rant
27.12.2006., srijeda
Ustavnost
|
Antun Branko bio je u krivu: Nisu pjesnici čuđenje u svijetu, barem ne u ovom našem dijelu svijeta, u nas, u Lijepoj Našoj, to su ljudi koji znaju razmišljati. Gledala sam prilog nedavno, na nekom od dnevnika, u kojem su pustili političarku, ne sjećam se koga točno, ali znam da je iz HDZ-a, koja je kao argument? mišljenje? protivljenje? odluci ustavnog suda o okidanju povlaštenog upisa na faklultet za djecu branitelja, mrtva-ladna, u kameru, izjavila da su SVI u Saboru digli ruku ZA taj zakon. Neizgovoreni, ili možda izrezani, dio te izjave je, čulo se u tonu glasa dotične gospođe, bio along the lines of "i kako sad to, kaj si taj ustavni sud misli da je u pravu, a svih 152 zastupnika nije?!". Valjda je u svojim promišljanjima demokracije zapela na maksimi da je demokracija vladavina većine, a obzirom da je zastupnika 152, a ustavnih sudaca samo 13, ovi potonji nikako ne mgu biti u pravu. I naravno ja se šokiram! (Kao i toliko puta do sada, a nikako, nikako - jebemu! - da me prođe, nikako da oguglam.) Mislim, žena je za udarni dnevnik jedne od tri televizijske kuće u Lijepoj Našoj uredno rekla da SVI koji su u hrvatskom parlamentu sjedili u trenutku kad se o dotičnom zakonu glasovalo ne samo da ne poznaju i ne razumiju i već i blatantly ne poštuju ustav svoje vlastite zemlje! Ustav = TEMELJNI dokumet demokratskog društva koji kao najviši pravno-politički zakon, između ostaloga, propisuje prava i dužnosti građana. U prijevodu: to je onaj crno-na-bijelom dio koji meni garantira pravo na to da budem informirana, da slobodno biram kojim poslom ću se baviti, da mi država ne može oduzeti imovinu kad joj puhne, da mi policija ne može u stan, a da nema nalog, da imam, kao žensko biće, jednaka prava kao i muška bića. I još niz drugih. Kad smo već kod tih "nizova drugih prava", izdvojimo jedno pravo, ime mu je Članak 65: Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno. Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima. Ajmo sad, prijevod, for all the idiots out there: "pod jednakim uvjetima" znači da nitko -po zakonu!- ne smije imati prednost pri upisu. ni zbog čega. ni da mu fali noga. "u skladu s njegovim sposobnostima" pokriva onu prednost, da se tako izrazim, koju pojedini potencijalni student ili studetica dobivaju znanjem i inteligencijom, a koja se pokazuje na rezultatima prijamnih ispita; isto tako znači da glupani (nedovoljno inteligentni) i lijeni (oni kojima se nije dalo i ne da učiti) nisu za studij. Dovedimo to malo u kontekst. Meni nikako nije jasno kako itko može smatrati da je u redu da dijete branitelja ima pravo na povlašteni upis na fakultet. Argument na koji najćešće nailazim jest da su oni u ratu izgubili jednog ili oba roditelja, te su zbog toga u nepovlaštenom položaju u odnosu na ostalu djecu u Hrvatskoj. Neću ni pokušati opisati koja količina moje krvi provre kad to čujem. Zar uistinu ne postoji nitko kome će pasti na pamet da postavi dva-tri jednostavna pitanja? Nu, evo jedno: Jesu li se sva djeca koja u Hrvatskoj rastu bez jednog ili oba roditelja u toj situaciji našla samo zbog toga što su im roditelji bili branitelji? Off the top of my head tu su: djeca koja žive u zajednici s jednim roditeljem jer su rastavljeni, a alimentacija i uzdržavanje djeteta se ne događa djeca koja žive u zajednici s jednim roditeljem jer je drugi preminuo djeca koja su siročad Najčešći odgovor na gore navedeno glasi da se nabrojeni primjeri ne mogu