Design by ZOKA

ljubav

Ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno
nego je doživljavati kao ugodnu i neobaveznu zabavu.



Jedan kratki trenutak trajanja u snovima
o ljubavi vrijedniji je od cijeloga života slave.




Trenutak je dovoljan da se upozna
trenutak je dovoljan da se zavoli
Ali samo trenutak moze razoriti sve sto
je trenutak uspio stvoriti


Sanjaj nocas kad sklopis oci uvijek tuzna bez
moje su budne i ove noci
Moja je noc bez tebe cudna
tebe budna. Ove rijeci srcem
pisem samo za tebe duso disem


"Ljubav je partija karata,
gdje svi varaju.
Muškarci - da bi dobili,
a žene - da ne bi izgubile.


Oprosti

Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htio da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!



Zašto?

Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...

Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!


...što znači voljeti...


šta ti misliš što znači voljeti?? jeli to samo zabluda?? ili samo gorka istina koja poput kave bez šećera ostavlja vrlo neugodan okus u ustima.....istina je da ljubav boli..ona boli više od najveće povrede..za mene ljubav boli više od smrti....kad nestane ljubavi to je gore od smrti..to je kraj bez ponovnog početka, to je bol koja para srce i dijeli ga na dva mala dijela...
...riječ volim te je tako podcijenjena..svi je govore kad im to pada napamet a nitko ne shvaća jačinu te riječi....kad ja čujem tu riječ s tvojih usana srce mi brže zakuca i koljena mi klecaju...
sjećaš se, mili, onoga dana kad si mi rekao tu riječ...sjećaš li se kucanja svog srca ??
...ja mislim da se ne sjećaš...jer da se ti , dragi, sjećaš nebih ja sada sama plakala i jecala na svaku tvoju riječ.....čini se da ipak nismo vječni, mili....vjerovala sam ti zato jer sam ti htjela vjerovati, a sada je kraj.....ova ljubav koja boli nema smisla više....kad jednom prođeš pokraj mene nemoj me pogledati...ne gledaj bolno i krvavo, srce...ja ti sada želim svu sreću u tvom životu iako znam da kad jednom osjetiš gorak okus boli..pitat ćeš se, baš kao i ja, što znači voljeti?..jeli to iluzija ili samo stvarnost koja traje vječno....


Samo pogled

Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.

Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...


NAKON MOJE SMRTI

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...

Ljubav je poput prometne ,
nesrece, 'udare' vas obore
a potom preživite ili ne preživite........

Zar je bitno u zivotu tko ce prvi prici?
tko prvi nazvati?tko sa ponosa sici?
zar je bitno uvijek macho biti?
cekati,trpjeti i alkohol piti?
zar nije ljepse preko ponosa prijeci
reci oprosti,ponos srcem sasjeci
grijesiti je ljudski
oprastati bozanski
zato umri muski
ne ljubi poganski....
Nemoj da ti srce od ponosa kamen bude
nemoj da ti prijatelji u ljubavi sude
i kad ti srce sve sumnje sabere
ne daj da te ponos do srzi razdere
nek ti srce oprosti toplinu i nadu ,nek zla mrznja nestaje
jer ljubav sve prasta,svemu se nada
ljubav nikad ne prestaje..




I ove noći budno pratim
Koga odvodiš u park
Sa kim si stupila u odnos
Gledam kao manijak

Dok on te ljubi
Ja te posmatram iz grmova
Kako rukom prolaziš
Kroz dlakava mu koljena


Jednoga dana rece ljubav prijateljstvu:
"Zašto postojiš ti kad vec postojim ja?"
Prijateljstvo odgovori:
"Nosim osmjeh tamo gdje si ti ostavila suzu..."



Život je prilika-iskoristi je
Život je ljepota-divi joj se
Život je san-ucini ga stvarnim
Život je izazov-suoci se s njim
Život je zadatak-izvršavaj ga



Život je igra-igraj se
Život je dragocjen-njeguj ga
Život je bogatstvo-cuvaj ga
Život je tajna-pronikni je
Život je obecanje-ispuni ga



Život je tuga-prevladaj je
Život je himna-pjevaj je
Život je borba-prihvati je
Život je tragedija-uhvati se njom u koštac



Život je avantura-usudi se
Život je sreca-zasluži je
Život je život-brani ga



Nisam više onaj isti

Srce si mi zarobila

I život mi uljepšala!



Ali neko mi te uze

I srce mi slomi,

Još uvijek me ta rana boli!



Boli me sve više i više

Život mi je tmuran

Kao dan poslije kiše.



Za mene sunce više ne sija

I život mi ne prija



Istinu prihvatiti

To ne želim

Jer ne mogu ni s kim da te dijelim.



Još uvijek te ludo volim

I da mi se vratiš

To te sada molim!!!

Objavio/la johnyb u 13:04, 7 komentar(a), print, #
02.03.2008.
:(

Niko nikada nije tako ljubio

Ali taj osjećaj ja sam izgubio

Svu tu njenu ljepotu,

Njene lijepe kose

I oči sjajne poput rose.



