rasclamba-rasomona

četvrtak, 12.02.2009.

Hrvatski predsjednik i jugoslavenski borci

(Dnevni komentar za 07.listopada 2003. godine)

«Ne Osmi, nego svi partizanski korpusi, brigade, divizije, bataljuni, čete, svaki partizanski borac tuka se za oslobođenje Zemlje. A ta Zemlja, to je bila Jugoslavija. - poruka je koju jedna hrvatska dnevna tiskovina odašilje u tekstu kojim je najavljeno današnje obilježavanje 60. godišnjice 8. Dalmatinskog korpusa u zgradi HNK-a u Splitu. Kao pokrovitelj najavljen je današnji hrvatski, a posljednji jugoslavenski predsjednik Stjepan Mesić.
Ništa neočekivano, reći će mnogi. No, koji je uistinu cilj svega? Borba protiv fašizma, i to skoro šest desetljeća nakon završetka Drugoga svjetskog rata, ispada, eto, glavnom zadaćom demokratski izabranoga hrvatskog predsjednika. Redovito posjećujući ovakve i slične skupove preživjelih partizana Mesić djeluje kao kakav politički komesar s početka pedesetih. Pritom, oronulim partizanskim prvoborcima ne suprotstavlja njihove ideološke protivnike od prije više od pola stoljeća, nego sudionike Domovinskog rata. Mladiće rođene u «olovnim» pedesetim ili šezdesetim. Istaknute sudionike Domovinskog rata koji prije šezdeset godina nisu bili ni rođeni.
Činjenica je kako je ovo predizborno vrijeme. Činjenica je kako Mesićevoj stranci trebaju glasovi. Činjenica je kako se jako angažirao oko rasvjetljavanja zločina koje pripadnici njegovog naroda navodno počiniše u Domovinskom ratu, ali je činjenica i to što ignorira činjenice o zločinima što ih današnji slavljenici počinili nad pripadnicima hrvatskog naroda.
Misle li Mesić i njegovi današnji slavljenici kako mučenička smrt širokobrijeških franjevaca nije zločin? Misle li kako počinjeni zločini nad 66 franjevačkih mučenika iz Hercegovine ne zaslužuje istragu, da ne zaslužuje barem ispriku ?
I danas će se na skupu u splitskom HNK-u zasigurno čuti kako ratni zločin ne zastarijeva, kako se svaki zločin mora istražiti, svaki zločinac kazniti. Načelno, protiv takvih zahtjeva nitko dobronamjeran ne može imati ništa. Ali, zar po istim tim načelima ne treba istražiti tko je odgovoran za ono što se u «apokaliptičnim danima», u veljači 1945., dogodilo na Širokom Brijegu, u Mostaru, Ljubuškom, Drinovcima i mnogim drugim hercegovačkim mjestima? Zar ne treba do kraja istražiti i rasvijetliti događaje u Kočevskom Rogu, Mariboru, Jazovki, Maceljskoj šumi i bezbrojnim križnim putovima.
U rasvjetljavanju ovih događaja svakako mogu pomoći preživjeli sudionici današnjeg splitskog skupa, koji su kao pripadnici 9., 19., i 26. divizije iz sastava 8. partizanskog korpusa bili sudionici ili svjedoci «Krvavog pira komunista na Širokom Brijegu», kao i tragičnih zbivanja s konca svibnja 1945. na slovensko-austrijskoj granici. Međutim, očito je da je pristup rasvjetljavanju zločina selektivan, te kako se njihovo rasvjetljavanje ne može očekivati niti danas, skoro šest desetljeća kasnije, iako, sudeći po današnjem najavljenom skupu partizana-komunista, preživjelih svjedoka još uvijek ima.
Sve što se od današnjeg skupa može očekivati jest govor hrvatskog predsjednika borcima za Jugoslaviju iz kojeg će se njega, eto, još jednom razaznati kao borca protiv fašizma. Sama činjenica da je fašizam mrtav već skoro šest desetljeća, uz sve rečeno, govori više od bilo kakvoga posebnog zaključka.

12.02.2009. u 18:29 • 0 Komentara • Print • # • ^

Carla del Ponte u državničkoj posjeti Zagrebu

(Dnevni komentar za 06.listopada 2003.godine)

Točno šest godina poslije dragovoljne predaje desetorice srednjobosanskih Hrvata glavna haška tužiteljica Carla del Ponte je posjetila Zagreb. Prije pisanja konačne inačice svojeg izvješća Vijeću sigurnosti UN-a, u kojem će biti ocijenjena hrvatska suradnja s Haaškim sudom, htjela je, eto, još jednom porazgovarati s najvišim dužnosnicima Republike Hrvatske. Premijer Ivica Račan i potpredsjednik Vlade Goran Granić, zadužen za suradnju s Haaškim sudom, proteklih su dana bili optimistični i u pogledu prijepora između Hrvatske i Haaga zbog odbjeglog generala Ante Gotovine. Predsjednik Mesić posljednjih dana o tome šuti, ali je zato njegov medijski miljenik Ivo Pukanić postao predmetom zanimanja represivnih državnih organa, skoro svih domaćih medija pa i Haškog suda. Jedini razlog tomu je intervju koji je Pukanić objavio s generalom Gotovinom, naglasivši kako je isti obavljen u jednoj metropoli EU-a. Operativnom obradom koju je provela policija utvrđeno je kako je Pukanić boravio jedino u Londonu, međutim ova obavještajno-medijska saga nije stala na tome. Vlasnik Nacionala izjavio je i kako je bio osoba preko koje je Haaški sud komunicirao s Gotovinom, što je glasnogovornica suda Florence Hartmaan demantirala isti dan. Tjednik Globus, neki tvrde blizak hrvatskom premijeru Ivici Račanu, u jednom od svojih posljednjih brojeva objavio je pamflet iz kojeg se može razumjeti da je general Gotovina na Siciliji, dok posljednje informacije koje objavljuju mediji bliski vladi Ivice Račana kazuju da je Gotovina vlasnik francuske putovnice, odnosno da se nalazi negdje u zemljama francuskoga govornog područja. Na sve ovo iz Haaga dolaze tvrdnje kako je general Ante Gotovina u Hrvatskoj i kako hrvatska Vlada zna njegovo točno boravište.
U takvoj situaciji u Zagreb je stigla Carla del Ponte kako bi postigla isto ono što je prije šest godina pošlo za rukom američkom diplomatu Robertu Ghelbardu. Nakon silnih Ghelbardovih intervencija i uvjeravanja prije točno šest godina u Haag je krenula skupina Hrvata središnje Bosne. Na taj korak odlučili su se nakon američkih jamstava u pravično i brzo suđenje. Šest proteklih godina pokazalo je kako suđenje nije bilo brzo, a je li bilo pravično nećemo uopće komentirati. Oslobađajuće presude trojici Kupreškića, Ivanu Šantiću, Peri Skopljaku, Marinku Katavi i Draganu Papiću te pokojnom Stipi Aliloviću daju povoda razmišljanjima kako s optužnicom nešto nije bilo u redu. Haaško tužiteljstvo, tvrde odvjetnici, svoje je optužbe temeljilo na dokumentima koje je dostavila bošnjačka strana, da bi vrijeme zorno pokazalo kako su te optužnice bile politički montirane. Zbog krive optužnice, kao i zbog vremena provedenog u pritvoru, nitko se nije ispričao Vitežanima. Brzo i pravično suđenje je bilo obećano i generalu Tihomiru Blaškiću. Međutim, u zatvoru je do danas proveo 7,5 godina, nepravomoćno je osuđen na drakonsku kaznu od 45 godina, a pravomoćne presude još uvijek nema. Ratni zapovjednik središnje Bosne i nakon dugih 7,5 godina još uvijek čeka pravično i brzo suđenje, a njegov ga odvjetnik više uopće ne spominje. Unatoč činjenici što je zahvaljujući ovom slučaju postao medijski slavan, a kroz Mesićev HNS i politički prepoznat, više uopće ne spominje Blaškića, niti njegovu drakonsku kaznu.
Današnji posjet glavne haške tužiteljice Zagrebu došao je u najgori mogući trenutak po tamošnju vlast. Predsjednik Mesić i premijer Račan žele se domaćoj javnosti predstaviti kao zaštitnici generala Gotovine, a istodobno žele prodati maglu kako je Hrvatska na pragu europskih integracija, i to njihovom zaslugom. Javnost, međutim, nije tako naivna, odnos aktualne vlasti prema generalu Gotovini očit je iz njihovih dosadašnjih poteza prema časnicima pobjedničke vojske kao i prema samom generalu Gotovini. S druge, pak, strane vidljivo je kako je Hrvatska miljama daleko od članstva u EU, a posljednja događanja oko proglašenja gospodarskog pojasa pokazuju kako general Ante Gotovina nije razlog nepribližavanja Hrvatske Europskoj uniji. Razlozi su puno dublji i složeniji. Dostava transkripata Hagu, odricanje od dijela vlastitog suvereniteta te bipolarizacija domaće političke scene, koju su provele vladajuće strukture u posljednje tri godine, nisu bili dovoljni razlozi za znatnije primicanje Hrvatske europskoj obitelji.
Hrvatska vladajuća nomenklatura postaje svjesna te situacije, ali je nastoji iskoristiti za vlastiti probitak, odnosno za ostajanje na vlasti. Zbog toga su u pravu oni koji tvrde kako današnji posjet Carle del Ponte Zagrebu nema baš puno dodirnih točaka sa sudbinom generala Gotovine, pa niti s međunarodnim položajem Republike Hrvatske. Spomenuti posjet će vladajući iskoristiti za nastavak bitke na unutarnjo-političkoj sceni, odnosno za svoj opstanak na vlasti. Jer, u priče o brzom i pravičnom suđenju očito ni oni sami više ne vjeruju!

12.02.2009. u 16:23 • 1 Komentara • Print • # • ^

Ivankovićeva «Krvava zemlja» predstavljena u Širokom Brijegu

(Dnevni komentar za 03. listopada 2003.godine)

