..korak nazad,dva naprijed...
...ponovila sam se..u život...u emocije..dosta toga je novo kod mene..zadovoljna sam životom..
..ne,nije me krenilo..još uvijek ne..ali osjećam da hoće..
..sve je taktički odrađeno..imala sam as u rukavu...bila sam pravi igrač...
..muči me samo jedna stvar..s tajnom osobom u mom životu..s onom koju nazivam *as..
..ali ne,više ne kartam..više ne stavljam ljubav na kocku...
..više ne igram tu igru..
..sad se prepuštam..
..i uživam...
pozdrav..*
Nova mora moči češ otkritit tek kada stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu...
Vrijeme da i ja nešto napišem..Post je poprilično dugačak,ali ima dva djela..povezana,ali morate pročitati cjeli da bi shvatili,pa eto bilo bi mi drago da ga pročitate..
Inaće ne čitam one lance sreće,ali jedan sam pročitala ''o ženama..'',koji me zaista impresirao,mogla bi reči i potaknuo..
Ja nisam feministica,i ne preferiram toliko žene,ma koliko god da vrijede,nekakva hijerarhija u odnosa žene i muškarca mora postojati.Muškarac treba biti onaj *jači,iako autoritet i poštovanje moraju biti obostrani,ali žena se uz muškarca mora osjećati sigurno,bila to emotivna ili materijalna sigurnost,žena to mora osjećati,a muškarac pronaći načina da joj to omogući tj.priušti..ne praznim obečanjima,rječima hvale..več djelima,a to može samo dovoljno odrastao muškarac..Tip muškarca kakvog ja želim..inaće što se tiće odnosa *muškarca i žene..* vrlo sam konzervativna.Ali smatram da u vrijeme kada se to više poštovalo,ta muško-ženska hijerarhija brakovi,veze,i svi tipovi odnosa su puno više trajali,nego u današnje vrijeme,kada žena želi ''spasiti svijet'',raditi i prehraniti cjelu obitelj,zbog sputavanja i nepovjerenja u žensku snagu,žena se izdiže i želi dokazati da to može,postaje egocentrik,muškarci gube samopouzdanje,ego im se smanjuje..i naravno sve to utjeće na odnos..žena sve to može,ako živi sama,ako nema obitelj,nije u vezi,ili samoohrana majka..ali ne i žena koja sve to posjeduje,nemože si dopustiti nekakvo dokazivanje..
O tome sam baš danas razmišljala pa sam htjela podjeliti s vama.Ali nije to zapravo ono o čemu želim pisati..
Nisam ograničena niti zatvorena osoba,i o svojim problemima razgovaram s mnogim osobama,nije me sramota priznati neke stvari..rado govorim o svojim iskustvima,onima koji se nalaze u sl.situacijama..
Tako ču i o ovome..
...
''..predstava završena,zadovoljni gledatelji tetra naše veze,pozdravljaju nas pljeskom i osmjehom,kako podrugljivim,tako zadovoljnim,daju nam snage za dalje,za nove predstave,u izvedbi sa drugim glumcima..naši prijatelji oštri kritičari,rječima osude,i oštrim kriterijem,potkopali su svaki čin te predstave..ali bilu su u pravu,radnja je zapravo bila intrigantna,no glumci su bili krivi..i nakraju su dobili to što su zaslužili..''
..tko si ti?..hmm..
..ma znam da sam te negdje več vidjela,znam,ali nemogu te prepoznati...
..ma daj nisi to ti..!?..od bjesa u tvojim očima nevidim tko je..nije li to ironično..više te nemogu ni prepozati..
..a znam da nemožeš ni ti mene..
..nisu ovo moje jadikovke,u kojim želim da me se žali..ne,ovo je samo još jedno iskustvo,ne bilo kakvo,daleko od toga..
Radi se o skoro 365 dana
ljubavi,laži,nepovjerenja,prevara,davanja,uzimanja,pružanja,uskračivanja,bliskosti,razdvojenosti...sreće i tuge..boli i patnje..
