rant
18.10.2005., utorak
ChickLit
|
Ja ko da sam s Marsa pala. U mojoj glavi, "chick lit" je literature ilitiga književnost, no ko mi kriv kad sam čitala samo Helen Fielding. O tome kasnije. RTLSanja je jučer imala emisiju o chicklitu koju nisam stigla odgledati do kraja. Prvi gost bila je kolumnistica Novog lista Tina Udovčić ili Udovičić (sorry). Ženksica je zgodna, dugokosa i super našminkana. Kakva joj je kolumna nit o čemu joj je kolumna, nemam pojma, a bome mi nisu u showu ni rekli ni pokazali. Pozvana je jer je ona hrvatski pandan Carrie iz Seksa i grada. Mislim, tako ju je najavila Sanja. Osim što je plavokosa i piše kolumnu, ne kužim zašto je ona kao Carrie. Puno bolji izbor i za hrvatsku Carrie i za gosta o chicklitu bila bi po meni Milana Vuković-Runjić. Prvo, jer piše kolumne o seksu u Globusu. Zatim, suprug joj je, čini mi se, sin Runjića_the_skladatelja, so she invariably hobnobs with the rich and famous Hrvatske, oćeš-nećeš. Zatim, jer je studirala i magistrirala književnost, pa je urednica u nakladničkoj kući, a bome je i spisatelljica, što znači da se može suvislo razgovarati o žanrovima, književnosti, pisanju, o čemu je sve bilo riječ. Kolumnistica Tina, upitana odakle naziv chicklit, izvlači se podužom pričom o tome što njoj chicklit jest, na pitanje ne odgovara. Razočaranje. Definitivno je trebala je biti Milana. Stiže drugi gost, kraljica hrvatskog bestsellera: Arijana Čulina. Ona pak prvo govori kako se slučajno našla u trendu "ženskog pisma" te da to što ona piše nije chicklit jer njene knjige prihvaćaju i čitaju žene srednje dobi, te da stoga ona ne može opisivati odlaske u disko. Njena Goge Bjondina nije Bridget Jones, nastavlja Čulina, jer nema paralele u literaturi, nit je ona (Čulina) svoju Gogu komercijalno iskoristila kao Helen Fielding (koju ne spominje imenom već kaže "ona"). I akademskim i alternativnim kulturnjacima sigurno se itekako digla kosa na glavi kad je Čulina izgovorila zajedno "trend" i "ženskom pismo" te to poistovjetila sa chicklitom. Zanima me što bi na to rekla Dubravka Ugrešić. :) Izgleda da Čulina Bridget Jones's Diary nije čitala. Šteta, jer je kasnije dosta obrambeno insistirala kako je sve što mi danas držimo dubokoumnim klasicima svojedobno bilo popularno - i grčke drame i Shakespeare i Flaubert. Očito želi da njen rad bude književnost, a ne žanr. Šteta, velim, jer nije istina da "paralela u literaturi" između Goge i Bridget ne postoji. Čulina mi ju je sama dala: "Ja sam samo pisala o potrazi za partnerom". Da Čulina zna kakva je paralela u literaturi, možda se ne bi toliko branila da je strpaju u isti koš sa Fielding. Naime, radnja Bridget Jones's Diary vrlo je očito i sasvim namjerno "posuđena" iz klasičnog engleskog humorističnog romana, koji je napisala žena (Jane Austen), za žene, o ženskom životu, ljubavi i udaji - jesmo li ikad čuli za Ponos i predrasude? Glavni je muški lik i u Ponosu i u Jonesici ponosan, zgodan, visoki, tamnoputi, bogati i šutljivi muškarac, ime mu je Darcy, a heroina ga na početku prezire da bi se do kraja romana u njega zaljubila i s njim bila: Miss Elizabeth Bennet se, kako priliči 1811. godini, udaje, dok Ms. Jones iz 2000, privodi kraju svoju karijeru singletona. U slučaju da vam to ne bode oko kao neonski znak pored prozora u 3 ujutro, Fielding se pobrinula da vas na samom početku uputi u