«Nakon izlaska ove knjige više neće biti mogući pokušaji lažiranja novije povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini», zaključak je oko kojega su se usuglasili predstavljači najnovije knjige Nenada Ivankovića, na sinoćnjem premijernom predstavljanju u kinu Borak u Širokom Brijegu. Potporu ovakvim stavovima predstavljača, sudeći po salvama pljeska koje su se mogle čuti, dala je i nazočna publika. Dodatnu draž premijernom predstavljanju «Krvave zemlje» u Bosni i Hercegovini dao je svakako i nastup prvaka hrvatskog glumišta Dragana Despota.
Promotori knjige, fra Ante Marić i Anđelko Mikulić, govorili su biranim riječima, posebice naglašavajući kako je o temi rata imamo iznimno malo napisanog od eminentnih hrvatskih pera te kako ova knjiga - kao skup svjedočenja izravnih sudionika «začinjenih» raščlambama prostora, tradicije, kulturoloških i povijesnih posebnosti, ali i određenih taktičkih pogrešaka - treba biti odabrano štivo u svakoj hrvatskoj obitelji. Štivo iz kojega će učiti budući naraštaji, ali i štivo na temelju kojega će pamćenje osvježiti i mnogi sudionici događaja, o kojima ova knjiga o krvavoj zemlji govori. Urednik Ivan Bekavac do u potankosti je javnosti predstavio detalje vezane za knjigu, dočim je sam autor Nenad Ivanković govorio o nastanku i ciljevima ove knjige.
Nazočnom mnoštvu izgleda da su se najviše svidjele Ivankovićeve riječi zahvale upućene Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Ugledni hrvatski novinar i publicist biranim riječima zahvalio se Hrvatima Bosne i Hercegovine za sve ono što su kroz Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane učinili za vlastiti opstanak, ali i za sve ono što su, braneći svoje prostore, učinili za Republiku Hrvatsku. «Taj napor Hrvata Herceg-Bosne trenutačno u Hrvatskoj nije valjano vrednovan, ali će se stvari izmijeniti uskoro», naglasio je Ivanković, stavljajući nazočnima do znanja kako na predstojećim izborima u Republici Hrvatskoj očekuje pobjedu oporbenih stranaka.
Šiirokobriješko predstavljanje «Krvave zemlje» samo je, zapravo, nastavak započetog na premijernom predstavljanju u Zagrebu, održanom 17. rujna. Tonovi koji su se mogli tada čuti od zagrebačkih predstavljača, dr. Ratka Perića, dr. Miroslava Tuđmana, dr. Ivića Pašalića i Ivana Aralice, samo su potvrđeni na sinoćnjoj širokobriješkoj književno-političkoj večeri. Simptomatičan je, međutim, nedostatak kritika na ovu knjigu, što nisu zaboravili pripomenuti i sinoćnji prepravljači. Samo šutnja, ni pozitivnih ni negativnih osvrta na «Krvavu zemlju». Nije valjda da mediji koji godinama šire laži o agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, o ratnom profiterstvu, o nekakvoj vojnoj hunti, o lažnim vojnim invalidima i sličnim temama koje imaju za cilj rušenje digniteta Domovinskog rata, nisu zamijetili pojavljivanje ove knjige. Ili su njihovi politički mentori, jednostavno, izabrali liniju manjeg otpora. Držeći kako je, eto, «Krvavu zemlju» lakše ignorirati, nego se upustiti u proces rušenja teza nastalih na izjavama izravnih sudionika, odnosno zapovijedi ili drugih autentičnih dokumenata.
Premijerno domaće predstavljanje istine o ratu u Bosni i Hercegovini, zaključimo, očito je uspjelo jer nazočni su napustili dvoranu vidno zadovoljni. Naravno, onima kojima je ova knjiga «trn u oku» ostaje otvorenim pokušaj njezinog minoriziranja. Za očekivati je kako će pojedinci i skupine koje se sa knjigom ne slažu iapk, kako se bude približavao nadnevak izbora u Republici Hrvatskoj, zatrubiti na sva zvona kako je knjiga samo predizborni trik Hrvatskog bloka i HIP-a. No, zar i to nije dodatni razlog za čitanje «Krvave zemlje» - istine o ratu u Bosni i Hercegovini!

12.02.2009. u 16:20 • 0 Komentara • Print • # • ^

Dirigirana kriza

(Dnevni komentar za 02.listopada 2003.godine)

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo je prijedlog rebalansa proračuna za tekuću godinu. Prema pisanju današnjih medija, Predsjedništvo je donijelo odluku o izdvajanju dodatnih 600 tisuća maraka, i to za potrebe financijskog stabiliziranja najvišega državnog organa, a kao razlog financijskim teškoćama naglašeno je rasipništvo srpskog člana Predsjedništva. Prošlog tjedna domaći parlamentarci jednoglasno su sebi podigli visinu primanja za 600 konvertibilnih maraka, a domaći mediji su u posljednje vrijeme objavljivali informacije kako su plaće sudaca dosegle svotu od nevjerojatnih 4 tisuće maraka.
Pozornost javnosti privlače i prosvjedi umirovljenika, štrajk prosvjetara u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, kao i najave štrajka djelatnika mostarskog sveučilišta i prosvjetnih djelatnika u Hercegbosanskoj županiji. Korisnice porodiljne naknade, od kojih je dio dobio pravosnažna rješenja, s pravom se pitaju kada će započeti isplata, upirući pogled prema županijskim ministarstvima rada i socijalne skrbi.
Politikantske igre federalnih partnera vezane za Zakon o braniteljima na površinu izvlače nakanu bošnjačke strane da se okoristi dijelom novaca kojeg Vlada RH, sukladno ustavnim obvezama, upućuje Hrvatima u Bosni i Hercegovini. I na to se također može gledati kao na pokušaj ozbiljnijeg udarca socijalnom statusu hrvatskih branitelja u BiH
Dakle, socijalna situacija je iznimno složena. A dodatno ju usložnjavaju nedefinirani politički odnosi u zemlji. Prema posljednjim statističkim izvješćima, u punjenju federalnog proračuna Hrvati sudjeluju sa skoro 60 %, dok se raspodjela tih sredstava, prema prošlotjednim izjavama dužnosnika federalne Vlade iz reda hrvatskog naroda, vrši u omjeru 90:10 u korist prostora s bošnjačkom većinom, što je, najblaže kazano, jako čudno. Čudno jer Bošnjaci nisu u mogućnosti sami uzeti taj novac, odnosno za takvu preraspodjelu treba i suglasnost federalnog ministra financija. Naravno, i nedopustivo jer Ustav Federacije BiH izričito naglašava jednakopravnost.
Kada se sagleda sva težina socijalne situacije, a u obzir uzmu i problemi s punjenjem proračuna, nemogućnosti smjena u Poreznoj upravi, kao i pokušaji asimiliranja čitavih naroda, onda je logičan zaključak o neizvjesnosti koju sa sobom nose dolazeći dani. Otvoreno je samo pitanje krajnjeg ishoda ove situacije. Kriza je očito dirigirana, a izaziva se čitavim spektrom pitanja, u prvom redu socijalnih, iza kojih se valja politika. Bolji poznavatelji ovdašnjih prilika tvrde kako je provociranje krize u završnoj fazi. Samo još nije sasvim prepoznatljivo radi li se sve s ciljem provociranja prijevremenih izbora ili je riječ o novom valu rasturanja postdaytonske Bosne i Hercegovine. Ukoliko se radi o prvoj mogućnosti, onda to stvara prostor za povratak na vlast Alijanse, a ako je druga mogućnost u pitanju, onda se na sve može gledati u sklopu najava o zajedničkom rješenja problema Kosova i Republike Srpske.
Jučerašnje odluke državnog Predsjedništva, kojima su zabranili porast plaća svim korisnicima proračuna, izuzev naravno sebi, nemoguće je izvući iz cjelokupnog konteksta. Namirivši manjak koji je prouzročio srpski član Predsjedništva, a zabranivši podizanje plaća prosvjetnim djelatnicima, policiji, vojsci, zdravstvenim djelatnicima i umirovljenicima, ne samo da nisu pridonijeli stabilizaciji u zemlji, nego su «dolili ulje na vatru» u ionako složenoj situaciji.

12.02.2009. u 16:15 • 0 Komentara • Print • # • ^

Politički prosjaci traže zaštitu

(Dnevni komentar za 01.listopada 2003. godine)

Unatoč činjenici kako je predsjednik Stjepan Mesić najavio mogućnost odgode izbora, predizborna utrka u Republici Hrvatskoj sve više se zahuktava. Mesićeva izjava o mogućoj odgodi izbora naišla je na oštre reakcije većine oporbenih lidera, uz jednodušnu ocjenu da je riječ o još jednom u nizu poteza koji vode ka daljnjoj destabilizaciji zemlje. Svoju nesigurnost u uspjeh vlastite stranke na predstojećim izborima pokazao je i aktualni premijer Ivica Račan, koji je za vrijeme svog razgovora sa britanskim premijerom Blairom izrekao vlastitu bojazan kako bi se u slučaju da sadašnja vlast bude kažnjena zbog slučaja Gotovina, "Hrvatska mogla suočiti s vlašću koja neće imati demokratski stav da treba izvršiti čin pravde". I Račanov istup naišao je na oštre reakcije oporbenih stranaka. «Zamislite situaciju da je Blair u posjetu Hrvatskoj i da govori kako bi dolazak konzervativaca na vlast u Velikoj Britaniji usporio demokratske procese u regiji. To je poziv britanskoj Vladi da se uplete u izborni proces u Hrvatskoj i da utječe na njega, poziv na političku intervenciju u hrvatski izborni proces» ustvrdio je predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru Vladimir Šeks, dodajući kako «nešto slično u povijesti još nije zabilježeno». Slične kvalifikacije Račanovoj izjavi dao je i potpredsjednik HSLS-a Joško Kontić: «Premijer se u Londonu ne ponaša kao državnik nego kao denuncijant i politički prosjak. Ali on koji je dugo bio u vrhu komunističke vlasti i pritom nikad nije progovorio o proganjanju ljudi nema pravo propisivati demokratske standarde» Oštre kritike na račun vladajućih struktura uputio je i predsjednik HIP-a dr. Miroslav Tuđman, naglasivši kako "vladajući nisu spremni na demokratsku predaju vlasti i kalkuliraju s političkim inženjeringom kako bi produljili svoj ostanak na vlasti ili izazvali nešto drugo".
Predizborna inicijativa u rukama je oporbenih stranaka, a to je, sudeći prema potezima i izjavama čelnika onih vladajućih, proizvelo znatnu nervozu u redovima SDP-a i HNS-a. Mesić još uvijek taktizira o raspisivanju izbora, dočim se Račanove inicijative svode na pokušaj ocrnjivanja oporbe na međunarodnom planu, pokušavajući na taj način svojim reformiranim komunistima osigurati još jedan mandat.
Račanova londonska izjava nedvosmisleno otkriva ne samo današnje stanje stvari, nego i stvarne razloge turneje koju su on osobno i njegov tadašnji koalicijski partner Dražen Budiša upriličili pred prošle parlamentarne izbore. Mnogi su sigurno zaboravili da su pred prošle izbore, u samo mjesec dana, Račan i Budiša posjetili pet svjetskih metropola i sastali se s petoricom najmoćnijih svjetskih državnika. Bilo bi zanimljivo prisjetiti se tadašnjih njihovih izjava ili se domoći stenograma s tih sastanaka. Ovo drugo će zasigurno ići malo teže, jer stenogrami iz predsjedničkih ureda svugdje su u svijetu državna tajna. Osim, naravno, u Hrvatskoj. Zvuči nevjerojatnim da bi Georg Bush okolo «dilao» Clintonove stenograme, ili Blair Mayorove. Ni jedan ni drugi ne bi sigurno svjedočili protiv svojih generala. Takva zadaća «specijalnost» je hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića. A njemu se posljednjim izjavama u Velikoj Britaniji pridružio i aktualni premijer Ivica Račan.

