08.07.2011.

Vozim se u još jedne “nove radne pobjede”, spiker na radiju najavljuje sparni ljetni dan, automobili polako klize, neki sa zatvorenim prozorima, drugi s otvorenim; iz njih trešte različite glazbene preferencije. Stavljam cd, zvuci Tragic Kingdoma ubacuju me u vremenski warp, tamo negdje u ljeto ’97. Sjedim na podu sobe na katu, jedne u nizu kuća koje ne nazivam domom, kroz zatvorene šalukatre sunčeve zrake bodu tamu sobe kao čudni svjetlosni ježevi ili podvodne mine, reflektiraju se o metalne predmete i izvode čudan ples po stropu.
Pjesma broj devet, poneka suza u oku, pa bijes u kutevima usana. Štreberica pala na ljepotana, ljepotan pao na mozak, na izgled sigurno nije, a bome ni na “laku reputaciju”, bolje rečeno “nikakvu reputaciju” jer kao da nisam ni postojala. Jedan od onih učenika koji nose nimalo upečatljivu odjeću boja koje se stapaju po potrebi sa zidovima ili nekom drugom okolinom, kose uvijek uredno počešljane; odmori se provode iznad knjige, ponavljajući gradivo prije sljedećeg sata. Tko zna, možda baš mene digne, moram ponoviti ovu savršeno naučenu lekciju o moderni u kniževnosti; stilske figure: anafora, epifora, aliteracija, simploka… Postoje očekivanja, postojim ja koja ih ispunjavam i to je smisao mog postojanja. Onda nastupa on, moj novi životni projekt, moj stasiti Apolon koji želi mene, ovakvu neuglednu, ali pametnu u svrhu beskonačnih intelektualnih razgova; posuđuje mi Trpimira Macana za maturalni, citira Balaševića. Padam na Balaševića i više se nikada ne dižem. Muškarac ne živi samo od duhovne hrane, on ima potrebe, on ima prirodom utkane porive; on čezne, i stremi, i žeđa, i drhti, i očekuje, i priželjkuje, a kada zadnje zrnce strpljenja prođe kroz usko grlo staklenog sata on gasi svoju žeđ na drugom, podatnijem izvoru, a moje “nevinije” ruke ostaju prazne. Doduše, vlastitom voljom, barem neka satisfakcija. Nogirala sam manekena. Moj trijumf prve ljubavi, nisam bila ostavljena - ostavila sam, ali je nekako pelinasto djelovao okus pobjede u ustima.
U biti razmišljala sam više o pojmu doma i o svojoj prilagodljivosti različitim stambenim prostorima i različitim lokacijama, nego o manekenu iz ’97. Bojim se da više nikada neću imati osjećaj doma. Dom je tamo gdje su mama i tata, ali dom je također ostao tamo negdje ’91 na zlatnim poljima, u mojoj glavi zamrznuti kadar, idilična slika ispod staklene kugle pritiskača za papir, nešto što je nepovratno izgubljeno.

08.07.2011. u 09:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

...egotripovi i ine stvarčice

And if I die today I'll be the HAPPY Phantom
And I'll go chasin' the nuns out in the yard
And I'll run naked through the streets without my mask on
And I will never need umbrellas in the rain
I'll wake up in strawberry fields every day
And the atrocities of school I can forgive
The HAPPY phantom has no right to bitch




adopt your own virtual pet!



Linkovi




Neke vrlo zanimljive misli meni nepoznatih ljudi:
Dritokonj
Megi
BigMamma
Debelakrava
Unspeakable
Ptica Trachica
Jesus Quintana
Kafka
A.L.I.A.S.
Morgana Le Fay
loona





Neke vrlo zanimljive misli poznatih ljudi:




POGUES lyrics




"Djevojka je poput mladog stabla. Moraš stajati visoko i slušati majku koja stoji do tebe. To je jedini način da izrasteš snažna i uspravna. No budeš li se savijala da slušaš druge ljude, izrast ćeš grbava i slaba."

Amy Than, klub sretnih žena


"Psu moj,
ako je bog u mome stihu,
bog sam ja.
Ako je bog u očima tvojim bolnim
bog si ti.

U ovome beskrajnom svijetu nitko ne postoji
da ničice padne pred nas dvoje!"


Pablo Neruda



"Svi mi čeznemo za više. Nikada nismo zadovoljni. Mudrost je znati vrijednost onoga što imamo. Svakoga dana, ako ima iole sreće, pa nam se djeca nasmiješe zato što smo učinili nešto to smo rekli, morali bismo se smatrati sretnima."
Hanif Kureishi, Intima



"..Noćas, u jednoj zamjetnoj svjetlosti zvijezda,
Drveće i cvijeće rasiplje svoje prohladne mirise.
Šećem među njima, no nijedno od njih me ne zamijećuje.
Kadkada mislim da kada spavam
Mora da sam im najsavršenije nalik
Misli su postale nejasnim.
Prirodnije je za me da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A bit ću korisna kad konačno legnem:
Tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći
vremena za me."


Sylvia Plath, Ja sam okomita


TOP 5 SRCEDRAPATELJNIH...
onako..na prvu loptu:

1. Babe I'm gonna leave Ya by Led Zeppelin
2. Wild is the Wind by David Bowie
3. Lovesong by Cure
4 One/With or Wihthout You by U2
5. By My Side by INXS


...van konkurencije:
Provincijalka by Balašević
Are you the one that I've been waiting for by Nick Cave
Astronomy by Blue Oyster Cult








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se