utorak, 26.07.2011.
So what are you runnin' from?
Od sebe. Svega. Svih. Da, znam. Uvijek isti odgovor od nas uništenih. I istina je. Od svega bježimo. I pokušavamo naći sklonište i onda kad ga nađemo, okrenemo se i shvatimo da smo se sakrili u naručje čudovištu. U neki tuđi svijet koji nam je stran i neobičan. Iskreno, ne vjerujem u čudovišta, barem ne u ona oko nas. Ali da, vjerujem da postoje ona u nama. Ona koja nas izjedaju, tjeraju da radimo stvari zbog kojih se kajemo, zbog kojih tjeramo osobe koje volimo od sebe. Ali ona nisu naš glavni problem. Mislim da nas više od naše duše brine duša osobe koju volimo. Barem je mene više brinula. I onda sam mislila da bi bilo pametno nekako se nagoditi s njenim čudovištem. Moja duša za njenu, right? Da, to je bio dogovor. I ja sam bila sigurna da je sve sređeno. Kako naivno. Tada još nisam znala da se s čudovištima ne sklapaju dogovori. Ni sa svojima ni sa tuđima. Jer bez obzira na to što mi ponudimo, oni će svejedno uzeti dušu. Jer su čudovišta, da. I koliko se god ja uporno trudila pronaći način da spasim to što je ostalo od njene, čini mi se da svaki put kad dođem s ponudom, od čudovišta dobijem samo jedno veliko "fuck you!". I znam, sad zvuči pomalo smiješno, da. I pomalo gubim nadu, da.
Dugo vremena sam mislila da se to dogodilo postepeno. Zbog svega što sam prošla u životu. To da sam postala čudovište. Ali onda sam shvatila da se to dogodilo odjednom, jednog dana, zbog odluke koja nije donesena tako naglo. Postojala sam ja i čudovište. I onda smo jednog dana postali jedno. Ja sam postala čudovište, ono je postalo ja. I više nije bilo mene. Ostalo je samo ovo danas, čudovište. Neprihvaćeno, neshvaćeno. Tog jednog dana sve se okrenulo, u tren oka da nisam ni primijetila. Tog sam dana odustala od života. Danas odustajem od sebe.
- 20:33 -
srijeda, 20.07.2011.
- 23:28 -
nedjelja, 17.07.2011.
- 14:42 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.07.2011.
'Cause it's not important anymore, is it?
Svake noći sjedim budna na prozorskoj dasci. Uvijek misleći na jednu stvar. Što ako me nikad ne upoznaš? Ne mene koja nikad ne skida osmjeh s lica, koja voli nagnuti čašicu i uvijek nasmijava društvo. Ne mene koja te odgurne od sebe svaki put kad mi stojiš preblizu jer "što će ljudi reći?". Ne mene koja pred svima šuti o svome odnosu s tobom. Ne mene koja miče glavu u stranu kad me pokušaš poljubiti. Onu mene u koju nisi zaljubljen. Onu mene koja nije zaljubljena u tebe.
Hoću da upoznaš onu koja ponosno stoji pokraj tebe na fotografijama. Onu koja više od svega voli grliti te i držati za ruku u mraku. Onu koja ne bi imala ništa protiv živjeti s tobom. Onu koja te voli ljubiti. Onu koju grliš kada mi suze skliznu niz lice. Onu koja se teško natjera da se oprosti s tobom i zalupi vratima tvog auta. Onu koja se smiri samo kad glavu nasloni na tebe, i sluša kako radi to tvoje malo srce, dok joj ti držiš ruku oko struka. Onu ispred koje stojiš i kad spustim glavu, onu koju moliš da te pogleda. Onu za koju se trudiš da ne primjeti koliko te boli kad tvoju ruku dotaknem upaljenom cigaretom. Onu koju grliš kad to napravi jer znaš da mene boli sto puta više. Onu koja ti neda da odeš i koja obožava ljubiti tvoj vrat. Onu koja ti prolazi prstima po trbuhu kad te ljubi samo da bi osjetila tvoj osmjeh usred poljupca. Onu u koju si zaljubljen od prvog dana. Onu koja je u tebe zaljubljena od prvog dana. Onu koju je strah to naglas izgovoriti. Onu koju izluđuješ jer si najbolji dečko kojeg je ikad upoznala. Onu čiji nisi. Onu koja nije tvoja. I koja vjerojatno to nikad neće ni biti.
I nekako mi se sad čini da ti je dojadilo sve to. Dojadilo ti je da si moj najbolji do sada, a ja tvoja najgora do sada. I sad bih sve ponovno, kunem se, drugačije. Bila bih sve tvoje, baš kao što si ti sve moje. Ali sada je prekasno za to, zar ne? Trebala sam to izgovoriti davno prije. Oprosti mi. Volim te.
- 00:58 -
nedjelja, 10.07.2011.
