20.01.2007., subota
Death And The Healing
|
Sadness And Hate Ponekad previše volimo Ponekad previše dajemo Ponekad smo povrijeđeni Ponekad smo pre osjetljivi Ali na kraju uvijek shvatimo koliko smo glupi... .::PREKASNO::. Sve lijepe trenutke zatvorit ću u kutijicu i sakriti je ispod kreveta Sve osjećaje prebacit ću na običan list papira Neka tamo počivaju...gdje ih nitko neće moći probuditi (nitko osim mene) Ne želim da mi pobjegnu,ali ne želim da se bude u meni Neodlučnost?! (Možda) Posežem za čokoladom...kao da mi smiruje napetost... Pokušavam se opustiti i ne misliti na ništa Iako me savladava onaj osjećaj...tuga...bol... Sklopim oči na trenutak da ne vidim svijetlo pred očima Zažmirim i ugledam Tebe...stojiš...i čekaš da ti netko priđe... Ja to više ne mogu...nisam ona koja će slobodno zakoračiti prema Tebi Noseći Ti na rukama vedrinu,toplinu i osmijeh... Sreća ne stanuje kod mene... (možda malo previše očekuješ ovaj put) I am not alive and I am not dead  Ovo je pakao na zemlji... Kako uopće mogu opisati ovu vječnu mladež Kada ne moram ništa raditi osim sjediti krajem. Kako moja ljubav raste,tako stari i vene... Uz malu pomoć Njih,uzmi dio mog srca I nastavi s ovom beskonačnom agonijom ...beskonačna agonija... It is the shadow realm! Svakom novom žrtvom,ja molim za svoju smrt I onoliko koliko volim noć, Toliko proklinjem mjesečev sjaj Ova krv što me vuče ka dnu I otrovne zrake zore koje me osuđuju na propast Prisiljena sam boraviti u sivom jesenjem sumraku ...zaustavljena sam u mraku... Vrijeme je stalo,kazaljke se ne miču Pokušavam ovo iskoristiti ali muči me prošlost Muči me i sadašnjost zbog prošlosti Sve one riječi...svi oni sati,dani,mjeseci... Svako obečanje,suza i svaki osmijeh Ništa ne traje vječno (iako,priznajem,pomislila sam na vječnost) Pre brz zaključak...pre glupa misao pre blistava prošlost „Vuk dlaku mjenja ali ne i ćud“ Prevelika zbrka u glavi...čvor zapetljanih misli svakim danom sve veći Sve je veća ona bol,sve je više suza... Više ni riječ „oprosti“ nije dovoljna... ...Pitat ću se... Zapravo,dali je bila ikad dovoljna?! (tišina) Šapućem si tiho utješne riječi... „ja sam kriva,ja sam kriva“ Očekujem bolje sutra... zajedno Tuga i ja koračamo starom cestom u nepoznato Možda Te sretnemo putem... Samo ćemo se mimoići... ...kao da se nikada nismo srele...  |
13.01.2007., subota
...Take me home...
|
Stojim nepomična u gomili na starom peronu Prljava,raščupana,poderana Stojim i gledam...gledam... Ljudi dolaze i odlaze...žurno mašuči rukama na sve strane „pardon“ Začuje se tihi glas koji je protutnjao pored mojeg uha Da....netko me zatepo..gurnuo...udario... Nisam duh zaboga! Imate uši da čujete,imate oči da gledate poslužite se time I dalje jure nepoznati prolaznici A moje tijelo i dalje miruje Vjetar mi mrsi kosu...smeđu,zapetljanu,prljavu... Od njegove jačine u oku se stvara suza „Zaustavi se vjetre“-prošaptah tiho Suhe,ispucane usnice jedva su se odljepile jedna od druge Ponestalo je sline u ustima...otežano gutam... Zaželih se one suze...da se spusti do mojih usana i navlaži ih...  Odjeća na meni je iznošena,prljava i odveć poderana Na hlačama su se mogle vidjeti žute mrlje Stari crni kaput doseže mi gotovo do gležnja... Ispod kaputa nosila sam Crno bijelu majcu koja je imala sitne rupice od moljaca...nađena je u starom ormaru na tavanu jedne kuće Sive hlače sa žutim mrljama...hlače sa crnim tregerima...moje omiljene Tenisice gotovo nisam ni imala...