One ring to find them, and in darkness blind them....
E, ovaj post ću posvetiti mom apslolutnom idolu u području književnosti,
majstoru pisanja, i, povrh svega, ''ocu prstena''. J.J.R.Tolkienu....
ovo je njegova slika, jedna od posljednjih, ne izgleda baš onako
kako bi ga većina ljudi zamislila, ha?
a sad, ajmo počet s vilenjacima, Legolas i Arwen, meni najdraži vilenjaci
u gospodaru prstenova, neću vam sad naklapati o Silmarilionu.
Arwen mi je pogotovo draga, njen lik me impresionira.....
Gandalf, koji me, iskreno, nervira, nekako je iznad svih likova, baš kao i Galadriela,
to mi smeta, prevažni su......
natpis na prstenu, ono što piše u naslovu posta....
i, moj najdraži lik u cijeloj knjizi, zapravo, ako bolje pročitate,
on je skriveni junak i mogla bi reći, glavni lik, jer je napravio više nego Frodo, dakle, Sam.
dakle, mogli ste dosad shvatiti da sam jednostavno luda za Tolkienom, svima kojima
se sviđa film ''Gospodar prstenova'' preporučujem da pročitaju i knjigu,
a ako uspiju preživiti to prvo čitanje(vjerujte, jako je teška za čitanje, bar prvi put)
onda neka pročitaju još knjige ''Hobit'' koja je priča o Bilbu i, meni najdražu,
priču o povijesti Međuzemlja, Valinora i svijeta općenito, ''Silmalirion'', ali,
ako niste neki čitači, ona ju nemojte čitati, jer je užasno komplicirana....
eto.....jednostavno sam morala posvetiti jedan post toj knjizi i općenito svim knjigama
koje je napisao Tolkien.....
i, da, skoro sam zaboravila, prvi tatoo koji ću napraviti, a to će biti za 3 godine,
na 18. rođendan, biti će vilenjačko slovo ''T'', u čast Tolkienu.....
pa vi recite da sam luda, ali hoću...
ostavi trag… (28) | printaj. | x | ^
a o meni ne znate.....
1. Ne vjerujem u boga. Mislim da je to najvažnije što trebam reći jer me to oblikovalo kao osobu. Da pojasnim, ne vjerujem u kršćanskog boga, muslimanskog niti ijednog drugog, što ne znači da smo postali sami od sebe, imam i ja svoju teoriju
2. Nije me briga za apsolutno ništa što ćete reći o meni, osim ako mi ne značite puno, ali inače sam hladnokrvna na primjedbe, dakle, ako se ikad rasplačem na neku vašu primjedbu, puno mi značite!
3. Užasno sam tvrdoglava. Nikad ne popuštan pred nikim, što je mana koliko i vrlina. Jako mi je teško ponekad zbog toga pričati s ljudima.
4. Po prirodi sam vedra osoba, i nisam nešto strašno tužna ili u depresiji, jednostavno pokušavam prihvatiti svijet kakav jest, ali ima dana i kad mene hvataju žute minute, a onda...uf...moji tekstovi su razultat mojih razmišljanja, a ne depresija, po prirodi sam inače optimist....
5. Volim i opraštam. Trebate stvarno biti užasna osoba da vas ja zamrzim, jer sam jednostavno nesposobna mrziti. Uvijek sve opraštam, što god da mi učinili, ali nisam opet toliko naivna, ako vam ikad rečem :''forgive, but never forget'', znajte da ste u sranjima, jer će vam jednog dana doći u naplatu to što ste mi učinili. A naplata je poprilično neugodna, vjerujte mi, samo trebate kapnuti onu kap koja će preliti čašu i oprostiti se sa životom. Prava sam vještica što se toga tiče.
štafetu predajem mojim čitateljima:
sara; anđeo sa greškom; @naliz@ iz bliza; matea9222; crazy,lonely, happy girl, Sophie Wolf (koja je već napisala, ali nema veze!)
ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^
my eyes seek reality, and my fingers seek my veins.....
Jednom je netko pametan, netko jako pametan rekao:''Cogito, ergo sum'' ili, u prijevodu s latinskog :''Mislim, dakle postojim'' i svi su to prihvatili, jer, da ne postojimo, kako bi mogli razmišljati? Ako mene pitate, taj netko jako pametan je zapostavio činjenicu da ne mislimo samo mi...