12.02.2009. u 16:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

Pokušaji asimiliranja konstitutivnog naroda u državi protektoratu

(Dnevni komentar za 30.rujna 2003. godine)

Zastupnica u Europskom parlamentu i predsjedavajuća izaslanstva Europskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Europe Doris Pack komentirala je reforme u obrazovanju, koje su u tijeku u Bosni i Hercegovini i tom prigodom oštro optužila čelnike međunarodne zajednice. «Spomenutim reformama uskraćuje se jednom narodu održavanje nastave na materinjem jeziku i time vrši asimilacija», kazala je bez krzmanja Doris Pack i upozorila kako će se «Hrvati iseliti ukoliko im se ne dopuste udžbenici na vlastitom jeziku».
Pack je posebice je kritizirala visokog predstavnika Pady Ashdowna, istaknuvši kako su posljednji izbori u Bosni i Hercegovini bili fer i korektni, pa stoga nema razloga da Ashdown, odnosno međunarodna zajednica ne dopuštaju izabranima raditi svoj posao, sukladno ustavu.
U političkom magazinu federalne tv, «60 minuta», emitiranom sinoć, bilo je, između ostalog, govora i o obrazovnim reformama, štrajku prosvjetara u Mostaru, kao i o priopćenju Biskupske konferencije. Prilog se može okarakterizirati kao klasičan primjer političkog pamfletizma, odnosno serviranje jedne tendenciozne priče Autor, dopisnik Federalne televizije iz Mostara, na samom kraju je provukao jednu tezu koja zapravo potvrđuje koliko je samo u pravu Doris Pack. Naime, u svome proizvoljnom komentaru spomenuo je dvije regionalne odrednice, nazvavši po njima ljude. Spomenuo je Bosance i Hercegovce, ali ne i Hrvate, Srbe i Bošnjake, koje Ustav izrijekom spominje kao konstitutivne narode.
Time je autor priloga na federalnoj tv zapravo samo potvrdio tezu o pokušaju asimiliranja čitavih naroda i dao neizravan dokaz kako određene reforme ustvari imaju za cilj brisanje s političke pozornice čitavog jednoga naroda. Preoblikovanje obrazovanja i administrativno ujedinjenje škola, prema mišljenju mnogih, otpočelo je uvođenjem zajedničkih obrazovnih jezgri u kojima je svoje mjesto našao i četnički ideolog Jovan Dučić, a bit će naredne godine nastavljeno zajedničkim nastavnim planom i programom, koji će za koju godinu rezultirati i zajedničkim jezikom. Nametnuti Zakon o državnoj upravi omogućio je Lagumdžijinoj Alijansi da, unatoč gubitku izbora, ostane na vlasti. Naravno, preko pomoćnika ministara i raznih direktora uprava i zavoda, koje sadašnja vlast, unatoč pobjedi na izborima ne može promijeniti.
Situacija u kojoj je izbornim pobjednicima onemogućeno potpuno preuzimanje vlasti mač je s dvije oštrice i plodno tlo za uvođenje instituta paralelizma. Odnosno, van institucionalnog djelovanja na aktualnu vlast. Zahvaljujući takvoj metodologiji rada onih koji u ovoj zemlji imaju stvarnu vlast, izbornim pobjednicima nije omogućeno promijeniti voditelje županijskih poreznih uprava jer su oni, eto, podređeni Poreznoj upravi Federacije BiH u kojoj sjedi Lagumdžijin čovjek. Vladajući ga ne mogu promijeniti, a time ne mogu utjecati niti na punjenje županijskog proračuna, što je njihova odgovornost. Slijedom te situacije, pojavljuje se manjak novca i nastaju problemi za sve korisnike županijskih proračuna - policiju, zdravstvo, obrazovanje i ostale. A kad je tako, onda štrajkovi i socijalni nemiri postaju sasvim očekivanom pojavom.
Potpuno je, dakle, vidljivo gdje, odnosno u kome, leže uzročnici svih ovih pojava koje, imaju za cilj potpuno slabljenje pozicije hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Na djelu je, očito, onaj već viđeni plan po kojem jednu polovicu Hrvata treba iseliti, a drugu polovicu asimilirati. Razlika se ogleda samo u tome što se to ranije činilo na račun jugoslavenstva, a danas na račun takozvane bosanske nacije. Ni tada, ni danas, Srbe nitko javno ne spominje.

12.02.2009. u 16:05 • 0 Komentara • Print • # • ^

Novinarstvo po Kumrovečkoj matrici

(Dnevni komentar za 29.rujna 2003. godine)

Medijsko tretiranje određenih tema svakako ima iznimno bitan utjecaj na formiranje mišljenja javnosti a pogotovo je to očito kada se radi o politici ili gospodarstvu. Politički i gospodarski procesi padali su ili se dalje razvijali sukladno potpori medija, odnosno medijskom utjecaju. U posljednje vrijeme često se vode rasprave koje imaju za cilj pokušati suzbiti štetan utjecaj defetističkog, odnosno senzacionalističkog pristupa uređivanju medijskog prostora, i to na račun afirmiranja određenih pozitivnih vrijednosti. A sve to iz razloga kako bi krajnji korisnici medijskih informacija bili što točnije informirani. Razvojem afirmativnog novinarstva bio bi umanjen utjecaj nekih «žutih» ili «polužutih» tiskovina koje u utrci za vlastitom nakladom ne vode često računa niti o profesionalnim kodeksima, niti o istinitosti plasiranih vijesti, a pogotovo ne o utjecaju plasirane vijesti na strukturu ljudi kojoj se ta vijest plasira. Iz tih i sličnih razloga svjedoci smo cijelog niza dezinformacija i poluinformacija koje se jedan dan plasiraju a narednih dana već budu demantirane. Određeni mediji idu tako daleko da se pokušavaju obračunati s političkim neistomišljenicima, nazivajući ih gangsterima, mafijaškim bossovima, kriminalnim organizacijama i slično, ne nudeći pri tome nikakve dokaze. Čudno je što pri tome spomenuti ne nude nikakve dokaze, a još je čudnije što ovakvi natpisi ili izjave ne postaju predmetom zanimanja javnih tužitelja. Jer, ako gospoda imaju dokaze za svoje navode, onda su ih dužni predočiti tužiteljstvu, a ako ne, u tom bi slučaju oni trebali postati predmetom kaznenog gonjenja. Naime, danas se - iako su tako učili na kumrovečkim i drugim marksističkim tečajevima - tako jednostavno ne može funkcionirati. Živimo u pluralističkom društvu u kojem je pravo na drukčije mišljenje ustavom zajamčeno. Partijski sudovi su, srećom, daleka prošlost, a za svaku riječ, javno izgovorenu ili napisanu treba imati dokaz.
Posljednjih dana neke domaće tiskovine na udarnim mjestima objavljuju da je u Širokom Brijegu broj nezaposlenih dosegao brojku od 2938 osoba te da je u svim pravnim subjektima u našoj općini uposleno svega nešto više od 20 % žena. Pri tome se u obzir ne uzmu zanatlije, ugostitelji, trgovci i slične uslužne djelatnosti, gdje je prema dostupnim pokazateljima uposlen najveći broj ženske populacije. Na temelju ovako plasiranih vijesti pučanstvo može steći dojam, ne samo da hara nezaposlenost, nego i nešto čak mnogo gore. Površnijeg poznavatelja prilika može se navesti na zaključak kako je na sceni klasična spolna diskriminacija. Uz spomenute pokazatelje uopće se ne navodi kako je broj neuposlenih Širokobriježana prije rata debelo premašivao brojku od 3500, te kako su u ratno vrijeme, i odmah nakon njega prestala s radom sva društvena poduzeća. Također, uporno se prešućuje kako je danas u Širokom Brijegu uposleno više od 5000 ljudi, iz čega se da zaključiti kako je Široki Brijeg danas na najvećem stupnju razvoja u svojoj povijesti. A sve iz razloga što nikada ranije nije imao ni približno zaposlenih koliko ih ima danas.
To su podaci s kojima se može podičiti malo koja općina u BiH., pa bi dobro bilo da nas pojedinci prestanu upoređivati sa Zagrebom, odnosno da se započnemo napokon mjeriti sa nama najbližim, susjednim općinama. A broj uposlenih u općini Ljubuški je 3667, u općini Grude 2690 te u općini Posušje 2248, što nedvosmisleno kazuje kako je Široki Brijeg gospodarska lokomotiva Zapadnohercegovačke županije. Naravno da za ovakvo stanje zasluge ima vladajuća struktura, međutim primarne zasluge idu na račun poduzetnih i sposobnih gospodarstvenika, dočim su zasluge aktualnih vlasti tek u drugom planu. Njihovo je bilo osigurati zdravu tržišnu utakmicu, što su, sudeći prema brojkama, i unatoč silnim problemima, i uspjeli. Bez obzira koliko bilo bolno prestrukturiranje iz soc-realističnog u tržišno gospodarstvo.
No, pojedine medije sve to ne zanima. Oni imaju neku svoju istinu, u kojoj sve pozitivno «okreću na glavu» i minimaliziraju uspjehe Širokog Brijega, istodobno dopuštajući si veličanje i afirmaciju nekih bliski im «prodavača magle».

12.02.2009. u 16:01 • 0 Komentara • Print • # • ^

U otvorenom sukobu vlasti i sindikata osnovnih i srednjih škola ne može biti dobitnika

(Dnevni komentar za 26.rujna 2003. godine)

Prosvjedni skup prosvjetara pred Vladom Hercegovačko-neretvanske županije, koji su već četiri tjedna u štrajku, udarna je današnja vijest. Jedna domaća tiskovina u svome novom broju prenijela je, pak, izjavu premijera Hercegovačko-neretvanske županije Miroslava Ćorića kako «županijska vlada neće popustiti ucjenama sindikalnih vođa». Uz to, u priopćenju vlade HNŽ-a iznesene su vrlo ozbiljne optužbe na račun sindikalnih vođa. «Smatramo nedopustivim manipuliranje djecom koju sindikati i određene političke grupacije koriste pri organiziranju skupa. Očekujemo kako će prosvjetni djelatnici napokon prepoznati da su postali instrument u rukama neodgovornih sindikalnih vođa. Također smo uvjereni kako će svekolika javnost prepoznati da je ovaj neopravdani štrajk sredstvo jedne obitelji da ucjenama ostvari neke svoje osobne ciljev» - istaknuto je, između ostalog, u vladinom priopćenju.
Borba dviju suprotstavljenih opcija u ovome procesu i dalje se, dakle, nastavlja. Pritom sindikati svoje zahtjeve javnosti predstavljaju kao socijalne, dok aktualna vlast njihovim zahtjevima želi prilijepiti političke, a sudeći po navodima iz priopćenja, i neke osobne konotacije, pa čak i optužbe za ucjenu. Otvara se i pitanje: - Ne prozivaju li se ovdje koalicijski partneri međusobno? Odnosno, ako je ovo točno, gdje onda leži stvarna bit problema ?
Prisjetimo se kako je sve otpočelo ujedinjenjem dviju mostarskih gimnazija i potpisivanjem Sporazuma o zajedničkim obrazovnim jezgrama, a nastavljeno štrajkom prosvjetnih djelatnika, poradi neispunjenja obveza od strane poslodavca, odnosno Vlade. Danas su, pak, jedinu visokoškolsku ustanovu na hrvatskom jeziku posjetili predsjednik Federacije Niko Lozančić i Dragan Vrankić, ministar financija i aktualni zamjenik federalnog premijera Dragan Vrankić. U izjavi je Lozančić još jednom naglasio kako utemeljitelji Sveučilišta u Mostaru, županije s hrvatskom većinom, još nisu izmirili svoje financijske obveze, te je stoga upitan ne samo početak slijedeće akademske godine, nego i ukupni opstanak mostarskog sveučilišta. Najave rješenja ni za jedan od ovih problema još uvijek nema na pomolu; štoviše, pristižu najave o početku novih štrajkova. Naime, sudeći prema informacijama koje možemo čuti, uskoro se može očekivati početak štrajka prosvjetnih djelatnika i u Hercegbosanskoj županiji, što će svakako dodatno zakomplicirati i onako složeno stanje na tom prostoru.
Sve ovo govori kako smo očevici jednoga vrlo slojevitog procesa u kome se više teško mogu razaznati socijalni zahtjevi od političkih interesa. Ustavnost od neustavnosti. Vladavina zakona od sveopće anarhije. Bolji poznavatelji ovdašnjih prilika ustvrdili su prije mjesec dana kako situacija su kojoj su prosvjetni djelatnici ostali kao posljednja brana ukidanju hrvatskog jezika i hrvatskih nacionalnih institucija nije dobar znak. Pritom nisu propustili naglasiti odgovornost i pojedinih hrvatskih političara zbog pristanka na proces odumiranja vlastitog jezika, te kako je ostavljanje prosvjetnih djelatnika na političkoj vjetrometini jedan sasvim nesmotren potez koji će se izroditi u nešto sasvim neočekivano.
Učenici, studenti i njihovi roditelji zasigurno su najveći gubitnici u ovome procesu. Međutim, nabrajanjem dalje uviđamo da je lista gubitnika predugačka, a dobitnika nema na vidiku. Jer, rejting političara pada, međusobno nepovjerenje raste. Nije li to i bio cilj onih struktura koje su osmislile cijeli ovaj proces, uz nagovještaj još dublje krize?

