Pokusaj zivota...

17 siječanj 2012

Tako je to, rodimo se, pokusavamo i umremo. Hodajuci kroz zivot, ne shvatajuci da ustvari samo pokusavamo, ali u stvari ne zivimo. Na kraju lezimo u krevetu, cekamo na smrt i shvatamo da u zivotu nismo nista ucinilo zbog cega ce nas ljudi pamtiti, shvatamo da ni sami se ne sjecamo vecine. Shvatimo to nekada i ranije, ali iako shvaceno, ne radimo nista protiv toga. Ako ucinimo i nesto vrijedno spomena, na to se oslanjamo, zivimo u proslosti iz dana u dan sjecajuci se sto smo ucinili umjesto, da to stavimo iza se sebe i krenemo dalje. Gledamo oko sebi i samo vidimo sto su drugi ucinili, umjesto da gledamo pravo naprijed i trgnemo sebe i ucinimo nesto. Zalosno, ali istinito, bolno ali pravedno, jer smo si sami za to krivi. Radimo vecinu stvari samo da bi druge ucinili sretnim, umjesto da dadnemo jeb na to sve i radimo sto nas cini sretnim, da ne marimo za drugima nego za sebe. To nije sebicnost, to je pravedno. U zivotu bi trebali biti sami sebi najbitnije, a poslije nas eventualno ostali. No, drustvo je tako, ne dopusta nam tu slobodu iako navodno zivimo u slobodi, zivimo samo u lancima koji su iskreno receno nevidljivi, jer se nalaze u nasim glavama, ali ih ne mozemo ukloniti. Koliko god mi mislili da nije tako i da imamo slobodu, nemamo je. Od malih nogu nas uce da trebamo paziti sto cemo reci, kako cemo se obuci i kako se ponasati. Ne radi nas, vec radi toga kako ce nas drugi vidjeti. Koliko god mi pokusavali biti individualni i raditi sto mi zelimo, jer smo svjesni da je tako kako je, opet postoji nesto u nama sto nas usporava i sprjecava u tome, jer, sta ce drugi reci. Pocinjemo s 15tak godina piti, neki vec i pusiti da bi ispali face, da bi nas drugi vidjeli, da bi drugi rekli kako smo cool, ustvari ispadamo budale i jadni. Malo kasnije, mada neki i prije, pocinjemo motati vutru, jer smo vidjeli u filmovima da je svijet onda sareniji, pa zapalimo prvu i nista, zapalimo drugu jer mislimo da prvu nismo ispusili kako treba, ali opet nista. Ucini nas samo malo sporijim i opustenijim. Pijemo alkohol u drustvu, rijetko tko sam kod kuce, pijemo vise nego sto nas organizam podnosi, da bi drugi vidjeli koliko mozemo da popijemo. Na kraju se samo izblamiramo, nicega ne sjecamo i prikupljamo informacije o prosloj noci od drugih i cujemo koliko smo se samo izblamirali. Osjecamo sram u sebi, zasto? Zato sto su nas drugi vidjeli i to nama ispricali, jer su nas oni tako vidjeli. Da smo to isto ucinili sami kod kuce i sutradan se nicega ne sjecali, osim glavobolje nam nebi nista drugo bilo, tada nebi osjecali sram. Oblacimo se kako zelimo, da bi drugi vidjeli, rijetko tko zato sto to bas voli, pogotovo mislim na cure sada. Mada moram priznati ni muskarci u zadnje vrijeme nisu nista bolji. Osjecamo stid za tako banalne stvari, ali nas nije stid traziti od staraca novac za izlazak u grad, mada znamo da pola racuna nije placeno i da je upitno hoce li biti dovoljno novca za sve, za to nas nije stid. I tako milijun stvari. Za skolu ucimo radi ocjena, da bi drugi rekli svaka cast, ne da bi se mi dobro osjecali, jer budimo realni, jedinica nam nije nikada smetala, vec nasim roditeljima. Ja sam ih dobijao kao budala, zato sto me je bolila kara za njima, ali moje roditelje ne. Budemo u skoli, jer to roditelji od nas ocekuju, jer drustvo to od nas ocekuje, nas nitko nikada nije pitao, mada moram priznati mene moji jesu, ali druga opcija