SRETNA NOVA GODINA….ako to išta mijenja….

Sve suze, sav smijeh, sve, potpuno SVE bi danas u ponoć, kad poleti vatromet i razlome se krici sretne gomile ljudi, kad primim(nadam se) nečiji poljubac i iskrene želje za iduću, 2007.godinu, točno u toj sekunda za mene će stati vrijeme i glavom će mi proletjeti sve što je sad dio nečeg što je prošlo, neću zaboraviti ni jednu sekundu ove godine, o ne, ja ću svaku zaključati što je dublje moguće, da mi je nitko ne uzme, i u onom trenutku kad zagrlim frendicu i zaderem se ''Sretna nova 2007.godina!!!'' shvatit ću da je sve ostalo isto…
Na zidu moje sobe bit će obješen neki drugi kalendar (najvjerojatnije sa slikama životinja), ali iznad mog kreveta stajat će isti posteri, iste ruke će prebirat note na gitari, iste oči će plakati iste suze, i sve će biti isto….
Možda će jednog dana neka ruga novija godina donijeti promjenu u moj život, ali ova će me izbaciti iz sebe baš onakvu kakva sam i bila, i još ću se sjećati, svega, ništa neću ostavljati iza sebe, već ću živjeti po starim šablonima, i još jedna godina će proletjeti, i još jedna, i još jedna, na kraju možda i ostanem sama, ali ne promijenjena, jer će svaka nova godina postati stara, i ništa se neće promijeniti……


31.12.2006. u 12:27 |

ostavi trag… (20) | printaj. | x | ^

ondje gdje počinju snovi, ondje gdje završava nada, ondje gdje imaš samo sebe, ondje gdje anđeli ne lete.........

Znam da postoji.
Pročitala sam negdje – ako si bio iskreni gothic, bio bi mrtav….
Svaki dan gledam oko sebe, vidim sve, ne vidim ništa, vidim ljude, ne vidim duše, vidim sebe, ali me nema, znam da postoji….
Ovo sve oko mene, to je ništa, sve što imam su moje riječi i moja sposobnost da idem dalje, moja volja da slijedim, da vodim i budem vođena, da se utopim u gomilu, da budem još samo jedna izgubljena duša, sa samo četrnaest godina….
Ispričat ću vam priču, o curi, curi koja je bila drugačija, curi koja je umrla, curi koju sam poznavala samo prema novinskim člancima koji su pričali o tragediji, ali ispričat ću vam samo činjenice…..
Bila je jako mlada, 15 godina, sretna obitelj, ljubiteljica dark rocka, dečko, odlična učenica, uvijek nasmijana, bacila se s balkona, umrla…..zbog jedne stvari žalim – što mi prije toga nije rekla ono što je znala, jer znala je nešto više, naravno da jest, inače bi bila još živa, zar nije znala da je ovdje vani još netko tko traži odgovor? Jednini je problem što ne znam pitanje koje bi joj trebala postaviti….
Mi gledamo samo činjenice….
Živjela jednom jedna Tamara……vi dovršite priču, ja nemam snage, samo ispišite te redke i poštujte moju želju, da NE završi s onim ''i živjeli su dugo i sretno do kraja života'', ne želim takav kraj…..
Ja ću dotad tražiti mjesto za koje znam da postoji, tu je negdje, u nečijem srcu, čuva ga za mene, samo ga trebam naći…..jeli možda kod vas?

25.12.2006. u 22:11 |

ostavi trag… (26) | printaj. | x | ^

my soul........

JEDAN OD NAS
A što ako Bog je jedan od nas?
Ako u nama traži svoj spas,
Ako iz naših usta teku njegove riječi,
Ako ne govorimo što želimo reći?
Ako nam obuzima duše
I pomaže nam kad se pravila ruše?
Što ako nije Svemoguć?
Ako život bez njega nije nemoguć?
Što ako samo hoda među nama
I smije se,
Pušta da nas prekrije tama,
I ne brine se?
Što ako Bog u nama traži svoj spas?
Što ako Bog je jedan od nas?

OPSJEDNUT
Kad pričaš sam sa sobom
I kad nikog nema s tobom,
Ne možeš se zavarati,
Došao si samo izgubiti.