mjeriti sa žrtvom za državu. I ne mogu. Na razini pojedinca koji je žrtvu prinjeo. Prijevod: Da, nije isto to što je Marko R. poginuo braneći Split, a Marka T. je pogazio pijani kreten na cesti za Makarsku. Ni meni, ni vama, a bome nit Marku R. nit Marku T. Međutim, Marko T. Junior ni na koji način ne može biti kriv, a samim time ne bi smio ni na koji način ispaštati, samo zato što je njegov otac poginuo na drugačiji način nego onaj Marka R. Posljedica je oba slučaja sasvim ista: oba će djeteta biti zakinuta u odnosu na djecu koja su rasla s oba roditelja. Nadalje, iskreno ne razumijem zašto se nitko nije pobunio u ime siročadi. Ups, pardon, razumijem: oni uistinu nemaju nikoga, pa ni udrugu, koja će u svim mogućim medijima vikati kako, eto, i ta djeca, također ni kriva ni dužna, žive i bez majke i bez oca, i bez bilo kakve daljnje rodbine koja bi se o njima brinula, kako žive u domu, i to samo do svoje 18 godine, nakon čega sa završenom srednjom školom hoće-neće moraju ići raditi, a o faksu uglavnom mogu samo sanjati. Na koji način ta djeca ne zaslužuju povlašteni upis na fakultet, a djeca u istoj, potpuno istoj situaciji, čiji roditelji su bili branitelji, zaslužuju? Jebote, jel itko pazio u školi onaj dan kad su nam objašnjavali kako je točno nastala aristokracija u feudalizmu? Pa čak i kad bih svu tu djecu ostavila po strani, a for fairness sake I really, really shouldn't, uzevši u obzir "zaslužnost žrtve za državu", ne mogu opet nikako preskočiti još par grupa "zaslužnih" Off the top of my head djeca poginulih policajaca djeca poginuih vatrogasaca Ili smrti policajaca i vatrogasaca koji služe Lijepu Našu i brane, recimo, mnoge živote i imovinu od požara, jednostavno nisu dovoljno dobre da bi njihova djeca dobila iste povlastice kao i djeca branitelja? Apparently not. Razočaralo me, najviše od svega, kako se svima potkrade misao iza misli: To su djeca kojima roditelji nisu mogli omogućiti među inim i upis na fakultet jer su mrtvi, jer su najbolje godine svoga života proveli ugrađujući svoje živote u temelje hrvatske državnosti braneći hrvatsku slobodu, omogućujući pritom drugima da zarađuju i očekujući da će im ti kojima su oni omogućili život kada je to bilo najpotrebnije velikodušno to i vratiti po zaslugama. E pa za kraj: jebeš sve one kojima su roditelji omogućili upad na faks. Novcem, uslugama, prijetnjma, ucjenama, naplatama starih dugova ili političkim igrama sabornika koji ne žele iskeširat branitelje. S 18 godina smiješ glasovati (i to ti garantira Ustav), pa se valjda smiješ (i možeš) na fakultet upisati sam, u skladu sa zakonom i ustavom, pod jednakim uvjetima kao i bilo tko drugi, i u skladu s vlastitim sposobnostima. |
- 14:24 - rantaj (3) - nosi doma - #
21.12.2006., četvrtak
 |
- 09:00 - rantaj (0) - nosi doma - #
20.12.2006., srijeda
Silent Star Wars
Izvrsno, pogledajte. |
- 10:50 - rantaj (1) - nosi doma - #
15.12.2006., petak
Nulta tolerancija nasilja
Stvarno mislim da bismo profesorima trebali uvesti psihološko savjetovanje kao obvezu. Ili možda da u programu obrazovanja ljudi koji će nam jednom gospodariti nad dobrim dijelom života djece ipak bude malo, samo malo veći naglasak na pedagogiji. Jer neki od njih zbilja, ali zbilja ne da ne znaju raditi s djecom, već im ne bi smjeli ni prismrdit.Pazi scenarij - djetetu umre baka, a dijete savjesno, pa ipak ode na nastavu, jer mora odgovarat kemiju. I kaže da joj je preminula baka. I onda tom djetetu u sred tog sata kemije netko