Ogulinska fatamorgana - Rambova je bolja strana http://blog.dnevnik.hr/ramboa

subota, 19.05.2007.

Legenda o Tomi R. (I dio)

U smiraj dana, tog spokojnog ljetnog predvečerja, ljeta gospodnjeg hiljadudevetstopedesetosme, u malom selu pokraj Ogulina, zatutnjao je gromoglasan plač tek rođenog muškog djeteta. Zemlja se na trenutak prestala okretati i Sunce se naglo pomračilo. Vrijeme je stalo. Bogovima se oteo uzdah razočaranja i prekrili su lice rukama. Trava je venula uokolo, lišće sa drveća je iznenada otpalo, a životinje su netragom nestale. Ljudi su djecu povlačili iz dvorišta i uz škripu žaluzina, zatvarali se u vlastite domove. Naslućivala se kataklizma. Jezovit i sablastan muk remetila je jedino dreka tog malog dijeteta. Na svijet je stigao Toma R.
No već nakon nekog vremena, kad se Zemlja pokrenula, naizgled se sve vratilo u normalu, pa su ljudi nemilice pohrlili vidjeti kakvo čudo je svojim rođenjem zaustavilo planet i naslutilo početak novog ledenog doba. Prišavši u domaćinove odaje, vidjelu su malog Tomu u zibci pored peći, sa palcem lijeve noge u ustima i šerafcigerom u desnoj ruci. Odmah se naslućivalo što će biti kad odraste - puhač u staklani. No Tomina sudbina je tog dana već bila zapisana u zvijezdama. I samo su Bogovi znali da će postati, ništa drugo doli - električar.
Kad je djetešce malo ojačalo i kad je sa hrabrošću neviđenom dotad, napravilo svoje prve korake, u selu i široj okolici počele su se događati čudne stvari. Viđali su ga noćima pokraj susjedovih prozora kako prisluškuje večernje obiteljske razgovore i zapisuje nešto u malu crnu teku na kockice, pronalazili su ga pred vratima ženskog WC-a kako viri kroz ključaonice i glasno uzdiše, često su ga znali zateći maskiranog u nekog prosijedog čiču sa naočalama i malo iskrivljenim ustima, obučenog u generalsku uniformu, gotovo redovito se na narodnim skupovima penjao na pozornicu i samo stajao pored visokih funkcionera tadašnje vlasti, na najdražim igračkama je napisao imena poput: poa, soa, sis, udba, ozna, kos, cia, kgb... No najčudnije od svega je bilo to, što Toma R. nikad nije izgovorio niti jednu jedinu riječ. Ali baš nikad. U deset godina svog bivstvovanja na svijetu nije rekao niti A.
Brižni i zabrinuti roditelji su ga vodili kod seoskih vikara, vračeva i šamana. Kod baba gatara, žaba krastača i u zoološki vrt. Vodili su ga kod ginekologa, soboslikara i na Klek. Kod kardiovaskularnih kirurga, mesara i kod Pape. Vodili su ga u Međugorje, na more i kod druga Tite. Ali Toma nije izustio ni slova. Samo je ćutio i gledao. Onda su mu jednog dana iz usta izvadili ping-pong lopticu i Toma R. je zagledavši se u lopticu, sav ushićen od radosti, izustio svoje prve riječi: "A tu si pička ti materina. Ja cijeli život moram igrati stolni tenis sa medicinkom, a ti si se tu sakrila, aa!!?" Potom je bijesno zgnječio lopticu, okrenuo se i odlučnim koracima nastavio dalje u život, odlučivši tog časa, da nikad više u životu neće igrati stolni tenis.... (Pokazat' će se kasnije da je ta odluka omogućila Šurbeku, Stipančiću, Primorcu, Guo Juehui, Li Pengu i ostalima, da postanu neprikosnoveni svijetski vladari u igri sa celuloidnom lopticom)
