22.12.2006., petak
dear god, it's me, ivy...
Dragi djede božičnjače, odnosno mraze, odnosno nekadašnja Coca-Colina reklamna maskoto i samim time produktu konzumerizma i potrošačke histerije, znam da je last minute i da imaš još samo jedan i pol radni dan (nedjelju naravno ne računamo, jer ćeš ti, sukladno napucima i zaključcima s Kaptola, postiti od posjeta velikim pfuj pfuj sotonskim trgovačkim lancima koji pare obrću na dan koji ne samo što je blagdan, nego i nedjelja) da mi ispuniš par sitnih želja pa bih ja brzo.
Kao što već znaš, ove sam godine bila nenadmašno dobra. Prestala sam pušit samo 17 puta. Također sam prestala psovati jedno 300-njak puta, al pokora je to, znaš, mislim ti jesi non-stop u prometu, al koliko me sjećanje ne vara, ti koristiš neke obilazne rute i pravce, al ja se moram jebav... pardon, zajebav..., mučit s drugim vozačima koji se voze, da prostiš, ko kreteni kojima su vrane mozak ispile. Što sam još? Onaj dio s muljanjem i laganjem ajmo prekočit, jer bi me muž vratio mami da zna da i dalje pušim po skrivećki i po malo, a kad smo već kod mame, onaj dio s poštovanjem oca i majke možemo isto preskočit - pa znaš valjda kakva je ona, nije da te treba čudit. Probala sam bit dobra prema bližnjem svom, al sam se malo ujebala pa sam išla bit dobra prema zloj djeci groznog oca i još gore matere, a to je završilo ko teksaški masakr motornom pilom. I onaj dio o, ne sjećam se kako ide, ali znam da ima veze sa seksom, e znam - bludno griješenje - to mislim da nisam, osim ako ćeš me sad zajebavat s fine printom, znaš ona keč 22, "mišlju, rječju, djelom i propustom". Onda jesam. I onu drugu isto jesam, ako to primijeniš, stog nemoj primjenjivat.
Sve kad se zbroji, bila sam bolja nego inače.
Nisam se jako svađala. Smanjila sam iziritiranost glupim ljudima za brat-bratu 30 posto. Vježbala sam toleranciju i zen. Počela sam koristiti i rečenice "a vi to tako mislite? vrlo zanimljivo", umjesto dosadašnjih "jel ti to mene zajebavaš?!"
Mislim, dakle, da sam zaslužila nekakove poklone glede i u svezi sveg navedenog.
Dakle, evo što si ja želim:
- ako bi netko s anoreksijom mogo hračnut u mom smjeru u neko skorije vrijeme, bila bih mu jako zahvalna. Aj uredi da se tako nešto zbije, ili mi barem zriktaj neku trakavičicu*
- de učini da buhe milijardu deva opsjednu gaće pedera koji mi je dužan mnogo novaca i ne plaća evo već punu godinu
- molim te, primijeni svoju magiju i učini da odem na exit (sredina srpnja 2007., novi sad, da ne pobrkaš sad pojmove)
- dovedi me frizeru koji će neš učinit s ovim kupusom na mojoj glavi jer mi već opako ide na živce, a znaš da doma imam mašinče i da nisam baš među najnormalnijim osobama
- i ovoga... za moje frajere doma smo se sve dogovorili, tu ne moraš ništa ti raditi, ti samo nemoj tu ništa prčkati i sve bu če če
*Disklejmer: autorica ovog bloga je svjesna da su anoreksija i bulimija opasne i teške bolesti te ih ni na koji način ne želi umanjivati ili podcjenjivati, nego tek koristiti kao pjesničku figuru. Fala.
|
- 13:41 -
Komentiraj (18) -
Printaj -
#
18.12.2006., ponedjeljak
dobro jutro
Ima jutara koja kreću idealno. Probudiš se ko loptica skočica na prvi zvon budilice. Skokneš skočkasto loptasto iz kreveta, pereš zubiće, cmokneš mužića u prolazu, izcmačeš dijete, operete zajedno zube kreveljeći se u ogledalo, obučete robu koju ste sinoć pripremili i još imate vremena suknut toplu kavu u se. Ili je barem (a to mi je neostvarena fantazija) unosite u šalici u auto i nekako vam uspije doći od točke A do točke B bez prolijevanja iste.
