Novi grad. Novi pocetak

i dobro je. Osjecam da disem, da me nista ne sputava. Savrsen grad za biti niko.

Svega ce biti, sve ce doci..kad mu bude vrijeme.

Ovo je moje vrijeme.

Nema meni vise mjesta

u ovom gradu. Svaki ugao, svaka ulica, sve ima pecat nekih ljudi sa kojima sam dijelila zivot a koji vise nijesu tu. To me ispunjava tugom i melanhonlijom, a to ne zelim. Zelim da disem duboko, da budem slobodna, da otkrivam ponovo..sa nekim drugim ljudima. Trecim, petim..nebitno je.

Placem

a niko me ne cuje. Vristim a glasne zice ni da se pomaknu. Trazim pomoc, niko me ne vidi.

Trajno obeshrabrena, privremeno strpljiva, na izmaku snaga.

Zudim za krajem ljeta. Za toplim svitanjima, prozracnim carsavima, necijim osmijesima.

Oznake: žudnja, sjecanja, depresija

Nekakav mir

nijesam sigurna je li zaista nastupilo neko doba zrelosti kad sve sagledavam sa neke objektivne distance, ili to moj mozak kreira iluziju dobrostanja. Koliko puta do sad me je prevario!

Cutim, to najcesce radim. Bez drame, bez emocija, bez padova. Ne umijem drugacije odrzavati mir. Znam, reci ce neko da ovako ne 'doticem' pravi zivot ali ja to biram. Meni je lijepo ovako.

Oznake: tisina, mir, Intima

A ti..

vracas se bez namjere da ostanes. Topis me rijecima, podsjecas na neko proslo vrijeme dodirima..A meni tako malo treba.

Ja sam jedna jako usamljena zena.

Ne koristi to. Ne javljaj se. Ucini to zbog mene. Sacuvaj me od nepotrebnog bola.

Oznake: bivsi, povratak, ponovo, njeznost, bliskost. zaborav

Noc kao zamka

za misli i za ljude. Dan na zalasku, dusa u sjecanju..i opet mi se vrati stara rana- jesi li me ikad volio? To je pitanje a odgovor ne zelim. Jer ne mogu.

Prepreka

jos jedna u nizu

Nadala sam se, bas jesam. Imala velike planove. Nece moci, Makar ne ovaj put.

Sad cu da se naljutim na zivot i krenem da kidam.

Sta ako

ti nikad ne dodjes?

ja te nikad ne nadjem?

Sta ako

nista ne bude kao sto sam sanjala

za cem sam se borila

od cega sam se plasila

Sta ako

ne ostvarim

ne prozivim

Sta ako

ne budem?

Mijenja(m) se

sve..od mene do svijeta, od svijeta do mene..

Samo ti neki muskarci ostaju isti. Promasaji kao konstanta. Kukavicluk i glupost.

Nijesam ja ta da se gledamo, muvamo, igramo..ja sam dosadna. Eto neka bude tako.

Ja zelim lako. Samo tako. Neodoljivo lako.

Necu

dozvoliti sebi da se prepustam, jer mozda nesto propustam.

Necu ti reci da mi nedostaje neko da me grli pred svitanje.

Necu jer ne mogu podnijeti rastanke.

Ja sam znala

ko si ti. od pocetka.

nijesam se ja zanosila. od pocetka.

nego od kraja.

ja. istom ulicom

kao onda kad bi me ti dopracao kuci..pa usporimo, da duze traje..pa se gledamo u staklima nepoznatih ulaza..visa sam od tebe..ne..budalo jedna

i onda tim lijenim korakom konacno dodjemo do mog ulaza..i nemamo kud..ti i ja. neki bolji ti i jedna druga ja.

Odrastam

..osjecam koliko sam ozbiljnija, zrelija, pametnija..a u isto vrijeme ludja i slobodnija...da zivim sa ljudima. i da zivim sama, u miru sa sobom.

Kontakti sa nekim prijateljima mi otkrivaju koliko pocinjem da gledam na stvari sa neke objektivne distance, da bolje razumijem ljude i situacije, njihove potrebe, te da igram na dugi rok.

Dobro je. Zivi se najbolje sto se umije.

Ja. pred ljeto 2013

uobicajeni zamor pred praznike, svi negdje putuju, svi nesto kupuju, svi nesto trce..da stignu ko zna gdje.

Otporna na pretpraznicno ludilo, dajem sebi prostor da se opustim, da slozim misli i osnazim namjere za predstojece mjesece.

ja. izmedju

shvatajuci da neki procesi u mojoj glavi ne dovode bas do optimalnih rezultata, pokusavam da shvatim izvore problema i popravim sto se popraviti moze.

Shvatam da postoje dvije opcije za zivot:
1. Cuvati svoju intimu, svoj unutrasnji mir i reagovati na svaki spoljasnji nadrazaj zatvaranjem ljusture, graditi svoj mali savrseni svijet. Rezultat- zivim u miru ali sam sama.

