This is how you remind me...

Svako si povremeno može dopustiti patetiku, zar ne? A kad već mora biti patetika, neka bude javna patetika. Kad je bal, nek je maskenbal.
To je način na koji djelujem - povlačim se kad postane gusto, čekam da se situacija smiri, da sve opet bude po starome, da se onda mogu vratiti... ali sad jednostavno ne želim ''vraćanje na staro''. Želim ovo. Upravo ovo što jest. Bez obzira na emocionalnu zakržljanost, bez obzira na ekapizam, manjak samopouzdanja i sve one osobine koje dijelimo i koje nam odgovaraju, ali koje ponekad tako znaju ići na živce...
To je način na koji djelujem - lovim ljude u svoju mrežu. Postavim niti neprihvaćanja i hladnoće, privućem ljude svojom distanciranošću i onda im dam nadu da me mogu pretvoriti u ''osobu s osjećajima'', da ne budem ''sjena apstraktnog čovjeka''. Na taj način djelujem. Obično ih promatram dok se koprcaju, ostavim ih da se sami izvuku odande, da ponesu od mene vječne rane... zašto? Možda sam jednostavno zla. Možda mi nije stalo, uistinu.
Mislila sam da si se uhvatio u tu mrežu. Prvo sam se smijala - lijepo, sad znaš kako je. Onda sam se zamislila - želim li ja uistinu to? Napokon, pogledala sam malo bolje - nisi se uhvatio. Nemaš pojma koliko sam sretna bila što se nisi uhvatio. Zarobljen, bio bi samo jedan u nizu, iskvarila bi te, isisala život iz tebe i ostale glupave usporedbe koje možeš naći.. promjenila bi te, a odgovaraš mi baš ovakav kakav jesi, ne želimte mijenjati.
Plašiš me. Nisam te trebala vrtjeti oko malog prsta, nisam trebala igrati razne uloge. Samo si došao i bio tu, kao da nikad nećeš otići.
Valjda sad shvaćaš zašto stalno bježim. Bojim se toga što ti nisu trebale igrice - one su mi do sada bile jedino oružje. Bojim se te odlučnosti koju imaš. Nisi obećavao - tim još gore - kao da nije potrebno obećanje, kao da se sve podrazumjeva...
Samo tražim vremena, uvijek ću tražiti vremena, vjerojatno ću dok god bude trajalo ovo sve (na neodređeno, zar ne?) odgađati riješiti se toga. Možda i bolje - misliš da ne mogu, ali ja sam svijesna da te mogu vrtjeti oko malog prsta. Bolje da ostanem distancirana, jer si ti zadnja osoba kojoj to želim napraviti.
S druge strane - uspjet ću se opustiti, znam da hoću, samo trebam vremena. Mladi smo, vremena imamo, prvo me pusti da shvatim gdje sam sama, gdje sam s tobom, što osjećam uistinu.
Mladi smo, imamo vremena. Mlada sam, imam volje, bilo bi šteta potjerati te.
Da, znam da te neću potjerati, rekao si mi to prije 5 minuta...