12.02.2009. u 15:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

Leglo terorizma ili stabilna država

(Komentar dana za 25.rujna 2003. godine)

«Mudžahedini iz Bočinje savjetuju srpskom stanovništvu da primi islam, jamčeći im za uzvrat sigurnost», izjavio je predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić. «Ukrajinski avion, koji je prevozio španjolske vojnike iz Afganistana srušen je raketom iz tuzlanskog skladišta bošnjačke sastavnice federalne vojske», piše danas hrvatski tisak. «Prva mostarska gimnazija, koja se treba ujediniti s gimnazijom fra Dominika Mandića, pravno ne postoji, međutim sada se pod pritiskom žurno radi na njenom registriranju», vijest je koju su danas također prenijeli domaći mediji.
Sudeći samo po ove tri vijesti može se izvući zaključak kako, unatoč i činjenici da se radi o zemlji-protektoratu, stanje u državi nije pod nadzorom. Za postojanje mudžahedina na ovim prostorima znaju i vrapci na grani. Bili su sastavnim dijelom Izetbegovićevih ratnih postrojbi, a nakon rata su ostali u Bosni i Hercegovini, unatoč činjenici da su još sukladno daytonskim odrednicama morali napustiti BiH. U poslijeratnom vremenu ukazivano je na postojanje kampova za obuku terorista u BiH, javnost je bila svjedokom terorističkih djela, poput atentata na doministra MUP-a Jozu Leutara i ubojstava travničkih Hrvata. Niti mostarska eksplozija auto-bombe u rujnu 1997. godine, kao i pronalazak ubojnih projektila u istočnom Mostaru nisu, međutim, bili dovoljnim dokazom stvarnim vladarima ovih prostora kako nešto radikalno treba poduzeti. I, tek su istrage koje su uslijedile nakon terorističkog čina u New Yorku pokazale kako se u Bosni i Hercegovini događaju čudne stvari, a od tada ova država nezaustavljivo juri ka samom vrhu ljestvice zaštitnika međunarodnih terorista.
Prije toga javnost se zabavljala medijskim spekulacijama o navodnoj dogovoreno agresiji Hrvatske i Srbije na BiH, odnosno o famoznom Karađorđevu, što je, postaje sve vidljivije, bila obična farsa osmišljena s ciljem skretanja pozornosti sa stvarnih problema. U istom kontekstu svakako treba gledati i režirani proces u «slučaju Leutar», proces rušenja Hercegovačke banke te još dosta procesa koji su sračunati s već spomenutim ciljem.
Još se, međutim, ne može kazati kako je politika određenih muslimanskih centara moći do kraja razotkrivena. Jer, ucjene za prijelaz na islam, informacije o rušenju ukrajinskog aviona raketom iz skladišta Armije BiH te administrativno ujedinjenje Gimnazije fra Dominika Mandića sa školskom institucijom iz istočnog Mostara koja ne postoji, vrlo su ozbiljne optužbe. Ako je njihovo plasiranje u medije isplanirano s ciljem pritiskanja Alije Tihića, kako bi sadašnji bošnjački lider stavio svoj potpis na dokument o preoblikovanju vojske, onda se se ništa ozbiljnog nije dogodilo, odnosno politika ostaje ono što je uvijek i bila, skraćeno definirana kao «umijeće mogućeg». Međutim, ukoliko nakon izlaska ovih informacija u javnost bude nešto ozbiljnije poduzeto, onda se može očekivati i nastavak istrage o «slučaju Pogorelica», «slučaju mostarskih granata», kao i rasvjetljavanje pozadine ubojstava travničkih Hrvata, ubojstva obitelji Anđelić i mnogih drugih sličnih slučajeva.
Njihovim rasvjetljavanjem javnost bi konačno saznala imena stvarnih urotnika u slučaju Leutar, imena urotnika u slučaju skladištenja granata u istočnom Mostaru, imena odgovornih za prodaju naoružanja teroristima, ali i imena onih koji reformu obrazovanja žele iskoristiti kao pokušaj ostvarivanja svojih ratnih ciljeva, odnosno dominacije nad drugim narodom. Do okončanja ovih istražnih procesa ostaje nada u objektivnost istraga. Naravno, uz očekivanje kako će s okončanjem neki današnji uglednici biti vrjednovani po svojim stvarnim zaslugama, odnosno kako će se njihov današnji imidž demokrata raspršiti kao mjehur od sapunice. U tom slučaju bio bi zaustavljen i nastavak većine procesa štetnih po suživot na ovim prostorima te onemogućeno daljnje sudjelovanje nekih od ideologa terorizma u svim mogućim procesima reformi, odnosno preoblikovanja, koji su u tijeku na ovim prostorima.

12.02.2009. u 15:47 • 0 Komentara • Print • # • ^

Najava parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj, 24.rujna 2003.

«Koalicijska vlada predložit će predsjedniku Republike 23. studenoga kao nadnevak održavanja parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj» - kazao je početkom tjedna hrvatski premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan. Spomenuo je također kako ta vijest za mnoge nije iznenađujuća, ustručavajući se otvoreno komentirati što pod tim podrazumijeva, odnosno što to može biti iznenađujuće u raspisivanju redovitih parlamentarnih izbora u jednoj demokratskoj državi. Pa, nije valjda netko došao na ideju ponovnog uvođenja biračke apstinencije u slijedećih 45 godina, ili će, možda, biračima ipak biti dopušteno konzumiranje vlastitih ustavom zajamčenih prava, ali u reduciranom obliku .
Posljednju predizbornu utrku u RH obilježilo je stvaranje široke oporbene koalicije koja je pred sebe stavila samo jedan cilj – rušenje HDZ-a s vlasti. Spomenuta kampanja tada oporbenih, a danas vladajućih stranaka, mogla se okvalificirati i kao antihercegovačka histerija, kao pokušaj uskraćivanja biračkog prava hrvatskim državljanima koji žive izvan granica zemlje te kao najava žestoke borbe protiv HDZ-a i njegovih, kako su Račanovi i Mesićevi oporbenjaci tada govorili, kriminogenih struktura, s težištem na obračun sa pretvorbom. Odnosno, s nositeljima tog projekta.
Danas, na pragu nove izborne utrke, nameće se pitanje sagledavanja učinka, odnosno neostvarenja predizbornih obećanja vladajuća koalicije predvođene SDP-om. Hrvatski narod u BiH više javno i ne spominju, niti jedan sadašnji, a ni bivši HDZ-ovac nije pravomoćno osuđen, biračko pravo Hrvatima koji žive izvan granica Republike Hrvatske nije ukinuto, a Vinko Sindičić postao je Račanovom privatizacijskom akvizicijom. Uza sve, vanjski i unutarnji dug države su porasli, broj nezaposlenih također, a Hrvatska se niti jednoga milimetra nije primakla članstvu u Europskoj uniji, kao ni članstvu u NATO-u. Nemoguće je zato ne postaviti pitanje vjerodostojnosti izbornih obećanja, odnosno što su to bili stvarni ciljevi od 3. siječnja 2000. vladajuće koalicije.
Čistke u vojsci, prestrukturiranje HDZ-a u stranku po Mesićevoj mjeri, privatizacija strateških državnih poduzeća i stvaranje nepremostivog političkog jaza među Hrvatima - pokazaše se kao glavni razlozi njihova dolaska na vlast. A u stvaranju lažne slike o sebi otišli su tako daleko da spomenute procese, koji se ne mogu nazvati nikako drukčije do teški promašaji, javnosti predstavljaju kao približavanje Hrvatske europskim integracijama.
I površniji promatrači političkih prilika u RH slažu se kako je očito da je predizborna kampanja SDP-a davno počela. Javno obznanjivanje nadnevka izbora može se okvalificirati kao primjer Račanove samouvjerenosti, što već od ranije naglašavaju neki komentatori. Kao, SDP je uvjeren u novi trijumf pa se Račan okuražio javno obznaniti dan izbora.
U čemu Račan vidi tu svoju prednost? Istraživanja koja provode specijalizirane agencije kazuju kako SDP-a i HDZ imaju podjednake izglede da se domognu vlasti. Kada je riječ o izgledima njihovih koalicijskih partnera, i tu se vodi mrtva utrka.
Gledajući HDZ i SDP kao dvije suprotstavljene političke opcije, ne vidi se jezičak na vagi u prilog Račanovoj samouvjerenosti. Jedan dobar poznavatelj političkih prilika u Hrvatskoj izjavio je prije nekoliko dana kako se Račanova prednost ogleda u poziciji, a Sanaderova slabost u opoziciji. Znači li to da su Račanova prednost birački odbori i konzularna predstavništva u inozemstvu, te krije li se tu Sanaderov, odnosno HDZ-ov nedostatak? Sve glasnije se šapuće i o velikoj koaliciji SDP-a, HNS-a i HDZ-a, što, opet, otvara pitanje - je li to uistinu cilj do koga će dovesti ova pat pozicija, odnosno nemogućnost da i jedna od ovih stranaka samostalno ili sa svojim koalicijskim parnerima formira vladu.
Današnji Ad hoc komentar objavljen u jednoj domaćoj tiskovini ide tako daleko da knjigu Nenada Ivankovića «Krvava zemlja» o ratu u Bosni i Hercegovini naziva predizbornim štivom. Pri tome se autor komentara, kojeg pamtimo kao zagovaratelja ujedinjenja dvaju mostarskih sveučilišta, ne libi izvući zaključak kako je zagrebačke promotore ove knjige Ivana Aralicu, Miroslava Tuđmana, Ivića Pašalića i biskupa Ratka Perića doživio kao gorljive zagovornike HIP-a i Hvatskog bloka, a knjigu kao jako predizborno oruđe. Je li ovaj komentar trebao poslužiti za skretanje pozornosti na jednu političku opciju koja bi, uzimanjem određenog broja glasova te svrstavanjem na stranu HDZ-a jedina mogla pokvariti Mesićeve snove o njegovoj velikoj koaliciji sa SDP-om i HDZ-om? Ili se ovdje, možda, radi o prikrivenom prijedlogu otvaranja većeg broja glasačkih mjesta u Bosni i Hercegovini, jer će diplomatska predstavništva Republike Hrvatske biti pretijesna za sve one koji budu željeli ostvariti svoje biračko pravo?

12.02.2009. u 15:40 • 0 Komentara • Print • # • ^

Što su ciljevi posljednjih Mesićevih i Pukanićevih istupa? 22. rujna 2003.