pravom pravcu: "It struck me as pretty ridiculous to be called Mr Darcy and to stand on your on looking snooty at a party. It's like being called Heathcliff and insisting on spending the entire evening in the garden, shouting "Cathy" and banging your head against a tree." (p. 13) Ovom duhovitom rečenicom ne samo da me Fielding nasmijala do suza, već mi je i otvoreno rekla, da, zdipila sam radnju. Ne samo to, napravila je to toliko dobro da se priključila postmodernom engleskom romanu, drugim riječima: lijepoj književnosti. Zato se i čita na faksu, čak i onom hrvatskom, ako studiraš englesku književnost. Hence moje uvjerenje da je chick lit književnost. In that regard, I stand corrected - Bridget Jones je književnost. Za ostalo ne znam. Ne znam ni za Čulininu Gogu jer je nisam čitala. Ukoliko je Goge pisana jezikom kakvim je pričala na TV-u, još je tri stvari spajaju s Bridget: rođenje u drugom mediju, posljedice kojeg su poseban jezični izričaj i markentiški backlash (of the good kind). Goga je rođena Svilanovom Glamouru na HTV-u (barem za mene), a Bridget u kolumni u britanskim listovima The Independent (1997) i The Daily Telegraph (1998). Okrljašteni engleski kojim je Fielding napisala svoj roman desio se last minute izbacivanjem viška riječi u borbi za prostor kojeg u novinama uvijek ima premalo, da bi se na kraju pretvorio u osebujan, duhovit i originalan stil. Da ne spominjem da je Fielding uspjela napisati uspješan i dobar roman u žanru dnevnika, nečemu što je kao žanr bilo done to death u kojem ono, 18.-tom?, stoljeću, a definitivno je umrlo nakon Anne Frank. Razočaralo me jako što Čulina nije (bar u onom dijelu emisije koji sam ja odgledala) ackowledgeala činjenicu da je za popularnost njene knjige barem dijelom zaslužan TV. Čisto sumnjam da bi bila toliko prodavana da Goge nije bila na TV-u. Razočarana sam, jer mi se Čulina svidjela - pokazala mi je, dok se s Radakovićem sudarala oko žanrovskih odrednica i vrijednosti žanra, kako ja izgledam ljudima dok ih pokušavam uvjeriti da je hrvastki sf književnost, isto kao i onaj svjetski. Jednako sam ignorirana. Dijelim i njen stav da talent kad-tad dođe na svoje, da ne može ama baš svatko napisati nešto dobro, i da sve treba radit primarno iz ljubavi, a ne samo za novce. Borivoj Radaković je toliko puta ponovio da je to "pitka" proza, da mi je skoro zgadio termin koji u mojoj glavi znači "dobro napisano", a ne "površna tematika, zgodno napisana; trivijalno". Argh. Ako nastavim o tome, napisat ću joj jedan poduži rant o tome koliko me ljuti što se kod nas u književnosti tako malo drži do tehnike pisanja. Ajde, bar je znao nešto o terminu chicklit, iako mislim da nije u pravu. Da chicklit sadrži referencu na kaugume Chiclets implicirajući da je to nešto slatko i rastezljivo, kako kaže Radaković ili da chicklit čitaju žene koje nisu baš pretjerano inteligentne, te izbjegavaju "ozbiljnu" književnosti i žvaću kaugume, kako kaže Wikipedia, to mogu progutat. Ali nekako sam uvjerenja da je termin nastao po uzoru na slang za filmove poput "Thelma & Luoise" - koji glasi chick flicks. Dr. Lebowski je izjavio da je Danielle Steele chicklit. ? A Lana Biondić, koja je u prilogu predstavila svoju knjigu "Život na visokoj peti" zaslužuje svoj post. Čim nađem vremena. |
- 13:58 - rantaj (5) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||