|
Dnevnik.hr
srpanj, 2009
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Srpanj 2009 (42)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Design by ZOKA
Ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno
nego je doživljavati kao ugodnu i neobaveznu zabavu.
Jedan kratki trenutak trajanja u snovima
o ljubavi vrijedniji je od cijeloga života slave.
Trenutak je dovoljan da se upozna
trenutak je dovoljan da se zavoli
Ali samo trenutak moze razoriti sve sto
je trenutak uspio stvoriti
Sanjaj nocas kad sklopis oci uvijek tuzna bez
moje su budne i ove noci
Moja je noc bez tebe cudna
tebe budna. Ove rijeci srcem
pisem samo za tebe duso disem
"Ljubav je partija karata,
gdje svi varaju.
Muškarci - da bi dobili,
a žene - da ne bi izgubile.
Oprosti
Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htio da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!
Zašto?
Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...
Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!
...što znači voljeti...
šta ti misliš što znači voljeti?? jeli to samo zabluda?? ili samo gorka istina koja poput kave bez šećera ostavlja vrlo neugodan okus u ustima.....istina je da ljubav boli..ona boli više od najveće povrede..za mene ljubav boli više od smrti....kad nestane ljubavi to je gore od smrti..to je kraj bez ponovnog početka, to je bol koja para srce i dijeli ga na dva mala dijela...
...riječ volim te je tako podcijenjena..svi je govore kad im to pada napamet a nitko ne shvaća jačinu te riječi....kad ja čujem tu riječ s tvojih usana srce mi brže zakuca i koljena mi klecaju...
sjećaš se, mili, onoga dana kad si mi rekao tu riječ...sjećaš li se kucanja svog srca ??
...ja mislim da se ne sjećaš...jer da se ti , dragi, sjećaš nebih ja sada sama plakala i jecala na svaku tvoju riječ.....čini se da ipak nismo vječni, mili....vjerovala sam ti zato jer sam ti htjela vjerovati, a sada je kraj.....ova ljubav koja boli nema smisla više....kad jednom prođeš pokraj mene nemoj me pogledati...ne gledaj bolno i krvavo, srce...ja ti sada želim svu sreću u tvom životu iako znam da kad jednom osjetiš gorak okus boli..pitat ćeš se, baš kao i ja, što znači voljeti?..jeli to iluzija ili samo stvarnost koja traje vječno....
Samo pogled
Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.
Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...
NAKON MOJE SMRTI
kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...
Ljubav je poput prometne ,
nesrece, 'udare' vas obore
a potom preživite ili ne preživite........
Zar je bitno u zivotu tko ce prvi prici?
tko prvi nazvati?tko sa ponosa sici?
zar je bitno uvijek macho biti?
cekati,trpjeti i alkohol piti?
zar nije ljepse preko ponosa prijeci
reci oprosti,ponos srcem sasjeci
grijesiti je ljudski
oprastati bozanski
zato umri muski
ne ljubi poganski....
Nemoj da ti srce od ponosa kamen bude
nemoj da ti prijatelji u ljubavi sude
i kad ti srce sve sumnje sabere
ne daj da te ponos do srzi razdere
nek ti srce oprosti toplinu i nadu ,nek zla mrznja nestaje
jer ljubav sve prasta,svemu se nada
ljubav nikad ne prestaje..
I ove noći budno pratim
Koga odvodiš u park
Sa kim si stupila u odnos
Gledam kao manijak
Dok on te ljubi
Ja te posmatram iz grmova
Kako rukom prolaziš
Kroz dlakava mu koljena
Jednoga dana rece ljubav prijateljstvu:
"Zašto postojiš ti kad vec postojim ja?"
Prijateljstvo odgovori:
"Nosim osmjeh tamo gdje si ti ostavila suzu..."
Život je prilika-iskoristi je
Život je ljepota-divi joj se
Život je san-ucini ga stvarnim
Život je izazov-suoci se s njim
Život je zadatak-izvršavaj ga
Život je igra-igraj se
Život je dragocjen-njeguj ga
Život je bogatstvo-cuvaj ga
Život je tajna-pronikni je
Život je obecanje-ispuni ga
Život je tuga-prevladaj je
Život je himna-pjevaj je
Život je borba-prihvati je
Život je tragedija-uhvati se njom u koštac
Život je avantura-usudi se
Život je sreca-zasluži je
Život je život-brani ga
Nisam više onaj isti
Srce si mi zarobila
I život mi uljepšala!