O da,voljela sam ga Bog zna da mi je bio sve,i svijet i ja smo se vrtjeli oko njega..sve bi dala za njega i za njegovu ljubav,nije to bila još jedna nesretno zaljubljena drama,mi smo se zaista voljeli..Samo što je on mene volimo na svoj način,pomalo sebičan,neshvatljiv,katkad nemoguć,ali znam da me volio..nije me cjenio,niti dovoljno poštovao,nije bio spreman za mene,a ja sam bila prespremna za njega,znao je reči prave riječi u pravom trenutku,ali ne u šutjeti u trenucima kada je to bilo prijeko potrebno,tada je gotovo uvjek izgovarao krive riječi..Varao me,na što sam ja bila prividno sljepa,ali nikad glupa,znala sam zašto šutim..Lagao me,na onaj muški način,koji če negdje možda i proći,ali ne i kod mene..Materijalnim stvarima je pokušavao iskupiti svoje greške,izvlačio se na njih..isprikama zalječiti rane...U najpotrebnijim trenutcima bio je tu,radio je sve što treba,i sve što ne treba...toliko me puta učinio sretnom,zbog njega sam bila najsretnija,ali i najnesretnija..bio je dobar ljubavnik,dobar prijatelj..Odgovor na pitanje ''zašto sam ga voljela..?, znala bi samo njemu odgovoriti..Ovo su činjenice..dapače,nisam ni ja bila svetica,ali nikad nisam bila ni kurva...da sam padala na automobile,novce i ostale meterijalne stvari,mi bi još trajali..ali ne,padala sam na emocije,na osjećaj sigurnosti,osjećaj poštovanja,šutnju u pravom trenutku,bahatost,darežljivost,zrelost,iskrenost,i dovoljno dobre laži..teško je naći sve u jednom muškarcu..Prekidali smo jako često,možda čak i prečesto,ali kad sam bila s njim,bila sam samo s njim i 100% posto njegova..Često sam gubila samopuzdanje,ali postojao je netko tko mi ga je vračao,ne rječima hvale,več rječima podrške,ponekim djelima,zato ga još uvjek i imam..ali to je jedna sasvim druga priča,možda je jednom i ispričam...
Sada je sve gotovo..ljubav je nestala,patnja je prestala,bol više ne boli..različitih emocija još uvjek ima,još se žar nije ugasila..ali još uvjek nisam otplivala dovoljno daleko da upoznam nova mora,i izgubim obalu iz vida..
Ali hoću na dobrom sam putu,ustrajno i hrabro..plivam...
...
....
Sretan Božić i Nova Godina,uz najljepše želje...
Može li netko biti nesretan u ovo vrijeme radosti i mira..?
hmm...
Tužna sam,priznajem,već duže vrijeme sam tužna,onako istinski,iskreno potpuno..nešto u meni nije zadovoljno..Mislila sam da će me proći,uvjek me uhvati to (ne)raspoloženje oko Božića...ali nije...
..sve mi je jasnije zašto nikad nisam vjerovala u ljubav..sve je to splet emocija,koje nazivamo ljubav..Nisam pesimist,daleko od toga..ali budimo realni..
..Ovaj teatar koji nazivam životom ide pogrešnim kordinatama,ili pak uopće ne ide..?
...
Neznam govorim li ovo iz bjesa ili sam napokon otvorila oči..?
..jesam li ja prevarena,ili smo prevarili ljubav?..
..možda smo ipak prevarili sami sebe...
*Grijesi iz prošlosti...
da,da,da...novi post...
..hmm..
Nezam kao da počnem,jer neznam kako se osjećam,iskreno neznam ni što da napišem,toliko bi stvari htjela reči,ali mislim kad bih počela pisat,sve bi zvučalo potpuno nepovezano...
hmm...