Direktor i suvlasnik «Nacionala» Ivo Pukanić u svom jučerašnjem nastupu na hrvatskoj dalekovidnici dodatno se potrudio zakomplicirati, i onako iznimno kompliciranu, situaciju vezanu za hrvatskog generala Antu Gotovinu. Pukanić je naime kazao, kako je dobio osobno dopuštenje generala Gotovine, kako bi kao mjesto njihovog navodnog susreta označio jednu europsku metropolu, odbijajući kazati o kojoj se metropoli radi. Isto je tako naglasio kako tom, navodnom, susretu nije posredovao nikakav strani državljanin, koji se spominje u prepisci između hrvatske Vlade i Haškog suda nego je ponovio kako je do generala Gotovine došao putem koverte koju je našao na porti «Nacionala».
Ove jučerašnje Pukanićeve izjave djeluju kao nevješto odmicanje od kaše zakuhane objavljivanjem intervjua sa odbjeglim generalom, koja bi mogla, narodski kazano ozbiljno «poštrapati» Pukanića i njegove političke mentore, a već se iznimno negativno odrazila na vanjskopolitički imidž zemlje.
Posljednja prepiska između hrvatske vlade i tužiteljstva Haškog suda, kao i jučerašnje Pukanićevo «bacanje prašine u oči» milijunskom auditoriju pred malim ekranima otkrivaju kako puno toga u ovoj epizodi ne valja. Razmatrajući posljednja događanja vezana za ime generala Gotovine, ne možemo se oteti dojmu kako se kreatorima zbrke oko intervjua objavljenog prije određenog vremena u Pukanićevom «Nacionalu», te svega što se nakon toga događalo, počelo razbijati o glavu. Sudeći prema posljednjim informacijama, sve što se događalo nakon objavljivanja intervjua jako je uzdrmalo, vanjskopolitički rejting Hrvatske, a sve iz razloga najnovije afere sa prisluškivanjem određenih stranih državljana, za koje Račanova vlada sumnja kako komuniciraju sa generalom Gotovinom. Slušajući eto ovakve informacije, nameće se pitanje zašto se nije prisluškivalo Pukanića. Kako to da se Pukanić odjedanput pretvorio u navodnog medijskog zaštitnika generala Gotovine i ostao nezanimljiv ljudima koji tajno snimaju razgovore stranih diplomata ?!
Kako to da najmoćniji politički dvojac u Hrvatskoj, koje Pukanić javno naziva svojim prijateljima, u intervalima umiljavanja svjetskim moćnicima, pravila haškog suda tumače kruće, od tumačenja koja iznosi Carla del Ponte. Insistirajući pri tome, kako se general Gotovina mora pojaviti u Hagu, jer se, navodno, bez toga optužnica ne može povući.
Sagledavajući samo ove posljednje navode, a imajući u vidu i onu točku optužnice protiv generala Gotovine u kojoj se general pobjedničke vojske optužuje «zbog prekomjerne uporabe topništva», stiče se dojam kako kompletna optužnica sve više dobiva oblik farse. U toj farsi, zahvaljujući posljednjem nevješto pripremljenom i loše provedenom posljednjem činu, sve više postaje prepoznatljivo, tko zapravo želi generala Antu Gotovinu vidjeti u Hagu. Domaćoj javnosti, svakim danom postaje bjelodano razumljivo, kako je aktualni hrvatski predsjednik, zajedno sa svojim sljedbenicima, zbog pojavljivanja Gotovine pred haškim sudom u stanju sve razoriti, pa i uzdrmati imidž hrvatske u međunarodnim odnosima.
Mnogi će se pitati zašto?!
Odgovor je, mnogi smatraju, sasvim jednostavan. Naime, mnogi smatraju kako je Mesiću netko sugerirao da mu pokojni prethodnik nije politički takmac, nego su to ljudi koji mu na narednim izborima mogu pomrsiti konce. Ante Gotovina je svakako jedan od njih, a i imena ostalih javnosti su dobro poznata. Koga god aktualni hrvatski predsjednik, ili njegovi glasnogovornici, proglase kriminalcem ili desničarom, javnost već jasno razaznaje kako se, u tom slučaju, radi o osobama koje imaju političku težinu a ideološki su na strani suprotnoj Mesiću. Zbog svega toga Mesić se već nekoliko godina zalaže i za uređenje HDZ-a kao moderne stranke, što je sudeći prema jučerašnjim Pukanićevim izjavama, skoro završen proces. I to zahvaljujući, Sanaderu i Šeksu, kako reče vlasnik «Nacionala». Je li ova posljednja izjava zapravo Mesićevo priznanje kako je disciplinirao unutarnjo-političku scenu ali je zato svoju vanjskopolitičku potporu sveo na Teheran, Tripoli, Tiranu, Beograd, i naravno Baščaršiju !

12.02.2009. u 15:36 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 11.02.2009.

Srpska diplomacija u državi protektoratu, 19.rujna 2003.

Ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić jučerašnjom izjavom austrijskom "Die Presseu", ponovo je uzburkao europsku javnost. Komentirajući mogućnost odcjepljenja Kosova Ivanić je naglasio kako eventualna promjena statusa Kosova može imati vrlo negativne posljedice po stanje u Bosni i Hercegovini. «U slučaju da Kosovo, koje je većinski naseljeno albanskim stanovništvom, postane neovisno, to bi odmah otvorilo pitanje statusa hrvatskog i srpskog naroda u BiH» - istaknuo je Ivanić, uz dodatak kako "najkasnije do 2005. godine BiH više neće biti potreban visoki predstavnik u sadašnjem obliku i sa sadašnjim ovlastima".
Niti površniji poznavatelji političkih prilika ne mogu se oteti dojmu kako Ivanić, mudro koristeći situaciju oko stanja na Kosovu kao povod, na dnevni red ponovno stavlja uzrok mnogih nesporazuma u ovom djelu Europe - unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine. Zagovarajući opstanak Daytonskog sporazuma predstavnici Srba nastoje praktično «zacemetirati» srpski entitet u Bosni i Hercegovini, pri čemu nema nikakvih razlika u stajalištima između oporbenih i vladajućih političara u Republici Srpskoj. Politički predstavnici Bošnjaka, kako vladajući tako i oporbeni, sebe smatraju temeljnim narodom i na buduću Bosnu i Hercegovinu gledaju kao na unitarnu državu, centraliziraniju nego što je komunistička Jugoslavija ikada bila. U prilog tomu svjedoče i informacije o radu od strane Ashdowna utemeljenog Povjerenstva za vojne reforme na čelu s Amerikancom Jamesom Lochernom, koje su posljednjih dana izišle u javnost. Prema tim zaključcima, čiji je sastavni dio i Zakon o obrani Bosne i Hercegovine, predviđeno je stvaranje državnog Ministarstva obrane i usvajanje posebnog proračuna. Buduća vojska Bosne i Hercegovine nosit će državno znakovlje, a unutar državne vojske ostat će dvije dosadašnje sastavnice - Federalna vojska i Vojska Republike Srpske.
Dok srpski i bošnjački političari vode pravi medijski rat o ovom pitanju, a Mladen Ivanić ga svojom jučerašnjom izjavom čak uvlači u međunarodni kontekst, kod hrvatskih političkih predstavnika zamjetno je nepoznavanje materije ili čak skrivanje informacija od vlastite javnosti. Dok se vode pregovori oko vojske, čelni ljudi HDZ-a BiH nalaze se u višednevnom posjetu SAD-u, oporbeni Zubakov NHI pokušava otvoriti unutarhrvatski sukob, a sve to zbog budućeg sjedišta zapovjedništva jedine hrvatske brigade unutar buduće zajedničke vojske.
Nakon svega, opet se nameće pitanje budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Čekaju li, dakle, Hrvate nova previranja i unutarnja sukobljavanja, mogućnost biranja između Ivanićevih i Tihićevih stavova, ili, u konačnici, iseljavanje iz Bosne i Hercegovine?

11.02.2009. u 09:47 • 0 Komentara • Print • # • ^

Pokušaj bacanja sjene na jedan humanitarni projekt, 18.rujna 2003.

Sve je spremno za tenisko-glazbeni spektakl koji će se u okviru humanitarne akcije «Bolest ne bira – zvijezde za Kliničku bolnicu Mostar» održati u subotu u Širokom Brijegu - izjavili su jučer na tiskovnoj konferenciji u Mostaru dr. Ante Kvesić, ravnatelj KB-a Mostar i Eugen Šušak, voditelj marketinškog odjela ove regionalne zdravstvene ustanove. Prema njihovim riječima, od ovog spektakla očekuje se financijska dobit od oko 200 tisuća KM, što je svakako pristojna novčana svota, odnosno investiranje kojim se mostarska bolnica sve više bliži trenutku svoga svečanog otvaranja. Medijskoj pozornosti nisu promakla imena hrvatskih imena svjetskog glasa, u prvom redu Gorana Ivaniševića, Zvonimira Bobana i Ive Majoli, a isto tako i Branka Cikatića, Igora Štimca i mnogih drugih koji će ovaj spektakl promatrati kao gledatelji. I mnogi političari iz Republike Hrvatske najavili su svoj dolazak u Široki Brijeg: dr. Ivić Pašalić, dr. Miroslav Tuđman, zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić… Glazbene zvijezde također će dati svoj doprinos, a hrvatskim medijima, zbog iznimno dobro vođene medijske kampanje, biranim riječima na jučerašnjoj tiskovnoj konferenciji zahvalio se i ravnatelj KB-a Mostar Dr. Ante Kvesić.
Da ipak ne bi kojim slučajem bilo sve idealno, pobrinuo se dopisnik jedne hrvatske tiskovine iz Mostara, koji nije mogao izdržati, a da u izvješće s pressice ne ugura i svoje osobno ili mišljenje svojih političkih mentora, koje se, najblaže rečeno, može ocijeniti kao pokušaj bacanja mrlje na ovaj humanitarni spektakl. Spomenuti novinar je, po okončanju prenošenja informacija dobivenih na tiskovnoj konferenciji, zlurado dodao i kako se, eto, «brojni Mostarci pitaju, kako to da se, iako u njihovom gradu postoje idealni uvjeti za održavanje spomenutih sadržaja, od suvremenog teniskog centra te prostora za koncerte i modnu reviju, ova sportsko-zabavna manifestacija odvija na Širokom Brijegu».
Čini se pomalo čudnim kako osoba, čiji je posao medijsko praćenje događaja i informiranje javnosti, zaboravlja da je projekt izgradnje KB-a Mostar od životnog važenja za područje puno šire od Mostara. Bio je to prije, tako je i sada, a tako će biti i ubuduće. U tom kontekstu, Široki Brijeg i Širokobriježani uvijek su pokazivali zanimanje za ovaj i slične projekte, a tako je, hvala Bogu, i ovaj put. Kroz ovaj projekt pokazuje se, naime, dobra volja i spremnost svih samosvjesnih pojedinaca i institucija, a destruktivni tonovi pojedinaca koji se pozivaju na kolektivnu svijest građana i danas podijeljenog grada samo su govor mržnje i zavisti, kojim se pokušava zasjeniti ova hvale vrijedna humanitarna akcija, ali i stvoriti jaz između Mostara i Širokog. Vjerujući kako iza ovog poteza novinara sklonog propagiranju kolektivnog mišljenja ne stoje značajnije snage usuđujemo se istoga ovim putom pozvati neka sličan glazbeno-scenski nastup organizira u Mostaru, te ukupan prihod s toga spektakla donira za izgradnju «Prihvatilišta za osobe sa smetnjama u psiho-fizičkom razvoju» koje se trenutačno gradi u Širokom Brijegu. Takva gesta bila bi svakako puno sadržajnija od pukog dezinformiranja javnosti, odnosno od pokušaja stvaranja jaza između Mostara i Širokog Brijega.

11.02.2009. u 09:46 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 10.02.2009.

Ponovni atak na hrvatska sredstva javnog priopćavanja, 17.rujna 2003.