Takvo jutro u životu nisam doživjela i sumnjam da ću na onaj svijet otić a da takve sreće vidjet neću.
Umjesto toga doživljavam egzistencijalistički tmurna i nadrkana jutra. Nikad ne čujem prvi zvon budilice i RD me nadljudskim naporima za nožni prst vuče iz kreveta dok se ja držim kandžama za plahtu. Sin se pokrije dekom po glavi i viče da neće. Peremo zube u uzaludnom pokušaju ostavljanja djeteta čistim. Ujutro ne mogu naći ni R od robe pa izlazim u majici kratkih rukava i nekakvom ocvalom gornjem dijelu trenirke. Bar ne radim s ljudima. Dijete odlučuje u vrtić ponijeti katanu, mačetu i sataru i ne da se razuvjeriti da to nije baš ono što bi trebao nositi. U pokušaju da mu dam žlicu posebnog petrovićeva meda (odlikuje ga jezovit ukus i tamno smeđa boja), istovarujem čitavu staklenku na pločice. Istrčavamo iz stana na pljusak, što je odlično jer mi ispire med sa cipela. Muž mi daje kišobran - jebiga, ipak ću ja stajat na stanici i čekat autobus koji nikad ne vozi po redu vožnje.
Na autobusnoj stanici 2 šoka: 1. kišobran ne radi.
2. netko je na stanicu bacio sljepića.
Kontempliram vrištati iz 2 razloga: 1. užasno se bojim zmija
2. brijem da će me to konačno probudit.
Odustajem od vrištanja nakon što sam empirijski (kamenom to jest) utvrdila da je zmija mrtva jer se ne miče.
Ulazeći u autobus doživljavam da mi se sva voda s krova slije niz vrat i na majicu s kratkim rukavima, tako da sad sjedim kao natjecateljica wet T-shirt natjecanja.
Konačno na poslu, kuham si kavu. Pravu, mlijeko, šećer - sve što će me ubit prije 41. rođendana. I izliijevam punu šalicu kave na sebe, stol, tipkovnicu, monitor, papire, knjige, sve.
|
- 08:38 -
Komentiraj (18) -
Printaj -
#
17.12.2006., nedjelja
...or i may simply be a single drop of rain...
Povremeno, samo povremeno, prisjetim se neke pjesme i onda je ne mogu prestati slušati. Ovu pjesmu obožavam (u izvedbi svetog trojstva johnny cash, willie nelson, kris kristoferson) i pjestat ću je iz nikakvog posebnog razloga. Odnosno, pejstat ću je zato što mi izaziva kombinaciju žmaraca, kamenja u trbuhu i želje da kroz krov izletim kao raketa. (ok, dosad ste valjda shvatili da sam sklona pretjerivanju). I jer se osjećam čudno zadnjih dana. I nemirno. I highwaymanično. Eto je, dakle, s razlogom ili bez njega, ovo je odlična stvar.
I was a highwayman. Along the coach roads I did ride
With sword and pistol by my side
Many a young maid lost her baubles to my trade
Many a soldier shed his lifeblood on my blade
The bastards hung me in the spring of twenty-five
But I am still alive.
I was a sailor. I was born upon the tide
And with the sea I did abide.
I sailed a schooner round the Horn to Mexico
I went aloft and furled the mainsail in a blow
And when the yards broke off they said that I got killed
But I am living still.
