Dan za legende... Predrag Mijatović

ponedjeljak , 22.02.2010.

Image and video hosting by TinyPic
Čovjek kojega u Madridu izrazito poštuju, Predrag Mijatović ostat će upamćen kao jedan od najboljih nogometaša na ovim prostorima, dok je asocijacija za njega 'Amsterdam'...

Nogomet je počeo igrati na Podgoričkim ulicama zajedno sa svojim vršnjacima, te ga još kao dječak počeo trenirati u Budućnosti tada iz Titograda. 1987. godine bio je pozvan u mladu reprezentaciju Jugoslavije koja je pokorila svijet - u toj generaciji izmeđuostalih bili su: Davor Šuker, Robert Jarni, Tomislav Piplica, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Siniša Mihajlović i naravno Peđa Mijatović... U dvije godine provedene u Budućnosti zabio je 10 golova u 72 utakmice. 1989. godine kao veliki talenat seli se u Beogradski Partizan s kojim u debitatskoj sezoni osvaja Kup Maršala Tita. Tjekom zime (1989/90) 20-godišnji Peđa bio je vrlo blizu potpisivanja sa Splitskim Hajdukom, tada je sportski direktor kluba sa Poljuda Jurica Jerković ponudio Partizanu čak 50 000 DM, Peđa je tada bio nadomak potpisa no političke struje su spriječile njegov prelazak u Hajduk. U Partizanu se zadržao do 1993. godine, te otišao bez odštete u Valenciju. Njegova debitatska sezona u Valenciji bila je sjajna, u 40 utakmica zabio je 26 golova (u svim takmičenjima). Ostale dvije itekako su bile dobre za njega (barem individualno) no sa Valencijom nije osvojio niti jednog trofeja. 1996. godine Mijatović je kao 27-godišnjak stigao u glavni grad Španjolske kao veliko pojačanje, no kako bi cjela ta priča dobila svoj epilog Lorenzo Sanz tada predsjednik Real Madrida u klub je doveo i Davora Šukera, igrača kojega Peđa kao što bi se reklo 'zna u dušu', a pored njih tu je bio Raul, tako da je se oformio 'trio fantastico'. Prva sezona za svu trojicu bila je fantastična, Peđa Mijatović kao graditelj igre zabio je čak 17 golova, Davor Šuker 27 a Raul 21 gol, već je tada bilo jasno da će ta generacija poharati svijet u narednim godinama. Naredna sezona 1997/98 definitvno je najbolja u Mijatovićevoj karjeri, Unatoč ozljedama i pomalo nedosljednosti u svemu tomu, on je ipak uspio 10 golova u 24 utakmice. Te sezone postao je ljubimac navijača jer je uspio zabiti pobjednički gol u finalu Lige prvaka u Amsterdamu 1998. godine protiv Juventusa, kako sam Peđa kaže, to mu je bio najljepši trenutak u životu.

Međutim, nakon što je te godine bio na vrhu svijeta, naredna ispotaviće se za njega će biti posljednja godina u Real Madridu. Unatoč tomu što je postigao gol koji je Realu donio 7. titulu prvaka Europe, trener madridske momčadi Jupp Heynckes nije htio da Peđa produži ugovor sa Real Madridom, iste godine se riješio i Davora Šukera te dao priliku Fernandu Morientesu i Saviu, kao napadački dvojac preferirao je tandem Raul - Morientes koji se kasnije pokazao itekako uspješnim. No Mijatović je i te sezone odigrao dosta kvalitetno, Jupp Heynckes ga je stavljao na poziciju krila ali ipak nije mogao pružiti onako dobre igre kakve je pružao na poziciji ofenzivnog veznog. To je bila njegova posljednja sezona u kraljevskom klubu, i na kraju kada se sve sabere i oduzme Predrag Mijatović je u 90 utakmica odigranih za Real Madrid zabio 30 golova, što znači da se u listu strijelaca upisivao u svakoj trećoj utakmici. 1999. godine prelazi u redove Fiorentine. U Firenci je Peđa igrao pod palicom dva trenera, najprije ga je trenirao Giovanni Trapattoni koji je od njega zahtjevao da igra mnogo defanzivnije nego što to on umije, pa je tako Mijatović u svojoj prvoj sezoni u Fiorentini zabio tek 2 gola, i naredne godine ništa bolje, tim je preuzeo Turski stručnjak Fatih Terim pod kojim je također postigao tek dva gola. Što znači: 42 utakmice 2 gola. Svoje posljednje godine klupske karjere proveo je u Levanteu u kojemu je u 21 utakmici postigao 3 gola.

Što se tiče njegove reprezentativne karjere, tu je bio zaista impresivan, još kao 18-godišnjak osvojio je svoj prvi reprezentativni trofej, a to je bilo Svjetsko prvenstvo za mlade u Čileu, tada se predpostavljalo da će ta generacija mladih momaka poharati svijet u 90-im godinama no sve to zaustavio je krvavi rat na Balkanu koji je trajao od 1991-1995. Nakon Jugoslavije Peđa je nastupao razumljivo za reprezentaciju Srbije i Crne Gore, s kojom je igrao na dva velika takmičenja Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. i na Euru 2000 u Danskoj i Belgiji kada je tim SR Jugoslavije izbacio u onom infraktnom dvomeču reprezentaciju Hrvatske. Njegova najbolja reprezentativna utakmica bila je ona protiv Mađarske na Marakani kada je postigao čak četiri gola u pobjedi SR Jugoslavije nad Mađarima, a prije toga u prvoj utakmici u Budimpešti je postigao tri gola. Tada je SR Jugoslavija (SiCG) dobila Mađarsku ukupnim rezultatom 12 - 1, naravno bio je to dvomeč odnosno baraž za plasman na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se