Posljednji prijedlozi odluka Regulatorne agencije za medije, kojima se izričito zabranjuje isticanje nacionalnih imena ili simbola u nazivima javnih radijskih ili televizijskih postaja u BiH, postaju metom sve jače kritike domaće javnosti. Oštro prosvjedujući protiv ove odluke javnosti su se ovih dana obratili Udruga hrvatskih novinara u Bosni i Hercegovini i Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Obje su udruge u svojim priopćenjima istaknule kako prijedlozi spomenutih odluka predstavljaju pokušaj grubog kršenja nacionalnih prava zajamčenih Poveljom UN-a, aktima OESS-a i Ustavom Bosne i Hercegovine u kojem je izrijekom spomenut i hrvatski narod kao jednakopravan i konstitutivan na prostoru Bosne i Hercegovine. U svome priopćenju pisci Herceg-Bosne također naglašavaju kako «općine, županije i regije imaju pravo na svoj nacionalni kanal i postaje», oštro prosvjedujući protiv daljnje unitarizacije preko prosvjetnih, kulturnih i informativnih kuća, naglašavajući kako je sasvim očito da se kroz ove promjene želi stvoriti umjetna bosanska nacija.
«Ulje na vatru» posljednjim događanjima oko hrvatskih medija dolila je i informacija o zloporabi ovlasti ministra financija u Hercegovačko-neretvanskoj županiji Semira Borića koji već petnaestak dana odbija obaviti transfer proračunskih sredstava na račun Javnog poduzeća HRTV Mostar. Podsjetimo, HRTV Mostar u vlasništvu je triju mostarskih općina s hrvatskom većinom, a odlukom zastupnika Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije korisnik je županijskog proračuna za tekuću godinu. Zanimljivo, Skupština Hercegovačko-neretvanske županije na prijedlog Vlade donijela je još ranije odluku o financiranju dviju privatnih medijskih kuća, čime je omogućeno je prelijevanje novca poreznih obveznika u privatne džepove vlasnika ovih kuća, a postoji opravdana sumnja, kako se navodi u priopćenju djelatnika HRTV Mostar, i u džepove određenih političara.
Na uskraćivanje doznačavanja proračunskih sredstava planiranih za financiranje javnog medija na hrvatskom jeziku, odnosno na potez Semira Borića može se gledati i kao na pokušaj segregacije jednoga naroda, odnosno pokušaj ograničavanja njegovih ustavnih prava informiranja na vlastitom jeziku. Ovakav zaključak dodatno dobiva na težini ako se zna da su proračunska sredstva doznačena privatnoj Radioteleviziji Mostar koja svoj program emitira na bošnjačkom jeziku, a iza koje stoji nekoliko mostarskih političara čija se imena spominju u mnogim nelegalnim radnjama pa tako i u nikad do kraja rasvijetljenoj aferi sa nelegalnim skladištenjem naoružanja u istočnom Mostaru. Ista skupina bošnjačkih političara stoji i iza jedne nevladine organizacije koju su nedavno na Federalnoj televiziji promovirali Alija Behram i Safet Oručević. Ova nevladina organizacija bavi se prikupljanjem podataka o ratu u Bosni i Hercegovini te prikazivanjem istine o, kako su kazali, ljudima koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Pritom, sam po sebi nameće se zaključak kako iza ove nevladine udruge te iza privatne RTV Mostar koja program emitira na bošnjačkom jeziku stoji ista skupina ljudi. Ministar financija Hercegovačko-Neretvanske županije Semir Borić, sudeći po njegovim posljednjim potezima, dio je te iste skupine, a njegova uloga svela se na prebacivanje sredstava poreznih obveznika na račune privatnih tvrtki i s njima povezanih nevladinih organizacija, koje se bave nekim čudnim širenjem istine, i to na štetu suživota, na štetu multikulturalnosti, a posebice na štetu vladavine zakonitosti i poštivanja temeljnih nacionalnih prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

10.02.2009. u 09:44 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 09.02.2009.

Još jedno srljanje u maglu, 16.rujna 2003.

Prošlotjedni posjet vječitoga balkanskog putnika Beogradu, hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i susret sa srbijanskim kolegom Svetozarom Marovićem rezultirao je međusobnom isprikom za sva zla koje je, kako su kazali, bilo koji građanin jedne države počinio nad bilo kojim građanima druge države.Uglednici europske diplomacije požurili su odmah pohvaliti ovaj Mesićev i Markovićev potez, nazivajući ga povijesnim iskorakom na putu ka obostranom povjerenju između Hrvatske i Srbije i Crne Gore, koji mora biti primjerom za ostale zemlje u regiji.
Mediji u RH bliski aktualnoj vlasti također veličaju ovu Mesićevu gestu, dajući joj povijesne dimenzije. Oni koji nisu pod kontrolom vladajuće koalicije, neke oporbene stranke i dio braniteljskih udruga imaju sasvim oprečan stav. Pritom upozoravaju kako se ovdje radi o sada već ustaljenoj praksi vješte zamjene teza s ciljem izjednačavanja žrtve i agresora. U povijesti je, naime, osim Mesića, nepoznat primjer da se žrtva ispričavala agresoru ili pobjednik poraženomu. Neke oporbene stranke, a među njima je najglasniji Pašalićev Hrvatski blok, ne prihvaćaju Marovićevu ispriku, naglašavajući kako će istu prihvatiti, ali uz uvjet da bude izrečena na Ovčari, Škabrnji ili nekom od brojnih stratišta Hrvata u Domovinskom ratu.
Dio režimskih medija u Republici Hrvatskom Mesićevu gestu naziva i dvojbenom u smislu da je ona trebala biti izrečena u Hrvatskoj i upućena hrvatskim građanima srpske nacionalnosti. Takvi komentari diskreditiraju oslobodilačke operacije «Bljesak» i «Oluju», a zaboravljaju i kako je međunarodna zajednica u proljeće 1995. godine izišla s prijedlogom Plana Z-4 koji je Srbima nudio teritorijalnu autonomiju, vlastitu monetu i puno drugih pogodnosti.
Svojom isprikom agresoru Stjepan Mesić je napravio ne samo vrlo ozbiljan presedan po državne interese RH, nego je stvorio i preduvjete za širenje takve prakse na cijelu regiju, što su određeni diplomatski krugovi i željeli. Jučerašnja izjava glavnog tajnika SDA Šefika Džaferovića govori u prilog toj tezi. Naime, Džaferović je prozvao čelnike Republike Hrvatske te Srbije i Crne Gore i zatražio njihovo upućivanje isprike Bosni i Hercegovini zbog, kako je kazao, zločina i šteta koje su susjedne države tijekom rata nanijele BiH. Njemu se pridružio i tijekom rata predsjednik HDZ-a BiH, a sada predsjednik HNZ-a Milenko Brkić, istaknuvši da «BiH s pravom očekuje da joj lideri Hrvatske i Srbije upute ispriku zbog ratnih događanja jer su u stanju u BiH debelo sudjelovali».
Sagledavajući ove isprike Marovića, Mesića, a potom Džaferovića i Brkića, ne možemo se oteti dojmu kako se radi o klasičnom pokušaju skretanja pozornosti s nekih, za domaću javnost, puno zanimljivijih tema. Podsjetimo se i kako je nakon povratka iz posjeta Gadafiju Mesić započeo s uveseljavanjem javnosti o navodnom hercegovačkom porijeklu Gadafijeve supruge, pokušavajući na taj način otupiti oštricu domaće javnosti zbog posjeta jednom od najvećih živućih diktatora, ali i skrivajući od te iste javnosti stvarne razloge svog posjeta. Isti je slučaj i s Mesićevom isprikom u Beogradu. Ona ima svoju stvarnu težinu samo ako se gleda u kontekstu rezolucije 1503 Vijeća sigurnosti UN-a u kojoj se na isti način tretira Ante Gotovina s Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. Međusobne isprike Marovića i Mesića te izjave Džaferovića i Brkića samo su novi segmenti u procesu izjednačavanja krivnje. Pritom je bjelodano da zbog zakulisnih diplomatskih igara RH i hrvatski narod općenito sve više postaju objektom nametanja jedne nove hipoteke slične onoj koja je nametnuta nakon II. svjetskog rata. Zanimljivo je da u tim procesima ponovno jedan Hrvat ima ključnu ulogu, bivši HDZ-ovac i demokratski izabrani predsjednik RH Stjepan Mesić. A u ovakvom «uveseljavanjem javnosti» samo rijetki stižu skrenuti pozornost na odgovornost europske diplomacije za sprječavanje četverogodišnjeg rata u Hrvatskoj i BiH, što je svakako jedan od ključnih razloga i posljednje političko-diplomatske operete u Mesićevoj izvedbi!

09.02.2009. u 12:53 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 08.02.2009.

Latentna kriza se nastavlja, 15. rujna 2003.

Pripadnici postrojbi za potporu pri ministarstvima unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske i Zapadnohercegovačke županije izveli su koncem prošlog tjedna prvu vježbu za slučaj potrebe suzbijanja većih narušavanja javnog reda i mira. Naime, upravo takvi scenariji, prema pisanju nekih medija, očekuju se ove jeseni. Federalni ministar financija i zamjenik premijera Dragan Vrankić obznanio je, pak, javnosti kako su hrvatski ministri napustili zasjedanje federalne vlade jer su po šesti put preglasani od strane bošnjačkih ministara. Istodobno, javnost je upoznata s prosvjedom hrvatskih biskupa zbog administrativnih, političkih i drugih pritisaka predstavnika međunarodne zajednice na politička i prosvjetna tijela hrvatskog naroda u BiH.
Tri informacije iz uvoda samo su dio spektra vijesti koje smo slušali koncem proteklog tjedana, a koje nagovješćuju vruću politička jesen.
Bošnjački ministri u vladi Federacije BiH nesumnjivo pokušavaju preglasavanjem, odnosno majorizacijom nametnuti svoje interese federalnim partnerima. Hrvatski ministri napustili su ovaj put sjednicu vlade zbog Nacrta zakona o braniteljima, odnosno pokušaja s bošnjačke strane «preraspodjele» novčanog iznos koji vlada Republike Hrvatske uplaćuje stradalnicima Domovinskog rata. Bošnjaci u vladi Federacije smatraju, naime, kako ta 104 milijuna pomoći, koje uplaćuje RH, trebaju ući u proračun federalnog Ministarstva branitelja te biti razdijeljena između pripadnika HVO-a, Armije BiH i živućih primatelja partizanskih mirovina. Pritom zaboravljaju kako je ustavna obveza Republike Hrvatske doslovce ograničena na skrb prema svojim sunarodnjacima u BiH, a da prema važećem hrvatskom Ustavu RH nema nikakvih financijskih obveza prema drugim narodima u BiH.
Napuštanjem sjednice federalne vlade od strane hrvatskih ministara na površinu je «isplivao» još jedan, više nego zanimljiv detalj. Federalni ministar obrazovanja i supotpisnik Sporazuma o zajedničkim obrazovnim jezgrama Zijad Pašić u dosadašnjim novčanim transferima potpuno je, naime, zaboravio na područja Federacije BiH gdje žive Hrvati. Tako je na ta područja, tvrdi ministar finacija Vrankić, do sada transferirano manje od jedan posto ukupnih sredstava iz proračuna federalnog Ministarstva obrazovanja, što je zaista slikovit primjer pozicije hrvatskog naroda u Federaciji BiH. Kada se ovim zaprepašćujućim činjenicama dodaju i sve žešći retorički sukobi između bošnjačke i srpske strane oko promjene ustava, onda se ne možemo oteti dojmu kako nadolazeća vruća politička jesen u mnogome podsjeća na jesen 1991. godine. Akteri na političkoj pozornici su slični, a ulozi u političkoj utakmici skoro jednaki. Razlike su samo u nijansama. Bošnjačko političko vodstvo i danas, uz pomoć dijela međunarodne zajednice, vuče konce i javnosti predstavlja nove inicijative s ciljem pretvaranja BiH u centralističku državu i Bosancima kao državnom nacijom. Srbima je temeljni cilj opstanak i ostanak srpskog entiteta na 49 % teritorija BiH.
Kada je riječ o Hrvatima, nakon pada Hrvatske samouprave i duljeg razdoblja šutnje, na prošlotjedno napuštanje sjednice federalne vlade može se gledati i kao na najavu novoga kursa u politici najveće hrvatske stranke u BiH, odnosno kao pokušaj popravljanja poljuljanog rejtinga. Posljednji potez zamjenika federalnog premijera Dragana Vrankića i ostalih hrvatskih ministara, kao i neki od zaključaka sa Središnjeg odbora HDZ-a BiH, upravo su na tome tragu. Ako se zna da općinski izbori nisu više tako daleko, a i prijevremeni opći izbora sve glasnije se najavljuju, onda se izneseni zaključak o razlozima povlačenja posljednjim poteza HDZ-a BiH čini jedinim mogućim.