28.04.2009. u 20:56 |

ostavi trag… (16) | printaj. | x | ^

You were my guardian angel

Naravno da me mrziš, samo neki idealni renesansni čovjek me ne bi mrzio, a idealan je upravo zato jer - ne postoji.
Znam što sam napravila, znam kako će mi se to odbiti o glavu, znam to već sada, ali kad bi mogla vratiti vrijeme... zar ima smisla razmišljati o tome što napraviti kad bi mogla vratiti vrijeme? Ne može bit vraćeno, nema smisla trošiti energiju na stvari koje ne mogu promijeniti, ali da mogu vratiti vrijeme - gledala bi. Nekad stvari koje su bitne ne vidimo zbog lažnog savršenstva koje je naslagano preko njih. Znala sam od početka kako će završitit. Kako? Jer znam, uvijek sve znam, jer vidim što će se dogoditit, ali tako često to ne prihvaćam. Zašto? Jer sam trebala svoju dramu, odjahati u suton i onda se probuditi i shvatiti da je izlazak sunca još bolji, a svaki dan nakon toga... ali zašto ti to pričam?
Naravno da me mrziš. Bio si mi najbolji prijatelj, žao mi je što sam te povrijedila. Ne možeš reći da nisam, ne možeš glumiti renesansnog čovjeka. Ono što sam napravila jest neoprostivo, ne tražim da mi oprostiš jer ima neki dio svakoga od nas koji to ne bi dopustio - duboko u sebi, znaš da me mrziš.
Duboko u sebi, ti znaš da je tako trebalo biti - znao si to i rekao mi to kad sam se ja smijala s onom slavom rječi ''nikada'' na usnama, pitala se kako tako nešto možeš misliti... jel moguće tako dobro nekoga poznavati ili je to samo predosjećaj?
Ne tražim oprost, jer nema smisla tražiti ga, ne tražim pomirenje s time, jer se to neće dogoditi - ne tražim ništa jer je upravo to ono što zaslužujem, zar ne?
A sve je ono što sam dobila...
Jedino što tražim jest da mi dopustiš da ti se zahvalim. Hvala ti što si bio tu da me izvučeš iz tame kad sam pala u nju, što si me podsjećao da sam živa, što si me držao kad sam hodala po rubu, i na kraju... hvala ti što si me doveo do mjesta kad sam te mogla pustiti i nastaviti dalje - znaš gdje me doveo put. Da nije bilo tebe, nikad ne bi to doživjela. Hvala ti, uvijek ću ti biti zahvalna.
Hvala što si me doveo do ''poslije''...

26.04.2009. u 09:57 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

Like an Angel you came, every time when i prayed...

Kako otići? Što to misliš?
Očito me ne shvaćaš, malena, očito ne znaš zašto ostajem, zar ne? Prijatelji su najveće blago na svijetu, a ja imam tebe - pa kako otići, reci mi i napravit ću to.
Koliko puta smo si rekle 'nemoj nikome reći' i zatim izbrbljale neku tajnu, ali neku važnu tajnu, ne ono bezazleno ćaskanje za koje se zna da će se reći nekome drugome, ne glupe tračeve, već one tajne koje se ne govore nikome nakon što se jednom kažu. Mi imammo prešutan dogovor da nećemo plakati, imamo prešutan dogoor da se ne ljutimo jedna na drugu kad se ne čujemo cijelo ljeto... imamo prešutan dogovor da se uvijek vraćamo jedna drugoj, prešutan dogovor da smo jedna drugoj boginje, nedostižni ciljevi, ali da smo bolji od one druge. Ljutimo se međusobno i ljubomorne smo kao mala djeca (znaš ti to, znam i ja), ali se držimo toga da smo si podrška, pokušavamo ispraviti ljubomoru i pomoći drugoj da dostigne našu razinu...
Imamo prešutan dogovor da si ne govorimo koliko si značimo, zar ne? Nema veze, meni odgovara. Znaš sve, znaš što si mi, ali tiho, nemoj reći Gabrieli ;)
I kako onda da odem, znajući da napuštam anđela, dok se toliko ljudi moli za jednoga?

21.04.2009. u 22:37 |

ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^

Queen of drama, Godness of lies, Bitch of life

I washed my hair - your smell is gone
And the last touch... do I miss it at all?!