nešto dobaci, i u raljama puberteta, dijete se nasmije. A profesorica ni pet ni šest, nego pred cijelim razredom - "LAŽEŠ! Nije tebi umrla baka, jer da je, ti bi bila tužna i žalosna, a ti se, eto, sad tu, ceriš." I to se sve dogodi ni manje ni više nego u školi koja ponosno nosi znak nulte tolerancije prema nasilju. Pa se pitam jel' se ta ploča i pripadajući joj tekst odnosi samo na nasilje među klincima ili tu smijemo uredno ubrojiti ovako psihičko naslije od strane profesora nad djecom? I da, profesorica se ispričala. Kasnije. Iako konačni epilog cijele stvari ne znam, ne mogu, a da ne pizdim. Da je dijete moje, ta bi profesorica jebala ježa. Meni half-asssed isprika ne bi bila ni približno dovoljna. Mislim, moram se upitati je li ta žena stala i razmislila o veličini guilt tripa koji je takvim jednim sarkastičnim komentarom uvalila jednom osnovnoškolcu?!? U najblažem slučaju bi, preda mnom, pedagogom, dječjim psihijatrom i ravnateljicom provela minimum od sat vremena objašnjavajući tom djetetu njegovo pravo da za vlastitom bakom tuguje na bilo koji način na koji želi. Pa kad je već zasrala, neka ne budu mama i tata jedini koji će objašnjavati da se s tom vrstom boli svatko nosi na svoj vlastiti način i da nema nikoga na ovom svijetu tko ti može zapovijediti kako da to točno radiš. I da, ako se usred tuge koji put i nasmiješ, iz bilo kojeg razloga, to ne znači da svoju baku ne voliš ili da ti nije žao što je više nema. Actually, kad razmislim, mislim da bi napisala poduži ovakav govor i natjerala dotičnu profesoricu da ga nauči naizust i iznese mom djetetu. I da mi se na kraju zahvali što je nisam prijavila pravobraniteljici za djecu. |
- 08:54 - rantaj (19) - nosi doma - #
14.12.2006., četvrtak
Battlestar Galactica: A New Crew In Town
Zašto je nova Battlestar Galactica bolja od stare - u pjesmi! |
- 15:49 - rantaj (1) - nosi doma - #
13.12.2006., srijeda
Star Wars collectibles
Inspirarana jučerašnjim filmom, malo sam kopala i pronašla stranicu s ocjenama najgorih star wars collectibles. A da ne budem totalno neozbiljna, i kad me već dolje netko vukao za jezik/tipkovnicu, (heh) evo još jedna, najfriškija u beskrajnom nizu definicija SF-a. |
- 15:01 - rantaj (2) - nosi doma - #
12.12.2006., utorak
What's in a name?
Odnosno u etiketi. Ako nemaš etiketu, brand, ime, itd., ide logika, nećeš se moći dobro prodavati. A ponekad, ako imaš etiketu, brand, ime, itd., upravo ćeš se zbog nje lošije prodavati. I da, mogla bih to elaborirati, zajedno s izviješatjem vrlo slične rasprave na Essekonu, no kako to sada jednostavno ne stignem, samo ću vam skrenuti pažnju na dvije sitnice: 1. Na FAQ stranici RTL-a, jedanaesto i posljednje pitanje glasi "Hoće li RTL Televizija emitirati SF serije ove godine?" a odgovor glasi: "RTL Televizija neće emitirati SF serije ove godine. " 2. Na programu RTL-a trenutno nedjeljom i ponedjeljkom ide Invasion, a srijedom Bones, a obje se serije uredno vode pod SF na TV.comu. Možda si RTL na ažurira stranicu. Možda ne znaju da je SF isto što i znanstvena fantastika. A možda samo ne žele etiketu. |
- 07:52 - rantaj (0) - nosi doma - #
10.12.2006., nedjelja
Žanrovi
Žanr je moje prva književna ljubav, od Koka preko Sherlocka do Poirota i, meni osobno najdraže, Miss Marple. I dok sam stalno orijentirana na sf, fantasy i horror, krimić je nekako završio u zapećku. Zato mi je kao pravo malo osvježenje došao ovaj tekst Rade Jarka.  |
- 10:29 - rantaj (2) - nosi doma - #
08.12.2006., petak
