.. I know what it feels like to be inLOVE
<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

četvrtak, 23.11.2006.

pa - pa

Image Hosted by ImageShack.us

do nekog drugog puta, a do tada mi budite:
* lijepi
* pametni
* iskreni
* nepobjedivi
* optimistični
* sretni
* hrabri
* dobronamjerni
* ljudi sa svojim stavom
* zaljubljeni
* nemojte biti zlobni i opaki u svojim komentarima, ipak smo svi samo ljudi...

svima onima koji su me komentirali i pratili moje pisanje dajem vam ovaj buketić od srca:

Image Hosted by ImageShack.us

javit ću vam se ja s drugog bloga... znat ćete me prepoznati... a ovo će uvijek biti moje drago mjesto koje ću možda jednom doći ponovo posjetiti. bilo mi je jako lijepo družiti se s vama, čitati vaše komentare, postove... ali eto svemu dođe kraj... nakon godine i pol došlo je to vrijeme.

samo mi budite onakvi kakvi jeste. puno se smijte, ostvarujte svoje ciljeve pritom pazeći da ne povrijedite druge... ponekad me se i sjetite...

šaljem vam veliki zagrljaj prijateljstva.

doviđenja (ne zbogom) svima.

- 09:19 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.11.2006.

stižu me sjećanja...

Ne, neda mi se učiti...
Pogled mi je pao na albume sa slikama... Slikama iz mog školovanja... od prvog do osmog razreda...
Slike s:
* izleta
* folklora
* plesne grupe
* našeg maturalca
* dočeka novih godina
* rođendana...

Same od sebe suze su potekle, kad sam ih gledala... To su bila bezbrižna vremena, kad se nismo oko ničeg važnog brinuli, kad smo bili kao jedno, živjeli smo za igre, ples, rođendane, čage, petke (skupljali smo se u parkiću, na našem mjestu), prve ljubavi, zaljubljivanja, složnosti...

A, sad: druga priča... Ni ne družimo se više, poneki ni ne pozdrave, nema više te složnosti, kako smo mislili neraskidivog prijateljstva... ostala su samo lijepa sjećanja, koja brišu ružna... s nadom da je smijeh jedini lijek i u takvim trenucima.
dok ovo pišem lagano pjevušim:

Stizu me sjecanja
na sva davna proljeca
i na nase poljubce
tamo, pokraj Miljacke

Stizu me godine
kada covjek zastane
i kad proslost pogleda
nekim drugim ocima



- 13:35 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

subota, 28.10.2006.

promijenila je boju:)

Nakon duga tri mjeseca, ponovo bijah u Lici. Baš sam se jako veselila odlasku jer sam:
* zapalila svijeće na groblju
* vozila sam 14 km:) iako još nisam položila, čak su moji predragi mami i tati bili jako zadovoljni i nisu bili ukočeni i prestrašeni, nego onako cool:) vojim vas dragi moji:)
* puuuno sam slikala – fotografirala
* odmorila sam se
* udisala punim plućima svjež i čist zrak

Stvarno mi je trebao odmor... jedva čekam produženi vikend da se konačno malo odmorim i pošteno naspavam.

Evo malo slikica, nadam se da će vam se jako svidjeti:)

Mala napomena:
malo smo palili po Lici, tako da se nemojte začuditi otkud tolika vatra i dim:)

siromašno drveće:


malo jesenskog krajolika:


zlatno lišće:


oko kuće:
Image Hosted by ImageShack.us

put do tatine kuće:
Image Hosted by ImageShack.us

malo vatre:
Image Hosted by ImageShack.us

mala žaba:
Image Hosted by ImageShack.us

i šećer na kraju, JA:), eto napokon i ja objavih svoju slikicu:) baš sam lijepa, jel' da? smijehcereksmijeh amaris ovo je zbog tebe.
btw. na toj slici kalam vodu.
Image Hosted by ImageShack.us

- 21:00 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.10.2006.

Io non posso piu...

Image Hosted by ImageShack.us

ne, fakat ne mogu više, ne mogu, ne mogu, ne mogu...
pokušavam ostati pozitiva ne misliti na gluposti, ali non posso...
nad mojim životom se nadvio oblak tame na kojem se sprema oluja...

