Na poljima od snova ne pušta se korijenje...

http://www.youtube.com/watch?v=ffTgDyYqSM4

Prošli put sam pomislila da ne može gore. E pa može. Kad sam pisala bila je subota. U ponedjeljak je mojoj baki, koja živi samnom od rođenja, pozlilo. Umrla je tjedan dana kasnije i tjedan dana smo je gledali kako umire.

Jučer je dečko prekinuo samnom. Bez nekog razumnog objašnjenja, osim činjenice da već tjedan dana nije sretan samnom.
Jednostavno ne postoji način da opišem kako se osjećam. Znam da ga mrzim iz dna duše
Mrzim ga, mrzim ga, mrzim ga, mrzim ga, mrzim ga!!!!!!!!!!!!

Uopće ne mogu riječima opisati koliko ga mrzim u ovom trenutku. Sasvim sam svjesna činjenice da mi je napravio uslugu i da mi jednostavno nismo jedno za drugo, ali ne mogu si pomoći.
Ne želim da mu se išta loše dogodi niti išta slično, jednostavno ne mogu vjerovati da je to napravio.

I ne znam što bih sama sa sobom trenutno. Stvarno ne znam čime sam zaslužila ovo sve skupa.

I nisam trenutno sposobna išta napisati, samo da sam toliko jadna i nesretna.