Sve to više nemam ja,

Otišla je moja voljena!



Zašto si otišla,

To nikada neću znati

Ali svoje srce nikome neću dati!!!



.............................



.......................



...............



........



....



..



.



Polako umire moja nada

I smrt me traži

Hajde sada;

Da se želiš vratiti

To mi kaži



Znaš da bih ti ispunio želju svaku

Jer za mene si ti sve

Sunce bih ti sa neba skinuo

Čak i kada bi svemir za njim utihnuo.



Dok ove riječi ovako pišem

Život svoj polako brišem

List po list kidam

I kraju se bližim

Sve lijepo na ovom svijetu proklinjem

I na kraju si život uzimam....



Znam da ću veliki grijeh učiniti

Ali najveći grijeh je tebe ne voljeti,

Tvoje blizine se odreći

Ja to ne želim

I evo na kraju ti jedno velim:

„ Niko te nikad neće voljeti kao ja

I poslije smrti ćeš biti moja voljena!“

Objavio/la johnyb u 13:03, 0 komentar(a), print, #
02.03.2008.
Sad story

Bio jednom jedan dečko,

Samo je sebe volio

za ostale nije mario

i za ljubav je iz koristi molio,

tako mnogim curama zivot kvario.



Dane je provodio uz alkohol

ne poznavajući ni tugu ni bol

Imajući sve te cure,

imao je i osjećaj moći

provodivši s njima mnoge noći



Te noći neispavane

i ostale dane.

S prijateljima iz noći u noć

rasla je njegova ego moć.



I tako jedne noći

dođe kraj njegovoj moći!



Ugledavši nje

njegov burni život je minou

a osjećaj ljubavi u srcu živnuo.



Odjednom je bio tako miran

od onih brojeva nijedan više nije biran



Njena prelijepa kosa uvijena,

da, toje ta žena

Te nježne usne

Blago onom koga ljube

i svojim nježnim glasom bude.

Ah taj glas,

u dušu mi dira

a srce mi ne da mira.



Srce moje želi bliže njenom,

ali drugi je s tom ženom



Oh ne:Prijatelj moj!

Okrenuh se, imaš život svoj!



Ali, moj je život pored te žene

osjećam to

moje srce za njenim vene...



Potišten tako dečko odlazi

duša kao da gori

i žalost mu srce gazi

protiv toga ne zna da se bori!



Alkohol

najbolji mu drug

Patnja

najbolja mu drugarica

Ah gdje je sada ta curica?





Dani i noći prolaze

i njegovu nadu gaze.



Taj osjećaj postaje sve veći

i konačno joj odlučuje sve reći...

Te presudne zimske noći

odlučio je do nje doći



Sjedili su tako ona i on

oko njih tama

sve tiši im je postajao ton,

njegova duša više nije sama.



Prve njegove riječi su bile VOLIM TE!

jer mu srce nije mira dalo

i ona mu je rekla da joj je do njega stalo.



Svaki trenutak proveden s njom

je bio poseban

sve dok nije došao taj mračni dan.



Osjećaji prema njoj su svakim danom rasli

tu vatru

koju nko ne može da ugasi!



Dan s njom je bio kao san

ali dođe kraj snu tom

poruku je našao na stolu svom.



Da li je to neka šala?

Ostavila me moja mala.



Njegovu sreću jedan dan uze

A niz lice mu potekoše suze



Prolazile su minute,

Čak i sati,

Nikad mu niko neće moći istu nježnost dati.



Žalio je za njom,

Žalio je svakim danom

Njegov lik je progutala tama

I duša mu je opet sama,

Kao ptica bez krila,

Na tlo je pao

jer je svoje srce toj curi dao.



Sada sam kroz život kreće

Ne poznaje više osjećaj sreće,

Osjećaj sigurnosti gubi

I sve više za njom žudi.



U svoj toj zbrci on se gubi

Uzima nož i probada si grudi.

Obliven znojem shvata da je to samo bio san

Ipak je sutra novi dan.



Sve je nade skupio

Čak joj je i poklon kupio,

Poklon je bio od srca

Koje za nju kuca!



Zaželio joj je sve Najbolje želje,

I pitao za novu šansu,

Nije želio samo romansu

Želio je njene ruke nježne

Kao onda, one noći snježne!



Potpuno se predaje njoj

Prelijepoj djevojci toj.



Još jednom želi čuti njen glas

I možda u njemu naći spas!



Želi da ponovo ta vatra bukne

Inače će njegovo srce da pukne!





.................

...............

.....

.





I tako se sretoše oni opet

Na tom stepeništu

Ruku joj je stisnuo

I jako vrisnuo:

VOLIM TE!



Shvati to molim te.



Njegova ruka je ka njenom licu išla

I ona mu je konačno prišla.



Poljubiše se!!!