I kad bi imao srce,
Zar bi čekao da krcne,
Ili bi odmah pobjegao,
Sve ovo izbjegao?
Ne bi se teško odlučio
I mogućnosti razlučio
Da više nikad ne moraš
Pogledat u njene oči,
Da se na zavaravaš,
Da sutra ćeš poći.

Dok se polako pretvaraš
U dijete mjesečine,
Zlog stvora iz davnine,
Sam sebe zavaravaš
Da završavaš s time,
Da prekidaš sa svime.

Al' ona pamti tvoje ime
I doziva te iz daljine.

Pa se opet vraćaš,
Grijehe stare plaćaš,
I bježiš od ovog svijeta,
Bježiš od prošlog ljeta
I već znaš što te čeka
Jer priča počinje iz početka

NIKAD VIŠE
Kad pomisliš da gotovo je sve,
Digneš ruke i od šanse te,
I kad već si život opsovao,
Shvatiš da nije gotovo,
Al' kasno je za povratak
I moraš poći na počinak.

A još jučer si letio na krilima sna
I nisi se bojao padanja do dna,
Bio si slobodan poput ptice,
A to nećeš biti – nikad više.

A neto to iz neba vidi sve,
Gleda nas i podsmjehuje se,
Pušta nas da se sa životom tučemo,
Dok poraženi ne posrnemo,
I pušta te da padaš,
Dopušta ti da sanjaš.

I polako toneš u san,
Dok drugima sviće novi dan,
Valjda tako sve završava,
Možda je i ova priča gotova.
A možda traje zauvijek,
I priču već znaš napamet
I shvatiš da život nema kraja,
Da nikad nećeš stići do raja,
A neka ruka još retke piše
I stati neće – nikad više.

ZAŠTO?
Kad sa ceste uzmeš komad oštrog stakla
Pomisliš da si našao put iz pakla
I kad krv poteče iz tvoje ruke,
Pomisli da si riješena svake muke,
Pa svijet opet ostane savršen,
Ka novi rez je dovršen
I rane zarastaju
I ožiljci ostaju,
A ti misliš da je sad bolje,
Pa se povlačiš u odaje svoje
Da ondje opet tuguješ,
Da ondje opet luduješ
Pa da se riješiš i te muke,
Opet uzimaš skalpe u ruke
I krv opet teče
I režeš rane veće,
Al' se tvoje noćna mora ne ruši,
Ostaju samo ožiljci – na ruci i duši.

Image Hosted by ImageShack.us

18.12.2006. u 19:27 |

ostavi trag… (15) | printaj. | x | ^

You're my guardian angel, demon that walks by my side…….

When you were younger you use to say ''live and let live'' and now you start to givin' up and cry ''live and let die……..
Mislim da to govori dovoljno…..iako danas neću pisat o tome……
Mislim da sam većinu svog dosadašnjeg života posvetila pronalaženju ljudi koji će me razumjeti. Možda zato vjerujem u zakone karme i sve ono što kršćanska religija odbacuje, zato jer mi je bila utjeha da sam nekad davno (možda nije bilo davno, možda se samo ne sjećam), u nekom drugom životu ipak našla nekog tko me razumije, rekli bi ljudi, srodnu dušu, samo što ja u nju ne vjerujem. Nikad nisam slutila da ću naći toliko ljudi koji me mogu razumjeti samo uz pomoć nekoliko redaka napisanih na kompjuteru, samo moji osjećaji, ono što potiskujem cijeli život, e pa, iskreno vam HVALA……

Opet šetam ulicama sama, tako poznat osjećaj, negdje sam ga već doživjela, ne sjećam se gdje, kad, ali jesam. U šuštanju lišća čujem korake koji hodaju do mene (gubim li razum? Pa sama sam!), lagano i nježno kao da se boje da će zgaziti još ono malo života kojeg je ostalo u tom trulom i uvelom lišću. Vjetar mi nježno mrsi kosu (koliko puta sam ovu rečenicu pročitala u ljubavnim romanima?), zar ne poželiš da si sad ovdje?
Ali tebe nema, prihvati, ti si samo moja izmišljotina, moj fantazija, svijet kakav bi željela da bude, stvarnost koja blijedi s jutrom, nešto to sam ostavila na onom svijetu, u onom životu, moj anđeo čuvar.
Hodaj kraj mene još malo, nema veze što te ne mogu čuti, vidjeti, mogu te osjetiti, tvoj dah u mojoj kosi, šuštanje tvojih koraka, ostani….
Čujem te kako odlaziš, šapćeš (ali ja ne čujem), tiho se gube tvoji koraci zajedno s šumom vjetra.
Zaboravljam te (glupost, još znam da si bio tu, ali više ne znam tko si!), polako te ne trebam, jedan list mi nježno padne preko obraza….deja – vu……

