rant
25.08.2006., petak
Mirna luka, dobra plaža
|
Plaža Sabuša  Kukljica  |
- 09:33 - rantaj (24) - nosi doma - #
23.08.2006., srijeda
Kukljica, otok Ugljan
Kako žive ljudi na otoku? Kažu da slika govori više od riječi... |
- 09:38 - rantaj (0) - nosi doma - #
18.08.2006., petak
2. Festival poljičkog soparnika
Kad sam bila mala, moji su me prijatelji na moru uvijek zezali da sam Vlajina. Ja sam ih ispravljala govoreći da sam Matićeva, misleći da su moju obitelj zamijenili s nekom susjednom iz istog vikend-naselja, kako se to onda zvalo. Na što su se oni smijali, a moj je stari dobijao fraze, jer je to mamino prezime, a ne njegovo. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da mi did i baba nisu Bračani. I mean, who could blame me? Provodili su veći dio godine u kući na Braču, tamo sam ih viđala, kojekakvih rođaka do u sedmo koljeno bila je vječno puna kuća, hoćeš u Zagrebu, hoćeš na moru, a i prije no što sam se naučila odupirati i vikati 'Hooooooooću moooooooooore!', vukli su me po tisuću sela Dalmatinske zagore i BiH, opet, naravno kod rođaka.Pa su mi, između moj otočkih vršnjaka i mame, uspjeli objasniti da se Vlajina odnosi na činjenicu da potičem iz Zagore (pristojna verzija) odnosno s kamenjara (nepristojna verzija, koju sam kao takvu shvatila tek kasnije, jer mamino se selo zvalo 'Kamensko', pa je kamenjar bio logičan). Mamin kamenjar nisam posjetila već jako dugo, no prošlog sam ljeta posjetila prijateljičin. (Talk about birds of a feather: među šačicom prijateljstava koje sam nakon fakulteta održala, jedno od najboljih je s djevojkom iz Splita koja podrijetlo vuče iz Tugara, što je basically kamenjar ponad Omiša, albeit puno civiliziraniji od onog moje mame koji je podno Kamešnice). Anyway, moja se stara vječno hvalila kako su oni tamo u tom kamenjaru izmislili pizzu. I onda bi počela jedna od njenih priča, za koje nikad ne znaš koliko su točno romansirane njenom maštom, o jelu od blitve koje se ne isplati radit za mene jer ne volim češnjak. ? I tako sam se prošle godine vratila s mora, debelo poslije ponoći, ostavila joj lokalni poljički specijalitet na koji me prijateljica odvela u Tugare prije povratka u Zagreb na stolu u kuhinji i otišla spavat, luda od umora. Nisam ni sanjala da će me probudit idući dan u cik zore, i drat mi se telefonsku slušalicu "Ma di si našla tako dobar soparnik!" Mmmmm, kaj?! "To je ono o čemu sam ti pričala, to je preteča pizze!" oduševljeno je cvrkutala moja stara, objašnjavajući mi koliko je to jelo teško napraviti, traćajući usput bližu i daljnju rodbinu i kulinarske sposobnosti ljudi koje sam ja već debelo ispozaboravljala. Iskreno, za češnjakom i nisam luda. Ali zbog soparnika sam spremna promijent mišeljenje. Preteča pizze ili ne, soparnik je fenomenalno ukusno jelo, i čini mi se, jedan od specijaliteta hrvatske kuhinje koji nije dovoljo razvikan. Hence this post. To je jelo od tijesta, blitve, kapula, bijelog luka i maslinovog ulja koji doista izgleda kao ogromna pizza. Peče se u kominu i reže na komade istog izgleda kao pizzacut. Kažu da je pravljenje soparnika jedan od najstarijih običaja u poljičkom kraju, a tijesto se razvlači na ogromnim drvenim okruglim pločama koji se zovu sinije. Možda se zove soparnik jer kad se peče para od blitve koja se između dva tijesta kuha izdigne gornje tijesto u zrak. A možda je to samo moja brija. Navodno je Napoleon bio toliko lud za tim jelom da danas postoji i francuska verzija. Iznenadilo me to što se recept za soparnik može pronaći na Coolinarki, no nije me iznenadilo da u detaljima bitno varira od onog što su mi o njegovom spravljanju ispričali u Tugarama. A i slika koja uz recept ne odgovara u potpunosti onome što je meni u tom selu bilo posluženo. Nekako sumnjam da se pravi soparnik može napravit bez pravog komina. But maybe I am, too, getting old. Srećom, prtljanje po vlastitoj kuhinji ili pozvanstvo s nekim iz Tugara nije nužno ako želite jesti soparnik. Tko god se sada nalazi u blizini Omiša, neka svrati surta u Dugi rat oko 20:00 i proba onaj pravi, poljički. Iz komina nekoliko kuharica. Tamo se, naime, održava 2. FESTIVAL POLJIČKOG SOPARNIKA. Meni, gore na Ugljanu, slina curi već na samu pomisao. Kakav je festival bio prošle godine, pogledajte tu, a za one koji će ga, poput mene, propustiti uvijek ostaje jedan gospodin koji, kako mi je nedavno ispričala moja zubarka, Bjelovarka udana za jednog Vlajina, na omiškom placu subotom prodaje soparnik na komad. U slast! |
- 08:35 - rantaj (4) - nosi doma - #
12.08.2006., subota
Izbor po rvatski
|