I was a dam builder across the river deep and wide
Where steel and water did collide
A place called Boulder on the wild Colorado
I slipped and fell into the wet concrete below
They buried me in that great tomb that knows no sound
But I am still around..I'll always be around..and around and around and
around and around
I fly a starship across the Universe divide
And when I reach the other side
I'll find a place to rest my spirit if I can
Perhaps I may become a highwayman again
Or I may simply be a single drop of rain
But I will remain
And I'll be back again, and again and again and again and again..
|
- 21:47 -
Komentiraj (3) -
Printaj -
#
13.12.2006., srijeda
padawan rahatli i prelazak na mračnu stranu
Mi žene imamo doista retardirane navike. Uzmimo za primjer - frizere. Nemojte me krivo shvatiti, to je plemenita profesija koju ja iznimno štujem i poštujem, jedno od divnih zanimanja koje ima za cilj obveseljavanje žena, majki, domaćica, djevojaka, snajki, snaša, drugar'ca i trudbenica ALI - možete se vi gledat u špigl dok vas friziraju? Ja ne. Kao prvo, izgledam retardirano ko da me mati u kupusu našla, sve mi ona kosurda po očima lepeće, nosina mi juri u prvi plan, a teta frizerka sveudilj cvika cvaka škaricama. Strašno. Mislim, uglavnom volim konačni rezultat pa otrpim, ali cijeli postupak mi ledi krv u žilama. Dodatno je zastrašujuće što nemam socijalne vještine moje mutti koja ima horizontalne veze s jedno 7 frizera u gradu i županiji. Kad kažem veze i mislim veze - nema šanse, teoretske ni ikakve, da maj madr, maj fleš end blad, svojoj kćeri (meni) da makar jedan broj telefona. Ne. Ne, ne, ne, ne. Ona nazove, strpa me u auto s crnim povezom na očima i iskrca u nekom opskurnom kvartu kao što je... Stenjevec. Ili Markuševečka dubrava. To je prva liga odabranih frizera. Ima i B ligu, za hitne slučajeve, popravke, nepredviđenu potrebu za svečanim lookom itd. A znate što je fascinantno? O svim tim frizerima moja madre zna sve. I muževe i decu i rastave i ljubavnike i ljubavnice i kredite i ovo i ono, i to već nakon jednog posjeta. Ja dođem tulavo, kažem da bi se šišala i da ne znam kak, samo nek nešto učine i kažu kolko to košta. Mojne ćaskat samnom tako ti svega.
Onda šminka. Kako izgleda prosječno žensko s miopijom dok si pokušava nataracat maskaru na trepavice bez da si istu zabije u oko? Ste kad vidjeli taj prizor? Ne? Možete svratit k meni u subotu, izgledam ko maloumna Betty Boo kad počnem treptat u špigl. A kad smo već kod higijene lica i ličnih dlaka - podsjetimo se čupanja obrva. Ne da boli, nego imaš osjećaj da si čupaš mozak kroz poru na čelu, ali što se može, ljepota je ljepota i treba trpit ili hodat svijetom ko sestra Don Juan de Frankenštajna.
Pa onda epilacija, depilacija, izbjeljivanje, potamnjivanje, farbanje, sto čuda e da bismo bile kolko toliko reprezentativne. A i ludilo smo reprezentativne - ja žilete zovem od milja "četnici" jerbo si svaki put pustim krv pa kao idem van sva fensi šmensi s krvavim zglobovima koje sam podštucnula do koske.
Pa štikle. Je to lepo i sve, al ja uvijek turim nogu u neku rupu, opandrknem nekome u zagrljaj i sve u svemu, nabadam svijetom ko križanac čaplje i sjeverne medvjedice, što nije naravno dojam koji želim ostaviti. A i imam 1,78, odnosno i bez štikli izgledam ko kitovo mlado.
