10.10.2006., utorak

...pretvori me u fosila i lagano ugasi moju ljubav...

Znaš li da boli kada me tako gledaš? Okrutno, očima punim mržnje i prezira... znaš li?
Nije mi svejedno... jer s Tobom sam provela lijepe dane...
S Tobom sam lutala noćima... Ti si me nježno ljubio i grlio...
Tebe sam gledala onako samozatajno iz prikrajka...
Sjećaš se onih ljubavnih ugriza? Da, kada si stavljao puder...
pa smo se opet zajedno smijali...
Kada smo zagrljeni hodali kroz grad...
Kada si me svaku večer grijao...
Kako si me samo volio...bilo ti je stalo do mene...
Brinuo si za sve moje postupke...
Jer sam svaku jebenu sitnicu rješavala na krivi način...
Ti si me pokušao odvući Dragi...

Ali opet govorim o (u) Prošlosti... ja živim za Prošlost... to je očito tako... sve me veže za Nju...
Sada već propala prijateljstva, nekad kao iz bajke... velika neostvarena ljubav i tisuće isplakanih suza koje mi je Ona brisala s lica... sve je to Prošlost... zašto sada tako ne može biti...?


Ti si dio te prošlosti... Mi smo dio te prošlosti... Naša velika ljubav...
Nekada mi je bilo lijepo s Tobom,
osjećala sam se sigurnom, zaštićenom...
Sada, samo je ostalo sjećanje... koje polako gubi sjaj...
...sada... sada ti je ispod časti i pozdraviti me... samo okreći glavu...
jer i JA to mogu...

Voljela sam Te... ali zašto se sve to pretvorilo u mržnju? Da,mržnja s Tvoje strane... ja Tebe nikada neću mrziti... jer ako si nekog volio ne možeš ga mrziti... Ti si iznimka?

Ali opet ispada da sam ja kriva... Ja, Ja ,Ja... samo mene možete okrivljavati... da, opet sam ja nebitna u cjeloj priči, iako se cijela stvar vrti oko Tebe, mene... oko Nas...
Zar ne vidiš da te sve to zasljepljuje?
Slijepo vjeruješ Njihovim pričama... dopuštaš da me gaze... pridružuješ im se... pomažeš im da me uspiju dokrajčiti, oduzeti ono što imam...
Da, trebaju osobu koju sam voljela, ili još uvijek volim da bi više boljelo... vidiš kako paze na svaku sitnicu...isto tako su mi oduzeli Nju...


Hrane se Tobom... vode Te u propast... a sa sobom povlačiš mene... rado ću s Tobom otići bilo gdje... ali ne pod Njihovim utjecajem... da, Ti si Njihov sluga...
Hajde smij se zajedno s Njima... smij se glasno... smijeh liječi sve... barem tako kažu...

...zaboravi na Nas... da smo jednom uopće postojali... jer ništa nije bitno... nije vrijedno spomena...
Ja uvijek nestanem, padnem u zaborav... Lako je tebi Dragi... pod Njihovim si utjecajem, hrane ti dušu, zatrpavaju te lažima... a ti im to dopuštaš... opet naglašavam (...slijepo vjeruješ...)
Baš kao ja što sam slijepo vjerovala jednom lažnom prijateljstvu... Ti to sve znaš... i onda dopustiš da budale upravljaju Tvojim životom,Tvojim mislima i postupcima...
Nisam to očekivala od Tebe, Dragi....

...iznevjerio si me...


Bolna je ta spoznaja... znaš... puno ih se okrenulo protiv mene... ne želim ispast žrtva ali svi dobro znaju da je tako... ali zašto ja ne znam razlog?
Hajde, dajte neki glup izgovor... pokušajte me uvjeriti da ste na mojoj strani... da ste uvijek bili... možda Vam opet povjerujem...
...opet...
...jer dobri ste glumci...
...ja padam na to...
...onda me samo dokrajčite...
...samo treba zabiti nož u srce...
...jedan potez i sve je gotovo...

(hajde učinite to...neću vas mrziti...)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design made by v4MP1r3