O Bože! Ovo jednostavno neće prestati... Nemam ja loše mišljenje o sebi, zaista nemam, ali u ovom trenutku mislim da sam glupa guska. Mogu se tisuću puta pitati i zašto i kako ne mogu iz glave izbaciti jednog takvog idiota. Trenutno ga mrzim i trenutno mi se vrišti od tuge i bijesa i povrijeđenosti. A mislia sam da sam bolje.
Pokušala sam puno toga. Bila sam tužna koliko god sam mogla, iako nisam morala ulagati neki poseban trud u to. Tužna sam jer imam razloga biti tužna. I ne mislim da sam drama queen jer me užasno boli činjenica što već ne znam koja po redu osoba misli da nisam dovoljno dobra za nju i jer me već ne znam koja po redu osoba povrijedila bez imalo ustručavanja.

Pokušala sam razmišljati. JAko puno razmišljati... Odlučila sam staviti na papir sve o svim osobama koje su me na neki način povrijedile (i pritom mislim da zaista nisam osjetljiva). Nabrojala sam ih 6. U čitavih 26 godina. Počevši od prve ljubavi sa 17 godina. Pokušavam ih shvatiti i pokušavam shvatiti svoje pogrešne izbore. Do sada sam shvatila da sam sve lijepo pomela pod tepih i jednostavno s jedne osobe prešla na drugu. Ne doslovno. To bi bilo bolesno. I nisam nikad procesuirala što se dogodilo. Zašto je završilo kako je završilo.
Živjela sam sama neko vrijeme. I to silno razmišljanje me dotuklo. Uspjela sam doći do 4. osobe. I još uvijek nemam snage nastaviti dalje.

Glupa sam guska zato jer sam godinu dana uvjeravala i sebe i druge da mi je sasvim svejedno, a meni zapravo nikad nije svejedno. I sad sve emocije dolaze odjednom i izazivaju mi velike glavobolje i jako puno suza. Pitam se hoće li me sve ovo pretvoriti u bolju osobu? Ili će mi izazvati još neku kroničnu bolest...
Ne želim postati ogorčena i ljuta na čitav svijet. I ne želim postati kukavica i bojati se novih ljudi koji bi me možda mogli povrijediti. Zapravo, želim konačno znati što želim. Ovo me sve užasno zbunilo. A i dalje sam tužna i jadna i htjela bih da ovo jednostavno prestane.