...Lost mountains endless, so far away fromo home...
Neke stvari je teško shvatiti. Ili možda nije. Možda ih je tako prejednostavno shvatiti da je riješenje odmah tu pred nama, a mi se bojimo povjerovati da je uistinu ondje.
Ja ga vidim.
Neke stvari je nemoguće shvatiti. Ili smo ih već shvatili, ali se sad ne bojimo to priznati, nego znamo da jesmo i u svom se srcu i u svom umu smijemo drugima podrugljivo očima govoreći - ja znam.
Ja pojma nemam.
Neke stvari ne trebamo shvatiti. Ili si tako samo govorimo, pravdamo svoju lijenost u traženju istine, jedne naše jedine istine koja neće vrijediti za nikog drugog osim za nas.
Ja sam sve, ali lijena nisam.
Neke stvari već znamo. Te su najgore. Drže nas u šaci našim znanjem da bi nam kasnije pokazali kako su nas varale cijelo vrijeme i kako nismo znali.
Opet ću reći - ja pojma nemam.
Ja samo hodam tom ulicom života i nije me briga. Ono što moram vidjeti, vidim, ono što ne moram, zanemarim. Ne tražim Njih kao što to tražiš ti, brate. Niti se bojim sutrašnjeg dana kao što se ti bojiš, draga moja. Niti bježim od neuspjeha kao što ti radiš, malena. Niti plačam za uspomenama kao što ti radiš, vampirice. Niti zatvaram oči kao što ti to radiš, ženo. Niti niječem činjenice kao što ih ti niječeš, prijatelje.Niti strahujem od osjećaja kao što ti strahuješ, dragi.
Ne, ja samo hodam. I pojma nema i znam istovremeno. On me je tako naučio, znam da jest, i ja ću slijediti taj savjet. Znam što jest i što mi može nauditi, znam što nije i što ne može. Ja samo hodam.
Sretno mi bilo.
ostavi trag… (23) | printaj. | x | ^