Godine su prolazile, ljeta su se izmjenjivala, a Toma R. je rastao kao i sva obična dijeca. U školi mu baš i nije išlo, al' sve prepreke je savladavao svojim fascinantnim znanjem o šerafcigerima, cvikcanjgama i kratkim spojevima. Često su njegovi eksperimenti izazivali nestanak struje u djelovima grada, općinama i državi, ali Toma je na to bio ponosan. To su bili jedini trenuci kad je bio u centru pažnje. A to ga je oduševljavalo. Biti u centru pažnje. Trafostanice su bile izvor njegove inspiracije, dvije žice koje vire iz zida i lupaju u glavu kad ih dodirneš istovremeno, su bile njegova životna preokupacija. Taj fenomen je bio izmišljen samo za njega. Njegov život će biti posvećen riješavanju problema koji se zove: "zašto žice iz zida drmaju ljude, kad ih diraš zajedno". Čak su ljudi pričali da je bio viđen u okolici Černobila one davne osamdeset i šeste, ali to nije dokazano. I s vremenom je Toma dospio u burne osamdamdesete. Kao buntovni mladić, od dvadeset i nešto, nošen "Novim valom" jugoslavenske glazbe, Toma je obožavao triangl. Lupao je po njemu danima i pokušavao osnovati punk-grupu, ali su ga svi odjebali vidjevši da nije baš čist u glavi. To je stvorilo revolt u njegovoj osobnosti i krenuo je u politiku. U večernjoj školi je završio napredni kurs za pionira i omladinca, a onda je sve svoje snage usmjerio na davno odsanjani san: postati neko i nešto u politici. Prijavio se u SK, ali bezuspješno. Bio je potencijalni član albanske Iredente, ali su ga i od tamo izbacili. Samoinicijativno se prijavio u Planinarsko društvo "Bitoraj", ali odande biva izbačen zbog nepoznavanja zemljopisa. Čak se pokušavao uvući i u redove KUD "Zagrebački mališani", ali zbog potkazivanja od strane drugih kolega, ostaje i bez tog članstva. I kad je njegov san pomalo već kopnio, došle su devedesete.
Berlinski zid je srušen, socijalizam je rekao svoje "zbogom", država se raspadala po šavovima, "Repka" u košarci se plasirala na Olimpijadu, Ćombe je razbio novog-novcatog stojadina, moja baba je izgubila ključeve od kuće i boračku penziju, a Tomina zvijezda je zasjala na nebu kao nikad do tad. Baš u tim, "Isusovim godinama", spoznao je bit politike. Shvatio je važnost prilagođavanja, kameleonski opstanak na planeti i upoznao je g.Zastupnika. Sve je krenulo niz njegov mlin.
Nakon prvih višestranačkih izbora, i nadmoćne pobjede HDZ-a, učlanjuje se u stranku, vođen kažiprstom Zastupnikove ruke. Grebe se, moli, kuka i preklinje, i jednog dana postaje član vladajuće partije, a poslje....sve poslje je povijest.... (....ili ipak tužna sadašnjost).
(nastaviće se...)