08.02.2009. u 12:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 07.02.2009.

Tri pogleda na jedan protektorat, 12.rujna 2003.

Izmjena Ustava BiH, kao sastavnog djela Daytonskog sporazuma, sve je češća tema raznih inicijativa i rasprava, o tim inicijativama se otvoreno govori i piše, organiziraju se okrugli stolovi i tribine, i nitko ih ne proglašava neustavnim ili protudaytonskim. Za razliku od nekih ranijih inicijativa koje su dolazile s hrvatske strane.
Aktualna sarajevska inicijativa o Bosni i Hercegovini kao federalnoj republici samo je jedan u nizu prijedloga koji imaju za cilj stvaranje unitarne države. Prema onomu što su bošnjački predlagači iznijeli u «Deklaraciji o nužnosti promjene Ustava BiH i ustrojstvu federalne BiH», vidljivo je kako ta skupina sarajevskih intelektualaca teži i ka formiranju nekakve državne-bosanske nacije, koja, eto, ne bi gušila postojeće nacije u Bosni i Hercegovini. Plasirajući ovaj prijedlog javnosti, bošnjački intelektualci idu tako daleko da eksplicite tvrde kako sadašnje državno ustrojstvo koči ulazak Bosne i Hercegovine u euro-atlantske integracije, kao i dalji gospodarski razvoj zemlje.
Srpski političari oštro se protive većini inicijativa o promjeni Ustava BiH, naglašavajući kako su protiv radikalnijih zahvata na postojećem ustavu i kako ne prihvaćaju dodatnu centralizaciju države BiH na štetu srpskog entiteta. Predstavnici srpskih vladajućih i oporbenih političkih stranaka postigli su konsenzus oko ovog pitanja, a rasprave koje međusobno vode svode se tek na rasprave o minimumu reformi u koje se može ići, bez ugrožavanja teritorijalnog integriteta i opstanka Republike Srpske.
Kada su, pak, u pitanju stajališta najviših hrvatskih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, ne možemo se oteti dojmu kako je njihov stav o ovom pitanju prilično nejasan. Istina, iz dijelova njihovih šturih izjava može se steći dojam kako se, makar i deklarativno, zalažu za reforme. No, puno toga ostaje i obavijeno velom tajne. Sada, kada je pitanje ustavnih promjena iznova aktualizirano, čini se sasvim logičnim kako bi i politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH trebali izreći svoj stav o strateškim pravcima ustavnih reformi. Moguće je da taj stav i postoji, ali onda očito postoje i neki razlozi ili hipoteke zbog kojih je opet došlo do hrvatske šutnje među političarima u strukturama vlasti.
Istupi nekih oporbenih stranaka, kulturnih i nevladinih udruga koje smo imali prilike čuti posljednjih nekoliko dana, a posebice stajalište Katoličke crkve izneseno u jučerašnjem priopćenju Biskupske konferencije BiH, trebali bi biti jasnim pokazateljem i političkim predstavnicima Hrvata u vlasti da konačno jasno i glasno istaknu strategiju vezanu za promjene Ustava BiH.
Hrvatski biskupi na čelu s kardinalom Puljićem bili su i više nego jasni i glasni poručivši: «Očekujemo od predstavnika hrvatskoga naroda u BiH da od međunarodne zajednice traže da se konačno isprave nepravde i štete nanesene hrvatskom narodu Daytonskim sporazumom, a koje su 'tihom revizijom' Daytona, tj. dodatnim ustavnim promjenama i zakonima, još više, nažalost, umnožene. Ako ova načela i prava nisu dostatno uvjerljiva i prihvatljiva, hrvatskom narodu u BiH u ovom odsudnom trenutku ostaje pravo, služeći se demokratskim sredstvima i poštujući ustavno uređenje, izjasniti se na referendumu i od mjerodavnih međunarodnih foruma zatražiti zaštitu svojih vitalnih interesa i temeljnih uvjeta svog opstanka u ovoj zemlji".
Može li ovaj stav hrvatskih biskupa postati i strategijom, odnosno temeljnom platformom za konsenzus hrvatskog naroda po pitanju daljnjeg tijeka ustavnih reformi u BiH ?
Latentna kriza se nastavlja

07.02.2009. u 12:37 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 05.02.2009.

Trebamo li sveučilište na materinjem jeziku? 11. rujna 2003.

Sveučilište u Mostaru, kao jedino na hrvatskom jeziku u BiH, utemeljeno je odlukama Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, da bi nakon Daytonskog sporazuma osnivačka prava, ali i obveze, bile prenesena na pet županija s hrvatskom većinom. Prije nekoliko godina, od međunarodnih i nekih domaćih političara, javnost je sustavno bombardirana izjavama o potrebi racionalizacije visokoškolskog obrazovanja u BiH. Ciljano je, prije svega, na mostarsko Sveučilište, odnosno njegovo spajanje s Univerzitetom Džemal Bijedić iz istočnog Mostara u kojem se nastava održava na bošnjačkom jeziku. Opasnost koju je ta inicijativa imala po opstojnost hrvatskog jezika javnost je tada prepoznala pa je ona ostala samo na razini jednoga opasnog pokušaja po opstojnost Hrvata u BiH.
Danas ponovno zvoni na uzbunu iz jedine visokoškolske ustanove na hrvatskom jeziku u BiH. Stanje na Sveučilištu u Mostaru u ovoj visokoškolskoj instituciji poprimilo je dramatične razmjere: studenti nemaju vodu, restoran ne radi, dio telefona je isključen, a upitno je do kada će Sveučilište imati struju. Kao krivci za ovakvo stanje na mostarskom sveučilištu imenovane su županijske vlade, odnosno resorni ministri obrazovanja, čije su ostavke, zbog potpisivanja Sporazuma o zajedničkim obrazovnim jezgrama, zatražene prije nekoliko dana. Studenti i vodstvo posebice ističu neizmirivanje financijskih obveza prema Sveučilištu, a što su pet županija s hrvatskom većinom, kao utemeljitelji ove visokoškolske ustanove, svakako dužne činiti. Pokušavajući riješiti svoje probleme studenti su se obratili i ministru financija Federacije BiH, ali je umjesto Vrankića reagirao predsjednik Federacije Niko Lozančić, naglašavajući kako se ovdje radi o izričitoj obvezi utemeljitelja, dakle njihovoj obvezi i – dugu.
Uz događanja i neka čudna gledišta pojedinih nadležnih dužnosnika iz reda hrvatskog naroda vezana za administrativna ujedinjenja škola te Sporazum o zajedničkim obrazovnim jezgrama, neizmirivanje obveza prema jedinom sveučilištu na hrvatskom jeziku u BiH vrlo je znakovito. Bolje upućeni pritom se pitaju nisu li spomenuti potezi možda dio jednoga te istoga scenarija. Scenarija koji ima za cilj puno korjenitije i dublje promjene od klasičnog preoblikovanja sustava obrazovanja.
Predstavnici međunarodne zajednice također se pozivaju na već potpisane dokumente na temelju kojih slijedi smanjenje broja sveučilišta, odnosno govori o tomu da će sveučilišta koja imaju probleme s financiranjem biti ugašena. Time se, zapravo, do najprostijih detalja razobličavaju nakane voditelja obrazovnih reformi, kako međunarodnih, tako i ključnih domaćih poluga u sustavu vlasti.
Potezi koje danas na polju obrazovanja vuče aktualna vlast, od najvišeg vrha do tijela lokalne uprave, doveli su do neizvjesnosti i zebnje kod učenika i studenata, kao i kod njihovih roditelja. A neke izjave o pripremi određenih zakonskih izmjene na polju obrazovanja u županijama izazivaju i dodatnu zabrinutost. Navodno se priprema i izmjena titulara vlasništva nad osnovnim i srednjim školama, odnosno izuzimanje upravljačkih prava od općina i stavljanje istih pod nadležnost županijskih skupština. Iz toga se može izvući i zaključak o smanjenju broja otpornih točaka koje bi mogle stajati na putu daljim ujedinjenjima škola, mijenjanju njihovih naziva, uvođenju zajedničkih obrazovnih jezgri, kao i, u konačnici, uvođenju nekog novog materinjeg jezika. Tim i takvim dopunama Zakona o obrazovanju, u budućnosti bi vjerojatno bile izbjegnute mučne i dugotrajne rasprave na općinskim vijećima, poput one vođene prije nekoliko dana u mostarskoj općini Jugozapad. I sve bi prešlo u nadležnost županija s hrvatskom većinom, odnosno onih koji ne mogu iznaći sredstva za normalno funkcioniranje jedinog sveučilišta na hrvatskom jeziku u BiH, zbog čega je izravno ugrožena njegova opstojnost, na što su dramatično ovih dana upozorili i studenti.

05.02.2009. u 10:15 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 03.02.2009.

Stara devizna štednja – državni problem ili ozakonjena pljačka, 09.rujna 2003.