Jeste li se kad zapitali 'tko ste..?...kako bi sebe zapravo opisali,što biste o sebi rekli..ja se upravo sad pitam..i neznam,zaista neznam...ali znam što me natjeralo da razmišljam o ovome..Povrijedila sam jednu osobu,osobu koja mi puno znači,učinila sam to potpuno svjesno,zašto?neznam...ja sam inače iskrena osoba,ali u zadnje vrijeme to i nebi baš mogla reči u potpunosti..ponekad imam osjećaj da se nalazim u vrtlogu laži,ali stojim iza njih,i sama vjerujem u njih..bila sam ne iskrena prema sebi,pri tome lažna drugima..i shvatila da to nisam ja..i da sve što radim sebi radim,ali mene je život naučio da nikad,baš nikad ne dopustim da se potpuno slomim,i da uvjek baš uvjek idem dalje,da si ne dopustim gledati kako me život zaobilazi..stoga ne bojim se ja za sebe,nego za osobu koju sam povrijedila.Znam,jak je on..ali,nebi mogla živjeti s tim da je zbog mene netko postao lošiji...poznavajući ga,znam da če iz svega ovoga izaći kao puno bolja osoba..jer kad od početka nije bilo kako treba,bezobzira što je uvjek bilo to *to,neče nikad ni biti..nemože,jednostavno ne..temelji se grade na početku,i to je ono najbitnijie..možemo voljeti,ali ne i biti zreli za ljubav,moramo proči dosta stvari u životu da bi bili zreli za ljubav,proći određene situacije,tako da nemamo za čime žaliti,da ne osjećamo pritisak..ako osjećamo pritisak,često ga prenosimo na partnera,time stvaramo nepravilan odnos,nepravilne temelje...i nakon nekog vremena,počinjemo to osjetiti kao sada...sada nas je prošlost stigla,ponavlja se..život mu vrača sve što je radio,vrača mu preko mene,događaju se potpuno iste stvari koje su se meni događale,koje je meni radio,i točno znam kako se osjeća,i neželim da se tako osjeća..ali stalno to radim i nemogu prestati..i nemogu opisati taj osjećaj,kao da netko manipulira mojim osjećajima,koji toliko osciliraju...tako je sada,nemora uvjek biti,ja se iskreno nadam da čemo se jednom sresti,kada budemo dovoljno zreli za ljubav,ne da nastavimo gdje smo stali..nego da počnemo nekim novim početkom...nekim boljim temeljima,bez *Grijeha iz prošlosti......ili jednostavno da nađemo nekoga s kim če nam to uspjeti...
...
...
hvala...
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja...
Život je prekratak za ići unatrag...
(stih iz pjesme ''nebo,connect'')
Napokon,napunla sam i tih dugoočekivanih 18 godina,jučer mi je bio rođendan..hmm..i kako se osjećam...neznam,vjerovatno isto..nisam još teta,još uvjek sam djevojka,možda ne ozbiljnija,ali starija..a čujte ima tih 18god.i svojih prednosti,a i nedostataka kao npr.ako me netko ukade,neče me tražit prvih 48h..zamislite..al dobro..ako treba kom kupovat alkohol,tu sam..hehe:))
..ovako...
Dotakla sam se jedne činjenice...
..''Nisam ja takva/takav...'',čula sam to bezbroj puta,počevši od sebe...i onda dogode se stvari za koje ste mislili da nemožete,dio u nama za koji ste mislili da ne postoji..i onda shvatite da *svi mi to imamo u sebi...svi imamo malo sebičnosti,malo neiskrenosti,malo razuzdanosti,malo svega što ne koristimo u oblikovanju našeg karaktera..ali znamo upotrijebiti poneki dio,i često se pokajemo..ali kao što sam i rekla *život je prekratak za ići unatrag..*
..ipak je život samo ono što imamo u ovom trenutku..
..i kao osoba koja je proživjela 18 ljeta ima par stvari koje bih izdvojila..*da nijedna stvar koju ste učinili nije vrijedna ni minute žaljenja ili kajanja,jer sve je to tako trebalo biti...*da nakon svakog iskustva koje je iza vas imate dvije mogučnosti izbora,postati pametnija ili ogorčena osoba,da odaberete ovo prvo..*da nijedna osveta ne ispunjava čovjeka,opraštanje je ono što je zaista potrebno srcu...*da su roditelji jedine osobe koje vas nikad neče napustiti..*visoko letjeti nemora uvjek značiti niski pad,sve ovisi kako se držimo u visinama..*dobro vračajte dobrim,a loše još boljim,nikad nemojte vračat lošim..* za cure-nikad nemojte biti -žene koje previše vole- ostat čete bez samopouzdanja...*pripazite što govorite i kome govorite,jer svaki prijatelj ima svog prijatelja...*ne postoje nemoguće ljubavi,postoje samo ne istražene mogučnosti,ili nedostatak hrabrosti..*treća osoba je uvjek suvišna,kako u ljubavi tako i prijateljstvu...*budite iskreni prema sebi kako nebi bili lažni drugima...
...
...
..mislim da bi bilo dosta..
..bar za danas..
..to su,naime,i teme za moje sljedeče postove..