Disklejmer: ovaj tekst je retardiran jer je pisan pod strašnim muskulfiberom, zarađenim nakon đipanja na nekom kvazi sportu. A i bavim se pizdarijama zadnjih dana, kao što je jelte, evidentno.
|
- 06:40 -
Komentiraj (27) -
Printaj -
#
05.12.2006., utorak
THE WORLD ACCORDING TO RAHATLI
1. AKSIOM REDUNDACIJE
Ako jedna radiopostaja pusti pjesmu koja se rijetko može čuti na radiju ili nije popularna ili je već zaostala u ropotarnici povijesti, istog će je dana pustiti najmanje 5 puta na toj rečenoj radiopostaji, a pustit će je i sve ostale radiopostaje koje odabereš.
Nadopuna aksiomu: ako silno želiš čuti neku normalnu/dobru/dragu pjesmu, svaka radiopostaja koju tvoj radioprijamnik može uhvatiti puštat će ili najšugaviji r'nb ili najjadniju zamjenu za glazbu zamislivu čovjeku (vidi pod: standardni repertoar Otvorenog radija).
2. AKSIOM SRAMOĆENJA
Ako neku pjesmu pjevaš urlajući iz petnih žila ili u društvu više od 3 ljudi, obavezno će se ispostaviti da si potpuno promašio riječi.
Podaksiom: Ako neku pjesmu baš jako voliš, nakon par mjeseci ćeš otkriti da su riječi uvreda za inteligenciju čak i najgluplje plavuše.
Podaksiom 2: Ako neku pjesmu jako voliš, nakon određenog ćeš vremena otkriti skriveno značenje poznato svima osim tebi (vidi pod: Pesma o jednom petlu).
3. AKSIOM RUŽENJA
Ptice ne pjevaju prije 5 ujutro, dočim u 5 ujutro počinju urlikati točno pod prozorom osobe koja je do 5 ujutro ružila i sad pokušava pijana zaspati.
4. AKSIOM STRAHA
Vozač koji radi najgore gluposti po cesti i u čiji auto nikako ne bi ušao pri zdravoj pameti upravo je onaj vozač koji tebe vozi.
Podaksiom: vozač koji najviše psuje dok vozi upravo je onaj kojem si se zavjetovao na vječnu ljubav, vjernost, u dobru i zlu i tako dalje.
5. AKSIOM ZALJUBLJEN A GLUP
Ako si u nekog luđački zaljubljen (a da imaš više od 14 godina i nisi zaljubljen u IT glumca/pjevača/skakača u dalj), imaš 99 % šanse da je i ta osoba luđački zaljubljena u tebe, ali će ti to otkriti tek nakon prosječno 4 godine.
Podaksiom: učinit će to pijan.
Podaksiom 2: osoba u koju si zaljubljen i uvjeren da nemaš nikakve šanse uvijek će se pojaviti u trenutku kad se počinješ hvatati s osobom u koju nisi zaljubljen.
6. AKSIOM KARAPANDŽA
Ručak zagori uvijek kad pokušavaš impresionirati svekrvu.
7. AKSIOM IRITACIJE
Ako postoji mogućnost da se na tebe zalijepi najiritantnija osoba na tulumu, to će se i dogoditi.
Podaksiom: ako ima prijateljice, dovest će i njih.
Podaksiom2: ako je pijana, ispričat će ti sve greze detalje koje ne želiš čuti.
8. AKSIOM BUBRENJA
Ako si utrošio 3 mjeseca da skineš 5 kila, svih 5 će se vratiti s još 5 prijatelja u mjesec i pol dana.
9. AKSIOM KAJANJA
Najpoželjniji/a suprotnom spolu bit ćeš nakon što ti netko slomi srce, a tada nećeš biti zainteresiran.
10. AKSIOM INFORMATIČKE LOGIKE
Računalo prestaje raditi i potrebno ga je resetirati bez mogućnosti snimanja otprilike 3 minute prije nego si gotov s poslom.
Podaksiom: dvogodišnje dijete jednim potezom sprema čitav sustav u pasijans.
Podaksiom2: što ti je važnije da ti programer/sistemaš popravi štetu na računalu, to su veće šanse da to neće učiniti.