SF, RPG i LARP u Osijeku - Essekon 2006
Konvencije znanstvene fantastike uvijek su zanimljive. Ako niste dio tog svijeta, fandoma, onda zabavu možete pronaći razgledajući hrpu freakova. Ako jeste dio fandoma, onda vam je to prilika da vidite ljude koje inače ne viđate često, da provedete par dana s ljudima koji vole iste filmove, iste knjige ili iste igre kao i vi. A ako u taj svijet tek želite ući, konvencije su definitivno the way in - koliko god inače socially chalenged bili (a zbilja, zbilja jesu), svi geekovi na konvenciji bit će i extra dobro raspoloženi i extra druželjubivi. Essekon je sf konvecija osječkog kluba za fantastiku GAIA. Ne mogu reći da je najveća ni da je najbolja. Ali meni je definitivno najdraža. Ja sam na sf konvenciju prvi puta u životu otišla u Osijek, i da predsjednica GAIA-e i svi domaćini u tada jako, jako hladnoj Slaviji (vidi sliku i zamisli istu zgradu navečer, pun mjesec, povremeno sipi neka ledena kiša, a kad prestane, spusti se neka magluština; very, very scary!) nisu bili najljubazniji na svijetu, tko zna jel bi ja danas uopće bila dio hrvatskog fandoma. Brijem da ne bih. Essekon je u međuvremenu dobio novu ekipu,, novo ruho, vlastitu knjigu -Essekonska zbirka 1- u kojoj je, btw, i pokoja Portova priča i zanimljiv program. Ove će se godine održati ovaj vikend, u prostorijama HSLS-a u Strossmayerovoj 1/1, u centru Osijeka. A ja se idem pakirat.  Program konvencije: Petak, 8.12. * 13.30h - Otvorenje * 14.00h - Što je Roleplaying (RPG)? - uvodno predavanje - Munchkinijada - Live Action RolePlaying (LARP) turnir - Prezentacije društvenih igara - Igre na ploči * 14.30h - RPG za početnike * 18.00h - Predavanje: Natprirodna strava u književnosti * 19.00h - Predavanje: Fantasy Art * 20.00h - Tečaj crtanja - Alien Trivia kviz * 21.00h - RPG Night - Prezentacije društvenih igara Subota, 9.12. * 12.00h - Vampire TCG turnir - Prezentacije društvenih igara * 14.00h - RPG za početnike * 18.00h - Prezentacija zbirke priča Essekon 2006, književna večer, književna radionica * 20.00h - Predavanje: Nikola Tesla - Monster Manual I-IV turnir - Prezentacije društvenih igara - Koji ste kultni lik? - zabavni natječaj * 22.00h - Vampire LARP Conclave * 23.00h - RPG Night - Projekcije - Razgledanje grada Nedjelja, 10.12. * 12.00h - Prezentacijski WARHAMMER:40k turnir - Magic the Gathering - Emperor turnir - Prezentacije društvenih igara - Live Action RolePlaying (LARP) turnir - RPG Survival Day * 14.00h - Predavanje: Japan: zemlja, kultura i jezik * 15.00h - Predavanje: Povijest mača * 17.00h - Zatvaranje |
- 08:32 - rantaj (9) - nosi doma - #
07.12.2006., četvrtak
Učim zbrajati
Na webu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa kaže da u Hrvatskoj postoji:930 osnovnih škola (popis možete pronaći ovdje) 445 srednjih škola (popis možete pronaći ovdje) 109 visokih učilišta Neću se pretvarati da sam sposobna pretpostaviti točno koliko ljudi u njima radi. Recimo, for argument's sake, da ih je u prosjeku 20 po školi, i 60 po faksu. To bi mi dalo 27 500 zaposlenika u osnovnim i srednjim školama i 5580 za visoke škole. Dakle, zajebancije radi, mogla bih reći da su tu radi o 33 080 ljudi. A vjerojatno ih ima više. Jednim jednostavnim guglanjem od pet minuta, uspjela sam locirati ravno 5 sindikata: Sindikat hrvatskih učitelja Hrvatski školski sindikat Preporod Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske Nezavnisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja A vjerojatno ih ima više. I kad, gledajući Dnevnik čujem da ovi nisu zadovoljni potpisanim ugovorom, da oni optužuje ove (ili neke treće) da su lažirali neku peticiju, i priča ide dalje, ja ostajem zbunjena. Sindikatima? Ne. Nezadovoljnicima? Ne. Samo činjenicom da živim u zemlji gdje si (najmanje?) trideset i tri tisuće i osamdeset visoko obrazovanih pojedinaca nije u stanju izabrati, u (najmanje) 5 različtih sindikata, dovoljno dobre predstavnike koji će raditi u njihovu korist i osigurati im minimalne uvjete za normalan život i rad. Jer ako to nije u stanju napravit visoko obrazovani dio hrvatskog življa, kako u kurac da očekujem da to bude, na recimo parlamentarnim izborima, ostatak Hrvatske?! (A da pritom isti ti visoko obrazovani trebaju i moju i vašu djecu naučiti kako ti isti izbori funkcioniraju, tu neću ni ići. Nemam snage danas.) |
- 11:55 - rantaj (0) - nosi doma - #
06.12.2006., srijeda
Osobni šokovi
Jednom davno mi je netko, kome sam se čudila kako nema vremena čitati knjige i živaca gledati filmove koji nisu tek puka holivudska razbibriga, rekao: 'vidit ćeš ti, rad zatupljuje.' I naravno da mu nisam povjerovala. Niti sam provela više od godinu-dvije na nekom od mjesta na kojima sam radila, a koji je pokazivao potencijal prelaska u zatupljivanje.Iako sam pronašla posao kojem je sastavni dio čitanje knjiga i gledanje filmova, a prijevod me ostavio u dodiru s onim super aha-osjećajem koji sam u školi vezivala sa (konačnim!) shvaćanjem gradiva, poante, razloga ili principa iz fizike (a to mi je, kad dođe do fizike, moram priznati, uvijek dolazilo rijetko i trajalo bi jako kratko), ipak u zadnje vrijeme otkrivam da mi se taj osjećaj zadivljenosti svijetom i vlastitim shvaćanjem istog promijenio. Odrastanje? Možda. Možda i ne. Možda samo zatupljenost u drugom obliku. Jer taj me moment povremeno i pukne, ali nije više onaj slatki aha!kuuuužim :))))))) osjećaj već je više o-moj-bože-that's-the-issue-here?! šok. To je nedvojbeno posljedica činjenice da mi se osobno vrijeme ubrzalo, ono: što si stariji, to ti vrijeme brže ide. (O di su ona vremena kad su ljeta bila duuuuuuga? type of thing) Što dovodi do polovičnog primanja informacija (odnosno gledanja TV-a u ovom konkretnom slučaju) gdje unaprijed izvlačim zaključke dok informacije primam, odnosno egocentrično pretpostavljam da neke stavove ili temeljne postavke sa mnom dijeli cijeli svijet. (Neobavljeno odrastanje? Možda.) Pa tako i Latinica od neki dan. Nisam je gledala cijelu, jer sam jedan od onih luđaka koji redovno prate CSI. Te sam uletila na dva-tri priloga u i o narodnjačkim klubovima. I dok sam se ja još uvijek iščuđavala ogromnom broju ljudi koji fanatično plešu na zavijanje žene što izgleda kao maloprije isplaa iz pornofilma i znaju sve stihove, uleti jednom od klupskih posjetitelja novinarka s pitanjem "I tebe ne smeta to što je ovo srpska muzika?" i ja doživim o-moj-bože-that's-the-issue-here?! šokirani moment. I uhvatim sebe u čudnoj predrasudi. Naime, koji trenutak ranije sam rikavala do smijeha na snimku (još) jednog kluba u kojem se nemala hrpa ljudi derala stihove neke srpske pevaljke dok je na ekranu bilo ispisano datum, ne znam koji, i mjesto, Široki brijeg. I skužim da sam u tom trenu bila potpuno svjesna da to jest srpska muzika, i da mi je bilo smiješno što se izvodi upravo Širokom brijegu. No, s novinarkinim pitanjem upućenim posjetitelju kluba u Zagrebu (ili sam bar ja tako taj klub percipirala), ja s