Prioriteti. što želiš biti u životu? Ja želim biti TKO. Osoba sam, ne komad plastelina koji se oblikuje kako drugima pada na pamet.
Dogodilo mi se nešto jako čudno pred nekoliko dana. Kad je ono bilo?
Postoje oslonci na koje se oslanjamo unutar sebe, naši snovi koje slijedimo jer smo mi tako odlučili i jer nas tjeraju da budemo ono što najviše želimo biti, ono što smo si zacrtali u glavi. Jako dobrio oslonci, jako dugotrajni, jako stabilni i samo mi odlučujemo kakvi su točno. Jako, jako dobri oslonci koji nam nikako nisu dovoljni već stalno tražimo nešto više i izmišljamo puste razloge zašto ne želimo samo te oslonce. Što to tjera ljude da traže razloge za život u nekome drugome, da u ekstremnim slučajevima (ma, koji ekstremi, ima toga svuda oko nas) odbijaju živjeti bez te osobe?
Jeste li ikad bili centar nečijeg svemira? Svatko od nas je dopustio da mu netko bude centar svemira, barem jednim dijelom, ako ništa drugo. Zašto? Koliko nas to nesigurnima sve skupa čini. Nije lakše ići zajedno, teže je! Zašto sav svijet čudno gleda kad se netko odluči hodati sam i zašto život uvijek ima neke uvrnute načine da dokaže da to ne može, da to ne ide.
Nisam ja ničiji hobij. Nisam ničiji trofej. Nisam ničija cura. Ničija žena. Ničija ljubav. Ničije micek, cucek, malena i slični nadimci koji se davaju takvim osobama... Nisam. Ja sam ja, ja ne želim btii ništa od toga, zašto ljudi pokušavaju postići upravo to?! Ja upravo to ne želim postići.
Hladni poslovni partnerski odnos? Hm, to čak i ne zvuči loše.
Što želim? Imati stvari pod kontrolom, da nikakav osjećaj ne dira moj hladan racionalan svemir i da nikakva osoba ne gura svoj nos u njega pokušavajući mi biti glavni potporni stup.
Sporedni može, ali igram ili na obostrano ili na ništa.

Zar sam i nakon ovih riječi ja ta koja odlučuje?

17.04.2009. u 15:25 |

ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^

Dying in laughter, but you know the answer, cause I will be the one...

Naravno da mu želim sve najbolje.

Post je izbrisan jer postoje ljudi i ljudi, a ja sam čovjek.

"Zaista, treba da svladamo
ovu našu ćud opaku,
pomamu i čežnju svaku,
jer zapravo mi sanjamo.
Tako treba, jer ovo je
čudan svijet i čudan dan
gdje je život samo san,
a iskustvo moje sudi:
čovjek sanja ono što je,
sanja, dok se ne probudi.

I kralj, koji vlada svima,
sanja kako zapovijeda,
u toj varci sebe gleda
kako mnoge časti prima,
a na vjetar sve ih piše,
jer smrt strašna sve ih briše
i u prah će sve to strti.
Tko je dakle željan vlasti
kad zna da će jednom pasti
čim se prene-u snu smrti?

Gavan sanja blago svoje
i posvuda strah ga prati,
bijednik sanja kako pati
sve tegobe i nevolje.
Sanja, kom se uspjeh nudi,
sanja, koji časti žudi
i tko vrijeđa bližnjeg svoga.
Tako eto stvari stoje:
svaki sanja ono što je,
samo nije svjestan toga.

I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu.
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
prazna sjena što nas ovi.
O, malen je dar nam dan,
jer sav život-to je san,
a san su i sami snovi."

"O malen je dar nam dan, jer sav život-to je san, a san su i sami snovi"...

05.04.2009. u 15:07 |

ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Došli su i ostavili trag

Nina1989
Black Angel
Dida
nestaje sunce
Viam inveniam
mrak66
zvonjava
Vitae
nadripjesnik
and all hope is gone
Laetitia Dale, začarana balerina
Here/'s my key philosophy
Dawn_616
sjedokosi
*perfect stranger*
Shadow86
Leah Can Fly

Linkovi

super dizajnovi (nekromant) ;)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Fragmenti sjećanja.
Sjećanja osjećanja.
Osjećanja prošlosti.
Prošlosti sadašnjosti.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se