Mood: 
Listening to: Neno Belan - Dotakni me usnama 
Reading: Facebook wall 
Watching: Facebook wall 
Playing: Ništa
Eating: Ništa
Drinking: Juicy
Favorite quote at the moment: Ništa određeno, ali vrti mi se po glavi nešto kao "You think you know me? THINK AGAIN".
To do list:
* surfat' do 4 ujutro, a onda...
* ić' spavat! 
- 21:55 -
Magic circle called love
"Ponekad se stvarno moram truditi. Nakon svega što se dogodilo, teško je ne okretati glavu, znaš." - govorila mi je Gloria povlačeći prvi dim cigarete, najdražeg nam, crvenog Marlbora dok smo sjedile na klupi u parku.
"Znam draga, ali to te nikud ne vodi. Ta vaša...ljubav, ako se to tako zove. To je začarani krug, ne možeš zauvijek zatvarati oči pred istinom..." - počela sam joj panično objašnjavati, nervozno gazeći svoju cigaretu. Ne znam koju, već ih se previše nalazilo pod mojim nogama. Ne mogu si pomoći, volim uživati u dimu kada su mi nervusi na tankom ledu. A sada su doista bili.
Gloria i Nina činile su jedan od onih parova za kojima bi ljudi okretali glave. U svijetu u kojem žive na to su bile i spremne. Ili su barem tako mislile. Ni po čemu tipičan par. Za sredinu u kojoj žive neprihvatljive. A i bilo je teško preživjeti okružen prijateljima homofobima. Trebalo je svima objasniti zašto se stalno drže za ruke i zagonetno pogledavaju. No i to su nekako prebrodile. I svi su ih nekako prihvatili. Ili su barem navikli gledati ih tako zaljubljene. Valjda je zaljubljenost, što ja znam o tome. Ja sam ih u potpunosti prihvatila i podržavala, ali svejedno bi me nekako nervirale. Svađale bi se i mirile. Tisuću puta. Bez razloga. A Gloria je sada ponovno okretala glavu od istine jer, po tko zna koji put slomljena zbog Nininih hirova, nije mogla zamisliti život bez nje.
"Zaboga, Glory, pa sedamnaest vam je godina. Ona nije tvoj život, shvati." - počela sam povisivati ton na nju, u laganoj panici da će Ninu ponovno moliti za oprost zbog ničega. Doslovno ničega.
"Vesper, ne znaš kako je to. Ne možeš ni zamisliti kako je imati takvu predivnu osobu u životu. Ona je polovica mene, Vesp. Ja sam izgubljena bez nje, doslovno me fali polovica kad je nema!" - i Gloriu je hvatala panika jer nije mogla shvatiti moje nepovjerenje prema njihovoj sigurnoj i pomno isplaniranoj zajedničkoj budućnosti.
"Ne u ovom životu, Glory. Ne u ovom svijetu. Ne ovdje!" - sad sam se već derala na nju, nervozno povlačeći dim.
"Znam! Znamo to, i ona i ja! I ne mislimo ostati ovdje gdje svi upiru prstom u nešto čemu se ne možemo i ne želimo odupirati. Ja sam mislila da nas ti podupireš, Vesp. Pa i ti trčiš za Svenom kao luda. Između vas stoje jedino njegova ljubav prema usputnoj ševi, odbojnost prema ozbiljnim vezama i ti koja trpiš njegovo iskorištavanje umjesto da mu konkretno kažeš neke stvari! Ti njega VOLIŠ. I on tebe voli. Vaš glavni problem je njegov strah. On bi trebao prihvatiti da se volite i početi se tako ponašati! Sad mi reci u čemu je problem sa Ninom? Njoj ne vjeruješ, u tome je problem? Jer ona se neće predomisliti, vjeruj mi." - uvjeravala me Gloria u nešto što je samo prostrujalo mojom glavom. Ja sam još uvijek ostala na njenom miješanju Svena u ovu priču. I to me nekako dodatno razbjesnilo.
"Ne petljaj Svena u ovo. Ovo nema veze s njim. Misliš da je meni lako? Živim bez nade i povjerenja u ikoga. Sa tisuću i dvadeset fobija i paranoja! Prekini meni objašnjavati što stoji između mene i Svena! Zanima te što stvarno stoji između nas? Mi. Sven i Vesper stoje između Svena i Vesper. Moja razočaranja, nepovjerenje, ožiljci, suze, tablete, strahovi, bolesti i količina ljubavi koju on ne može podnijeti i ne želi imati. Njegova razočaranja, hirevi, nepovjerenje, nesigurnost... Moja ograničenja, glupost, pretjerana emotivnost i hladnokrvnost u krivim trenutcima, bulimija, autodestruktivnost, snovi o studiju prava i životu u Londonu... Njegova bolest, posao, snovi o djeci i obitelji... To stoji između nas. Ljudi koji pričaju, njegove bivše koje još uvijek ne mogu prihvatiti da su bivše. Sve to. Sve to što ja ne mogu prihvatiti i sve to što on ne može prihvatiti. I još tisuću stvari kojih se ove sekunde ne mogu sjetiti. Nama je dobro ovako. On je zaljubljen u drugu, a ja sam zaljubljena u svoje ožiljke i usamljenost. On i ja nemamo budućnosti. To što ne možemo skinuti ruke jedan s drugog ne znači da se silno volimo i da bi naša veza bila puna ljubavi i razumijevanja. Meni odgovara ovo što sad imamo. Daj shvati da on nije takav tip. I ne, nije problem u Nini. Problem je u tome što se ne mogu natjerati da vjerujem ikome!" - nabrajala sam glasno, jednoličnim tonom, gledajući Gloriu ravno u njene nebesko plave oči pune suza.