Ali neko mi te uze
I srce mi slomi,
Još uvijek me ta rana boli!
Boli me sve više i više
Život mi je tmuran
Kao dan poslije kiše.
Za mene sunce više ne sija
I život mi ne prija
Istinu prihvatiti
To ne želim
Jer ne mogu ni s kim da te dijelim.
Još uvijek te ludo volim
I da mi se vratiš
To te sada molim!!!
Objavio/la johnyb u 13:04, 7 komentar(a), print, #
02.03.2008.
:(
Niko nikada nije tako ljubio
Ali taj osjećaj ja sam izgubio
Svu tu njenu ljepotu,
Njene lijepe kose
I oči sjajne poput rose.
Sve to više nemam ja,
Otišla je moja voljena!
Zašto si otišla,
To nikada neću znati
Ali svoje srce nikome neću dati!!!
.............................
.......................
...............
........
....
..
.
Polako umire moja nada
I smrt me traži
Hajde sada;
Da se želiš vratiti
To mi kaži
Znaš da bih ti ispunio želju svaku
Jer za mene si ti sve
Sunce bih ti sa neba skinuo
Čak i kada bi svemir za njim utihnuo.
Dok ove riječi ovako pišem
Život svoj polako brišem
List po list kidam
I kraju se bližim
Sve lijepo na ovom svijetu proklinjem
I na kraju si život uzimam....
Znam da ću veliki grijeh učiniti
Ali najveći grijeh je tebe ne voljeti,
Tvoje blizine se odreći
Ja to ne želim
I evo na kraju ti jedno velim:
„ Niko te nikad neće voljeti kao ja
I poslije smrti ćeš biti moja voljena!“
Objavio/la johnyb u 13:03, 0 komentar(a), print, #
02.03.2008.
Sad story
Bio jednom jedan dečko,
Samo je sebe volio
za ostale nije mario
i za ljubav je iz koristi molio,
tako mnogim curama zivot kvario.
Dane je provodio uz alkohol
ne poznavajući ni tugu ni bol
Imajući sve te cure,
imao je i osjećaj moći
provodivši s njima mnoge noći
Te noći neispavane
i ostale dane.
S prijateljima iz noći u noć
rasla je njegova ego moć.
I tako jedne noći
dođe kraj njegovoj moći!
Ugledavši nje
njegov burni život je minou
a osjećaj ljubavi u srcu živnuo.
Odjednom je bio tako miran
od onih brojeva nijedan više nije biran
Njena prelijepa kosa uvijena,
da, toje ta žena
Te nježne usne
Blago onom koga ljube
i svojim nježnim glasom bude.
Ah taj glas,
u dušu mi dira
a srce mi ne da mira.
Srce moje želi bliže njenom,
ali drugi je s tom ženom
Oh ne:Prijatelj moj!
Okrenuh se, imaš život svoj!
Ali, moj je život pored te žene
osjećam to
moje srce za njenim vene...
Potišten tako dečko odlazi
duša kao da gori
i žalost mu srce gazi
protiv toga ne zna da se bori!
Alkohol
najbolji mu drug
Patnja
najbolja mu drugarica
Ah gdje je sada ta curica?
Dani i noći prolaze
i njegovu nadu gaze.
Taj osjećaj postaje sve veći
i konačno joj odlučuje sve reći...
Te presudne zimske noći
odlučio je do nje doći
Sjedili su tako ona i on
oko njih tama
sve tiši im je postajao ton,
njegova duša više nije sama.
Prve njegove riječi su bile VOLIM TE!
jer mu srce nije mira dalo
i ona mu je rekla da joj je do njega stalo.
Svaki trenutak proveden s njom
je bio poseban
sve dok nije došao taj mračni dan.
Osjećaji prema njoj su svakim danom rasli
tu vatru
koju nko ne može da ugasi!
Dan s njom je bio kao san
ali dođe kraj snu tom
poruku je našao na stolu svom.
Da li je to neka šala?
Ostavila me moja mala.
Njegovu sreću jedan dan uze
A niz lice mu potekoše suze
Prolazile su minute,
Čak i sati,
Nikad mu niko neće moći istu nježnost dati.
Žalio je za njom,
Žalio je svakim danom
Njegov lik je progutala tama
I duša mu je opet sama,
Kao ptica bez krila,
Na tlo je pao
jer je svoje srce toj curi dao.
