Razgovor s Bogom
Kad ja sama sebi uskočim u usta...
Mislim da me je reklama kod harisme uspjela natjerat da učinim nešto da ovaj blog zaživi...da napišem post...ma znate šta...ja sam to stvarno nekako u glavi zamislila da...će ljudi mozda slučajno otkriti ovaj blog...ka ono...nisam želila ljudima ostavljat komentare...da bi samo čuli za mene...i možda oni tako meni ostavili koji komentar...ali kako blesavo...
sad kužim da stvarno u tome nema ništa loše jer uostalom...i ja želim komentare...pa zato sam se i uvatila pisanja bloga...bitno je otkriti se...a ne čekati da budeš otkriven...
jer ja sam imala osjećaj da će ovaj blog meni nešto značiti i vrijediti tek ako stidljivo iznesem van nešto van i čekam da ljudi to sami otkriju...
jer uostalom...izgleda da sam poklekla pred onom današnjom...da sve šta se otvoreno nudi...mora da nema neku vrijednost...pa je to bila neka svojevrsna strategija...
a ono šta želim dokazati sebi, pa onda i svijetu je upravo to...da su strategije nebitne...precijenjene...jer u strategijama u obzir uzimamo samo jedan OGRANIČENI splet okolnosti i mjera...a najbolje nam se stvari dešavaju uvijek pod utjecajem onih mjera i okolnosti koje ispadnu iz tog kruga koji ograničava...
jer stvarno sve navrijednije stavri u životu su mi došle "nenaručene"...što ne znaći da ih nisam priželjkivala...
i ovakve kontradiktornosti kod mene zadnjih "par parova" dana nisu ništa neobično...puna sam ih...i pokušavam se naći negdje između njih...pokušavam pronaći istinu između onoga što jest i ono što stvarno nije...jer očito crno-bijeli svijet nije realnost...(osim ako je :-) ...hm?) ...jer stvarno...da li kontradiktornost nužno znači i odsustvo istine???
I tako se ja odlučila otkrit ljudima...i sad odo napokon na one blogove koje nekad manje, nekad više redovito čitam i ostavit koji komentarčić
