Padaju zvijeeeeeeeezdeeee

Uglavnom, moj prijatelj astrolog mi je rekao da sam zadnjih godinu, do godinu i pol (to mi je zapravo rekao po ljetu, pa to sve skupa ispada dvije godine) u fazi loših tranzita nekog nemilosrdnog planeta. Mislim da je u pitanju Saturn, ali nisam baš najsigurnija.

U svakom slučaju, trebalo bi proći do kraja ove godine. Tako je rekao. I tako se dogodilo :D Odjednom sa, ničim izazvana, postala vrlo smirena i vrlo zadovoljna (iako, ruku na srce, nemama baš hrpu razloga za skakanje od sreće).
In your face Saturn :D

Što je bilo toliko roblematično u 2013. godini? Moj ljubavnik, je li (nadam se da će pasti u otvoren šaht i polomiti obje noge), me odjednom stavio na ignore. Čuli smo se i dalje svakodnevno, ali se nikako nismo vidjeli. I nikako mu nisam uspjevala obasniti da je sve to skupa nenormalo. Čak mi je umeđuvremenu rekao da je prekinuo s curom.

Na kraju sam digla ruke. Očito nešto ne štima s njim. Nije mi baš bilo lako, ali to je čisto zbog navike. Sama sam dovoljno grintava, jedna naporna škorpija mi zbilja ne treba u životu. Tek sam sad zapravo uspjela doći u fazu da se svemu skupa mogu lijepo nasmijati. Nije mi baš bilo lako za prihvatili da postoje ljudi koji misle da sam ja gluplja od vrtnog patuljka i da mi stvarno ne treba ponuditi nikakvo objašnjenje kad me odjednom odluče ignorirati. Zapravo, napola ignorirati.

Druga stvar, koja mi je jako obilježila godinu - mace. Prvo se jedna od mojih maca razbolila i tjedan dana bila na rubu života i smrti, a ja na rubu sloma živaca. Jako dugo se oporavljala i tek par dana nakon što smo je pustili van je mog mačka, koji je bio moja prva mačja ljubav, ubio auto. To ne bih komentirala. Mislila sam da ću umrijeti od tuge.

Ljetos sam u smeću kraj kuće našla leglo od 6 tek rođenih mačića. Jedan je uginuo odmah, drugi tokom noći. Za troje sam uspjela naći mamu macu, a za jednoga sam se sama brinula. uginuo je nakon što sam se dva tjedna budila svaka dva sata da ga nahranim i očistim. Samo je odjednom uginuo.

I mjesec dana kasnije, na istom mjestu sam našla novo leglo. Zapalila sam cigaretu i popila čašu vina prije nego što sam se uspjela dovoljno sabrati i zbrinuti ih.

Od njih četvreno, preživjelo je troje i taman nakon što su navršili 5 mjeseci mi ih je netko ukrao iz dvorišta. Uopće ne znam što više da kažem.

Ne bih išla previše u detalje, ali sredinom godine sam odselila i konačno živim sama, u kući koju je mamam naslijedila od prabake i konačno sam potpisala ugovor na poslu.

Upisala sam još jedan faks i svaki dan nakon posla idem na predavanja. Užasno sam umorna i iscrpljena, ali više me umarala ta neizvjesnost oko posla i ta jedna zla osoba.

Ne znam što će biti iduće godine, no imala sam za blagdane predosjećaj da nekoga neće više biti. Jak predosjećaj. Ne bih željela da se ostvari jer, iskreno, dosta mi je smrti.

I imam prilično jak predosjećaj da ću se zaljubiti u 2014.