Jeste li ikad pisali priču? Ja stalno pišem neke priče, imam veliku maštu, i stvaram nove likove, pozitivce većinom, mogu reći da nitko od mojih likova nije negativec, ali to sad nije važno, važno je to da ja STVARAM osobe. Ok, zvučim glupo i nerazmuljivo? Jeste li ikad gledali film ''Sofijin svijet''? To vam je priča o curi koja doznaje da je zapravo samo dio knjige i da će nestati kad knjiga bude završena. E, to mene muči, zato uvijek ubijam glavne likove, jer oni su baš poput nas i nitko mi ne može garantirati da ni mi nismo samo dio nečije priče, ne želim da nestanem u nekom sretnom završetku, kad malo bolje razmislite, tko kaže da netko nije izmislio cijelu ovu glupu priču i da sad opisuje dio kad ja pušem post za svoj blog, da nije izmislio sve likove......vraški duga knjiga, ali nema veze, i moja je duga, pa mi opet ne možete reći da se ne događa....
možda naš život ovisi o peru pisca i njegovoj mašti, tko kaže da smo ovdje....
Molim te, ne završavaj priču, jer ona nema kraja, ili me bar ubij na kraju, da odem satilom...
ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^
I'm not pretending I'm normal, I admited I'm not..........
Ponekad imam taj osjećaj da su me svi napustili, da mi je sve pošlo po krivom, imam jednu osobu na koju se mogu osloniti, ali ni tad nisam sigurna dali ću posrnuti i pasti, negdje duboko......
Tad se povučem u taj svoj mali izmišljeni svijet, onaj u mojoj glavi, neki ljudi ga zovu mašta, ali ja ga nebi tako nazvala, mašta je ono što smišlja priče, a kod mene ovo smišlja život...
Ima izmišljenih svijetova koje dotaknem, zavirim u njih i odem, istrošim ih i spremim negdje u sebi, možda opet posluže kojom prilikom, kad opet budem tiha i tužna, s njima ostavljam i dio sebe, maleni dio, ali jest dio, i odlazi nepovratno. Ponekad se bojim izaći iz njih i otvoriti oči prema ovom svijetu, ponovo, po tko zna koji put, zaboravila sam brojati, nije mi potrebno....
Ipak, primjetila sam da u tom svijetu povlačim i onaj dio ovog svijeta koji ne mogu ostaviti iza sebe, možda mi previše znači ili sam previše poludila. U svim tim ''maštanjima'' sanjam slobodu, da mogu raditi što hoću, napuštena lutalica koja postaje heroj, i nikad nije napuštena ponovo, doli svojom vlastitom voljom....
I onda opet, to lice, previše me slijedi kroz previše toga, i isti osjećaj se veže uz njega, isti snovi, isti kraj, iste riječi....ono što nikad nije bilo izrečeno u ''stvarnosti'', možda, jednom, kad ga opet vidim, što će biti uskoro, osjetim ono nešto, ali sumnjam da će se ikad išta ostvariti u ovom svijetu.....
Nema veze, ostaje mi moj mali svijet....
ostavi trag… (11) | printaj. | x | ^
jednom davno je postojalo danas.....
Živimo u sadašnjosti, prezentu, sada, tako razmišljaju oni koji nikad nisu pokušali dokučiti dalje od toga….
Da vam objasnim, ja mogu reći da živim sad, danas, samo ovaj trenutak, ali nikad neću biti sigurna dali je to uistinu danas, ili samo neko malo sjećanje na jučer, prekjučer……davno….
Danas ja možda ležim u komi u nekoj smrdljivoj bolnici i sanjam, ok, prisjećam se, svega ovoga, živim to ponovo, možda upravo umirem……ne bojim se smrti, znam da to nije kraj….
Kad umreš, ne odlaziš u nebo za cijelu vječnost (k vragu, zaboravila sam na župni vjeronauk….), niti odlaziš u pakao, znam da je tako….u redu, neću sad glumit boga, ne znam, ali nagađam, jer, čak bi i onom tipu sa crvenim papcima i trozubom, popularno zvanim sotona, dojadilo gledat nas kako jadikujemo, ali dobro, ako me već čeka vječnost u tome…nečemu, ne znam kako da to drugačije nazovem, onda ne želim biti jedna od onih svetaca, ne kažem da kao mala nisam htjela bit, ali sad sam, sva sreća, pametnija i shvaćam da bi mi bilo UŽASNO dosadno u paklu….
Mislim da sam se poprilično udaljila od teme, o kojoj ne mogu govoriti sa svojim godinama i svojim ''velikim'' iskustvom, ali pokušavam….
Umiremo u budućnosti, živimo u prošlosti, dišemo u sadašnjosti…..i sekunde prolaze, sadašnjost postaje prošlost, prošlost opet budućnost, ostaješ sam u tom krugu, na to se, nažalost sve svodi, čini se da uvijek, u svakom scenariju ovog filmića zvanog život, kraj ostaje isti……a mi i jesmo sami, jer nikad ne znamo jesu li drugi uistinu tu, ne znamo jesmo li mi uistinu tu….
Danas postaje jučer,
Jučer postaje sutra,
Dal' uistinu srce tuče,
Na početku novog jutra?
Čini se da se ipak najbolje izražavam stihovima…..
Hajde da se nađemo u nekom jučer……
ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^