je bila za kurac. I tako mi iz dana u dan pokusavamo zivjeti, ali ne zivimo. Naravno, sve to pomaze da bi drustvo funkcijoniralo, da nebi zavrsilo u opcem kaosu, ali da li je to ono sto je nama potrebno? Ot vara se toliko pitanja, ali sta se tu moze. Ne oblacimo stvari koje mi zelimo, jer nas je strah sto ce ljudi o nama reci, ne objavljujemo svoj blog na svom divnom facebook profilu, jer ne zelimo da neki tamo od nasih 786 prijatelja, kojeg eto znamo preko tetkinog sina, njegovog najboljeg prijatelja, jer sta ce da misli o nama? Zajebana je to stvar. Jebeno zalosno, no sta da radimo? Da pokazemo svoje pravo lice? Mada u stvari ni sami jos nismo sigurni koje je nase pravo lice? Ni sami ne znamo, sto u stvari zelimo, sto mi smatramo zivotom? Toliki nas je strah da cemo ispasti, dvolicni, umisljeni, pohlepni i sta ti ja znam sta ne sve jos lose sto pise u Bibliji, a u stvari nas samo drugi moze takvim ostembiljati, prihvatamo 95% zahtjeva za prijateljstvo na jebenom fejsbuku, jer smo tih 95% lica negdje vidjeli, mad au stvari i ne znamo tko su, ime im citamo po prvi put, ali kada otvorimo slike pomislimo, ah taj, pa vidio sam ga nekada negdje, jer nas je strah da cemo ga sresti za mejsec dana i da ce on reci: " E, ja tebe dodo, sto nisi prihvatio.", pa nam je mrsko voditi raspravu, koja je u stvari bila pocetna misao za pokretanje te web stranice naseg, nama svima dragog Marka, kada je ukrao ideju za facebook. Ne zelimo to, jer smo vec jedno 100 tisuca milijona puta na dan vodili sa drugih petsto pedest tri tisuce tristo trideset pet ljudi tu raspravu, pa nam je lakse pritisnuti jednostavno gumb na kojem pise prihvati, pa moramo svaki dan citati neke glupe statuse, koji su samo recenica iz neke jos gluplje pjesme, neke jos gluplje pjevacice, koja je taj tekst kupila od nekog lika, koji jednostavno radi svoj biznis. Pa isto tako moramo da saznamo, tko je kurva,drolja, tko kome pusi kurac i sve ostalo. Daleko od toga da je to sve s vremena na vrijeme smijesno, ali budimo realni, jebes to. Naravno, nitko od nas nije ovisnik, ali svi smo bar jednom, ako ne i 4339284 puta na dan online, da bi vidjeli jel se sta novo desilo. Umjesto da nase vrijeme, ako smo vec za kompom, potrosimo na nesto pametnije, pa da prozulamo po 9gag-u ili se malo informiramo sto se desava kod nas u zemlji ili nedaj boze u drzavi, da ne pricam o svim drugim mogucnostima,ali sto bi kada na fejsbuku stoje sve bitne stvari. Pozitivno na svemu tome jest, da to sve samo potvrdjuje moje teorije i logike, ali zalosno, sto i sam iako svjestan svega toga, padam u te sheme. Ali da baba ima kurac bila bi deda, svatko ima svoje mane, pa tako i ja. Pricam o drugima i serem, a ni sam nisam nista bolji. Ustvari, serem, bolji sam. Mada ako sam bolji, sto mi smeta ako sam kao i oni, ako me vec niej briga sto drugi misli? A??? Jesam li sada potakeo misao u vama? Slazete se sa svim sto sam rekao, zar ne? Jer mi smo individue, nas ne zanimaju misljenja, ajd ne seri!!!


Time bih da zavrsim svoju divnu misao, padat ce cuskije u komentarima na mene, ali who cares, samo udrite :D


Jebo majku jesam dobar, a sad ce jos malo 4, valjalo bi i u krevet, treba na posao sutra :D

Laku noc i osjecajte se pozdravljeni, ako vas vec nitko nije pozdravio, ali ono od srca ono bas bas ono od mene

Jebo majku koji mi je kurac veceras? :/

Vas Fynn ( i da jesam fin :D )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se