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


11.12.2006. u 22:35 |

ostavi trag… (20) | printaj. | x | ^

one love, one life locked me in the heart of misery.....

Neke nas stvari jednostavno slomu, ne možemo dalje, najradije bi samo legli nasred puta i otišli ''tamo gdje je sve po mom'', svi o tome ponekad sanjamo, zar ne?
A onda malo bolje razmisliš, što li smo uopće mi? Samo tijela s dušom, pardon, duše s tijelom, samo nešto što će otići uskoro, pa dok smo već ovdje, zašto da uništimo ovaj svoj mali svijet u našim glavama koji smo stvorili na ovom svijetu i krenemo u nepoznato, jer smrt nije ništa drugo nego nepoznat prostor, nitko ne može reći što je iza onog svijetla na kraju tunela…….opet su mi misli previše odlutale, možda bih se uistinu morala vratiti ovdje, na ovaj svijet i praviti se da ne želim otići, smiješiti se i ugađati pravilima dobre barbike koja ima sve……samo, dali bi onda još uvijek bila biće???

Evo vam sad malo mudrovanja s moje strane…….

Ne misli na sutra, i ono će postati samo još jedno jučer….

Ti nisi dio svemira, ti jesi svemir!

Ne mijenjaj svoje snove, one su jedino što posjeduješ!

Jedino čega se moramo bojati jest da ćemo jednog dana prestati biti svoje vođe i postati vođeni….

Ne živi u prošlosti, nikad ne znaš jeli uistinu stvarna!

Jesi li se ikad zapitao koja je tvoja svrha na ovom svijetu? Ako nisi, ni nemoj, ako jesi, na nadaj se odgovoru….

Zaboravi znanstvene teorije, samo je jedna istina – OVDJE SI!!!!

Postoji samo jedan iskren osjećaj – mržnja! Zašto ne ljubav? Zato jer se u mržnji nitko nikad nije razočarao!

Ljudi koji te odbacuju su samo ljudi koji te ne zaslužuju!

Biti cool znači biti jednak, biti jadnik znači biti poseban!

Usamljen postaješ tek onda kad odbaciš sve koji ti žele praviti društvo!

10.12.2006. u 21:33 |

ostavi trag… (12) | printaj. | x | ^

i died in my dreams, what's that supposted to mean?

Sama sam, zaštićena od snijega i mećave, u blaženstvu leda i zime, daleko od ovog svijeta, samo me lagani hladni povjetarac miluje po mom mrtvom, blijedom licu.
Skutrila sam se u svom skrovištu i čekam je znam da će doći…
Već polagano čujem njene korake i slažem njeno lice red svojim očima dok me topla ruka tog anđela miluje o kosi….ne odlazi, ostani sa mnom, samo još trenutak, a onda me ionako neće biti, možeš se pretvarati kao da nikad nisi ništa osjećao prema meni.
Ponoć je, samo zvijezde na nebu sjaje kroz mećavu krvavih snježnih pahuljica, zvijezde i njihove oči, žele me uzeti prije nje, ali ti im nećeš dopustiti, zar ne?
Kleknula je pored mene i promatra me sa dozom sažaljenje, znam da je ne vidiš, oh, bez brige, vidjet ćeš je jednog dana, tako je lijepa, nosi bijele halje, ne crne, te njene plave oči kao da me već uzimlju k sebi, prekrasna je, jedna iluzija, vila, anđeo….ostani do kraja…..
Nagnula se prema meni, želi mi dati onaj posljednji poljubac, Judin poljubac, ali ne, umjesto toga, on mi samo nježno šapne u uho, glasom neke nimfe :''Memento more,'' i odlazi…
Budim se, i opet sam tu, s tobom, na grižama kraj mora, u ljetnoj noći, i osjećam je….