Image Hosted by ImageShack.us

ne mogu više u školu, ne mogu više učiti, pisati hrpu testova, ne, ne, ne, ne... a tek je kao početak...
ubijaju nas s maturom, radnjom...
još me muče neke druge stvari, pojavile su se one za koje sam mislila da su završene.
kad te krene onda te krene, a kad ne... onda se cijeli svijet uroti protiv tebe.

vjerujem da će sve biti jednog dana bolje. jednog dana... da hoće, jednog dana. i sunce će se pojaviti i svojim toplim zrakama zacijeliti sve rane na meni.

kiss svima.

- 15:57 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

subota, 21.10.2006.

crazy...

Image Hosted by ImageShack.us

nonononono

Tako sam se veslila kad sam pročitala na netu da SEAL dolazi u Zg da će održati koncert u dvorani Dražena Petrovića. bila sam tako sretna jer napokon on dolazi. volim ga jer mi jako lijepo pjeva, crnac je smijeh (obožavam crncethumbup), ima jako lijepe pjesme... blablablablablabla da ne nabrajam više.
a i Natalie nastupa prije njega, a nju isto volim jer ima predivan glas i slušam ju.
Kad ono koncert je 22. 10. tj. u NEDJELJU!!! a ja u ponedjeljak imam 3 testa, ujutro školu, posjet zubaru i vožnjuheadbang.
a, neeeeeeee...
baš sam se veslila dobrom provodu jer je sa mnom trebala ići i moja Ika, veselila sam se dobrim fotkama snimljenim moji fotićemthumbup, dobroj svirci na kvalitetnom razglasu...
a kad ono sve palo u vodu... nonononono

eto, ovaj vikend ostajem doma uz knjige, skripte, ma ostajem da učim... a neću. neću. neću.
hoću na koncert.

ne volim školu!!!!!!!!!!!!! namcor
uživajte mi svi ovaj vikend i lijepo se provedite i zabavite.

kiss od mene.

In a church,by the face,
He talks about the people going under.

Only child know...

A man decides after seventy years,
That what he goes there for, is to unlock the door.
While those around him criticize and sleep...
And through a fractal on a breaking wall,
I see you my friend, and touch your face again.
Miracles will happen as we trip.

But we're never gonna survive, unless...
We get a little crazy
No we're never gonna survive, unless...
We are a little...

Cray...cray...cray...

...Crazy yellow people walking through my head.
One of them's got a gun, to shoot the other one.
And yet together they were friends at school
Ohh, get it, get it, get it, get it no no!

If all were there when we first took the pill,
Then maybe, then maybe, then maybe, then maybe...
Miracles will happen as we speak.

But we're never gonna survive unless...
We get a little crazy.
No we're never gonna survive unless...
We are a little...
Crazy...
No no, never survive, unless we get a little... bit...

Oh, a little bit...
Oh, a little bit...

Oh...
Oh...

Amanda decides to go along after seventeen years...

Oh darlin...
In a sky full of people, only some want to fly,
Isn't that crazy?
In a world full of people, only some want to fly,
Isn't that crazy?
Crazy...
In a heaven of people there's only some want to fly,
Ain't that crazy?
Oh babe... Oh darlin...
In a world full of people there's only some want to fly,
Isn't that crazy?
Isn't that crazy... Isn't that crazy... Isn't that crazy...

Ohh...
But we're never gonna survive unless, we get a little crazy.. crazy..
No we're never gonna to survive unless we are a little... crazy..
But we're never gonna survive unless, we get a little crazy.. crazy..
No we're never gonna to survive unless, we are a little.. crazy..
No no, never survive unless, we get a little bit...

And then you see things
The size
Of which you've never known before

They'll break it

Someday...

Only child know....

Them things
The size
Of which you've never known before

Someday...
Someway...
Someday...
Someway...
Someday...
Someway...
Someday...


