ponedjeljak, 28.12.2015.

duša hrli
tišini
uvijek iznova
susreće
tebe
(nije to san)

duh nevjeran
u porama života
duboko ranjava

ubod mača
boli
predubok
(uvijek iznova
zlatan osmijeh, lažan bješe)

suze
očima pridolaze
blage spram
boli izmučena
tijela
(sada odveć bolesna)
licu koje
natopljeno
kao zemlja koja
dugo za vodom
čeznula je

prošlost ostavljam
jeseni
a budućnost
sa sobom
vodim
koja
(nazire se)
kišu opet meni
sa sobom
donosi

daleka je sreća
daljinama
htijenje svoje
izrekla
u samoću se
ne svojom voljom mlada žena zarekla
(predvečerju života jednoga)



...ptica bijela..




21:54 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 24.12.2015.

nebesima obasjano
utočište mira

iz ruku
izmiče bajka

ostaje pogled
povrh tuge

na kraju duge
stanuje
srce

urezani lik
udisaju vječnosti
pripada

ljubav bez
ljubljenoga
izdiše

u otkucajima
duše
ponad predvečerja
zauvijek
živi
(neizgovorenima.)



.....


Donesi mi suncokret da ga presadim
na svoje tlo sprženo od slana
Da pokazuje čitav dan zrcalnim modrinama neba
strepnju svog žućkastog lika .

Teže jasnoći nejasne stvari
iscrpljuju se tijela u slijevanju boja
ove sred muzike
Nestati je dakle najveća od svih sreća

Donesi mi ti biljku koja vodi
tamo gdje niču žute prozirnosti
i isparava se život kao bitna tvar
DONESI MI SUNCOKRET LUD OD SVJETLOSTI !
E. Montale



12:34 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.