Carlosa) taj čovjek u Real Madridu proveo je velikih 15. godina, sa Realom je osvojio mnoštvo trofeja i bio kapiten bijeloga broda dugo vremena...

Sportski život Jose Antonia Camacha bio je obilježen po velikim uspjesima i ne rijetko teškim povredama. U Realu je igrao 15 godina i postao simbol kraljevskog kluba 80-ih godina. José Antonio Camacho Alfaro je rođen u Ciezi (Murcia), 8. lipnja 1955. godine. Sa 6 godina se preselio u Albacete gdje je počeo svoje prve nogometne korake. Bio je poprilično debeljuškast te mu se nije predviđala velika budućnost, nije bio izrazito brz i bio je veoma trom kao dječak, no u pubertetu je doživio velike promjene, njegova debiljna znatno je smanjena, pa je sa 14. godina počeo trenirati nogomet u mlađim katergorijama Albacetea, pokazujući sjajan talenat sa 16. godina debitirao je za mladu Španjolsku reprezentaciju gdje je trener tima bio Hector Rial! Velika legenda Real Madrida (za tim Reala isti je igrao 15. godina) te logično Camacha preporučio Real Madridu. U tome trenutku zainteresirana za Camacha bila je i Barcelona, ali je na nagovor Hectora Riala Camacho prešao u Real Madrid. Testiranje nije baš najbolje prošlo pa je Camacho najprije igrao za Castillu, tu je igrao jednu godinu i naredne 1974. godine pokazujući izvanredne rezultate pozvan je u prvi tim Real Madrida. Svoj debi doživio je upravo te 1974. godine u utakmici protiv Malage (Real je izgubio 1-0) ali je Camacho odigrao fantastičnu utakmicu. Tri godine bio je standardan u timu sve do 1978. kada je doživio tešku ozljedu na treningu. Pretrpio je ozbiljne ozljede križnih ligamenata i meniskusa u lijevom koljenu, ta ozljeda držala ga je izvan terena oko dvije godine. Nakon prve operacije koja nije dala željene rezultate Camacho je ponovo otišao pod nož - 1979. godine u Parizu je operiran od strane najboljih liječnika na planeti. Odmah nakon te doživio je još jednu katastrofalnu ozljedu nakon koje mu se predviđao kraj karjere, ali su hrabrost i upornost vrline velikih, pa tako i Josea Antonia Camacha. Od tada nije doživio niti jedne ozbiljnije povrede koja bi ga sa terena odaljila na duže vrijeme.

Bio je poznat po svojoj brzini, hrabrosti, predanosti, žrtvovanosti za tim a ono što ga je posebno krasilo bio je timski rad. Sa Realom je osvojio čak 9 titula prvaka Španjolske (1974–75, 1975–76, 1977–78, 1978–79, 1979–80, 1985–86, 1986–87, 1987–88, 1988–89), 5 Španjolskih Kupova kralja (1973–74, 1974–75, 1979–80, 1981–82, 1988–89). Bio je pobjednik Španjolskog Superkupa u dva navrata kao i Španjolskog Liga kupa kojega je osvojio u sezoni 1984–85. Dok je njegov najveći poduhvat u karjeri osvajanje naslova prvaka Kupa Uefa kojega je zajedno sa generacijom Quinta del Buitre uspio obraniti. Biti će zapamćena ona njegova utakmica protiv Valladolida u sezoni 1982-83 gdje je spasio čak 6 100%-tnih golova. Od iste utakmice postao je kapiten tima te bio kapiten igračima takve klase kao što su Hugo Sanchez, Emilio Butragueno, Martin Vasquez, Santillana i ostali. U Madridu ga smatraju posebnim jer je za taj klub odigrao preko 600 službenih utakmica od toga 414 u Primeri gdje je postigao sveukupno 22 gola. Godine 1989. oprostio se od aktivnog igranja nogometom pred prepunim Santiago Bernabeuom, u toj utakmici Real je pobjedio Valenciju a Camacho postigao gol iz penala. Cijeli Bernabeu bio je obliven u suze, cijeli stadion je plakao zbog njegovog oproštaja od nogometa, bio je to poseban trenutak koji će masnim slovima biti upisan u Realovu povijest.

Što se tiče njegove reprezentativne karjere i tu je bio logično sjajan, no da ga ozljede nisu sputavale upisao bi sigurno najviše nastupa za Španjolsku reprezentaciju ikada. Igrao je za mlađe kategorije Španjolske reprezentacije koje su ga lansirale u Real Madrid. Bio je u obrani prvi izbor kod svih trenera koji su u to doba trenirali Španjolski nacoinalni tim Debitirao je 25. veljače 1975 u Valenciji, gdje je Španjolska odigrala 1-1 protiv Škotske u kvalifikacijama za Euro 1976. Igrao je na četiri velika takmičenja od kojih su dva Svjetska (1982 i 1986 i dva Europska prvenstva (1984 i 1988). 1988. oprostio se od reprezentacije kada je Španjolska poražena od Zapadne Njemačke rezultatom 2-0. Nakon njegove izvanredne karjere, krenuo je raditi sa mlađim uzrastima Real Madrida. Dok je njegova prva profesionalna momčad koju je trenirao bio Rayo Vallecano, nako njega trenirao je timove kao što su: Espanyol, Sevilla, Benfica, pa je čak trenirao i Španjolsku reprezentaciju (1998-2002) i Osasunu, jedno vrijeme bio je i trener Real Madrida, ali samo u periodu kada je Vanderlei Luxemburgo dobio otkaz. Trenutno Camacho radi kao trener Osasune iz Pamplone.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se