21.09.2006., četvrtak

...my Angel...

Ovaj post pišem u školi,ni sama ne znam koji je ovo predmet :)
Užasno mi je dosadno i još mi se jakoo spava.Htjela sam pisati o svojoj najboljoj prijateljici.
Prošli post sam joj isto posvetila,ali pjesmama.Netko možda nije shvatio što sam njima htjela reći.Ugl. riječ je o curi koju sam upoznala preko neta.Nikad nisam mislila da bi takvo prijateljstvo moglo trajati.Sigurno znate na šta mislim.Preko neta smo se skroz skužile i našle se.Toliko toga imamo zajedničkog.Nisam mogla ni sanjati da ću ponovo naći osobu s kojom mogu podijeliti SVE.Nakon svega što mi se dogodilo,kroz šta sam sve prošla,Ona uđe u moj život.Onak...samo se pojavi,ko grom iz vedra neba :)
To je očito bila sudbina...Da,Ona je moja sudbina...Došla je kad sam se najmanje nadala a najviše je trebala.Ponekad čak i pomislim da je Ona Anđeo poslan da se brine o meni.Anđeo sa velikom zadaćom.
Već sam umorna od zahvaljivanja dragom Bogu što mi je poslao mog Anđela.Jednostavno,Ona mi je SVE,sve što imam...Ona je dio mene,dio mog života.Jer upravo je Ona ta koja mi je otvorila vrata koja vode u novi život.Odvukla me od sveg lošeg...Plakala je samnom,smijala se samnom.Dijelile smo sve tajne,tuge i boli...Naučila me kako se voli.Da,to prije zasigurno nisam znala.Shvatila sam kako volim sebe,naučila sam poštovati sebe a i ostale ljude.Čak su moji frendovi primjetili koliko sam se promijenila.Sada mi je frendica rekla kako sam sada nekako drugačija.Smijem se od srca,drugačija sam od kad sam Nju upoznala.A oni valjda bolje vide nego ja.Al ja znam da sam puno puno sretnija od kad sam Nju upoznala.Ne želim ju nikad izgubit!To nebi mogla izdržat...nakon svega što smo prošle...nebi mogla...
Koda bi umro jedan dio mene...jedan veliki dio...Ostalo bi samo ono smeće koje sam bila prije nego što sam Nju upoznala...Hvala Ti Kristina što si došla u moj život.Hvala na svakoj lijepoj riječi,osmjehu i suzi.Bez Tebe bi bila samo jedan uvenuli cvijet...Hvala Ti što postojiš...
Volim te najviše...

19.09.2006., utorak

...najdražoj Kristini...

She cares so much
I feel so bad
She is sad because of me
She won’t let go of the
Pain she feels inside
It’s too much to bare.
I can’t stand the way she looks at me
With tears gathering in her
Beautiful blue eyes
I love her eyes
I never meant to hurt her,
Only myself...
I should have known.
Now she has to deal not only
With the pain she feel,
But my pain also.
I’m sorry
I love you so much...


My dead heart
Has fallen apart.
And the love I once talked about,
has finally ran out.
I’ll slowly forget the memories of it
and how my broken heart will never perfectly fit.
Cracked down the middle,tourn at the seam.
Love,not always like a dream.
Are you proud of what you did?
I’m closing my heart,Locking the lid.
I loved you,with all my heart.
Love,you just watched me fall apart.
my dear why does love hurt like so?
why does it put me on a all time low?
So take this razor;beautiful,and cut me deep…
With this heart… I cannot keep.
My love, you watched me as i fell apart.
I loved you with every piece of my dead heart...


I’m sorry,
I made you cry.
Don’t worry,
I’ll be fine.
All the happy memories
we’ve shared,
Have all disappeared

I love you,
but you don’t understand;
I’m sorry
you can’t forgive me;
I hurt you too much,
if only I could take it back.
So many things I wish to take back.
Scar tissue reminds me I can’t take any of it back,
so I bleed...

Za moyu jedinu Seku koju obožavam...Love you

16.09.2006., subota

...here we go again...

Is it depression that I’m feel
that won’t allow my soul to heal
That makes me feel like I can’t deal
This feeling is all to real...


u mojoj sobi je mračno...kao i u mom srcu...
...bez tračka svijetlosti...
osjećam se usamljeno...usamljeno,da...
imam potrebu za nečim...nečim lijepim...
nekoliko lijepih riječi...koje nikako da dobijem...
malo ljubavi...i pažnje...
mijenjaju mi se raspoloženja...
iz dobrog u loše...i u lošem ostajem...sama...bez ikoga...
bez ikoga da me izvuče...da mi pruži ruku...
...gubim se zauvijek...
želim otići...negdje gdje je bolje...gdje neću osjetiti bol...
koju si sama nanosim...svaki put kad zagusti...
kad me svi ostave...kad osjetim ovo što sada osjećam...
...nemogu opisat osjećaje...
želim otići,od svijeta se skriti...
biti sama i suze liti...
sakrila me tama...potopila...
opet sam sama...i uvijek ću biti...
ima li još dobrih ljudi na svijetu...
...ne vidim ih...
jer svi su pobjegli od mene...
...ništa više ne vidim...
i kad pomislim stvarno da me netko voli...
uvijek ispadne drugačije nego što sam mislila...
samo prazne riječi...prazne duše...
koje ne znaju voljeti...
i onda se sva nada izgubi...
i opet ispočetka...
...iz dana u dan...
koliko još dugo tako...
koliko ću još morati osjećati ovu prazninu...
...zar nema nikog...
nikog da me spasi....


All that I'm living for
All that I'm dying for
All that I can't ignore alone in dark...


I can’t describe the depression
I can’t explain what comes over me
but the results of my actions
is something I d
on’t want you to see...



Free Image Hosting a<br>
<!-- Kraj -->

        </td>
    </tr>
</table>

<span class= - 16:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.09.2006., utorak

...dobra stara depresija...

Dakle,valjda će mi biti lakše ako ovdje istresem sve...kad me već nema tko saslušati...u naletu bijesa,depresije,tuge,boli i pms-a opet sam se...rezala...recite šta hoćete,zaboli me...već sam navikla na to...samo boli kad te na neki način povrijedi osoba do koje ti je stalo,koju voliš.A i to se događalo...puno puta..i to je jedan od glupih mi razloga...fkt sad sam se smirila,a do prije 10 min sam bila bijesna...na sve...na život...na ljude...na sve oko sebe...al samo jednu osobu nikad nisam zaboravila ni na tren zamrzila...ta osoba zna tko je...i opet mene sitnica povrijedi...duboko...ali kad pogledam,ako mi je tako svaki dan...jesu li drugi krivi ili je stvarno problem u meni?!Zašto sam takva?Znam da nesvjesno nanosim bol ljudima koji me vole...oke,ako ima takvih...mislim da ih izbrojim na prste jedne ruke...ove koja mi je u longeti...znači samo tri prsta...A često se i zapitam zašto ja to radim sebi?Zbog drugih?Jesu li vrijedni?Mislim da i znam odgovore...ali ih ne želim priznati samoj sebi.Jer to boli...dosta sam toga prošla...stvari sam "riješavala" na jedan način...a ustvari ništa nisam riješila...i opet to idem napravit...dali tako prkosim drugima?Dali sebi želim dokazat nešto?!Neznam...ali jedino tako se rješavam nekog stresa i postanem smirena onog trenutka kad osjetim bol...

Za Nju...Oprosti ako sam Te povrijedila...or something...nije bitno uopće...ali znam da ovo što sam učinila večeras nije bilo uredu...znaš da Te volim,najviše na svijetu...i uvijek ću Te voljeti...

Pozz swima... Smell ya!!

Otvaram novu stranicu

Evo moj prvi post na ovom blogu...nadam se da će ovaj blog "opstati".
Iz dosade sam ga otvorila...Neda mi se ić spavat pa eto,
bacam se u biznis thumbup
Evo...gotovo za danas...pozz svima wave

Smell Ya

design made by v4MP1r3