|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"...No bilo je beskorisno pokušavati spasiti svijet: nisam još ni sebe uspio spasiti"
P. Coelho
Mislim da ovaj citat sve govori.
Postoje dva tipa ljudi: jedni koji nose nabijene pištolje, drugi koji kopaju.
–Dobar,loš,zao
…zato budi odlučna, neodoljiva, neukrotiva, nenadjebiva, nezadovoljna. Zato voljne su samo ograničene jadnice koje nemaju visoke ciljeve…
Bajka (Alogia)
U jednoj zemlji dalekoj, behu to carobna vremena,
Vladase jedna kraljica, beskraj joj bese granica.
Imase srce posebno, mada to nije ni slutila,
U njemu bese skrivena vecnog prokletstva magija.
Oci je zle posmatrase, strasna se zavera kovala...
Crni gospodar naumi kraljici srce slomiti.
Tako I bese, secam se, tak crni mag je osvoji,
Kraljici srce prepuce, kraljevstvo tamom prekri se...
Nestade sunca, mrak pade na raj.
Vecna tama I tuga oznacise kraj.
Iz slomljenog srca jos odzvanja glas,
Ja ga cujem ponekad u svakom od nas...
Mrzimo samo onoga koga strastveno volimo
Morska vila (Daleka Obala)
Kao da je morska vila
sve je moje snove ostvarila
na obalama vrelim
neprospavane noci
Kao da je dio plime
modro more sumi njeno ime
i sklada tihe pjesme
pjesme o samoci
Kao da je dio sna
sto me nosi zvijezdama
I dok je ljubim
ona se pretvara da spava
grijana zlatnim suncem
moje ljubavi
I dok je ljubim, kao more
njeno tijelo podrhtava
povedi me prostranstvima
gdje svi pjevaju o ljubavi
Pjevaju o ljubavi
po milijonti put stojim zgrčena ispred kompa. zašto? pa iz istog razloga kao i prije.....bespotrebne želje za hranom. zapravo sada sam, usudila bih se reći, pojela normalan obrok, međutim moj želudac je očigledno previše sjeban. umorna sam od ovoga. ne mogu jesti hranu koju volim. ne mogu uživati. ovakav život je očajan. a ja ga ipak živim. i idem dalje. svjesna svojih gluposti samo ih ponavljam. izgladnjivanje i riganje. pa tako mi i treba kada sam debela.
začudo sretna sam. imam tipa i sve je super. moj društveni život, ljubavni, škola.....sve savršeno. mislila sam da barem sada neću imati potrebe za ovim glupostima, ali ne. moram ja nastaviti. nekad mi se stvarno ćini da nema povratka. biti će ovako dok ne umrem. i žao mi je zbog ljudi koji su mi donekle bliski. nitko od njih ovo nije shvatio ozbiljno. kao da je ovo šala koja mi je bila zabavna jedan period a sada više nije pa sam prestala. da bar ide tako.
ulazi mi mater u sobu i pita me da jesam li povračala. ja joj odgovaram da jesam jer me zbog nečega užasno boli želudac. a ona će da mi je vjerojatno ručak teško pao i limunada koju sam pila. pa naravno da je kad povraćam svako malo. a kad nisam onda ne jedem i kako će mi hrana nakon toga dobro pasti?!? ma ovde su svi ludi. a ja pogotovo
samo želim kraj svemu ovome. želim zatvoriti oći i otploviti u daleke krajeve gdje vlada samo mir, sreća i ljubav.....samo želim izaći iz svoje kože i na jedan dan biti bezbrižno dijete