Sada sam kroz život kreće
Ne poznaje više osjećaj sreće,
Osjećaj sigurnosti gubi
I sve više za njom žudi.
U svoj toj zbrci on se gubi
Uzima nož i probada si grudi.
Obliven znojem shvata da je to samo bio san
Ipak je sutra novi dan.
Sve je nade skupio
Čak joj je i poklon kupio,
Poklon je bio od srca
Koje za nju kuca!
Zaželio joj je sve Najbolje želje,
I pitao za novu šansu,
Nije želio samo romansu
Želio je njene ruke nježne
Kao onda, one noći snježne!
Potpuno se predaje njoj
Prelijepoj djevojci toj.
Još jednom želi čuti njen glas
I možda u njemu naći spas!
Želi da ponovo ta vatra bukne
Inače će njegovo srce da pukne!
.................
...............
.....
.
I tako se sretoše oni opet
Na tom stepeništu
Ruku joj je stisnuo
I jako vrisnuo:
VOLIM TE!
Shvati to molim te.
Njegova ruka je ka njenom licu išla
I ona mu je konačno prišla.
Poljubiše se!!!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
VOLIM:
gitare
glazbu
izlaske
bubnjeve
frendove
NE VOLIM:
cajke
traceve
ucenje
skolu
gay-eve
kontakt:igor.ricijas@hotmail.com
guns n roses
metallica
burzum
iron maiden
3 inches of blod
linkin park
ac/dc
arch enemy
Bio jednom davno jedan mali dečko. Bio je običan dečko, nije puno očekivao od života. Želio je imati samo svoj mir. I imao ga je. Sve dok nije otkrio čari prve ljubavi. Pitao se : „A kakvi su sad ovo osjećaji“? Ne, nije znao odgovor, možda ga čak nije niti želio. U potpunosti se prepustio tim čarima. Uživao je. Toplina i nježnost je preplavila njegovo tijelo. Kada god ju je gledao ti osjećaji su rasli, sve više i više. Bio je zbunjen. Pitao je svoje prijatelje šta bi to moglo biti, a oni su mu kroz smijeh govorili da je zaljubljen. On je, sav crven se pognuo i otišao. Razmišljao je. Nije mogao da vjeruje šta je čuo. U sebi je mislio : „ Ma šta je njima? Nisam je uopće zaljubljen, možda je to neka alergija“ . I tu noć je imao čudne ali opet, njemu jako lijepe snove.
Sanjao je. Sanjao je Nju. Ležali su na livadi, u društvu leptira i cvijeća. Mazio je njeno nježno lice. Ruka mu je lagano prolazila kroz njenu kosu. Ljubio ju je. Prvo čelo. Zatim desni, lijevi obraz, njezin, njemu jako dražestan nosić, kako ga je zvao. Naposlijetku su im se i usne dodirivale. Želio je zauvijek ostati sanjati, ali ga je iz te raskoši i topline zvao sat, koji je oglašavao vrijeme škole. I ustao je. Mislio je o njoj. Osmijeh mu je krasio lice.
Ušao je u bus. Sjeo. I, tako je nastavio u miru misliti o njoj. Mislio je i mislio. I onda se trgnuo. „A zašto to samo mora biti san? Pa, možda ja to mogu pretvoriti u stvarnost?“- zborio je u sebi pun nesigurnosti. Jer Ona nije bila obična cura. Uvijek je bila u društvu onih „Mačo“ osoba i nije mislio ima šanse kod nje. Sve je to bila surova stvarnost. Ali on se nije želio predati. Želio je kao vitez izboriti za sebe mladu damu. I tako je i bilo. Skupio je svu svoju snagu i krenuo prema njoj. Ona do tada čak nije ni znala za njega. A to nije bilo čudno. Njega skoro niko u školi nije primjećivao osim nastavnika, zlobnog domara i uvijek dosadnih spremačica. Krećući se tako prema njoj, razmišljao je da li će ga uopće htjeti pogledati. Ne da nije bio zgodan. Bio je, onako uobičajen momčić. Simpatičan, i uvijek nasmijan.
