utorak, 07.02.2006.
 Narednog dana pripremio sam zasjedu. Za mjesto odakle ću promatrati odabrao sam prozor u sobi. Dovukao sam stolicu, pripremio dovoljno kave u termosici, donio pepeljaru. Na rubu prozora bilo je dovoljno tegli sa cvijećem da sam se mogao olakšati u nuždi. Kada je mačak zatražio da ga netko pusti van, a sestra se podigla da ga izvede, jurnuo sam u sobu s dalekozorom u ruci. Vjetar je ponovo zatrpao i izglačao stare tragove, pa je pozornica bila pripremljena za glavnog junaka. I zaista, nisam dugo čekao da se mačak ukaže. Uočio sam ga kada je već bio metar udaljen od kuće. Prinio sam dalekozor očima i vidio ga kao na dohvatu ruke. Dobro su se vidjeli čak i moćni dugački stršeći brkovi. Očigledno nije volio snijeg. Pri svakom koraku je visoko podizao noge i nekoliko trenutaka premišljao prije nego će ih spustiti. Uskoro je bio u snijegu do trbuha, ali se nije zaustavljao. Stigao je na pseći grob. I upravo ondje dogodilo se nešto što me je zapanjilo. NASTAVAK:7.dio - Kraj priče |