..pa eto..čitajte me..
..puno vas pozdravljam..
..p.s.jedva čekam da se moja ljube vrati s mora,baš mi fali..:))
..pusee..
Ne planirati ništa,isto je kao i planirati neuspjeh..
Tužan dan...
..prolazi još i jedan dan pun neizvjesnosti,pun napetosti...
..večer je..navlačim na sebe nešto odjeće,izlazim van i palim cigaretu dobrog starog marlbora..hodam u krug,sati prolaze,a ja kao da se raspadam iznutra..i hodam...al ne stižem nigdje..tražim nekog da popije samnom šalicu kave,u kojoj se umjesto kofeina nalaze moji problemi..čekam da ih netko posluša,no nema nikoga..
Katkad se pitam gdje su nestali svi moji snovi,sve moje nade,sve ambicije..gdje je nestao dio mene koji se bori za ostvarenje tih snova..dali se i oni nalaze u nekoj šalici kave,ili su jednostavno zapaljeni sa posljednjom cigaretom iz kutije..neznam,zaista neznam...netko se u meni igra skrivača,i vjerujte mi više sam puta brojala do 100,ali nisam pronašla taj dio u sebi..
Postoji samo jedna stvar u koju ulažem 100%sebe i od koje nikad ne odustajem,a to je *on..moja najveća podrška,i jedina,moja slaba točka..
Svi imamo slabe točke,no to ne znači da smo slabi,već da se i u nama krije osoba koja ima osjećaje,koja ima srce..
Jeste li se kad osjećali kao da dajete sve od sebe,a ne uspjevate?da znate da grješite,ali neznate kako to popraviti?jeste li se kad osjećali nemoćno?
..ja jesam..
..ovih dana se upravo tako osjećam..
..vjerovatno je to samo faza,nadam se..
..neču dužiti ovaj post,a iskreno ponestaje mi i rječi..
..sve u svemu,dobro sam,bar se trudim biti..
..eto uživajte mi u ljetu,i ja ću kad rješim popravke:))
..za kraj jedna predivna pjesma..
*Ako odlucis da me ostavis
slomit ces mi srce
jer niceg mojega nema u meni
nema osim tebe.
Ako odlucis da zaboravis
slomit ces mi srce
jer niceg tvojega nema u tebi
nema osim mene.
Lako je znam, otici
a sto ces s tim, postici..?
Ako odlucis da me ne volis
slomit ces mi srce
jer nema nicega izvan ljubavi
nema osim sjene.
Ako odlucis da me prevaris
slomit ces mi srce
jer nema nikoga da ti oprosti
nema osim mene..
..pusa..
*Uspjeh treba izgraditi od onoga čime raspolažemo..uzaludno je gubljenje vremena razmišljajući što biste činili da je situacija drukčija.Situacija nije drukčija.
Zašto Grad Anđela..?
..postojala je faza u mom životu..
..razdoblje..
..teško razdoblje..
..i onda sam napisala jednu pjesmu ''Grad anđela''
..počinjala je nešto kao..
..*Možda u Gradu anđela uspijem prebrojati svoje pogreške,beskrajne...
Možda mi tamo ne budu sudili prema djelima,nego po onome kakva sam iznutra.
....možda...
...
...
...
...
....a završavala..
I ispaltilo se uz Božju pomoć,koliko god puta sam ga
Molila da me povede u Grad anđela,On nikada nije...
...sad znam i zašto..
Da me poveo nebi nikad imala priliku doživjeti ove sretne trenutke,
Kada je sunce izašlo,a nebo se napokon razvedrilo.
Ipak sam došla u Grad Anđela,
ali neki drugi...*
Davno je to bilo...
Tada sam prvi put shvatila da svi dobijemo svoj *račun za sreću na blagajni života..*...
..i da su jedino suze besplatne..
..čak se i pokušaji plaćaju..
..u to vrijeme rjetko kad sam bila *ja,*potpuna...uvjek je netko dolazio u moj život,i odlazio s djelom mene,bila sam*ono što je ostajalo od mene..
..pitala sam se dali ču kad uspjeti igraditi sebe,nisam htjela zauvjek ostati slagalica,koja neprestalno gubi djelove..htjela sam se složiti,htjela da me slože...
..sve se to činilo nemogućim,sreća se činila tako dalekooo..
