četvrtak, 20.10.2005.
Kraljev vrt
Jedan je kralj šetajući kroz svoj vrt otkrio da u njemu cvijeće i drveće nestaje i vene.
Hrast je uvenuo zato što nije vitak i visok kao jela. Jela se sušila od žalosti zato što ne može donijeti plod kao vinova loza. A vinova loza je venula jer ne može cvjetati kao ruža. A onda je kralj naišao na jedan cvjetić - dragoljub, koji je bio upunom cvatu i zračio svježinom i ljepotom. Iskreno se začudio njegovoj vedrini. A on mu je došapnuo: "Za mene je to što si me posadio značilo da me želiš baš takvim kakav jesam. Da si želio bor, ružu ili hrast, ne bi sadio mene. I zato, kako ja ne mogu biti ništa drugo nego što jesam, trudio sam se biti najbolji mogući dragoljub." Svi smo mi ovdje zato što nas život treba takve kakvi jesmo, inače bi netko drugi bio ovdje, a ne mi. Svatko od nas ima svoj smisao na svijetu, baš takav kakav je. Pogledaj se još jednom! Nemaš potrebe biti netko drugi, nego ti sam: jedinstven i neponovljiv, inače ćeš uvenuti ako ove istine ne budeš svjestan.  U posljednja 3 dana se super osjećam...ili ja to samo mislim...neznam...zaboravila sam na sve prijašnje probleme i baš kada mi je postalo lijepo...opet sam se onako osjećala...sve mi je bilo svejedno...nije me čak bilo briga hoću li se sutra uopće probuditi...ništa mi nije bilo važno...uzela sam knjigu mali princ i počela ju ponovno čitati, tako iz dosade...i kada je došao kraj knjige...shvatila sam opet sve iznova...da u životu trebam dati od sebe najbolje što imam...zato što je život samo jedan...i treba iskoristiti svaku minutu, svaku sekundu...ne želim žaliti zbog svojih postupaka...ni ne žalim...prije nego što nešto napravim ili kažem, jako dobro promislim...ali onda opet razmišljam...ma zašto bih o svemu baš trebala razmišljati?...i opet počnem govoriti kao prije...bez razmišljanja...tako mi se dogodilo da sam povrijedila jednu meni jako dragu osobu...osobu koju znam samo preko interneta, ali mi jako puno znači...ali ne vjerujem da će mi ona ikada oprostiti...izgubila sam jako dobru prijateljicu...ona je u nekim trenutcima bila nezamjenjiva, na primjer kada sam bila udaljena od svoje dvije najbolje prijateljice...otišla sam na internet i pokušavala te probleme riješiti s njom...i uvijek mi je pomogla...uvijek je bila tu kada sam ju trebala, čak i kada nije imala vremena, ipak je pronašla i izdvojila barem 10 minuta za mene...jako sam zahvalna toj osobi...ali...sada je sve gotovo...eto što se dogodi kada se ne razmišlja o vlastitim postupcima...napusti vas jako draga osoba i nema povratka...opet se osjećam usamljeno i tužno iako su tu moje dvije najbolje prijateljice...osjećam se kao da sam i njih izgubila...bojim se svakog sljedećeg jutra jer me možda neće biti sutra...bojim se svake iduće minute...živim u strahu od loših misli...u strahu da će me netko duboko povrijediti, u strahu da više nema povratka...ima li povratka uopće? što se dogodi kada se osjećaš kao da ćeš svakog trena umrijeti od boli koju ti nanosi grizodušje? što ako mi uopće ne postojimo, ako je sve ovo zapravo noćna mora??  Baš kada trebaš nekoga, on nije tu. baš kada voliš život, on nestane. baš kada upoznaš sreću, ona prestane. baš kada sanjaš, dođu noći besane. baš kada patnji dođe kraj, tuga zavlada. baš kada živiš......umreš iznenada... život je ništa drugo nego.....putovanje u smrt.  |