2. Pokusati da povecam prag tolerancije na neizvjesnost jer ne moze bas svaka situacija da se 'rascisti' odmah. U pitanju su ljudi i zivoti. Dinamike odnosa, emocija. Osnovni zadatak- strpljenje! Ne moras sve sad i odmah. Ni za ljubav ni za posao. Ne budi sebicna, ne misli samo o sopstvenom miru, daj drugima sansu. Strpljenje da vidis kako ce se stvari odvijati je takodje davanje sanse. Rezultat- pokusaj da izgradim nesto sa drugim ljudima, da dozivim neke lijepe emocije (uz koje ce doci i neke ruzne, to je neminovnost), da 'prozivim' zivot a ne da a samo povrsno dodirnem, da disem punim plucima i dam sansu sebi da volim i budem voljena.

Ja. na pragu promjena

Decembar..malo tuzan,kao da nije siguran sto bi sa sobom. Ja na pragu triedesete, sasvim blizu odlasku..blizu nemiru, daleko od stabilne luke, blize sebi, dalje od svega sto znam.

Izvjesnost odlaska i promjene mi daje mir, iako znam da cu opet reci da mi nesto fali. Meni je to nesto oduvijek falilo, svakog minuta i svakog dana..oni dani kad mislim da sam naucila da zivim sa time su najmirniji dani. Kad mi je dusa mirna, onda je mozak prati i zivi..radi, funkcionise, postize..

Nekad neko prodje pored mene, kroz moj zivot, unese neki novi miris koze, zatvorim ocim i pomislim kako je divno osjecati miris druge osobe, podijeliti neke osmijehe i ono vrijeme koje nikad vise nece doci.

Ja. sam se nadala

uzalud. Da ce se nesto desiti, neko cudo nesto...da ces poslije tih sedam sati odluciti da dodjes..da se upoznamo, da provedemo par dana zajedno. Da shvatimo sto se to medju nama desilo.

Djevojchica sam, jos uvijek..koja sanja o avanturama, tim neocekivanim postupcima, ljubavi bez pitanja i odgovora..da se desi meni, bas meni

Da si mozda ti, tako neuobicajen, taj neko..koga cekam. A da ja mogu biti neko za tebe.

Razmislim, ti mozda imas ljubav, dugu vezu, mir, dom..a ja nemam.. zato se i nadam. Zato sam se i nadala. Vrijeme je da pustim, da ovo pohranim u moj kofer snova i zakljucam.

Da bi mi bilo lakse, da bih krenula dalje, otvorenog srca..cistog srca. Cistog od zudnji za stvarima i ljudima koje nikad nijesam imala.

Ja.Svoja.

Ne dam da me uprljate, da mi ukradete vrijeme, da mi isishete energiju..Ne dam pa makar!

Tu sam, drzim se.Sama sam,dobro sam.Bice,doci ce,znacu..znace. Kao da mi jedno davno osjecanje paralishe srce,jedno glupavo poznanstvo..malo njeznosti..piu' si riconosce che conosce. Znam.Osjecam. Ne, nece sve biti kako bi mozda trebalo.

Samo takvo osjecanje, koje nadilazi svakodnevicu, moze zakrpiti ovo srce...Ono sto se ne kaze, sto se ne objasnjava, sto nema smisla..niti ga treba.

U tisini

tu sam, drzim se i razmisljam pozitivno..sve ce biti u najboljem redu. zauzeta sam non stop, bez slobodnih momenata da opet 'padnem' i zakomplikujem sve. zivot ide. u dusi mi je mir. ponekad ili malo cesce, pomislim na njega, na sve ono izmedju nas, na jednu drugu milenu, koja je voljela iz sve snage.

doci ce jednom neko, ja to znam. ja cu biti tu. cekam, ali ne gubim vrijeme. ispunjena sam od sebe i to je to.

cekam. bice

kad bude moralo da bude..nista nije doslo a da nije trebalo. da me nauci necemu. da me nauci da cijenim ko sam i sto imam.

samo glavu gore. kao sto su svi oni dosli, doci ce i neko novi. nema tu filozofije. sve je to negdje zapisano.

Trajem

ne dam, ono najljepse u sebi..koliko god me okolina ubjedjivala da to sakrijem, zaboravim, potisnem..ja ne dam! Najljepse na svijetu je imati dusu, biti sposoban da das i da primis bez zadrske..boljece, pa neka ce..jos niko nije od toga umro.

Idealisti gube

a ja jesam mnogo puta..i svaki put cu uraditi isto. Obecam sebi da cu drugachije, uz menje emocija, sa vise razuma, uz mnogo vise strpljenja i takta..a onda opet po starom. U stalnoj potrazi za onim necim, u iscekivanju da se kockice sloze, da bas eto to nesto uspije.

Suze mi ciste dusu, nema tu tuge. Ne mozes tugovati za necim sto nijesi ni imao.

Ja u tranziciji

sama sam, nijesam vezana emocijama ni za koga..slobodna da odem, da ostanem, da ne mislim, da se ne prilagodjavam..jos jedno poznanstvo, jedna lijepa noc, neka slicna dusha i topao dah.

Sve je to zivot, sve su to sjecanja, priche za neko daleko sjutra

Zivjeti, samo zivjeti

nikad ovako nece biti al' imam pravo da imam te sulude ideje

...zelim da znas da pripadam tebi
zato ti sad ja priznajem to...

Kad bi ijedan znao da me cuva, da me samo shvati..da moj sarkazam uzme olako, da moje srece uzme ozbiljno a moje tuge oprezno- ja opet ne bih smjela vise ovim bolnim emocijama. Shvatila sam da one drugima smetaju, da ih guse, da ih zgrabe i ne pustaju.

Sacuvacu svoju intimu za one noci kad sam u krevetu sama, kad pozelim neciju ruku na svom boku i neciji dah na svom vratu

Bicu jaka za svijet jer jaka sam za sebe.

Nema tu filozofije.

Eto

samo je on znao sve te neke male stvari o meni, sve neka tajne koje su me jele godinama..koje su znale da me slome s vremena na vrijeme..pa sam opet ustajala..i ulazila u jos jednu borbu sa sobom..sa svijetom..pa u krug

samo je on mogao da ucini da zaboravim na svijet u onim jutrima kad bi me grlio tako snazno da bih ostala satima budna u krevetu

samo je on mogao da mi izmami osmijeh i onda kad mi se cini da su sve barke potonule

samo on je ucinio da mislim na buducnost u dvoje, da odlucim da napravim milion kompromisa i da se odreknem dijela sebe

samo on me je slomio

samo on je ucinio da naucim da disem sama i da osjecam da mi je svijet pod nogama jer ja to mogu

samo on je doprinio da shvatim ko sam zaista i da hodam uzdignute glave bez obzira na poglede

samo on

samo ja

Sto sad vrijede

sve prazne price. Te ne moze, te tesko je, te komplikovana sam..ma koga briga za strahove. Ovaj zivot jedan je i ja sam obecala sebi da cu da ga zivim punim plucima, svom snagom..dok mognem.A voljecu dok me ima. Ne postoje prevelike i prejake ljubavi. Postoje samo slabi ljudi.

Ti znas

da cu biti tu i kad ne bude lako. Da cu znati da cutim u onim jutrima koja lijeno svicu. Da cu te pokrivati pred zoru. Da cu ti grijati dusu.

Bicemo u tisini sami. Bicemo srecni jer se imamo. Bicemo da se cuvamo, da se slusamo, da se nadamo, da se smijemo, da prkosimo obicnosti, da gradimo..ti i ja. Jednom..kad dodje to divno jutro. Zatvoricu oci.

Opet neke dubine

i neki strahovi, neka preispitivanja..neke tuge koje me prate. Vracam se na nepovratno, placem zbog nezeljenog, tugujem za buducnoscu..a zivot ce znati.

On je prica zavrsena, konstatujem da sam se spasila. Nikad vise tako nepromisljeno.

Ovi drugi su prolazne stanice. Proci bez pozdrava.

Sudbina. ako u to vjerujemo. pa doci ce..ne znam..

Ja.sjecam se

onog navikavanja na tebe. kako bih se sklupcala u krevetu i naslonila na tebe. da te mirisem, da osjetim ritam kojim dises..kao da ce mi to reci nesto vazno o tebi, nesto sto nikad neces izgovoriti. tu si pored mene, dises duboko, znam da bi htio da mi kazes da si tu..bez obzira..da cekas ono nesto u meni.. kad dodje.

volim sto cutis, sto mi tisinom kazes, sto me ocima shvatas..nekad sam voljela. eto, samo su mi prosli trnci kroz tijelo..jer sam se toga sjetila.

Kako je dobro..

ma nije dobro vidjeti te opet. lagala bih ako bih rekla. sjedis tu pored mene i pitam se zasto nijesam iskontrolisala stvari i bila prijatelj, samo.vise nego dovoljno.
bas jutros stavljam onaj tvoj parfem koji si mi poklonio i koij si obozavao.bas jutros!i onda treba da sjednes pored mene i da ga osjetis.

u meni jedno cudno osjecanje. voljela sam te, nesto u tebi nijesam preboljela..a kad te vidim- kao da me nikad nijesi dodirnuo..osjecam ambis izmedju nas.

dala sam ti nesto bitno, nesto meni jako znacajno..neku moju ranjivost u tom trenutku. dala sam ti da me vidis ogoljelu do kosti..da me drzis i da me hranis. to nikad preboljeti necu, taj dio sebe.