- 11:37 - Komentiraj (1) - Isprintaj - #

petak, 29.09.2006.

maturalac + zubi + tramvaji + škola i još mnogo stvari, samo u ovom postu:)

Image Hosted by ImageShack.us

MATURALAC:
a, što da vam kažem. Svi koji ste bili znate da vam ne može biti loše. Mada sam ja sumnjala u cijeli taj maturalac , ali eto, ispao je da bolje nije moglo.
Bilo mi je:
* predivno
* fenomenalno
* odlično
* uzbudljivo
* zbližili smo se
* upoznala bolje neke osobe iz razreda
* istrošila sam se (vratila sam se kući s 200 kruna, bijah rastrošna djevojkano, ali preživjela sam)
* donijela sam kući puuuuno lijepih stvari thumbup
* upoznala puno novih ljudi, razmijenili smo mailove thumbup, ali od svih uzeh broj, ali od nekoga ne headbang, ali dobro, preživjet ću ja to.
* snimila hrpu slika
* 10 sati snimke na DVD-u...

ma, bilo je odlično, bijaše mi žao što nismo bili još bar 3-4 dana, ali to treba definitivno ponoviti. živjela party smijeh


ZUBI:

Za početak jedan smijeh s bijelim i zdravim zubima. mouthwash
Tko se još stomatologa i doktora boji još* jaaa... yes, ah eto, bojim se. kad sam kod njih ponašam se kao da imam 5 godina, ma djeca s 5 godina su super, kakva sam ja kad sam kod stričeka i teta u bijelim kutama.
Tako ja bijah kod privatnog stomatologa, ne, ne hvalim se što sam bila kod privatnika, nego htjedoh napraviti paralelnu usporedbu s njima i sa stomatolozima iz doma zdravlja.
neusporedivo. ali stvarno neusporedivo.
Prvi pregled sam imala i trajao je čak 35 minuta, 35 minuta!!!! Svašta mi je stomatolog rekao, obavio mi je sve pretrage i poslao me na dodatne. da upozna stanje mojih zubića:)
Stomatolog mi bijaše jaaaaako nezadovoljan uratkom moje bivše ZUBARICE!!!! Baba jedna, tko zna što je ona radila po mojim lijepim zubićima mad. Eto to su vam ti dom zdravljaši. joooj.

TRAMVAJI:

Ne volim ih!!!!!!!!!!!!! A, ne, ne, ne, ne..... namcornamcornamcor
Kad god mogu izbjegnem ih. Šetnja zdravija od njih. punih bakterija, prljavštine... bljak.
ne volim stare bake u 7.15 na glavnom kolodvoru s hrpom vrećica, njihovo guranje, svađanje ujutro. pa tko se može svađati ujutro?! ajme. kritiziranja mladeži: ˝JOOOOOJ, TA DANAŠNJA MLADEŽ, MI NISMO BILI TAKVI. NIŠTA NE CIJENE........ bla bla bla...˝
a ujutro bolje izgledaju nego ja. našminkane do ˝savršenstva˝(ruž im se preljeva po zubima, kao da su vampirismijeh).
ne volim kad se ljudi guraju unutra. kad ne mogu sačekati da netko izađe. jooooooooooj, poludim.


ŠKOLA:

ah, što tu pametno reći? ništa, svi smo kao mrtva puhala, nikome se ništa ne da... ali stvarno nikome. svi šutimo. tako smo neizainteresirani, a profesori: headbang smijeh rofl zujo hehehe... neka, se izluđuju... tako im i treba.

dragi moji, eto to bi bilo sve za danas. čitamo se, komentiram vas, napokon sam se vratila blogu.

kiss od mene.

- 19:05 - Komentiraj (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.09.2006.

A K O

AKO
Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izbuge glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
ako ne mržiš kada tebe mrze,
i ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš suviše mudro.

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
i miran se sagneš da pokupiš ostatke;

Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
i staviti ih na kocku, sve odjednom,
i izgubiti i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
i ako ustraješ kada sve zastane,
osim Volje koja ti govori: ˝Drži se dobro˝;

Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
Ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
i svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer
BITI ĆEŠ ČOVJEK, SINE MOJ!!!

(Rudyarg Kipling)

- 14:21 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.