o-moj-bože-that's-the-issue-here?! momentom shvaćam da sam uredno očekivala da će ga pitati zašto (o zašto?) mu se ta muzika uopće sviđa. I skužim da je u mojoj glavi clip sa Širokim brijegom i srpskom pevaljkom bio tek usputni, albeit extra funny, detalj, a da je moj issue s cijelom stvari moja potpuna nesposobnost da shvatim kako netko mojih godina ili mlađi do mene, sluša narodnjačku muziku s jednakom dozom obožavanja s kojom ja slušam Cavea?! eeeeeeeeeeeek! A zašto me to šokiralo za Zagreb, ali ne i za Široki brijeg? Predrasuda. Civilization vs. the sticks. I nije jedina. Kad prijeđem preko vrste muzike, doći ću i ja do toga da je ista srpska, i da zašto (o zašto?) je itko sluša? A onda ću shvatit da protiv srpskih rokera, metalaca i hiphopera nemam apsolutno ništa i da kad dođe do njihove muzike uopće neću ni razmišljati o nacionalnosti. Heh. Complicated. I nužno ću se vratit na: kako netko mojih godina ili mlađi do mene, sluša narodnjačku muziku s jednakom dozom obožavanja s kojom ja slušam Cavea?! eeeeeeeeeeeek! A zatupljenost radom? Ona se očituje u ovom tekstu koji bi možda bio i bolji i more to the point da mene ne pere, dok ga pišem, konstantna grižnja savjesti jer trošim vrijeme na blog umjesto da radim. Opet. |
- 11:10 - rantaj (4) - nosi doma - #
05.12.2006., utorak
Dan volonterki, svjetski
Slušam na radiju - nekako uvijek s tim statističkim podacima obilježavamo ovakve dane - kako vani klinci/srednjoškolci/mladi volontiraju do 3 sata tjedno, a kod nas ne. (Mislim, vani srednjoškolci i rade, a kod nas ne toliko, ali da ne skrećem sad.)Pa sam dobila dojam da je poanta to da se u Hrvata slabo volontira. A nisam sigurna da bih se složila. Znam da se ne prijavljuje u volonterske kampove baš pola Hrvatske, ali sam prilično sigurna da kad bi me natjerali da pogađam, da bih ja bubnula broj koji je manji od stvarnog. I ako je istina da nam volontiranje nije nacionalni pasttime, ne znam zašto bismo se točno trebali tome čuditi. Ne mogu očekivati da generacije koje su bile u komunističkim radnim kampovima, pod stare dane imaju jednaku dozu idealizma i vjere u život. I da, većina Hrvata će volontiranje izjednačiti samo s besplatnim radom i onda odmah s iskorištavanjem. (A zašto to nije točno tako vidite tu.) I nije da ih možemo kriviti, kad u nas sasvim dobro funkcionira i rad za plaću=kašnjenje/nedolazak plaće=besplatan rad=iskorištavanje. Zatim će ih većina volontiranje povezati s pomoći bolesnim i starim ljudima, nešto što, mladi pogotovo, ne žele raditi. Pa, mladi kakvi jesu, misle da su volonteri potrebni jer to nitko neće raditi, te da zato ni nema ljudi da to rade. S druge strane, broj volontera je možda nevelik, jer mnogi ono što rade ne nazivaju tim imenom. A trebali bi. Recimo, ljudi koji organiziraju SFeraKon i Istrakon. Ljudi u RODI, danas više ne svi, iako vjerujem da kad su krenuli, da su volontirali ama baš svi. Volonteri rade i na One Take Film Festivalu, i na Zagreb FIlm Festivalu i u Motovunu. Actually, kad stanem i razmislim i pobrojim svekolike festivale i ina događanja... Mislim da volontera u Hrvatskoj ima čist fajn. Inače ne bismo mogli ni biti mala zemlja s bezbroj festivala. |
- 09:51 - rantaj (0) - nosi doma - #
04.12.2006., ponedjeljak
Super hRvatska - mala zemlja za velike namještaljke
Naslov i opet ukradoh, i, dok se, po rvacki, ne polakomim i ne poželim zdipit cijelu stvar, evo gdje ga pronađoh.  |
- 19:15 - rantaj (0) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||