U trenucima raspada Jugoslavije u trezorima Jugobanke, Privredne banke Sarajevo i Ljubljanske banke našlo se više od milijardu i tristo milijuna maraka. Prema procjenama financijskih stručnjaka, više od polovice tog iznosa privatno je vlasništvo građana BiH hrvatske nacionalnosti, a ostatak pripada građanima srpske i bošnjačke nacionalnosti. Financiranje agresije službeni je Beograd dijelom financirao iz tih sredstava, a i Sarajevo svoje operacije u muslimansko-hrvatskom sukobu. Hrvati su tako praktično, naravno ne svojom voljom, sufinancirali ratove koji su vođeni protiv njih.
Apsurdnost ove situacije nastavila se i danas. Unatoč deklarativnom zauzimanju za neotuđivo pravo privatnog vlasništva, međunarodni i domaći političari nisu poduzeli skoro ništa što bi pomoglo vlasnicima tih bankovnih računa da dođu do svojih novaca. Odnosno, sve se svelo na sustavno zbunjivanje javnosti, odnosno opstruiranje građana na putu do ostvarivanja njihovih ustavom zajamčenih prava za povratom privatne imovine.
Zanimljivo je kako je bošnjačka strana, uz veliku potporu sarajevskih medija, potraživanja građana prema Ljubljanskoj banci ipak dovela do međudržavnog problema i predmeta u razgovorima o nasljedstvu bivše Jugoslavije, dok je, s druge strane, pokazala potpunu indolentnost prema dugovanjima Privredne banke Sarajevo. Takav postupak bošnjačkih političkih čelnika apsolutno ne začuđuje kada se zna da bi, u slučaju pozitivnog rješenja pitanja stare štednje Privredne banke Sarajevo, iz Sarajeva bili dužni isplatiti više od 500 milijuna maraka, što s pripadajućom kamatom iznosi skoro milijardu maraka, od toga dvije trećine hrvatskim štedišama.
Začuđuje i zabrinjava, pak, odnos hrvatskih političara spram ovog problema. Prije nekoliko godina na javnoj se sceni pojavila «Udruga štediša» koja je dosta kvalitetno potpomogla stavljanje ovoga problema na raspravu u skupštinske klupe i izazvala medijsku pozornost. Nakon duge šutnje, ovo pitanje tek je nedavno iznova aktualizirano. Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije, kroz koji su stvoreni preduvjeti za ostvarivanje prava na oko 200 milijuna maraka stare devizne štednje, koji su kroz certifikate, na temelju tada važećeg zakona, uloženi u proces privatizacije.
Međutim, odmah se nametnulo pitanje: Kakva će sudbina zadesiti preostalu staru deviznu štednju, čiji se iznos procjenjuje na više od milijarde maraka ?
Zamjenik premijera Federacije BiH i ministar financija Dragan Vrankić tako najavljuje potrebu donošenja zakona o načinu vraćanja stare štednje, i to u okviru rješenja unutarnjeg duga. Za zakinute štediše ova informacija može se činiti utješnom, ali ona otvara i nove upite. Poput mogućnosti, odnosno nemogućnosti izabranih hrvatskih političara da kroz sve proteklo vrijeme, a kojeg sigurno nije malo, snagom raspoloživih argumenata ovo pitanje konačno nametnu u skupštinskim klupama. Ili, hoće li Hrvati iz BiH, nakon što su najprije bili opljačkani, a kasnije primorani svojom deviznom ušteđevinom sufinancirati ratove vođene protiv sebe, kao i neke druge projekte u korist vlastite štete, napokon otpočeti i sa sufinanciranjem projekta povrata tih sredstava u svoje lisnice?

03.02.2009. u 19:21 • 1 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 02.02.2009.

Vojna operacija Neretva 93 i projekt Bosmal - sličnosti i razlike, 09.rujna 2003.

Za prvu polovicu rujna ratne 1993. godine vezane su mnoge tragične životne priče Hrvata u dolini Neretve i na prostoru zapadne Hercegovine. U to vrijeme muslimansko vodstvo odbilo je staviti potpis na Owen-Stoltenberghov mirovni sporazum, uz zahtjev za cijelim nizom teritorijalnih ustupaka. Oni su se odnosili prije svega na područje doline Neretve, odnosno ticali su se muslimanskog izlaza na more u Pločama i Neumu.
A da sve ne bi ostalo samo mrtvo slovo na papiru pobrinuli su se tadašnji zapovjednici Armije BiH. U njihovim je uredima osmišljena, a kasnije na terenu i provedena vojna operacija širih razmjera poznata pod kodnim nazivom «Neretva 93». Cilj operacije, prema riječima jednog od njezinih planera Sefera Halilovića iznesenim u knjizi «Lukava strategija», bio je ovladavanje Mostarom, Čapljinom, Stocem, Širokim Brijegom i Čitlukom, kao temeljnih pretpostavki za izlaz na Jadransko more u području Neuma i Ploča. «Neretva 93» rezultirala je potpunim vojničkim fijaskom Armije BiH, a događaji koji su se tih dana zbili u Grabovici i Uzdolu, ogledani kroz ratni zločin i mučeničku smrt šezdeset i jedne civilne osobe hrvatske nacionalnosti, pokazali su kako su pojedinci iz tadašnjega muslimanskog vojnog i političkog vodstva time pokazali čak više mržnje spram Hrvata nego želje za ostvarenje svojih strateških ciljeva o izlasku na more.
Sagledavajući sve danas, deset godina kasnije, a imajući u vidu i neke aktualne događaje, da se primjetiti kako zapravo vodeće strukture SDA, unatoč retorici o multietničkoj BiH, nisu odustale od svojih prvotnih nakana. U javnost je tako 'procurila' informacija da je Vijeće ministara BiH prihvatilo ponudu bosansko-malezijske kompanije »Bosmal« o izvedbi pripremnih poslova za izgradnju autoceste koridorom 5C, i to - neposrednom pogodbom. Auto-cesta bi trebala prolaziti kroz BiH strateškim pravcem: dolina rijeke Bosne – dolina rijeke Neretve. Zbog ekoloških, gospodarskih i drugih razloga, prolaz auto ceste uz samo korito Neretve procijenjen je nemogućim, pa je to otvorilo dvije mogućnosti - o trasi istočno ili zapadno od toka rijeke Neretve.
Muslimanska strana zagovara trasu istočnom Hercegovinom i izlaskom na Jadransku auto-cestu u Pločama, a hrvatska strana kroz zapadnu Hercegovinu i izlazak na Jadransku auto-cestu kod Vrgorca. Razlike se pojavljuju i po pitanju transparentnosti projekta te vrijednosti pripremnih radova. Vijeće ministara BiH, unutar kojeg i hrvatski ministri, zalaže se za neposrednu pogodbu s Bosmalom, a hrvatska Vlada za raspisivanje međunarodnog natječaja. Bosmal, unutar kojeg ratni logističar Armije BiH Hasan Čengić ima jednu od ključnih uloga, vrijednost pripremnih radova, uključujući i otkup zemljišta duž trase autoceste, procjenjuje na 300 milijuna dolara, dok Račanova Vlada i Svjetska banka gotovo jednako procjenjuju vrijednost radova potrebnih za raspisivanje međunarodnog natječaja, a radi se o višestruko manjem iznosu od onog Bosmalova – oko 9 milijuna dolara.
Većina neovisnih promatrača ovih događaja slaže se s razmišljanjem kako je cilj ovih pokušaja, iza kojih stoje moćnici iz SDA, domoći se zemljišta duž trase buduće auto ceste. Nakon što bi im to pošlo za rukom, vodstvo Bosmala moglo bi izgradnju auto ceste prenijeti i na neko drugo poduzeće, a svoje aktivnosti usmjeriti na raspolaganje zemljištem oko buduće auto ceste, s težištem na prostor kroz općine Stolac, Čapljinu, Ravno i Neum. Ove aktivnosti, koje posljednjih dana sve više izlaze na vidjelo, zorno pokazuju kako politički ciljevi SDA u posljednjih desetak godina i nisu doživjeli neki kvalitetniji pomak, kada je u pitanju budućnost BiH. Bosmalovi jumbo plakati s porukom »To je naš put - autoput 5C - Bosmal«, koji su «preplavili» BiH, potvrda su nepromijenjene politike SDA, tek djelomice prilagođene metodologije djelovanja današnjem vremenu i okolnostima. Stoga su sličnosti u krajnjim ciljevima između operacije Armije BiH «Neretva 93» i današnje Bosmalove inicijative primjetili mnogi, pa čak i hrvatski premijer Ivica Račan. To se, na žalost, ne može kazati i za članove Vijeća ministara BiH iz reda hrvatskog naroda, koji su svojim glasovima dali potporu inicijativi.

02.02.2009. u 21:19 • 0 Komentara • Print • # • ^

Pred početak nove školske godine, 08.rujna 2003.

Danas je u svim osnovnim i srednjim školama na području Zapadnohercegovačke županije započela nova školska godina. Nakon sezone godišnjih odmora i ljetovanja, kraj ljeta i početak jeseni, svake je godine, pa tako i ove, vrijeme dodatnog pražnjenja danas uglavnom skromnih zaliha iz obiteljskih proračuna. K tomu, početak ove školske godine donio je i dodatna opterećenja i strahove.
Svjedoci smo određenih političkih inicijativa koje su se poput Damaklovog mača nadvile nad hrvatski narod, odnosno nad njegovo ustavno i međunarodnim konvencijama propisano pravo obrazovanja na vlastitom jeziku. Sve je započelo administrativnim ujedinjenjem škola u Srednjobosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, da bi bilo nastavljeno raspravama o Sporazumu o zajedničkim obrazovnim jezgrama kojeg su 04. lipnja u Banjoj Luci potpisala i petorica ministara obrazovanja iz županija s hrvatskom većinom.
Uz informacije o potpisivanju ovoga sporazuma, javnost je ostala zatečena i inicijativom koja je došla iz kabineta predsjednika Federacije BiH Nike Lozančića. Prema toj inicijativi, federalno Ministarstvo obrazovanja i znanosti trebalo je donijeti odluku o besplatnoj dodjeli udžbenika čiji je izdavač federalni Zavod za školstvo, a isti bi bili plaćeni novcima iz federalnog i županijskih proračuna. Nakon što su u javnost procurile ove informacije, najjača hrvatska stranka u BiH, HDZ, našao se, zajedno s međunarodnom zajednicom, pod lupom kritike. Nevladine organizacije, braniteljske udruge, sindikati obrazovnih djelatnika, oporbene stranke, predstavnici Katoličke crkve, kulturne institucije te mnogi samosvjesni pojedinci podigli su svoj glas i prosvjedovali protiv tih protuustavnih i protuzakonitih ideja.
Na tiskovnoj konferenciji HKDU-a BiH u Širokom Brijegu tako su se čuli i prvi zahtjevi za ostavkama petorice županijskih ministara. Tome su se pridružile i širokobriješke udruge proistekle iz Domovinskog rata, sindikati prosvjetnih djelatnika, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne i mnogi drugi. Nedugo zatim javnost je upoznata i sa zaključcima Neumske deklaracije koju su neki mediji u startu željeli okarakterizirati u negativnom svjetlu, prikazujući je kao borbu pojedinaca za povratak na vlast, denuncirajući istodobno ustavno pravo hrvatskog čovjeka na obrazovanje na vlastitom jeziku. Gotovo istodobno, u Mostaru je održan sastanak Koordinacije hrvatskih županijskih ministara prosvjete s kojeg je domaćoj i međunarodnoj javnosti odaslan dokument u kome se ističe «da je hrvatski narod, u skladu s Ustavom, suveren, državotvoran i ravnopravan narod u BiH te stoga ima ustavno pravo na hrvatske škole i druge odgojne i obrazovne ustanove na hrvatskom jeziku s latiničnim pismom, u cjelini svoga odgojno-obrazovnog sustava, od dječjih vrtića do sveučilišta».
Zaključci u subotu održanoga Središnjeg odbora HDZ-a BiH također su na crti zaključaka Koordinacije hrvatskih županijskih ministara prosvjete, ali i već ranije iznesenih zahtjeva nekih oporbenih stranaka, braniteljskih i kulturnih udruga te pojedinaca.
Po svemu sudeći, amortiziran je posljednji udar na hrvatski jezik i opstojnost Hrvata u BiH. No, javnost i ubuduće treba pozorno promatrati i studiozno raščlanjivati svaki potez domaćih i međunarodnih političara jer ipak ostaje upitno je li udar i odbijen u potpunosti. Pritom svakako treba posvetiti pozornost činjenici da cijeli proces ostane u okvirima ustavnosti, zakonitosti i međunarodnih konvencija, kao jedini putu ostvarenju punih prava hrvatskog naroda u poslije Daytonskoj Bosni i Hercegovini.

02.02.2009. u 14:30 • 0 Komentara • Print • # • ^

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Lipanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (24)
Veljača 2009 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv