Radnici su:
Svizac
Japaner
Mrmak
Jazavac pod kaznom
ima ih još...
Shiny Butt
ponedjeljak, 28.01.2008.
generacija '50 i neke...
-Valent je umro od ciroze, Kokana su dvije godine prije toga našli obješenog u štaglju, Vlado je umro od raka, a Matu je osamdesetosme zatepao kamion, kada se u neko doba noći pijan vraćao iz birtije. I tako se u par godina raspala cijela generacija. Samo smo Pjero i ja doživjeli četrdesetu. A njega, otkako je u Zagrebu, ne viđam baš često, samo ponekad, kada dođe pa me pozove da mu pomognem organizirati neku feštu, ili slično.
-A sada, kad gledam, i nije, valjda, drugačije moglo završiti, s obzirom na sve ludosti koje smo radili.
-Sjećam se kako smo kod Đankuše, kada bi se pekla rakija, donosili ukradene kokoši pa bi ih tamo pekli i jeli. Jednom, kada je Pjero došao na red da treba donijeti kokoš, ukrao je pijetla od susjeda. Naravno da se sve odmah saznalo. Otac je ubio Boga u njemu.
„Pusti dite, Frane“, -vikala je stara, htjedući ga zaštititi.
-Slijedeći puta, kada je opet došao na red, ukrao je kokoš iz vlastitog dvorišta, ha, ha, ha!
-A daleko od toga da smo mi bili neki tupani! Eto, dokle je Pjero dogurao, recimo. Valent i Mate su bili najbolji u razredu, uvijek su imali sve petice. Vlado i ja nismo baš bili kao njih dvojica, al' nismo bili ni puno lošiji. Al' to je sve tako valjda moralo biti... tko će znati...
-Joooj, sjećam se, jednom, kada su se kod Krajplovih klale svinje. Pokojni Imra je zvao Vladu da bude glavni mesar. Zaklali oni troje svinja i pita sad Vlado Imru šta će sa šunkama i plećkama? Hoće li ih sušiti, ili će s njima u kobasice?
I kaže njemu Imra da od plećki napravi kobasice, a šunke neka obradi za sušenje.
-A kako smo znali da Imra voli popiti i da mu, onakvom mršavom i sitnom, ne treba puno da se napije, dogovorimo se mi s Vladom, neka ukrade jednu šunku i sakrije ju u sjeniku. Vlado tako i napravi.
-Navećer, kada je sve već bilo gotovo, krene Vlado soliti meso za sušenje. A Imri je netko valjda rekao neka pripazi na Vladu, jer je Vlado bio poznat po tome da je volio ukrasti komad mesa na klanjima, ili iz nečije pušnice.
I sada, dok je Vlado solio meso, dođe Imra, onakav pijan, i počne brojati šunke.
„Vlado, mi smo troje zaklali...“ – kaže Imra Vladi, pletući jezikom.
-Vlado samo šuti i dalje soli meso, i uopće ne gleda u Imru.
„Vlado, ali ovdje ima samo pet šunki...“ – Vlado i dalje šuti i pravi se da ne čuje šta Imra priča.
„Vlado, jedna šunka fali, ima ih samo pet...“ – govorio mu je Imra, sve zabrinutiji.
-Kada više nije mogao izbjegavati Imrina pitanja, Vlado se uspravi i, onakav visok i plećat, zagrmi na Imru:
„Pet, pet, da! A koliko bi ti htio? Sedam?!“
„Pa dobro, ne moraš se odma' ljutit'. Samo sam pitao...“ – kaže njemu Imra i ode.