Večinom sam prisebna,i neznam gdje je vjera u meni crpila izvore,ali je..
Više sam vjerovala,nego nadala se i očekivala..jer naime smatram da pojam očekivati nije isti kao *nadati se ili *vjerovati da..koliko god bili slični..stoga :
Očekivati trebamo u skladu s mogučnostima,nadati se koliko nam naše srce dopusti a vjerovati bezuvjetno,potpuno ili u nekim slučajevima oprezno..
Mnogi od Vas se vjerovatno tako sada osjećaju..vjerujem večina zbog ljubavi..
..ali sve je to prolazno..
..kad god mi je bilo teško uvjek sam si govorila da je *najbolje da prošlost i sječanja čuvam u glavi,a njega i uspomene u srcu..i dalje poštujem i čuvam uspomenu na njega,ali duboko u srcu,jer on bio moja slaba točka,a svoje slabosti se trudimo sakriti..bojim se nečeg novog,bojim se novih rastanaka..bojim se nove ljubavi,ali neču bježati od nje,iako nekad imam osjećaj da ljubav bježi od mene..*
I doista nitko nije ostao ne preboljen...
...
Ni dan danas nisam uspjela prebrojati te pogreške,beskrajne..jer,čemu..?sve su te pogreške dio mene,svaka je imala posebno značenje u mom životu,svaka od njih me postepeno izgrađivala..ali još uvijek neznam sve,još uvjek učim..težim tome da mi život bude Grad Anđela,čiju vrijednost i posebnost te smisao shvaćam samo ja..
..ali težim nečemu..
Oduvjek je postojao Grad Anđela i svaka osoba ima viziju o njemu,ali ovo je priča o mom..
svima pozdrav...pusaaa
*Oni koji gledaju ne vide jednako dobro kao oni koji igraju...
ne volim predrasude,mada ih i ja imam..
..to je nešto u nama..
..predrasuda jest donositi zaključak na temelju tuđeg iskustva..stvaranje života na temelju mišljenja, a ne stvaranje mišljenja na temelju života..
..njih se možemo osloboditi samo proživljavanjem iskustva o kojem imamo predrasude..
..ili upoznavanjem osobe o kojoj imamo predrasude..
zato Vam želim reći da..
Ja nisam ono što čujete,ono što smatrate..slika koju ste stvorili na temelju mojih djela..ja sam *ona koju upoznate..
toliko o postu za danas..
pozdrav svima...
pusee...
Ušao je tiho, neprimjetno. Nisam bila spremna na sve što je donio. Pokazao mi je svijet u nekim novim bojama, veselijim nijansama; pobio je svaku sumnju koja je neutemeljena živjela u meni.Vrijedan poštovanja, ljubavi, truda, povjerenja…
..u posljednje vrijeme svi su razočarani u ljubav...svima nedostaje ljubavi,pažnje,nježnosti..večina je izgubila voljenu osobu ili uzalud trošila vrijeme na krivu osobu,a neki su pak samo jednostavno nesretno zaljubljeni..
..i tome pridaju pozornost..
..oko toga se vrti naš mali dio svemira,mada to ne želimo priznati..
..ljubav nas ispunjava,ispunjava taj naš mali dio svemira..
..možemo biti sami i sretni,ali kad jednom osjetimo *to nešto,zauvjek težimo tome,ili bar dok to ponovo ne osjetimo..
..nisu sve ljubavi iste..
..one prave su nesretne..
..s godinama prolazimo sve faze(prve,lažne,neuzvračene..) ljubavi,neki osjete prije,neki kasnije ''ono nešto'',vrijedno poštovanja, ljubavi, truda, povjerenja..fazu zrele ljubav..kada iz ljubavi napuštaš voljenu osobu iz samo sebi poznatih razloga,ili kad iz ljubavi opraštaš stvari koje ni sam sebi nebi oprostio,kada nekog voliš više od sebe i ne razmišljaš da bi je trebao voljeti manje,barem na onoj razini koliko voliš sebe,nego voliš bezuvjetno i beskonačno ne zbog nečega,več usprkos tome..
..
Ima nešto u onome: „Postoji tajna vještina,biti jedno za drugo“, samo treba znati prepoznati...
..želim da svi to osjetite i prepoznate..
..onako od srca..
..jer vrijedno je,bez obzira kako završi..
