|
Ne, neda mi se učiti...
Pogled mi je pao na albume sa slikama... Slikama iz mog školovanja... od prvog do osmog razreda...
Slike s:
* izleta
* folklora
* plesne grupe
* našeg maturalca
* dočeka novih godina
* rođendana...
Same od sebe suze su potekle, kad sam ih gledala... To su bila bezbrižna vremena, kad se nismo oko ničeg važnog brinuli, kad smo bili kao jedno, živjeli smo za igre, ples, rođendane, čage, petke (skupljali smo se u parkiću, na našem mjestu), prve ljubavi, zaljubljivanja, složnosti...
A, sad: druga priča... Ni ne družimo se više, poneki ni ne pozdrave, nema više te složnosti, kako smo mislili neraskidivog prijateljstva... ostala su samo lijepa sjećanja, koja brišu ružna... s nadom da je smijeh jedini lijek i u takvim trenucima.
dok ovo pišem lagano pjevušim:
Stizu me sjecanja
na sva davna proljeca
i na nase poljubce
tamo, pokraj Miljacke
Stizu me godine
kada covjek zastane
i kad proslost pogleda
nekim drugim ocima
|
