Rasclamba Rasomona - politički komentari http://blog.dnevnik.hr/rasclamba-rasomona

srijeda, 03.06.2009.

Vraćaju li Srbi u miru ono što izgube u ratu ?


Blistave vojničke pobjede Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga ostvarene u bitkama vođenim, u Republici Hrvatskoj i BiH, tijekom 1995. godine, dovele su do potpune promjene dotadašnje vojno-političke situacije na prostorima nastalim raspadom komunističke Jugoslavije. Koncem 1994., naime, oslobođen je Kupres i dijelovi Livanjskog polja a odmah zatim Hrvatske su snage ovladale obroncima Dinare, čime se Knin našao na dometu hrvatskog topništva. Nakon potpisivanja Splitskog sporazuma, koncem srpnja te iste godine, snage HV-a i HVO-a ovladale su Glamočem i Grahovom čime je strateška pozicija Knina, kao i južnog dijela tzv. Srpske krajine, bila opako uzdrmana. Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, dovela je oslobađanja privremeno okupiranih hrvatskih područja, odnosno do potpunog nestanka tzv. Republike srpske krajine. Kad je u pitanju BiH, zahvaljujući vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, okončana je višegodišnja srpska opsada Bihaća a stvoreni su i svi preduvjeti za dalje potiskivanje pobunjenih Karadžićevih Srba. I uistinu, u operacijama «Maestral» i «Južni potez», koje su nakon toga uslijedile, Hrvatske snage su ovladale Drvarom, Šipovom, Jajcem i Mrkonjić Gradom, čime je i Karadžićeva Republika Srpska dovedena na rub nestanka. Međutim, dalje napredovanje Hrvatskih snaga i 5. korpusa Armije BiH zaustavljeno je na samo 22 km od Banja Luke. Uslijedila je diplomatska akcija a odmah zatim i primirje koje je Mladićevu soldatesku spasilo od sigurnog vojničkog poraza a Miloševićev Beograd od novog vala izbjeglica. Nisu rijetki oni koji se danas pitaju zašto je dr. Franjo Tuđman odustao od daljih vojničkih akcija i konačnog sloma Karadžić-Mladićeve soldateske. Odgovor na ovo pitanje je jednostavan ako se zna da su tadašnji mirovni posrednici, odnosno diplomate zemalja članica kontaktne skupine, u dogovoru sa Miloševićem, zaprijetili službenom Zagrebu da će sve srpske izbjeglice iz Bosne biti prebačene na privremeno okupirani hrvatski teritorij u istočnoj Slavoniji. Tim potezom, smatraju analitičari, Miloševićev je režim u Beogradu bio zaštićen od novog vala od oko milijun srpskih izbjeglica iz Bosne a njihovim smještanjem na prostor istočne Slavonije bilo bi onemogućeno oslobađanje tih prostora od strane Hrvatske vojske.
Po potpisivanju primirja, u ovakvim su uvjetima uslijedili pregovori u Daytonu a njihovim okončanjem rođena je Daytonska BiH, ugovorna zajednica između Granić-Gelbardovog čeda zvanog Federacija BiH i ostatka BiH, odnosno Republike Srpske. Tako su bosansko-hercegovački Srbi i njihov zaštitnik Slobodan Milošević, diplomatskim putem i uz pomoć svojih saveznika uspjeli osujetiti potpuni vojnički poraz i krah projekta Velike Srbije. Međutim, danas, 11. godina kasnije, situacija je znatno izmijenjena !

Još jedna srpska administrativna jedinica u BiH ?!

Većina onih koji su, u prosincu 1995., vidjeli daytonske zemljovide s ucrtanom međuentitetskom crtom razdvajanja, sumnjičavo su slijegali ramenima, pokazujući pri tome prstom na prostor Drvara i Grahova. Naravno, predviđajući da bi zahvaljujući nedosljednoj primjeni Aneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma upravo taj prostor mogao biti operativna osnovica za novu velikosrpsku ekspanziju. Bilo vojnu ili mirnodopsku. Podatak da su hrvatski prognanici nakon rata upravo na tim prostorima našli svoj novi dom kazuje da su i političke elite razmišljale na sličan način. Tako je do konca 1996. godine svoj privremeni dom u Drvaru pronašlo 766 prognanih hrvatskih obitelji sa 2355 članova a već koncem 1997. taj je broj narastao na 1341. obitelj s 4464 članova. Događanja koja su nakon toga uslijedila rezultirala su masovnim povratkom Srba a hrvatski prognanici, privremeno smješteni u Drvaru, bili su prinuđeni nastaviti tražiti svoj nova utočišta u Republici Hrvatskoj ili dalje. Iz prostog razloga što nisu stvoreni uvjeti za njihov povratak u Republiku Srpsku ili na prostore Federacije BiH s bošnjačkom većinom, od kud su protjerani u vrijeme rata. Posljednji lokalni izbori pokazali su Srbi na prostoru općina Drvar, Glamoč i Grahovo opet većinski narod a najnovije izjave njihovih političkih čelnika kazuju da ni u kom slučaju nisu zadovoljni sadašnjim statusom unutar Herceg-bosanske županije.
Najavljujući u više navrata odcjepljenje od Federacije BiH, drvarski Srbi otvoreno pokazuju da u budućnosti žele biti u sastavu Republike Srpske ili oformiti vlastitu administrativnu jedinicu. I jedna i druga varijanta, naime, u potpunosti im odgovara. Naravno, kao prijelazno rješenje. A sve zbog činjenice da je srpsko političko vodstvo, koje drvarske Srbe koristi kao instrument vlastite politike u potpunosti svjesno spoznaje da je upravo taj prostor jedna od operativnih osnovica za povratak na stanje prije Oluje, odnosno na reaktiviranje plana Z-4.