(lat. Memento more – sjeti se smrti, slobodni prijevod – sjeti se da ćeš umrijeti)


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

07.12.2006. u 14:56 |

ostavi trag… (15) | printaj. | x | ^

is this city we live in, the city of angels???

Hodam ulicama, a ljudi me ne vide, valjda ne postojim. Možda sam samo neki anđeo koji je pao s neba na ovaj surov svijet koji zovemo zemlja, samo nečije sjećanje, savršena iluzija…..ali gdje sam onda postojala prije toga? Negdje gdje je život bio bolji, ili negdje gdje sam mogla naći smisao života. Možda sam ga tražila u tebi? Da ti bar znam ime….. samo gledam po ulicama, okrećem se za licima nepoznatih ljudi, tražim te u njima, prolaze pored mene i gledaju me ravno u oči, hladno i odlučno, traže u meni onaj dio sebe koji su ostavili ondje gdje su prije bili…..a onda te vidim na trenutak, i ti me pogledaš u oči….lice u gomili…usputan dodir….okrećem se, a onda shvatim – to ipak nisi bio ti…..odustajem! Više te neću tražiti! Osjećam da mi fali komadić mene i to me boli, ako ovo čitaš ti, nemoj mi odgovarati, samo me pusti da živim, sad kad sam te pustila, samo mi se nasmiješi, meni i mojoj ludosti…..meni i mojoj nadi…….ti si moj komadić koji mi fali da složim cijelu slagalicu mog života, oprosti mi jer te trebam, ali naučila sam živjeti bez tebe…..opet hodam i gledam ljude, ali te više ne tražim u njima….sad ih vidim onakve kakvi jesu, anđeli, ovaj grad u kojem živimo, grad anđela………

06.12.2006. u 10:39 |

ostavi trag… (24) | printaj. | x | ^

what if god was one of us???

What if god was one of us? Joust a star like one of us? Joust a stranger in the bus, try to make his way home???
Ajde malo razmislite?
Taj bog u kojeg ja ne vjerujem, zašto ne bi mogao biti jedan od nas?
Taj vaš kršćanski ili bilo koji drugi bog….
A sad dođimo na mog boga…
Moj bog nije biće, ja ne vjerujem u biće koje vlada nama, jer i to je biće trebalo nastati od nekoga, nečega, nemam pojma kako, ali morao je….
Moj bog je viša sila, ja se njemu ne molim, ne štujem ga, ne zovem ga da mi pomogne, ne tražim savjete, jer moj bog je samo sila, nešto kao gravitacija, trenje, nije biće…
Moj bog smo mi svi skupa…mi ljudi….
I on je jedan od nas, jer smo mi svi u njemu, on je nije nešto uzvišeno, kralj svega što postoji, on ne određuje nešto što će se meni dogoditi, to se jednostavno dogodi zbog jednog jednostavnog razloga – karma, zakon akcije i reakcije, ukratko, reinkarnacija, ako napraviš nešto u ovom životu, vraća ti se u drugom, nema udjela više sile, samo ljudi….
I naravno, bog, koji se nalazi u svima nama….
Da, malo sam prekrojila karmu, ali eto, meni odgovara, bar ne razbijam glavu tko ili što mi prati svaki korak…
A ako me pitate kako se sve to događa, e, i tu imam odgovor, snaga ljudske volje, koja se jednostavno bori za opstanak, uvijek će te vrtjeti u tom beskrajnom krugu…..

05.12.2006. u 11:37 |

ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

  prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Došli su i ostavili trag

Nina1989
Black Angel
Dida
nestaje sunce
Viam inveniam
mrak66
zvonjava
Vitae
nadripjesnik
and all hope is gone
Laetitia Dale, začarana balerina
Here/'s my key philosophy
Dawn_616
sjedokosi
*perfect stranger*
Shadow86
Leah Can Fly

Linkovi

super dizajnovi (nekromant) ;)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Fragmenti sjećanja.
Sjećanja osjećanja.
Osjećanja prošlosti.
Prošlosti sadašnjosti.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se