..u ljubavi se često vračamo na stare adrese..
..tako da nemožete pogriješiti..
..svaka prilika je prilika..
..iz prilika se rađa ljubav..
eto toliko..mislim da sam sve rekla..bar onoliko koliko znam..pozdrav i puse..
*..nemože me povrijediti još jedno neispunjeno obećanje,već neiskorištena prilika..nisi prvi s kojim želim da traje,ali si prvi s kojim ne želim da prestane..v.t..*
*...Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izlječiti...*
Istina..
..ne naviru mi misli..nikakve..tako da ču napisati nešto drugi put,ili jednostavno kad budem imala o čem pisati..
Inaće,kod mene sve po starom..pomalo buran vikend..
..nizgled potresan..
..ali nedam se ja..
Neke rijeci ostaju
da se nikad ne kazu,
vise kaze šutnja..
Morala sam to napisati,tekst me imprensionirao..
eto..dragi..
pozdravljam Vas...
sve...
Nikome neču dopustiti da mi umanjuje dušu,tjerajući me da ga mrzim...
Jedan od životnih zakona..
...umjesto posta,rađe pišem ovako,jer smatram da se nikog ne tiče moja intima,osim u slućaju kad sam tužna ili imam problema pa je to jedino o čemu mogu pisati..
..neki misle da meni ovaj blog služi za promoviranje sebe,mislim da je moj odg.suvišan..i da se nemam razloga promovirati..
..ali nije bitno..
..poštujem mišljenja..
..e,da ovo mi je već 3.blog,ali za pretodne nije znao nitko,osim ljudi koji me osobno ne poznaju..
i baš sam sad svratila do jednog svog starog bloga i pronašla ovo:
*život mi i dalje puno daje i puno oduzima,još uvjek nisam doživjela svoje prave sretne trenutke u životu,još uvjek mi Bog nije podario ljubav,još uvjek sam ona ja pozitivna,optimistična,svako se jutro budim sa željom da mi se nešto ljepo dogodi,i još uvjek svako večer liježem u krevet ne razočarana nego s vjerom u bolje sutra.
Gladna sreće,ljubavi,topline..još uvjek iskorištavam svaku priliku u životu,koja naravno u potrazi za srečom završi tragedijom,otupjela od boli,tako da i kad mi se dogodi nešto loše ne boli toliko koliko je nekad znalo boljeti,štoviše ne boli nimalo..
još sam uvjek ona ja koja je uvjek zauzeta s pogrešnim tipom,u nadi da je onaj pravi,uvjek imam nekog tko je samnom,ali ne i tko je uz mene,..i ne,nisam tužna samo flegmatična,ali zadovoljna,jer znam da je to sada tako ne mora značit da če uvjek biti tako..na neki način i sretna,ako je to sreća..
Iskreno sreću poznam samo po sjećanju..*(27.11.06)
..i razmišljam..uvjek sam bila optimistična pa i sad..mada više nisam zauzeta s pogrešnim tipom,sada sam zauzeta s pravim..i imam nekoga tko je uz mene i ne samo samnom,imam njega..ali i dalje sam flegmatična,ali sretna i istinski ispunjena..
..hmm...čudno je to...
..kako ti se život brzo preokrene..
..nekad na bolje,nekad na gore..
..na nama je da to prihvatimo..
...i nosimo se s tim najbolje što možemo...
..pozdrav od mene...puseee
..poseban mom dečku:))...
Istina...
istina...
istina...
Stalno sanjam isti san
kao bol je uporan..
Nista nije slucajno
sresti cemo se namjerno
da grijemo dlanove
i pravimo planove..
Svejedno je sto s drugim sam bila
i to nisam krila, svejedno je..
svejedno je sto s drugom si bio
i to nisi krio, svejedno je..
Stalno imam osjecaj
da je dan za oprostaj..
Na moja vrata dosao
i da si vec posao
da grijemo dlanove
i pravimo planove
Izmedju nas sad je cisto sve
duse nam mirisu, nisu prljave
jer nisam vise s njim
ti nisi vise s njom
jer shvatili smo da
tudja kuca nije dom...
za *kraljice..:
p.s.ja se ne moram promovirati svojim blogom,niti svojom intimom,pišem za sebe a ne kako bi osobe poput tebe mogle komentirati i o nečem pričati,ja sam dovoljno promovirana na puno drugih načina,ja i ti ne proživljavamo isto,to je ono prvo i osnovno,moj život nije sjeban i jadan,niti me je odjebao dečko koji ne liči na ništa,niti bilo koji drugi,nije mene nitko odjebao..ja imam dečka,ali tebe se to ne tiče..a čuj,to što je tebe netko odjebao mene apsolutno nije briga,valjda si zaslužila..pozdrav
***
Istinska sreća često nam se pojavljuje u obliku boli,gubitaka i razočaranja; no imajmo strpljnja u i ubrzo čemo je ugledati u istinskom obliku...Dopustite ljubavi neka unese strpljivost u svaku situaciju,jer time unosi mir u naše živote..ona je najljepša i najdublja emocija koju možemo iskusiti..
ako ne pronalazimo način da je zadržimo,nečemo pronači način ni da je vratimo..
pusa mom starom novom dečku..v.t.
***
.
..
...
....
..::Gdje je jedna ljubav tamo drugoj nema mjesta...::
....
...
..
.
Lagala bih kad bi rekla da žalim za nečim,da želim vratiti vrijeme kako bi popravila stvari koje možda nisu bile ispavne,nisam idealna,i nemogu reći da nisam griješila,ali stojim iza svakog svog postupka,svake svoje rijeći i svakog djela,neželim vratiti osobu koja je moj život ispunjavala srećom,ne..ne više..okrenila sam se važnijim stvarima u životu i shvatila da koliko god da mi je bilo dobro uvijek može biti bolje..U zadnjih mjesec dana u meni se isprepletalo niz osjećaja,ali samo jedan je ostao,osjećaj ljubavi,ne ljubavi prema određenoj osobi već osjećaj ljubavi koji nas tjera da praštamo drugima koji su nas povrjedili,da našim srcem ne zavlada mržnja ili gorčina,jer ako ne nađemo načina da oprostimo drugima,ne pronalazimo način da oprostimo sebi,a to je kao da rušimo most preko kojeg trebamo prijeći..Možda sam nesretna kao djevojka kao žena,ali ispunjena sam kao osoba.I to je ono najbitnije.U početku u meni se stvarao nekakav osjećaj ljutnje,koji me naveo da se u nekom obliku osvećujem osobama koje su me povrijedile,jer time su povrijedile moj osobni ego,ali on ne vlada mojim srcem ni mojim umom,njima vlada moj univerzalni ego,osoba koja se krije ispod moje vanjštinje,koja je čvrsta i močna,tempreamentna i karakterna,ali to me nije učinilo ispunjenom,svojim postupcima nisam htjela vratiti tu osobu,več zadovoljiti ego.Ali on nije bio zadovoljen,sada sam istinski zadovoljna jer sam oprostila,i to je zapravo ono čemu sam težila.Više nisam ni tuža ni ljuta,svejedno je..osjećam da sam iz svega toga izašla kao puna bolja osoba,bogatija za jedno iskustvo koje če mi uvelike pomoći u mom životu,u novoj ljubavi koja me čeka..
I tako puna optimizma krečem dalje,i kao što sam jednom nekome rekla,sreća me neće prepoznati budem li koračala prema njoj okrenutih leđa,puštam te,jer pustio si ti mene,s razlogom si dio moje prošlosti,želim da tu i ostaneš..
Naglo. Iznenada; neočekivano.
U jednoj noći postao mi je stran. Nepristupačan… Dalek. Gledala sam ga i tražila obrise čovjeka kojeg sam poznavala. Ali njemu ni traga… To nije bio moj anđeo.
Vjerovala sam u nešto čega nije bilo… Vjerovala sam u sposobnost procjene. U istinu. U povjerenje. Vjerovala sam previše. Možda čak i naivno.
Puklo je tamo gdje sam mislila da smo najjači.
Obećala sam si da neću nikome pričati. I to obećanje stoji; nitko ne zna sve. Niti će znati. Ne želim se nositi s onim dobroznanim pogledima sažaljenja, riječima podrške. Nisam slaba i to je zadnje što mi treba. On je bio moj anđeo. Moja intima. I želim da se to poštuje; zato na pitanja odgovaram šutnjom. Bila je to njegova odluka i neka na tome i ostane. Možda je tako i najbolje. Dobra je osoba i divan prijatelj. Nemam grubih riječi za njega..