Zastao je. Gledao je u Nju. Bila je u društvu prijateljica. Još samo par koraka do cilja. Prišao joj je. Ljubazno pozdravio i pitao je : „Trebao bih ti nešto reći, ali nasamo ako može“? Prijateljice su prasnule u smijeh. Ona je sav pocrvenio, a ona se nasmiješila i odgovorila mu : „Naravno da može“. To je u njemu izazvalo neopisivu radost. Osjećao se kao malo dijete kad mu poklonite nešto. Ona ga je trznula iz tog euforičnog osjećaja. Pitala ga je : „Hajde, šta mi to imaš za reći“? Promucao je : „Hmmm......m.mmm..mm“. Ona : „Hajde, neću ti ništa loše učiniti“. I tada je pomislio na vitezove, na njihovu hrabrost. Želio je biti kao oni. Da, to je želio. Uzeo ju je čvrsto za ruku i glasno rekao : „ Volim te“. Oko njih je vladala potpuna tišina. Bili su samo oni. Zajedno. Još uvijek je držao njenu ruku. Ona je bila potpuno izgubljena. Stajali su tako par trenutaka, nepomično. Gledali su jedno u drugo. I gledali, i gledali. Onda ga je ona uzela za drugu ruku i poljubila. To je bio njegov prvi poljubac. Da. Prvi. Nije mogao vjerovati. Taj trenutak je trajao i trajao. On nije želio da prestane. Bili su to trenutci koji su mu se činili kao najduži u njegovom životu. Ali sve ima kraj. Kada su im se usne razdvojile, rekla mu je kako je to nešto najljepše što joj se u životu desilo. On je bio izgubljen i samo je klimao glavom. Nešto ga je povuklo. Čvrsto je zagrlio i još jednom poljubio. I stajali su tako, nerazdvojni. Sami. Uživajući u trenutcima sreće. Sreće, koju je prekinulo školsko zvono. Označavalo je kraj nastave. Obećali su jedno drugom vječnu ljubav i nerazdvojnost. Tako su se viđali svaki dan. Odlazak u školu mu je postajao sve draži. Radovao se svakom danu provedenom s njom. I tako je to trajalo i trajalo...
Bili su zajedno dugo vremena. On ju je još više zavolio. Sada su zajedno i izlazili. Bili su to za njega prvi izlasci u grad. Tek je tada upoznao svoj grad. Ali njega je više zanimala ona. Sastajali su se sve češće. Svaki proveden trenutak s njom je pojačavao plamen ljubavi.
Dani su prolazili i prolazili, a oni su se sve češće viđali...
Dok nije došao i taj mračni trenutak. Trenutak za koji on nije ni znao, a niti ga je očekivao. Ipak mu je ona bila prva ljubav. Te noći su sjedili na staroj klupi. Gdje su se prvi put i sastali. Tu su se sastajali svaki petak. To je bilo Njihovo mjesto. Bila mu je u naručju. Sve se odvijalo kao u snu, prije. Ruka mu je prolazila kroz njenu kosu, igrao se s njenim nosićem. Obasipao je kratkim poljubcima. Ustala je. Sjedili su tako zajedno. I ona je smišljala kako će mu to reći. Prvo je bila nesigurna da li to zaista želi. Ali ipak je odlučila da će mu reći. Znala je da će ga to možda povrijediti ali to je bila njena konačna odluka. Poljubila ga je i rekla mu : „Imam ti nešto važno reći“.
On : „Reci“.
Ona : „Pa, neznam da li ti to zaista mogu reći, jer. . .“.
On : „Znaš da meni možeš sve reći. Slobodno, nemaš se čega plašiti“.
I tada mu je rekla.
„Mi više ne možemo biti zajedno“.
Sve je utihnulo. Kao onda, kada ga je poljubila. Sve mu je preletjelo kroz glavu. Svi trenutci sreće s njom. Kada ga je poljubila, kada su prvi put zajedno otišli u kino,....
Sve je to proletjelo nevjerovatnom brzinom. Srce. Srce mu je zastalo. Nije više željelo kucati. Pa i nije imalo za koga da kuca. Jer nje više nema. Dok je on sam tu sjedio na klupi ona je odlazila. Nije više ništa rekla. Sve se više udaljavala. Molio ju je da se samo još jednom okrene. Da još samo jednom vidi njeno prekrasno lice. I kada je izgubio svu nadu ona se okrenula. Suze su joj krasile lice. Blistale su na mjesečini. Osmjehnula mu se. Tada se okrenula i zauvijek otišla. On je ostao. U društvu mjeseca i zvijezda. Osjećaji su mu totalno bili izmješani. Trgnuo se. Potrčao je za njom. Ali ona je već bila nestala. Pogledao je u njenom smjeru i uz suze uzviknuo : „Zbogom“!