Podaksiom3: ako ti je računalo „pojelo“ tjedan dana luđačkog posla, imaš 99 posto šansi da će ti programer/sistemaš kojem obećavaš svoje prvorođeno reći da ti samo bog može pomoći.
11. AKSIOM IN VINO VERITAS
Broj poslanih SMS poruka raste proporcionalno količini popijenog alkohola i proporcionalno šteti koju svaka može učiniti.
Podaksiom: U pijanstvu ćeš poslati SMS upravo onoj osobi s kojom si si trijezan zabranio svaku komunikaciju.
Podaksiom2: Pijan ćeš se najgore osramotiti upravo pred ljudima pred kojima to nikako ne bi smio (vidi pod šefovi, uredske zabave...).
Podaksiom3: Čvoruga koju drugo jutro imaš na glavi uvijek je djelo vanzemaljaca.
Podaksiom4: Uvijek je kriva ona zadnja piva/čaša/flaša.
12. AKSIOM GLUP PA ŽIVI
Mogućnost da se izblamiraš do u besvijest i bespovratno zaradiš nadimak „plavuša“ raste proporcionalno s brojem prisutnih ljudi koji to mogu prepričavati.
13. AKSIOM „A ŠTO MISLIŠ KAKO SMO TEBE NAPRAVILI?!“
Dijete bi uvijek piškilo/kakalo/pilo/urlikalo u trenutku kad roditelji pokušavaju glumiti porno-zvijezde.
14. AKSIOM „MRAMOR, KAMEN I ŽELJEZO"
Krevet koji može puknuti uvijek se nalazi na mjestu na kojem se ne bi trebalo seksati (vidi pod: roditeljski dom, djedova kuća, samostan).
|
- 14:06 -
Komentiraj (24) -
Printaj -
#
04.12.2006., ponedjeljak
kad sam biJo mlađan lovac ja...
Doista, kažem vam, ne znam što me spopalo s tim retardiranim nazivima postova, al mene veseli stog me trpite. Dakle, podsjetilo me u komentarima da sam dužna nastavak svoje sage o prijateljima. Muškim. XY. Pimpekolikima (tm by tristana).
Kao prvo, disklejmer: ja nisam jedna od onih žena koje tvrde da se ne druže sa pripadnicama svog spola (moja prijateljica ima fuj fuj prosti izraz, kojeg ću ja ovdje citirati, ali ne zato što ga koristim, jer sam ja ipak jedna fina cura iz fine familije, nego zato da vidite da vam je moglo bit i gore da vas je ona zadesila, a izraz glasi „sestre po mindži"). Iskreno, nit imam konkretan razlog što se više i češće družim s muškarcima, nit mislim da me to čini oh tako posebnom. zapravo, mislim da sam se s mužjacima počela družiti po principu "upoznaj neprijatelja da bi ga lakše zbario“.
Moji dragi muški prijatelji (MP) neiscrpan su izvor informacija i objašnjenja o tome što on misli kad misli, a što kad ne misli, odnosno RD samo njihovom postojanju može zahvaliti što sam ja koliko toliko uravnotežena jedinka, negruntava i tolerantna ženka. MP-ovi su me temeljito preodgojili brutalnim odgojnim metodama pod geslom "učinit ćemo te idealom svakog prosječnog mužjaka".
Doduše, istini za volju moram priznati da je RD-u žestoko išlo na živce što su svi imali naviku zvati u 1,2,3 ili pol 6 ujutro e da bi me obavijestili nešto od sljedećeg:
1. pijani su
2. jako su pijani
3. pijani su i pred ulazom u zgradu svoje bivše cure
4. pijani su i upravo su bivšoj/sadašnjoj/ljubavnici objavili neku dugo skrivanu istinu
5. pijani su i samo bi me rado čuli
6. nisu pijani ni drogirani, nego samo ludi ter me zovu ne bismo li proćaskali o smislu života iz perspektive kalifornijske kišne gliste
Nakon x-tog takvog poziva i x-tog RD-ovog bijesnog ispada popraćenog riječima "a šta bi ti da mene p**** (cenzurirano jer ipak ste na bogobojaznom blogu fine cure iz fine familije, al lako si možete zamisliti) zovu u 3 ujutro, a?“, morala sam svojim MP-ovima objasniti da me u 3 ujutro ne zovu, nego pošalju SMS. A ja ću se onda, ako je prilika, zatvorit u ormar ili kupaonu i divanit s njima o tome da li su Fleetwood Mac bili bolji prije ili poslije epizode s ciganima i da li je "Rumors" doista među top 5 albuma ikad (ne, ne, ne i opet ne).
