nedjelja, 30.10.2011.
Weekend, I love you!
Dragi moji, biti ću kratka i jasna! Ja obožavam ovaj četverodnevni vikend, unatoč tome što me moja sjajna obitelj već dva dana navlači preko različitih groblja. Zapravo, ima nešto divno, onako spokojno u tim grobljima... :)
Anyway, nadam se da i vi uživate, barem napola koliko ja uživam i da ćete znati iskoristiti ovaj posljednji produženi vikend ove godine. :)
Javite mi kako je prošlo!
Ljubi vas sve vaša V. <3
- 15:41 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
subota, 22.10.2011.
We all want the things we can't have
Ponekad se pitam je li to neko prokletstvo ljudskog roda. Kao da smo na nekim drogama, pa se svatko od nas, barem jednom u životu, zagleda u osobu koju toliko jako želi da to boli, ali - ne može ju imati. I još je sve pod kontrolom kad se radi o nekim plitkostima, nekim fizičkim privlačnostima i sl., ali... kad stvari dođu na razinu osjećaja, poželiš da se nisi probudio/la tog jutra kad ste se upoznali.
Najviše do čega sam ja došla u procesu "mrzim te" bilo je da sam poželjela da ju mrzim. I istog trena počela sebe mrziti što sam uopće mogla biti takva glupa kučka.
Pričale smo u ponedjeljak. Imala sam očajan dan i tih nekoliko desetaka minuta razgovora s njom i gledanja njenog prekrasnog osmjeha preko Skypea bilo je sve što sam željela taj dan. I cigaretu. I šalicu vruće čokolade, dobro.
"Hoću ić' spavatiii. Spava mi seee." - rekla mi je.
"Pa idiiii. :))"
"Ne, ne mogu. Treba mi cigareta prije nego što legnem" - napravila je neku 'I don't want this' facu.
"Pa onda idi pušiti." - odgovorila sam joj, smješkajući se jer me način na koji ona šizi ponekad prokleto nasmijava.
"Ali ne mogu na niti jedan balkon. A nisam sigurna jel' stara spava."
Sva umorna, nisam imala snage za to.
"Dođi na moj balkon. Idem i ja. :)"
"Dolaziiiim <3" - napisala je s velikim smiješkom.
Nagnula sam glavu na stranu ispred kamere, s facom 'nemoj me zezat' tak'.
"Nah, malo je prerano za ostvarivanje božićnih želja. :)"
"Besplatnih cigareta, misliš?" - nacerila se. Znala je da nije to.
"Ne govorim o cigaretama. Govorim o društvu." - namignula sam kameri. Nasmiješila se, pognula glavu i napisala: ":)".
"Uvijek želimo ono što ne možemo imati, zar ne?" - pitala sam ju, razočarana njenim kratkim odgovorom.
"Ne znam. Možda da, možda ne... :)" Podigla je glavu suznih očiju, pa je ponovno spustila prema tijelu.
I tako, nedorečeno i nedovršeno, s mnogo riječi koje ostaju visjeti u zraku završavaju moji razgovori s njom. Jednom ću dovršiti taj prokleti razgovor s njom. I niti jedna riječ neće visjeti u zraku. I onda će, kad je već tako umorna stalno, moći zaspati. Ali pokraj mene... :)
- 19:16 -
subota, 01.10.2011.
Nakon svih ovih godina...
Već odavno nisam pisala ovdje i na kraju sam shvatila sa mi je ipak potreban ovaj blog. Potreban da kažem što mislim. Da to i pokažem. Da stanem iza onoga u što vjerujem. Da se maknem onoga što mi u životu ne treba.
Zanima vas što se dogodilo sa mnom od mog posljednjeg posta? Nestala sam, na neki način. Odmarala se, očajavala, plakala, potiskivala sve u sebe, vratila se kući i krenula u nove srednjoškolske pobjede. Trebalo mi je "mojih 5 minuta" daleko od svih. Ali nisam ih dobila. Ona se još nije odlučila. Približila mi se, ponadala sam se, a danas... dalja mi je nego ikada. Kako se osjećam? Ne znam. Nikako. Prestala sam osjećati kada je zadnji put otišla, čini mi se. Usamljena sam, tužna, umorna, potištena, ali bez brige, sve je pod kontrolom. Moja happy face maska je na svome mjestu.
Prije sam bila razočarana ljudima oko sebe. Danas, nakon svih tih godina, naviknuta sam biti krivo shvaćena ili neshvaćena. U redu je, zaista... :)
- 19:11 -
