ponedjeljak, 30.03.2009.

Sklopljene ruke. Usamljene i sklopljene na dalekoj gori u samotnoj večeri, mole za mene, krvavim znojem su oblivene. Mole za mene.
Ruke koje grle. Grle sve oko sebe, liječe i oslobađaju i one koje na njih mač potežu i one koje ih izdaju i one koje ih u teške lance bacaju, sve ih grle i sve im opraštaju.

Popljuvane ruke. Popljuvane, ne podižu se da se zaklone, da se obrane, ne dižu se i dalje su mirne, postojane i spuštene. Radi mene to podnose.

Izbičevane ruke. Izbičevane, izudarane, gube snagu, popuštaju, padaju, hvataju se za stup i ponovno podižu,teški okovi ih stežu, a oštri udarci sa svih strana sijevaju, duboke rane na njima nastaju. Za mene te udarce primaju.

Nose težak križ. Nose ga, čvrsto ga drže, krvave su i umorne, nose težak križ, nose ga i ne ispuštaju, pod njime tri puta padaju, ali ga i dalje nose i nositi ga ne prestaju. Radi mene ga nose, radi mene ga ne puštaju, radi mene pod njime tri puta padaju i opet se podižu .
Razapete ruke. Poputno predane, čavlima za drvo pribijene, sve su za me učinile, sve su za me podnjele, moje grjehe na križ odnjele, moje prljave ruke u svojoj krvi oprale. Sve su za me pretrpile.

Raširene ruke. Raširene ruke, zovu me, vrati se, vrati se..... Širom otvorene ruke, dozivaju me imenom,_____ vrati se, vrati se....... Šta još mogu za me učiniti, a da to nisu već učinile?
- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>