Ima jedna sjajna stvar kod druženja s MP-ovima. Bar mojim. Vode te na neka ekskluzivna muška mjesta tako da imaš priliku vidjeti muškarce u njihovom prirodnom staništu (dragi moji muški čitatelji, dosad ste me dovoljno upoznali pa znate da se šalim). Recimo, vodili su me na utakmice i to neke kao visokog rizika, i uguravali kroz onu ogradu uz ponosan poklič "Žena! Ne guraj!". Vodili su me i na pivu, dopustili su mi da slušam njihova muška previranja i šokirano moram izvijestiti dame da su oni još gori od nas (dobro, nisam TOLIKO šokirana, ipak je to spoznaja s kojom živim već brat bratu 7-8 godina). Dakle: ako vaš dragi ima prijateljicu, nekmoli najbolju prijateljicu, ista zna sve o vama, vašim seksualnim preferencijama, a bogami i o sinoć izvedenim pozama. Bar su moji MP-ovi bili takve babe. A sudeći prema muškim komentarima koje sam u subotu slušala u jabuci, nisu samo moji. Onda, druga prednost izlazaka s muškarcima jest u tome što se prema ženskinjama ponašaju kao da su maltene ugrožene ko pande. Mene su moji čuvali, pazili, brojali mi cuge, vozili me doma, skupljali me doma, popravljali mi šminku, a bogme se jednom i potukli s nekim idiotima koji su me htjeli tuć jer sam im odjebala prijatelja.
S druge strane, ja sam im pomagala barit komade, slala sam im cvijeće, kombinirala sam im odjeću da ne izgledaju ko križanci štrebera i poludjelih narkomana (ne pitajte), birala sam poklone za godišnjice, rođendane, pizdestrinine, čak sam i ove mamlaze podsjećala kad je važan datum koji ne smiju zaboravit, a kad je budućoj sveki rođendan. na kraju sam čak i izdavala diplome „approved by rahatli“, gdje je potencijalna odabranica srdaca mojih prijatelja dobivala popis svih njihovih vrlina i naučenih vještina.
Pitali su me hoću li priznati međusobna zaljubljivanja. Hoću, kako ne. Malo sutra.
|
- 14:05 -
Komentiraj (19) -
Printaj -
#
01.12.2006., petak
ovaj post u cjelosti posvećujem liberty bell aka rutvici
Nedavno je rutvica objavila odličan post u kojem se spominje njezina podstanarka u glavi, koja bi momentalno zamijenila svoj građanski, pristojan život krpanjem čarapa nekom pomaknutom tamburašu. Sa žaljenjem priznajem da sam shvatila o čemu je pisala tak koji dan kasnije, kad mi je frend dostavio soundtrack najdražeg mi filma (koji je, oh slučajnosti, baš večeras na programu!) - Cabareta. Taj sam film gledala toliko puta da znam svaki detalj svake scene i da, dovoljan mi je soundtrack da se počnem blesavo ceriti i da se golim plesačicama - i po novome Danielu Craigu aka James Bondu - koje obično obitavaju u mojoj glavi pridruži kompletan film. Hvatam se kako se kreveljim, isprobavam dijelove koreografije, skakučem i urlam replike - taj film i ja imamo dug i poseban odnos, ali nije to tema. Slušala sam soundtrack i vrtila film u glavi i momentalno poželjela da se nekako mogu transportirati u drugo vrijeme i mjesto, ili ako je ikako moguće, u neku mrklu birtiju gdje ću pokušavat ostvarit karijeru kao barska pevaljka i mijenjat frajere kao čarape. I drogirat se, i pit teška pića i bauljat okolo, bit sva weltschmertzna. I pušila bih, i uopće se ne bih brinula jer me ionako ne bi dohvatio rak, nego neki overdose. Ili ću počet pisat stihove kao što su:
If I don't drive around the park,
I'm sure to make my mark.
