Dan za legende.. Ronaldo

četvrtak , 18.02.2010.

Image and video hosting by TinyPic
Sada ide moj najdraži igrač, kao što večina vas zna - Ronaldo Luiz Nazário de Lima, poznatiji pod svojim nadimkom - Ronaldo, nogomet je počeo igrati, kao i većina svojih sunarodnjaka, na ulici sa prijateljima. Na sreću za brazilsku reprezentaciju, on je bio jedan od onih sretnika koje su otkrili skauti lokalnog kluba i pozvali ga kada je imao 14 godina da se priključi njihovim treninzima...

Kao dječak, trenirao je u mlađim uzrasnim kategorijama Social Ramos Cluba i Sao Cristovaoa, a sa 16 godina dobio je poziv iz prvoligaškog kluba Cruzeira, koji se ne odbija. Već prve sezone, iako 16-godišnjak, odigrao je 14 utakmica za prvu momčad, postigavši čak 12 golova, čime je odmah pokazao kakva je budućnost pred njim. 1993. godine već je imao ubilježenih 57 utakmica i nevjerojatnih 59 golova za brazilsku U-17 reprezentaciju, a 1994. godine pridružio se i A reprezentaciji sa kojom je otputovao na Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama, osvojivši na tom natjecanju svoj prvi naslov svjetskog prvaka, iako nije dobio priliku za igru i sve je utakmice odgledao sa klupe za pričuve. Nije se takav talent mogao dugo zadržati u brazilskoj ligi. Već sljedeće godine, 1994., potpisao je za nizozemski PSV u kojem je odradio fenomenalnu sezonu, postigavši 30 golova u 33 utakmice. Sljedeće sezone, ipak, konkurencija u klubu je postala puno jača i Ronaldo je uspio skupiti samo 13 nastupa, iako je i u tako malo utakmica uspio postići 12 golova.

1996. godine napustio je PSV i pridružio se Barceloni, gdje je odmah po dolasku imao sjajnu sezonu - 34 pogotka u 37 utakmica. Dvije godine zaredom, 1996. i 1997. osvajao je FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša svijeta, postavši najmlađi nogometaš u povijesti koji je dobio tu nagradu i jedini kojemu je to pošlo za rukom dva puta. Unatoč odličnim igrama u Barceloni, gdje je ubilježio jednu od najboljih sezona u karijeri, nije se dugo zadržao u tom klubu i već 1997. godine je preselio u Inter, gdje je ostao do 2002. godine u razdoblju obilježenom teškim ozljedama. 1998. godine bio je sudionikom i svog drugog svjetskog prvenstva, ovaj put u puno značajnijoj ulozi. Tijekom tog natjecanja postigao je četiri gola, a i danas je misterija što se sa njim dogodilo u noći prije finalne utakmice protiv Francuske, koju je praktički prostajao na terenu, a njegova je momčad poražena rezultatom 3:0. Godinu kasnije, zaradio je tešku ozljedu koljena i nekoliko je mjeseci pauzirao od nogometa. U prvoj utakmici nakon povratka, protiv Lazia 2000. godine, uspio je odigrati samo nekoliko minuta prije nego što je ponovno ozlijedio isto koljeno. Nakon dvije operacije i 20 mjeseci rehabilitacije, uspio se vratiti pred početak Svjetskog prvenstva 2002. godine, na kojem je kasnije postao najbolji strijelac, a svoju je reprezentaciju uspješno predvodio do naslova svjetskog prvaka, postigavši i oba pogotka u finalnoj utakmici protiv Njemačke. 2002. godine po treći je put proglašen najboljim nogometašem svijeta, a nakon nesporazuma sa trenerom Intera Hectorom Cuperom napustio je taj klub i pridružio se madridskom Realu.

Taj je transfer izazvao toliko pozornosti da je prodaja dresova sa njegovim imenom na dan potpisa za Real oborila sve dotadašnje rekorde, a dokaz njegove popularnosti bila je činjenica da su navijači na svakoj utakmici skandirali njegovo ime, unatoč tome što je zbog ozljede bio izvan terena sve do listopada. U svom debiju u dresu Reala, Ronaldo je bio dvostruki strijelac. Svoju prvu sezonu u dresu Reala završio je sa 23 ligaška gola i prvim naslovom prvaka Španjolske, koji ranije nije uspio osvojiti sa Barcelonom. Sezone koje su uslijedile nisu bile toliko uspješne, s obzirom da je tijekom brojnih rehabilitacija nabacio nekoliko kilograma viška, što mu je oduzelo nešto brzine i okretnosti, ali unatoč tome Ronaldo je do sada u dresu Reala odigrao 120 utakmica i zabio čak 82 gola, no taj igrač uvijek je bio okretan i brz, i uprkos tome što je imao koji kilogram viška. 2006. godine nastupio je i na svom četvrtom svjetskom prvenstvu, a golom u utakmici protiv Gane postao je najbolji strijelac svjetskih prvenstava svih vremena! Sa 16 postignutih golova. U siječnju 2006. godine, nakon što pod vodstvom novog trenera, Fabia Capella, u Realu nije dobivao dovoljno prilika za igru, prešao je u redove AC Milana. I karijeru u Milanu obilježile su, nažalost, ozljede, iako je u prvoj polusezoni uspio odigrati 14 golova i postići sedam golova. U sezoni 2007./2008. je do kraja kalendarske 2007. godine uspio skupiti samo 60 minuta igre, a kada se trebao vratiti na teren, ponovno se ozlijedio na zagrijavanju pred utakmicu Lige prvaka protiv Benfice. 13. veljače 2008. godine, nakon što je u igri proveo samo tri minute, u utakmici protiv Livorna Ronaldo je ponovno zaradio tešku ozljedu koljena, koja je prijeti da će mu okončati karijeru, a izvan terena će je bio gotovo devet mjeseci. Tijekom oporavka od ozljede koljena Ronaldo je trenirao sa Flamengom, a uprava tog kluba mu je ponudila suradnju, međutim 9. prosinca 2008. potpisao je jednogodišnji ugovor sa Corinthiansom, velikim rivalom Flamenga, iako je Ronaldo ranije tvrdio kako je veliki navijač Flamenga. Prvu utakmicu za Corinthians je odigrao 4. ožujka sljedeće godine, a prvi gol postigao već četiri dana kasnije. Sa Corinthiansom je osvojio Campeonato Paulista, postigavši deset golova u 14 utakmica. Ronaldo je svoj povratak nogometu okrunio osvojivši sa Corinthiansom brazilski kup, što im je donijelo mjesto u Copa Libertadores 2010. godine, u kojem će igrati po prvi put u svojoj karijeri.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se