nedjelja, 17.08.2008.
DANAS BEZ NASLOVA
Nakon što je nevrijeme poharalo pola Europe, rodio se lijepi ljetni dan. Još i nedjelja! Mora da sam postala miljenicom bogova! :)) Nedjelja je, naime, jedini dan u tjednu kad se ne moram pretvarati da učim (u protivnom me peče savjest, a i mama kvoca!), jer ona je službeno u svijetu proglašena danom odmora. U ovom slučaju sam konformist i smijerno se pokoravam zakonima društva. Licemjerno, znam, al ne da mi se boriti protiv vlastite lijenosti. Ne danas, ne nedjeljom...
Uglavnom, to make a long story short, nisam pošteno ni oko otvorila kad mi je mama gurnula u ruke kune i popis stvari koje treba za ručak (jer nije stigla jučer kupiti...).
Cijela ova priča ne bi bila bitna, (doduše, nisam posve sigurna da bi netko mogao pomisliti da je vrijedna čitanja ili čak spominjanja; no briga me, ovo su MOJE misli i mjesto im je ovdje...), da nisam prije nepunih tjedan dana upoznala nekoga tko me uznemirava.
Zapravo, ne uznemirava me on već činjenica da previše razmišljam o već spomenutom.
U slučaju da je netko pomislio da lijepi ljetni dan, konformizam, popis za šoping i tamo neki frajer nemaju nikakve veze, morat ću ih razočarati...
Upravo na putu kući iz velikog trgovačkog centra, s dovoljno paprike i bez vegete ( popis sam, naravno, zaboravila doma!), shvatim da mi radio ne svira. I to ne u totalno-crko-i-nema-ništ-od-njega smislu, već u onom zaboravila-ga-uključiti!
Ljudi, ja nikada, ali NIKADA ne vozim bez glazbe! Pogotovo ne kad sam sama u autu! A danas sam bila toliko zaokupljena svojim mislima da sam primjetila da je u autu tišina tek kad sam ga refleksno pokušala ugasiti (velika je moć navike! ranije mi se često znalo dogoditi da ga ostavim uključenog pa krepa akumulator!).
Brine me i činjenica da ne mogu maknuti glupi smješak s lica. Ja NISAM jedna od onih happy osoba. A smješkam se. Bez razloga. Već dva dana!
Za sve su krive ruke. (Ima tako lijepe ruke...).
Naravno, dio krivice odnose i riječi kojima svaku večer detaljno opisuje što bi mi radio da je bliže (a možda i to što uvijek stane u najboljem trenutku kako bih imala "lijepe snove...". lijepi snovi?! možeš misliti! možda bi i bili lijepi da uspijem zaspati!!!).
I tako ja na mukama...
Ali dobre muke! One lijepe, slatke...
I nije loše biti dobre volje... Zato ću prestati tražiti krvice i uzroke ovih raspoloženja. Bože, tako je puno vremena prošlo...
Idem sada, nedjelja je. Red je da se dangubi, zar ne?
I možda malo razmišlja... Ali samo malo!
:)
- 12:51 -
utorak, 12.08.2008.
NOVOSTI I DILEME
Tražim cimericu. Toliko o novostima.
Evo i dileme: Što je manje rizično - dijeliti životni prostor s osobom koju uopće ne znaš ( staviti oglas u studentski centar da tražiž cimera ) ili primiti u stan osobu koju površno poznaješ, što s faksa, što preko drugih ljudi, ali nisi načisto sam sa sobom kada dotičnu osobu treba okarakterizirati kao dobar ili loš materijal za budućeg vjernog cimera?
Porazgovarat ću s tom osobom pa ću odlučiti. To mi se čini fer. I ja ostavljam krivi dojam na ljude koji me ne poznaju dovoljno dobro. Dat ću joj još jednu priliku.
Jeste li primjetili kako ljudi zapravo ne očekuju odgovor kada pitaju "Kako si?"? Ili još gore, očekuje se da kažeš "Dobro, hvala. A ti?".
Uhvatila sam kako se lagano ali sigurno u moju svakodnevicu ukorjenjuje nova loša navika. Dopuštam da me ljube ljudi koji mi ništa ne znače. To mi nikako ne odgovara. Ne želim biti jedna od onih koji ljube iz navike ili pristojnosti.
Danas sam dobro. Stigla sam kući.
- 18:46 -