đon je otpao...rupe sa svake strane... Iznošene,smrdljive,stare tenisice... Desnom rukom posegnuh u džep kaputa...unutra se nalazila kora starog kruha i jedna mandarina Zagrizla sam kruh koji je bio suviše tvrd za moje mogučnosti žvakanja Zalogaj sam pojela,a ostatak bacila golubovima koji su ispred mene širili krila Potom sam iz istog đepa izvadila mandarinu Bila je mala,gotovo osušena ali dovoljna da me okrijep.i Koru bacih u kantu što je stajala pola metra dalje od mene Pomalo gorka mandarina dala mi je okus ustima... Vjetar je i dalje snažno puhao i nosio lišće uokolo Jesen...hladna i vjetrovita...moćna jesen... Grane drveća savijale su se i lomile Meni je svake sekunde bilo sve hladnije A ona bol u želudcu postajala je sve jača i neizdržljiva Osjećala sam kako trnci prolaze mojim tijelom...čarobno... No i dalje stojim,gledam,čekam... Sat će otkucati podne...a Tebe nema... A vrijeme prolazi jednako brzo kao i ljudi (gdje si?) Nadam se da ćeš doći...trebala bi... Suza se pojavila u oku...(uzrokovana vjetrom) Do kad ću se zavaravati govoreći isto?! Nećeš doći znam to... Posljednji vlak je otišao...nismo ga stigle... Jer Ti se nisi ni potrudila doći... Oh...kako samo bila naivna...po koji put? Po koji put...pitam sebe... Ne želim reći odgovor...držim ga za sebe Previše me sram...previše mi je žao same sebe  Pokušavam prikriti suze...ali bezuspješno... Ionako nije važno...ja nisam važna... Ova bol koju osjećam para mi srce... Ono želi iskočiti van...previše je trpilo vlasnika Koji je bezuvjetno davao svoju ljubav drugima I bivao povrijeđen svaki put iznova Nisi došla,nije Ti stalo Nisam imala priliku pokazat Ti koliko mi značiš Kako sam spremna učiniti sve za Tebe...koliko Te samo volim... Preostaje mi stajati na istom onom peronu nadajući se da ćeš nekad doći Promatrajući svaki njihov pokret sa suzom u oku (jer Možda se skrivaš)  |
03.01.2007., srijeda
*Doček 2007. ^^ *
|
Evo...da se javim...a lot of dojmovi & zapažanja Doček je bio u Sesvetama u "elitnom" bircu...naime iznajmili smo prostor... Bilo je full puno mjesta...separei,stolovi...ma zakon... Ekipica je bila odlična...Kristina,Tea and me blažene među devet muškaraca!! Naravno,mi nismo imali pojam o vremenu...jer dečki nisu isfurali telku... Ali snašli smo se neak...ne znam kak...jer ja nisam znala di sam. Muzika je bila fenomenalna!! Pozz diđeju Džuri!! Iznad nas su neke cajke svirale...to smo čuli samo kad smo išli na ceve...znači rijetko...uff Iskreno neam pojma koji su se bendovi kod nas puštali...popis je bio dugačak... Važno da su meni puštali System...oke,i Rotting Christ za TopiČevu dushu... Daklem...gore navedeni diđej Džuro je bijo i organizator...sve je dobro završilo... Nismo bili ni gladni,a hvala Bogu ni žedni!! Alkohola kolko oš!! aime ostalo je i za sljedeći put! Žao mi je što nije išla moja Najdraža A tak sam htjela da Ona ide...šmrc... Eto toliko od mene ovai put...još jednom...sretna Vam ova 2007. godina!! Don't worry,be happy...!! Stavit ću neke slikice...tek tolko... Nadam se da ste se lijepo proveli...vrijedi pamtiti takve trenutke!! KLIK na sliku da bude veČa Ovo nas je doČekalo...TopiČevo umiječe...daklem,Križ naopačke složen od Waltera  Ne moram objašnjavat!! xD  Fungy aka Gljiva je malo prilegao  Ovo bi kao treala bit Kristina...ali tko god je sliko imo je namjeru slikat ovo okolo :D  Moi/naš (Tea,Šime and me) stol nakon pola sata boravka!  Josh malo veselja nikom ne škodi ^^  Issse Koba & Hadra... legende!!  Koba i njegova prisnost s Bobiem :D  Poslije svake veselice potrebno je i malo odmora...Lord TopiČ  Kristina,Đuro,Božo & Lord Topić...graveyard :D Tu smo bili do sitnih jutarnjih sati nas par...recimo do 7 ujutro  Đuro na nečijem grobu...ispričavam se vlasniku...al bila je to dorra pozadina :D  I eto...Teica and me...don't forget my duda!! Bash smo kool :D  Tolko od mene...srdačan pozdrav!! Smell ya |