Štrbac: Reaktivirat ćemo plan Z-4

Reaktivirat ćemo plan Z-4 kojim Srbima u Hrvatskoj vraćamo političku, ekonomsku i kulturnu autonomiju u Hrvatskoj, izjavio je prije određenog vremena Savo Štrbac, predsjednik Centra za istraživanje i dokumentaciju Veritasa, bivši oficir KOS-a i nekadašnji tajnik vlade tzv. Republike srpske krajine. Štrbac, jedan od suradnika Tužiteljstva Haškog suda i autor najvećeg dijela optužnice protiv generala Ante Gotovine u više je navrata isticao kako ova optužnica, prema njegovom mišljenju, 'redefiniše istoriju'. Ukoliko se pred Haškim sudom generalu Anti Gotovini i ostalim zapovjednicima najznačajnijih hrvatskih vojnih operacija uspije dokazati krivnja, smatra Štrbac, na čemu, javno priznaje, već godinama sustavno radi, onda će ti isti zapovjednici biti osuđeni i proglašeni ratnim zločincima a oslobodilačke akcije koje su vodili bit će okarakterizirane kao zločinačke. U tom slučaju, prema logici Save Štrbca i njegovih mentora, ni Oluja se više neće moći nazivati blistavom pobjedom Domovinskog rata. Samim tim država nastala na zločinu ne može nastaviti vlastito postojanje, već se njeno ustrojstvo mora iz temelja redefinirati. Upravo u tome, Štrbac i njegovi mentori vide svoju priliku. Haške optužnice protiv hrvatskih generala, u čije su kreiranje i sami uložili iznimno puno truda, pokušat će iskoristiti kao novi velikosrpski zamašnjak u Republici Hrvatskoj.
Putem presuda Haškog suda, očito je, Srbi kane ne samo lažirati povijesna događanja nego i reaktivirati plan Z-4., što i Savo Štrbac otvoreno priznaje. Plan koji su osmislili UN, EU, SAD i Rusija ali ga je tadašnje vodstvo pobunjenih kninskih Srba nije prepoznalo te odbilo potpisati. Nepotpisivanjem spomenutog plana Martić, Babić, Štrbac i ostali omogućili su tadašnjem hrvatskom političkom vodstvu provođenje operacije Oluja i oslobađanje privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske. Da je kojim slučajem tadašnja vlada tzv. Republike Srpske krajine, prepoznala odrednice tog plana i prihvatila ga, danas bi Republika Hrvatska bila ugovorna država u kojoj bi jedan od entiteta bila i Republika Srpska Krajina. U tom slučaju, realno se može pretpostaviti, Bihać bi doživio sudbinu Srebrenice a današnja RS i tzv. RSK, koju Štrbac i njegovi mentori žele reaktivirati, nadovezane jedna na drugu, bile bi politička realnost. S velikim izgledima za buduće međusobno udruživanje i uspješan završetak projekta velike Srbije. Međutim, slijed događaja koji je uslijedio doveo je do polovičnog uspjeha a potpuni slom velikosrpskog projekta onemogućio je Daytonski mirovni sporazum. Zahvaljujući tadašnjem diplomatskom pritisku međunarodne zajednice i Daytonskom sporazumu, Milošević je uspio sačuvati polovicu BiH ali i vlastiti opstanak na vlasti. Danas, jedanaest godina kasnije Slobodan Milošević više nije među živima. Ta slučajnost, a prema nekim tvrdnjama i namjera, dovela je do nemogućnosti izricanja kazne osobi koja je s ciljem stvaranja Velike Srbije pokrenula nekoliko osvajačkih ratova. U situaciji kad Milošević i Babić više nisu među živima a Ratko Mladić i Radovan Karadžić više su od desetljeća nedostupni Haškom sudu, hrvatski general Ante Gotovina najviše je rangirani pojedinac u haškom pritvoru a to je samo po sebi već dovoljan presedan za stvaranje novih presedana. Stoga se i reaktiviranje plana Z-4 uopće više ne čini nerealnim. Naravno, pod uvjetom da vlasti u Republici Hrvatskoj i dalje budu sjedile skrštenih ruku. Sudski proces Savi Štrpcu kao visokopozicioniranom dužnosniku RSK zbog sudjelovanja u oružanoj pobuni i zločinačkom pothvatu, razotkrivanje uloga njegovih pomagača unutar Republike Hrvatske te redefiniranje suradnje s Tužiteljstvom Haškog suda bilo bi više nego dovoljno upozorenje za početak. Na takav način, hrvatska bi vlast, smatraju mnogi, najbolje pomogla Anti Gotovini te ostalim hrvatskim državljanima optuženih na temelju dokumenata krivotvorenih od strane Save Štrpca i njegovih suradnika.

Direkt / Mostar

03.06.2009. u 15:00 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se