Božićna čestitka

Ti si moja svaka ljubavna pjesma
napisana u žaru ugasle vatre
hladnog pepela koji više ne gori
ali ipak grije naše pozeble ruke.

Iz tog pepela neće ustati Feniks
i ne vidimo u njemu spasenje
nećemo ga posuti ravnicama
da na njemu niknu mladice.

Vlakovi što dolaze i odlaze
i glasovi koji navode perone
nama su samo pusto naklapanje
ljudi koji pokušavaju pobjeći.

Mi koji smo prihvatili mirovanje
u najdubljim sferama naših duša
ostavili smo samo jedan kut
za divljanje ove mrtve vatre.

Čak je vruće dlanovima mojim
ponad tog pepela, bez žara
tu je još noćas gorjela vatra
a sada... tinja neka klada stara.

Ovo je pjesma napisana u nekim sličicama, podsjeća me na imažinističku neku pjesmu, a stvarno sam samo nizala slike koje su mi se pojavljivale u glavi.

Badnjak je i danas će se paliti vatre po selu. Primijetila sam kako brzo izgore, koliko god velike hrpe drveća naslagali. Ali poneka stara klada, stari balvan, uvijek nađe neki komad drva koji tinja idućih nekoliko dana... najuporniji od te vatre, još na hladnom pepelu i nema smisla njegovo postojanje, ali on i dalje gori.. pjesma zvuči pesimistično, ali zapravo, jednom kad pročitati ovo, optimistična je, zar ne?
Radije bih bila ta klada nego li vatra!


Svima vama sve najbolje, a sad po redu što kome najviše želim:

Osobi, da uvijek ostane u mojim stihovima.

Black Angel, da me nikad ne zamrzi, gdje god nas život vodio.

Here'/s my key philosophy, da uvijek ostane predivna kao što jest.

Didi, da nastavi vjerovati u anđele i pisati najljepše ljubavne pjesme, da nas svih ima što grijati u hladnim zimskim noćima.

Nini1989, da uvijek ostane upravo takva kakva jest jer je savršena, to je sve što njoj znam reći.

Laetitii Dale, da nikad ne zaboravi korake i nikad se ne oslobodi čarolije.

mrak66, da pronađe izgubljeno vrijeme.

viam inveniam, da uvijek zadrži svoju dušu tako mladom i predivnom.

Shadow86, da nastavi gurati, jer on to može izgurati.

Bella's world i Leah Can Fly, da nikad ne odustanu.

nestaje sunce, da se napokon vrati na blog


31.12. 2009. EDIT:

Svima sretna Nova godina, puno sreće i zdravlja i kako to već sve ide... puno inspiracija i puno predivnih postova kao ovi što ste ih do sada imali, puno ljubavi i ugodnih susreta, puno novih otkrića na polju života i puno vatrometa večeras (eto, i jedna sasvim banalna stvar da se nađe :)))

19.12.2009. u 18:55 |

ostavi trag… (23) | printaj. | x | ^

jorgovan

Kiša miriše na jorgovan.
Kad pogledam u tmurno nebo
i vidim kako padaju na mene
kristali stotine sivih oblaka
tada mi zamiriše jorgovan.

Led miriše na jorgovan.
Led na mojim stopalima
dok pokušavam trčati
ponekad ima zvuk violine
koju svira nepoznat gudač.

Jutro miriše na jorgovan.
Kad otvorim oči zrakama
nekog bezbojnog sunca
koje opet neće obasjati
tvoje tijelo do mojega.

Imaš oči boje jorgovana.
Znam da nemaš, ali pusti
neka živim u uvjerenju
nešto u njihovom plavetnilu
me podjeća na miris jorgovana.


Sretni vam i ugodni blagdani i sve najbolje za Božić i Novu godinu i što god slavili... čak i ako ne slavite, avša ADC vam želi sve najbolje svima!

:* :* :*

19.12.2009. u 18:48 |

ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^

Bitak je bit bića kao bića

Žao mi je što vam se nisam javljala, naprosto nisam imala vremena, ni sama nisam primijetila kako je brzo prošlo. A i glava mi je poprilično prazna u zadnje vrijeme, jedva sam sklepala neki pjesmuljak, nadam se da će vam se svidjeti.
Post je naslovljen rečenicom iz filozofije koja trojki iz prve dvije klupe razreda 4a zaradila mnogo školskih sati smijeha. Neka bude vedar početak posta, pošto mi je trenutno ''voljeni moj otac'' poprilično spustio raspoloženje svojim uobičajenim porokom. Znate već, valjda, nakon ove 3g mog pisanja.

Pozdrav, dragi moji blogeri! Vraćam se u smrad stvarnosti!

Munje su daleko ispred nas,
voljela bih ćutiti ih iza sebe,
ali večeras je tako mirna noć
nemoj danas misliti o njima.

Petljaj mi nježno po kosi,
to je sve što možemo sada
i šuti - ne trebamo riječi
samo zaklon od našeg jada.

Možda neka pješčana oluja
razbaca naše pedantne dine
pustinja iz prijašnje pjesme
i zrna budu slagana opet.

I kad ne budeš mogao naći
stope kojim išli smo nekad
kreni gdjegod da kreneš
svi putevi te vode meni.

I kad dođu gromovi i kiša,
rastri naše sunce da grije
i da osuši riječna korita
jer mi smo zaboravili osjećati.

09.12.2009. u 19:14 |

ostavi trag… (33) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Došli su i ostavili trag

Nina1989
Black Angel
Dida
nestaje sunce
Viam inveniam
mrak66
zvonjava
Vitae
nadripjesnik
and all hope is gone
Laetitia Dale, začarana balerina
Here/'s my key philosophy
Dawn_616
sjedokosi
*perfect stranger*
Shadow86
Leah Can Fly

Linkovi

super dizajnovi (nekromant) ;)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Fragmenti sjećanja.
Sjećanja osjećanja.
Osjećanja prošlosti.
Prošlosti sadašnjosti.