19.05.2007. u 13:02 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 02.05.2007.

EPP

U skladu sa predizbornom utrkom, naši vlastodržci su spoznali moć medija i snagu reklame, pa su sami sebi zadali zadatak osmišljavanja reklamnih poruka, kojima bi privukli pažnju glasača, te na izborima učvrstili svoju poziciju na vlasti. Nakon studioznog i višemjesečnog praćenja postojećih medija, te analiziranja svih tipova propagandnih poruka, došlo je vrijeme da i oni prinesu svoje rezultate na uvid g.Zastupniku, kako bi ovaj izabrao najbolje od najboljih, i uputio ih uz minimalne prijetnje i ne baš previše krvoločna zastrašivanja u redakcije naših lokalnih medija. Najrevniji, po običaju, i najaktivniji bio je, pogađate, Toma R, ali ni g.Gradonačelnik nije ostao daleko iza njega, ovaj put.

Toma R: Bog daj sreću i zdravlje g.Zastupniče. Evo ja sam donesal par reklami kaj sam ih sam sastavil, pa vi vidite kaj ćemo od tega zet. Ja mislim da su sve dobre, ali vi ćete reć zadnju. Ja bi to sad vami pročital, ako more:
g.Gradonačelnik: Uf,uf,...Bog daj, evo i mene.
g.Zastupnik: Bog Gradonačelniče. More Toma, more. Ajde da čujem...
Toma R: Pa evo prve: "Glasajte za HDZ, jer HDZ čini vaše zube bijelima već nakon dva tjedna od glasanja na izborima. Sprečava upalu desni i učinkovito djeluje protiv nastanka karijesa." Aaa, kaj velite?
g.Zastupnik: Ne,ne. Nekako mi deluje...previše osobno. Treba nešto za šire narodne mase, nešto da se svi najdu u temu, nešto općeprihvatljivo, a ne samo za one kaj imaju zube.
Toma R: A more i to. Imam ja i takvu jednu...evo je: "Prava mjera užitka. HDZ za sve. Puna šaka vitamina od HDZ-a, u nekoliko različitih okusa: limun, naranča, grejp... Od sada Novi okus! Okus mladega luka. Probaj glasat samo jednom." Jel to dobro?
g.Zastupnik: Ne. Nije to ono kaj trebamo. Ta mi je nekako suhoparna. Trebamo nešto direktnije.
g.Gradonačelnik: Imam ja takvi g.Zastupniče. Ja sam mislil da bi bilo najbolje da personikvali... oću reć prekvalif... ne,ne ono kad direktno čovik vuče kampanju. Kako se ono veli?
g.Zastupnik: Personaliziramo.
g.Gradonačelnik: E to,to...ma bilo mi je na vrh jezika. Da, i kad ono ljudi govoredu iz različiti područji o iskustvima sa našum strankum, evo naprimjer: "Od kad sam glasala za njih smršavila sam 10 kg. Vrlo su učinkoviti. - Dragica, tesar, 59 god." ili ova: "Oni su stvarno iskreni i uvjek govore istinu, evo, mislila sam da nikad neću zatrudnit... - Maja, studentica, 18 god." ili ova: "...od kad pijem uvin ha i glasam za njih, nemam problema sa mokrenjem i sa prostatom, a stolice su mi od čiste hrastovine. - Neno, šef pilane, 51.god."
g.Zastupnik: Te nisu loše, al moramo nekako ić na ciljane grupe glasači, na penzijonere, na žene, na radnike, na mlade... I tako to. Dal me razumite?
Toma R: Da. Ja vas razumim. Ja neznam kako g.Gradonačelnik, al ja sam svaku reč razumil. Morda zato kaj ste divanili po naški?
g.Zastupnik: Ma beno znam da si razumil kaj sam rekal, al dali si razumil poantu tega? Bit?
Toma R: Aaaa...to? To mi baš nekako ni selo. Al imam ja još reklami, za penzijonere: "Penzijoneri! Ako glasate za nas, vratićemo vam još duga, smanjit dopunsko zdravstveno i omogućit vam besplatno mjerenje tlaka jednom mjesečno. Ali to nije sve. Prvih sto koji budu glasali za nas dobivaju na dar spravu za vježbanje - Multipraktik, potpuno besplatno. Ali to još uvjek nije sve. Prvih 50, dobiće i sasvim funkcionalni i praktični kućni bickl sa 86 brzina i to potpuno besplatno. Ako ste mislili da je to sve onda ste se prevarili, jer mi imamo još iznenađenja za vas. Prvih 10 koji glasaju za nas dobivaju na dar i komplet utega za vježbanje u rasponu od 5 - 150 kg i naravno šipku. Glasajte i požurite. Možda baš vi budete među prvih deset."
g.Zastupnik: Ta mi je malo predugačka i puno će nas koštat. Treba nešto kraće, a učinkovitije.
g.Gradonačelnik: Ja imam jednu za žene: "Samo HDZ održava vaše rublje potpuno bijelim. Pogledajte ovo: vaše rublje je uprskano čokoladom, brašnom, margarinom i grožđicama. Bilo koja druga stranka neće vam uspijeti očistiti taj nered. Ali pogledajte kod nas. Za jedan glas vaše rublje je ponovo potpuno čisto i snježno bijelo, kao i kad ste ga prvi put kupili. Za bjelinu vašeg rublja - HDZ" Jel to - to?
g.Zastupnik: Nije, nije, nije... Niš to nevalja.
Toma R: A ovo: "HDZ ponova nastupa! U akcijskoj, životnoj drami, po peti put! Sa novim protivnicima! U starom okruženju! U ringu! Sami protiv svih. HDZ - 5 nastavak!"
g.Zastupnik: Kaj je to - Rocky 5? Kaj si snoć opet gledal Rockyja?
Toma R: Jesam. Kako ste pogodili?
g.Gradonačelnik: A kaj velite na jamstvenu karticu...?
g.Zastupnik: TOOO !!! BRAVO JA !!! To je super ideja! Dobro da sam se tega setil, jer po vami niš. Izdaćemo Jamstvenu karticu.

02.05.2007. u 11:08 • 7 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (2)


Komentari da/ne?

Opis bloga

Smijati se ponad jada - jedini je način da ostanem normalan u ovom ludilu zvanom "život".
(U mračnoj sadašnjosti našeg Grada,napuklina je baš u svemu i srećom - kroz svaku svijetlo izbija)

Linkovi

Blog.hr
Ogulin.blog.hr
Ogulinske uske staze
Maksova maksimala
Janjo
Mračni blog
C.N.N.blog

free web counter

free web counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se