Dan za legende... Amancio Amaro

utorak , 09.02.2010.

Image and video hosting by TinyPic
Nakon Alfreda Di Stefana i Ferenca Puskasa, došli smo do velike legende madridskog Reala, Amara Amancia, za njega se smatra da je najbolji Španjolski nogometaš svih vremena, a daleko najbolji galicijanski nogometaš ikada...

Amancio je svoju nogometnu karjeru počeo sa 15. godina u obližnjem galicijanskom klubu u predgrađu La Corune, FC Victoriji, a nešto kasnije pridružio se najboljem galicijanskom klubu Deportivu La Coruni, gdje za četiri godine nije postigao niti jednog gola, no onda je usljedio njegov transfer u Real Madrid, naime Santiago Bernabeu (tada predsjednik najboljeg kluba na svijetu) nije želio njegov dolazak s obzirom da je u timu imao trojicu vrhunskih napadača i polušpiceva Ignacia Zoca, Luciena Mullera i Yanka Daucika. No kako je Deportivu bio prijeko potreban novac, isti klub je Amancia pustio za mizernih 5000 pesetasa. Kada je došao u Real Madrid i sam je znao da se skoro pa neće nikako moći izboriti za svoje mjesto u timu, a ako se tomu pridoda da u to vrijeme nije bio miljenik Santiaga Bernabeua sve to za njega izgledalo je kako san. 1962. došao je u Madrid, te nije imao skoro nikako prilike da zaigra u prvom timu, no kako su se Villalongi povrjedili par ključnih igrača isti je bio primoran ubaciti Amancia u igru, i to u Kupu Europskih Šampiona, to je bila utakmica protiv Andrlechta, koja je završila 3-3 a Amancio je tada postigao 2 gola. A svoj prvi ligaški debi doživio je iste godine u Sevilli kada je Real Madrid igrao protiv Betisa, te ga pobjedio sa 5-2 a Amancio je tada postigao 3 gola.

Već se tada znalo o kakvom će se igraču pričati ulicama Madrida budućih godina. Nakon toga i uprkos dolascima Pirria, Velázqueza, Sanchisa i Grossa, Amancio nije gubio mjesto u prvom timu. Najbolja sezona za ovog vrsnog polušpica je bila 1965/66, kada je u Ligi postigao 9 golova, a odlučo je finale Kupa Šampiona iste sezone u Heysel Bruxellesu kada je Real Madrid igrao protiv Partizana, tada je Madrid gubio od Partizana do 65. minute a onda je usljedila najprije asistencija Amancia, a onda i gol koji je Realu donio 6. titulu Kupa Šampiona. Amancio je osvojio čak 9 La Liga sa Realom, 3 Kupa Kralja, jednu Ligu Prvaka (tada Kup Šampiona) i uprkos tomu što je igrao polušpica čak je dva puta bio Pichichi u sezonama 1969-1970 i 1970-1971. Na kraju: Amancio je u čak 344 utakmice odigrane za Real Madrid postigao 119 golova u svim natjecanjima. Naravno Amancio je bio neizostavan član Španjolske reprezentacije, te je u 42 susreta na internacionalnoj sceni postigao 11 golova za Crvenu furiju.

Svoju karjeru Amancio je okončao 1976 u Real Madridu. Nakon što se umirovio najprije je dobio posao da radi sa mlađim uzrastima Madridskog kluba. Nakon što je radio određeno vrijeme u Castilli odlučio je si dopustiti malo odmora i posjećivati koride, tulume i sve ono što ga je činilo sretnim. Poslje kratke pauze Amancio je opet preuzeo Castillu (1982. godine) te otkrio sigurno jedne od najvećih legendi kraljevskog kluba: Butraguena, Míchela, Sanchisa, Martína Vázqueza, Pardezu. U sezoni 1985-86 je on vodio prvu momčad. Međutim, ishod nije bio jednako dobar kako se to očekivalo pa je napustio klupu Reala. Nakon nekog vremena kao konzultant, Amancio je dobio poziciju sportskog direktora Real Madrida. Nakon toga bio je na razim pozicijama u vrhovništvu kluba, a bio je glavni i odgovorni za organizaciju slavlja 100-godišnjice postojanja Real Madrida. Kakav je Amancio bio igrač govori i sama izjava Miguela Munoza (u to vrijeme trenera Real Madrid) koji je pred utakmicu finala Kupa Šampiona 1966 rekao: "Više bih volio u timu imati jednog Amara Amancia zdravog nego 10 Pelea."

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se