Još me nekoliko trenutaka gledala kako, gledajući nehotice na sat, brišem suze i palim posljednju cigaretu iz kutije, a zatim skinula pogled s mene. Spustila sam pogled i vratila leđa na naslonjač klupe. Nekoliko smo minuta sjedile u tišini. Tako glasnoj tišini. Sve mi se deralo u glavi. Nekako sam se uspjela natjerati da smirim svoj bijes i ugasim ga cigaretom.
"Oprosti..." - naposljetku je prozborila ispod glasa Gloria gledajući u pod.
Ovakva tvrdoglava i ponosna kakva jesam, nisam joj imala snage priznati da nema razloga ispričavati se. Uputila sam pogled na nekoliko trenutaka u daljinu i duboko uzdahnula. Samu sam sebe iznenadila. Nikad nisam ni znala da postoji toliko razloga zašto Sven i ja ne bi uspijeli zajedno. A sad, kada sam sve to naglas izgovorila znajući da je istina, nekako me počela gušiti spoznaja o tome da nismo stvoreni jedno za drugo. Osjećajući kako ostajem bez daha, povukla sam posljednji dim i nogom ugasila cigaretu bačenu na zemlju. Ustala sam i, otvarajući novu kutiju Marlbora, ponovno pogledala na sat. Ovaj put, malo pažljivije.
Umalo se gušeći u suzama i paleći prvu cigaretu iz nove kutije, uhvatila sam Glorijin zabrinuti pogled i uputila joj zbunjeni.
"Trebala bi prestati paliti cigaretu za cigaretom, znaš? Ionako jedva hvataš dah, a pušiš za troje ljudi." - govorila je iritantnim tonom i najednom mi se učinilo da govori glasom moje majke, koja zapravo ni pojma nema da joj kćer puši u prosjeku pola kutije dnevno. Od svoje četrnaeste godine. No danas je dan D, što znači da mi ni dvije kutije neće biti dovoljne.
"Idemo, već smo dovoljno vremena potrošile na trenutke očaja u parku." - odvratila sam joj.
"To je ionako naša klupa. Pa provele smo dvije trećine dosadašnjeg srednjoškolskog obrazovanja na njoj!" - sa uobičajenim velikim, iskrenim osmjehom, ali još uvijek suznih očiju, pažljivo je rekla Gloria čekajući moju reakciju.
Ali ja više nisam bila tamo pokraj nje. Sjetivši se Svena ponovno sam potonula u beskrajnu crninu i prazninu svojih misli. Bila sam naviknuta na tu tamu, a opet, svaki put kad sam dospjela tamo, bila sam ponovno izgubljena u vlastitim mislima. Svejedno, jedna je uvijek bila tu da me podsjeti gdje mi je mjesto. Moja glava je doista grozno mjesto.
- 19:58 -
četvrtak, 07.07.2011.
Fuck off!
So you know when your girlfriend doesn’t like your friends, and you love your girlfriend, but you love your friends….
And then you find yourself trying to juggle friends and your girlfriend, and it gets so stressful that you just wanna be like
- 19:19 -
- 19:17 -
Getting my hopes up
Mood: 
Listening to: Pink Floyd- Wish you were here
Reading: Neverending story is waiting, I just can't find time to start reading 
Watching: My laptop's desktop
Playing: Nothing
Eating: Nothing
Drinking: Water
Favorite quote at the moment: "Second star to the right, and straight on till morning." - Peter Pan
To do list:
* finish that fucking lunch your mother told you to do
* lose some fucking weight
- 12:38 -
Good morning! 
Well, to be quite honest, there is not anmore fucking morning in this fucking Croatia! It's afternoon.
The poin is; I was standing on my balcony at least for an hour. I just could't move, the wether is so beautiful. Theese days was cold, but now I think the real summer is here, finally!
Last night I was smoking for two hours because night sky was so amazingly beautiful. There was no clouds at all and all the stars were like... just a few inches above me. Billions and billions of stars and I saw them all. Even those little ones. It was one of those summer nights you never forget. 
So after beautiful night, there came beautiful morning. I mean, beautiful day. I want you all to enjoy it. Today I'll move away a bit from all the sorrow I feel inside and just let myself go. So, all of you out there: let youself go today, and share some love, guys and girls!
Love ya, all. 
- 11:42 -
