utorak, 07.02.2006.

Image Hosted by ImageShack.us

Visoko je podigao šapu, a kada ju je spustio na snijeg prsti na njezinom kraju su se raširili i završetak šape se pretvorio u krzneni krug. Spustio je tako i drugu prednju šapu i u narednom trenutku se uzdigao i stao na snijeg kao da je bez težine. Oprezno, kao na prijanjalkama nastavio je hodati po snijegu ne ostavljajući tragove, prešao do kraja dvorišta i tridesetak metara dalje nestao u osnježenom grmlju.

Sjurio sam se u dvorište ničim se ni ne zaogrnuvši. Došao sam do mjesta gdje su počinjali tragovi. Sagnuo sam se i gurnuo prst u snijeg. Ušao u njega kao u vodu. Krenuo sam pognut uz mačji trag i nakon svakog koraka ponovo oprobavao snijeg. Nakon nekoliko metara osjetio sam pod jagodicom slabi otpor. Metar dalje otpor je bio nedvojben i sa svakim metrom postajao sve jači. Na površini snijega nalazila se sve deblja i deblja oku nevidljiva sleđena opna. Desetak metara od kuće trebalo je uprijeti prstom da bi je se probilo. Kad sam stigao do groba bila je već oko pola centimetra debela i dovoljno čvrsta da može izdržati težinu mačke.

Olakšano sam se uspravio.



Moje tri machbetovske vještice su me dočekale za stolom u kuhinji. Smireno sam si natočio svježu kavu, pripalio cigaretu i šuteći je pušio ispraćajući pogledom oblačiće dima koji su se uzdizali prema stropu.

- I ? - naposljetku nije mogla izdržati sestra. - Vidim da si nešto dobre volje!

- Moglo bi se reći… - rekoh. - Moglo bi! Zadovoljan sam. Sve se posložilo.

- Što se posložilo? - pitala je majka.

- Što se ima posložiti? - baka je bila najnestrpljivija.

- Ulična strana naše kuće okrenuta je sjeveru… - započeo sam.

- Da. I? - požurivala me sestra.

- Slušajte, ako želite čuti! Ulična strana okrenuta je sjeveru, strana na kojoj su ulazna vrata gleda na zapad, a dvorište se prostire južno od kuće.

- To znamo! - Majka je htjela odmah doći do kraja priče.

- Nismo blesave! - počinjala se ljutiti baka što, po njenom mišljenju, otežem. Nisam se dao smesti:

- Na sjevernoj strani je snijeg napadao do kuće. Dapače, nanos se čak i uspinje uz zid. A na južnoj nema nanosa. Čak se snijeg od kuće lagano uzdiže...

Sve tri su me bijelo gledale. Prepoznavao sam u njihovim pogledima sumnju da sam pošandrcao.

- To znači da snijeg pada sa sjevera. A i puše sa sjevera. Hladnoća dolazi sa sjevera…

- Čudna mi čuda usred zime! - posprdno otpuhne sestra.

- Ništa čudno - rekoh. - Ništa čudno, u tome i jest poanta. Kako su dani sunčani, to toplina otopi površinski snijeg, pa kad zapuše hladni vjetar, to se zamrzne. Tako se na snijegu stvorila tanka, ali čvrsta ledena kora. Kuća je kao grudobran, vjetrobran koji štiti dvorište od izravnog naleta hladnoće. Neposredno uz kuću te opne nema, a što dalje od nje, to je opna deblja i jača. Možete se spustiti u vrt i provjeriti … - ponudio sam.

- Nije potrebno - reče majka. - Vjerujemo ti.

- Nemojte mi ništa vjerovati! - uzviknuo sam. - Nećete mi valjda vjerovati da mačke imaju između prstiju kožicu, kao plivače kožice? Nebrojeno puta ste se igrale s mačkama, mazile ih, pipale im šapice … Mora da ste to uočile? Zar ne?

Sve tri su potvrdno zaklimale glavama.

- E, pa kad naš dragi crni mačak ode u dvorište, krene od kuće, zađe u snijeg, dođe do mjesta gdje je ledena kora već toliko čvrsta da je ne može probiti, raširi prste i s tim kožicama krajevi šapa mu se pretvore u krplje. Na tim krpljama dalje hoda po snijegu kao Isus po vodi. I ne ostavlja tragove! - zločesto ih pogledam završivši.

Sve tri su srušeno pognule glavu i šutjele. Nakon nekog vremena baka razočarano izusti samo "Ah!".





Pripalio sam novu cigaretu i dohvatio novine. Problem je bio riješen. Raširio sam stranice i zagledao se u njih, ali ništa nisam mogao razaznati u tekstovima. Put do istine je uzbudljiv, tko se na njega odvaži, ali sama istina je bezvezna, često neprivlačna, ako ne i odbojna. Nasuprot njoj, izmišljotine su privlačne, zanimljive, često čak i lijepe. Da nisu takve nitko u njih ne bi ni povjerovao. Pogledao sam svoje tri pokunjene ljepotice. Kakvu sam im uslugu napravio raspršivši njihove tlapnje? Zamislite samo - da je mačak nekakva reinkarnacija Bube…?! Oči su mi se lagano orosile i slova u koja sam bez razumijevanja buljio se zamutiše, jedino što nisam znao je li to zato jer sam se prisjetio Bube ili zato jer bi bilo tako lijepo da se vratio.





- povratak na "Pseće priče" - klikni ovdje
- povratak na "Kud prolazi - razmiče se drveče"" - klikni ovdje
- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se