Faropis je još jedan festival književnosti. O kojem nisam imala nikakvo mišljenje. Pa sam se, nakon što sam se o njemu informirala na Culturenetu otputila na tamo ponuđenu webadresu, u potrazi za, zamislite glupaču!, još podataka. Prvo što sam pomislila, kad sam malo pokopala po siteu je, ili sam ja krivo shvatila da je to službena adresa nekog festivala ili su ovi iz cultureneta možda stavili krivi link. Zakaj? Jer sam zalutala web site Tolkienovog fana, piše "Moria", di su patuljci?! So, ok, I'm a freak and a geek. Pa sam još jednom pročitala culturenet i skužila u čemu je štos. I to i nije tako strašno. Ali zato ima još! Na početnoj stranici Morie možete birati oćete čitati na engleskom ili na hrvatskom. Ali kad odaberete, ako ste kao ja, mozak će vam sam otići prema želji da stvorite kulturološki obojen izraz. Kao recimo - 'hrvatski izbor' ili 'izbor po hrvatski'. Hmm, ili možda 'izbor na hrvatski način'. Jer kad čovjek klikne hrvatski, dobije "hrvatska verzija u izradi!". Dakle, vrata broj jedan kriju - ništa. Osim nepoznavanja pravopisa. I ne nisam mogla, a da to ne pomislim, pa ipak je to festival književnosti, koji se zove Faropis. If the rhyme hadn't gotten me, what would have? (Na stranu ironija da festival hrvatske književnosti nema stranica na hrvatskom jeziku.) A kad čovjek klikne na english, dođe na stranicu jedne galerije, pa onda kad na toj stranici kliknete link za Faropis, već biste trebali biti pripremljeni za ono što će vas dočekati. A to su dva linka, jedan 'tekstovi' koji ne vodi nigdje, a drugi 'slike'. I taj čak radi. Kliknete i eto, brdo slika. Very apt, jer ipak je to stranica galerije, a ne festivala drito. Mislim, bilo bi glupo imat neke tamo tekstove na stranici festivala književnosti. I da, nisam prevodila. It really does say 'tekstovi' i 'slike'. Na hrvatskom. Iako je link koji vodi do toga glasio 'english'. Druga vrata, dakle, kriju polovinu od ništa. Sve na pogrešnom jeziku. I obavijest koja kaže 'stranica u izradi'. I jopet na hrvatskom. Whispers from the other side: Kaj? Tražite obavijest o tome kada je ovogodišnji festival? Like, why?. Ak niste pisac, nemate kaj tu tražit. Ak ste pisac, a niste pozvani i bolje vam je da ne znate kaj ćete propustit. To samo stvara ljubomoru i bad blood. Ak ste novinar koji slučajno nije jedan od pozvanih pisaca, čitajte culturenet (ionako nas nećete pokrit, jer niste pozvani). A vi koji bi htjeli znat o festivalu? Pa kaj vas briga, kultura tak-ionak nikog zanima. Ak baš morate, ote si lepo kopat po starim novinama. Ili internetu. Ovo nam je tek peti po redu. Nismo stigli nego stavit slike. Bilo je lakše nego mailat svim sudionicima ponaosob. I brže. Puno posla. (Dialect intended.) A hrvatski izbor? Izbor između ničega i još malo ničega na vlastiti račun takes the fun out of choosing altogether, doesn't it? |
- 08:14 - rantaj (0) - nosi doma - #
11.08.2006., petak
 |
- 07:01 - rantaj (2) - nosi doma - #
10.08.2006., četvrtak
Festival fantastične književnosti
|
brodom sletjela treba. Nisam je jeba! (Jurica Palijan) Ovaj SF haiku Jurice Palijana jedan je od njih 27 koje su napisali pisci okupljeni na Festivalu fantastične književnosti 2004. godine. I postao je kultni pa ga osim na internetu možete pronaći i citiranog u jednoj domaćoj zbirci sf priča. Festival se te godine održavao u lipnju i bio je spojen s Danima Julesa Vernea. Prošle godine su se godine pisali epski desterci, koji su izvođeni uz muzičku pratnju Izitpajna koji je glumio gusle, i to jako dobro, ako je vjerovati pričama. Snimke nema, a ja sam i to propustila. Isto me čeka i ove godine, unatoč svim planovima. Prošli vikend nisam stigla u Istru, a neću ni ovaj. I jaaaaaaaaaaaaako mi je žao. Jer Festival fantastične književnosti je narastao i osamostalio se: premješten je u kolovoz i sada traje dva dana, petak, 11. 08. i subotu 12. 08. Cijeli je posvećen vampirima, pa su događanja prvog dana u Kringi, rodnom mjestu - sad već nakon objave Perićevog Vampira uvelike razvikanog - hrvatskog pripadnika djece noći. I baš sam se veselila što ću konačno vidjeti taj famozni vampirski bar u Kringi, oduševila me ideja o dobrovoljnom darivanju krvi u sklopu festivala (a ispao je i super timing za tak nešto u sred ljeta kad bolnice tradicionalno paničare kako krvi nikad dosta), i kao pravog izjelicu izuzetno me privlači piknik u Hekima, uz roštilj i horor priče. Objavljene su i Vampirske priče, vidim kod Bookalete, koji je jedan od organizatora. Ne idem, pa sam bijesna i ne da mi se hvalit Festival za koji sam sigurna da će bit super ida ću ga propustit. Pa preporučam da svratite do 101 i pročitate Književnost, piće i krvoproliće na istarskom FFK |
- 20:03 - rantaj (0) - nosi doma - #
08.08.2006., utorak
Mooooooooooooore ooću na mooreeeeeeeee!
 |
- 08:48 - rantaj (0) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||