Shattered

Mene nije pretjerano briga, koji je tvoj problem?

Poanta je, da kad dođeš do jednog dijela, prestane te uistinu biti briga. Mnogo ljudi kaže da postoje važne i nevažne osobe u tvom životu, i nekako si svi uzimaju pravo da određuju tko ti je važan, a tko nije, zar ne?
Zapravo, na kraju upravo ti ljudi koji ti to govore - oni su nevažni. Oni ti jedini od svih nemaju pravo to govoriti, jer te najmanje poznaju i imaju najmanje obraza da ti to uopće kažu. Ostaješ potresen, ostaješ zbunjen, ostaješ zatečen istinitim riječima lažljivih ljudi... okreneš se i shvatiš kako je brzo prošlo. Prije samo šest mjeseci... tko bi rekao da stvari mogu tako ići? Loše? Dobro? Ne. Mislim da nije ni jedno ni drugo. Loše je zapravo isto što i dobro, samo malo manje egocentrično. Mislim da je samo prošlo.
Koja vam je prva misao ujutro kad se ustanete? Žalite li za proteklim danom ili za ovim koji slijedi. Uživate li u mirisu jutarnje kave ili samo pustite da proleti kraj vas kao dio navike? Uživate li u snovim čak i kad su noćne more? Da, moguće je uživati u noćnim morama - u lijepim snovima ne možeš biti junak.

Sunce. Lagani povjetarac. Otvorena livada, trava je mlada, tek iznikla, zemlja još vlažna od tek otopljenog snijega. Hladni povjetarac. Pogled ka istoku.
''Tako dakle završava?''
Osmijeh. Na čijem licu? Ne bih znala reći. Moje, njegovo, oba se miješaju.
''Misliš?''
''Ne znam. Ti mi reci.''
Pogled. Dodir.
''Zar uistinu ikad završava?''
Smijeh. Odzvanja u hladnom povjetarcu. U daljini izlazi sunce. Grimizno sunce, boja kraljeva.
''Ne.''
''Ne?''
''Gotovo je, sjećaš se? Vrijeme. Koje ide. Ne stoji. Čemu vječnost?''
''Gotovo je.''
S tim riječima, nestaje u grimiznoj boji istočnog sunca. Točka na i. Vidimo se u idućem životu. U ovom životu

28.03.2009. u 14:14 |

ostavi trag… (11) | printaj. | x | ^

Take it away, I never had it anyway...

Možeš uzeti moje osjećaje, nije kao da ću primjetiti da je išta oduzeto, shvaćaš li me, svijete? Može me povrijediti, možeš me voljeti, možeš me mrziti... uvijek ću imati samo jednu reakciju. Da, znam da bi mogla promjeniti stvari, da bi se mogla boriti protiv toga,, ali nekako nemam volje. Ne da mi se, niti se sjećam kako je bilo prije. Čudno, točno znam dan kad je sve nestalo, dan, sat trenutak... noćnu moru koja me progoni od tada. Nije prošlo dugo, skoro pa goddina dana, ali tog jutra je već bilo nešto loše u zraku, uvijek bude nešto u zrake, na to se navikknete, čudni predosjećaji i slične stvari - paranoja, ugavnom. Čudno se sada sjećati toga, kaoda se dogodilo nekome drugome, flasbackovi slika koje me proganjaju od tada i pokušaji određivanja - što bi trebala osjećati osim bijesa? Jeli moguće uopće išta osjećati nakon toga? Kao da je netko isključio sklopku, prerezao žice, osigurao da nijedan signal što bi trebala osjećati dođe do mene. Zato to tek sad govorim? Zato jer nastavite sebe uvjeravati da nije tako, da ste samo osoba hladna po prirodi, da si umišljate... ptsp. Jedan od prvih simptoma je upravo to. Čudno je tako pričati o tome, osjećam s ekao da kradem nečije mjesto pod suncem. Iako, zaslužila sam to mjesto.
Imam samo bijes. Volim biti bijesna - posjeti me na to da sam još uvijek čovjek.

13.03.2009. u 10:22 |

ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^

Whispers, Whispers - I can take it all life long...

Najslađe pogreške su upravo one kod kojih zabijamo glavu u pijesak i već si tada govorimo da ih nećemo ponoviti, a onda si prvom prilikom priuštimo deja vu. To su one pogreške bez kojih bi nam budućnost bila lakša, a prošlost jadna i tmurna, pogreške koje se nisu činile takvima jednom davno i za koje smo bili spremni umrijeti.
Oni šapati da sam pogrješila - pratit će me cijeli život, jer ne postoji ''bilo pa prošlo'', jer ljude ne određuje budućnost, već prošlost, ali ja ih mogu iskoristiti da moja buduća prošlost ne bude moja nova savjest. Oni me određuju, a da me nisu odredili, ne bih postala ovo što jesam - osoba koja se sama sebi sviđa u zrcalu... Ne bih žrtvovala to zbog oslobođenja od pogrešaka. Život je trgovina - daš i dobiješ, samo se nadaš da nećeš dobiti robu s greškom.
Može li itko učiti iz tuđeg iskustva ili smo rođeni upravo zato da bi naučili, na svojoj koži? Možemo li ići kroz život zapisujući tuđe pogreške na papir i svako jutro sebi ponavljajući što NE učiniti taj dan, ići kroz život uporno držeći sebe samoga pod staklenim zvonom... zar je to život vrijedan spomena? Zar je to život u kojem se uči ili čisto parazitsko postojanje.
People live, people die, there is no much you can do about it.
Možemo pokušati živjeti, da, ali što onda podrazumjeva život? Je li pravi život onaj koji živimo bez ikakvih pogrešaka, učeći na tuđima, ili je to metoda ''kud puklo da puklo'' ? Postoji li uopće zlatna sredina?
Netko će uvijek morati naučiti, bez nas ili sa nama, uvijek postoje oni na čije se pogreške moramo osvrnuti, da bi znali da ih mi ne smijemo napraviti, ali ići kroz život po savršeno glatkoj putanji, držeći sam sebe pod staklenim zvonom... drugi ne mogu učiti umjesto vas.
U igri života ne postoje promatrači.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
(By : Zindy

09.03.2009. u 09:31 |

ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Došli su i ostavili trag

Nina1989
Black Angel
Dida
nestaje sunce
Viam inveniam
mrak66
zvonjava
Vitae
nadripjesnik
and all hope is gone
Laetitia Dale, začarana balerina
Here/'s my key philosophy
Dawn_616
sjedokosi
*perfect stranger*
Shadow86
Leah Can Fly

Linkovi

super dizajnovi (nekromant) ;)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Fragmenti sjećanja.
Sjećanja osjećanja.
Osjećanja prošlosti.
Prošlosti sadašnjosti.