If I'm in bed each night by ten,
I may get back my looks again.
If I abstain from fun and such,
I'll probably amount to much;
But I shall stay the way I am,
Because I do not give a damn.
Muvala bih se po šankovima i mrklim bircuzima, i obavezno govorila za sebe da sam international woman of mistery. I naravno, bila bih nesretna do pakla i nazad, al bi svima govorila da kad odem, idem kao Elsie, a Elsie mi je frendica bila, ono prst i nokat, i kao što znamo nije baš bila cvijetak sramežljivak, nego se više rentala i to. A umrla je od mrkle cuge i pilseva, što je kombinacija za lunapark.
Uglavnom, dok sam čitala rutvičin post, ništa od toga mi nije palo na pamet. Sve mi je sjelo na svoje mjesto tek uz prve taktove Cabareta, kad je moja poludjela podstanarka (rutvičin, samo posuđen izraz) počela đipat u crnom trikou po mojoj glavi i maštat o savršeno slobodnom životu u nekoj zaboravljenoj krčmi. Poslala sam prijateljici mail, gdje sam ukratko iznijela koncepciju bježanja i kurvanja po bijelom svijetu i ubrzo mi je došao odgovor: kad idemo? ista sam.
Još mi je nekoliko prijateljica dalo vrlo sličan odgovor i zaključila sam da većina žena koje znam ima neku vrstu podstanarke u glavi. Sad, imam nekoliko teorija o tome zašto je to tako. Recimo, ovako dođemo doma nakon 8-10 sati rada i momentalno se primamo štednjaka ne bismo li skuhali večeru obitelji, ribamo suđe jer jebiga, peremo veš, čistimo, ovoono. I nije nam drago, nikako. Naravno da je onda zamamno zamišljat život u kojem dođemo doma i sa sebe skidamo perje, natačemo si južnjačku u čašu, a sve što imamo u frižideru je led za spomenuti viski i jaja za prerijske oštrige. Bolje je mislit kako patimo zbog 7. u nizu jebivjetra koji s nama provede tako strastvenu noć da žbuka pada sa zidova i onda odjuri u nepoznato, dok mi stojimo na dovratku, bijede i tužne, raspuštene kose i s čašom južnjačke u rukama. Privlačno je zamišljati život u kojem imaš dojam da ga živiš do posljednjeg atoma, makar se zaljubljila u britanskog gay pisca ili njemačkog gay aristokrata i na kraju ostala sama na željezničkoj stanici i nastupaš u kabaretu, s drugim ženama koje je život umorio.
Mami nas zamišljati da, ako već moramo trpjeti i patiti, a onda barem trpimo i patimo zbog stvari o kojima se snimaju filmovi. Tko još snima filmove o prezaposlenoj i preumornoj ženi? Mađarski egzistencijalisti eto tko. A ja više volim Cabaret pa onoj svojoj luđakinji u glavi puštam na volju da divlja i pizdi i zamišlja sebe kao nešto fatalno i strastveno. Recimo, kao ženu koja piše o tome da joj u životu treba samo neograničena zaliha šampanjca.
Four be the things I am wiser to know:
Idleness, sorrow, a friend, and a foe.
Four be the things I'd been better without:
Love, curiousity, freckles, and doubt.
Three be the things I shall never attain:
Envy, content, and sufficient champagne.
Three be the things I shall have till I die:
Laughter and hope and a sock in the eye.
|
- 08:14 -
Komentiraj (16) -
Printaj -
#
|
