08.12.2006., petak

...One day I'm gonna forget your name...

Opet onaj prokleti osjećaj
Srce mi se kida,komadić po komadić otpada (kao suho lišće cvijeta)
Lice mi postaje vlažno,
Suza sustiže suzu
Bore se koja će prije izaći iz plavog oka...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Oči su mi postale crvene
Od plača i bijesa?
Pogled pun tuge i boli?
Da,to je to...

Kako jebeno boli...
Nije potrebna riječ da me uništi...
Dovoljna je minuta šutnje da se osjećam

JADNO

Ali bila sam sretna
Da,sreća me posjetila
(isto kao i Sveti Nikola)
Ali kako je i došla,tako je i otišla
Prekratko si mi trajala Srećo...
Sada opet kao da sam upala u živo blato,
Koje me guta,vuče prema dolje...

Postajem prljava,
Malena
Gušim se u lažima
Plivam u prevari
U meni vrišti „I hate you,I hate you“

Ne pomaže...jer ne mrzim Te...nikad neću...
Nije ovo ni trenutni osjećaj mržnje
To su samo riječi u jednoj pjesmi
Koju pjevam iz dana u dan,u spomen svim osobama koji su mi nanjeli bol

Nisi jedna od onih koji bi me namjerno povrijedili
Stisli mi ručicu i rekli volim te
A zapravo u njima vrišti „I hate you,I hate you“
Možda i oni znaju tu pjesmu...oo,znaju itekako

Nisu sada važni ostali,važna si Ti
Ili možda ne?! Opet ostajem mala zbunjena i razočarana djevojčica...
Opet i opet...
(Srećo vrati mi se,trebam te!)

Dok sam izgovorila ove riječi,sve je utihnulo...nema više osjećaja boli i nelagode...nema nikakvog osjećaja...ali suze i dalje teku...nižu se jedna za drugom...a meni su oči i dalje velike,crvene...tužni pogled upućujem prema tvojoj slici...

Opet je zasvirala pjesma...ti ti ri ti
Pjevam je...pjevaj sa mnom...stvori ugođaj...

HATE YOU THE WAY I DO

Htjela bi da moj glasić može doprijet do Tvoje glavice
Htjela bi da znaš kako se osjećam u ovim trenutcima...
Htjela bi,da...htjela bi...
Možda bi onda shvatila koliko mi zapravo značiš,i koliko Te zapravo volim...

...I'll be anything for you...

Image Hosted by ImageShack.us

Sada sjedim u zamračenom kutku svoje malene sobe
U kojoj se jedino osjećam sigurno
Ali sada me tama zagrnula svojim crnim plaštom (ipak me pronašla)
Ne vidiš me više...
Hajde,oboji moj život onako kako znaš
Neka crno postane šareno,raznoliko
Želim se tako osjećati...
Ali sanjam...sanjam da si me došla spasiti...
Da je plašt nestao,da si mi pružila ruku
Nježni poljubac u obraz vratio bi sjaj i osmjeh na mom licu...

Ali možda to netko drugi čini umjesto Tebe
On me je pronašao zakopanu negdje ispod ruševina starog dvorca
Dok sam lutala nepoznatim hodnicima
On mi je pružio ruku,On mi pomaže...možda nije ni svjestan koliko
On me čini većom...On me čini sretnijom...čini me ljudskim bićem...
Samo jedna njegova riječ i lice mi se razvuče u osmjeh...
(kao razvaljano tijesto na kuhinjskom stolu)
I kad mi je bilo najteže,bio mi je podrška...

I On zna koliko Te volim
Volim Te,al gubim Te...možda i zna kako se trenutno osjećam...

Tebi

Možda uspiješ otpetljati ovaj čvor zapetljanih misli...možda mi se uspiješ opet približiti...
A možda i ne... (Volim Te najviše)

Njemu

...hvala za sve...

Image Hosted by ImageShack.us


...Be strong...don't cry...



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design made by v4MP1r3