Kreativnost

U zadnje vrijeme otkrivam sve više stvari koje me zanimaju, a zanimale su me i prije samo što se nisam njima stigao baviti. Jedna od tih stvari je i web dizajn. Volim kreirati novu stranicu, pa makar bila i jednostavna. Najvažnija mi je pozadina i sveukupni sklad boja. Kao i glazba i sve što nas okružuje, i izgled web stranice u nama (ili u meni) pobuđuje neke osjećaje. Dakle, ima stranica koje su ružne i stranica koje su lijepe. Što je kome ružno, a što lijepo zavisi od osobe do osobe jer se ukusi razlikuju. Istina, još ne znam mnogo o web dizajnu, ali želim znati i naučiti. Sklonost prema tom „poslu“ proizlazi, po mom mišljenju i iz smisla za logiku, a nemaju svi smisao za logiku. Meni je bio poseban doživljaj kad smo u srednjoj školi počeli učiti o HTML-u i izrađivali web stranice. Svim ostalim učenicima je to bilo nezanimljivo pa se nisu ni previše trudili. Ja sam, jedini naravno, i doma, iz hobija radio neke web stranice sa stečenim znanjem u školi. Slučajno sam jednom u školi pregledavao tu svoju stranicu, koja je bila zapravo krajnje jednostavna, i odmah su se neke cure zadivile i rekle profesorici. Ono što je uslijedilo je da sam dobio 5, a da nisam ni morao pisati test.

Jesam li kreativan? Teško pitanje. Zašto? Zato što sam uvijek mrzio kad bi se od mene tražilo da budem kreativan. Zvuči čudno, pa zato i sumnjam jesam li uopće kreativan. Možda postoji prisilna kreativnost, a možda ne volim izmišljati stvari koje me ne zanimaju. Npr. Kad smo morali u školi (samo jednom, hvala Bogu) za zadaću izmisliti reklamu, i to različitu za radio, televiziju i tisak. To je mi jedna od najgorih zadaća u životu. To znači da me ne zanima marketing, nego drugi dijelovi ekonomije (iako već i u to pomalo počinjem sumnjati). Ostavimo marketing za „kreativne“.

Volim stvarati, a na engleskom „stvarati“ se kaže „create“, pa tako dolazimo do riječi kreativnost. Sada mogu navesti što mislim pod tim da volim stvarati. Osim web dizajna i stvaranja, tj. Kreriranja web stranica, volim obrađivati slike u Photoshopu na način da postanu gotovo umjetničke i da odašilju, svojim posebno naglašenim bojama, neku poruku. Na taj, način, stvaram slike. Treće, moje prenaglašeno zanimanje za glazbu, dovelo je do toga da izmišljam vlastitu glazbu, pa već u svojoj glavi imam svoj bend, dovršen i objavljen prvi album, a već smo počeli snimati drugi album. Prvi album je doživio veliki uspjeh, a drugi će nam biti posljednji, osim ako nam se bude dalo napraviti i treći. Imam, naravno u glavi i naslovnice i pozadine tih albuma, ali i sve pjesme. To je sve, dakle samo dio moje mašte, a ni ne morate pitati zašto. Zašto ne sviram nijedan instrument, a želim, to je jedino zato što su vrlo skupi, što ne znači da sam siromašan, nego si neke stvari kao student ne mogu priuštiti. Još neke stvari koje su dio moje mašte, kao i zamišljanje idealnog svijeta (više sam se time bavio u prošlosti), dio su potrebe za stvaranjem.

Prema svemu što sam rekao, ispada da je svatko tko se „kuži“ u kompjutere i informatiku, kreativan. To je za mene kreativnost, plus još neke stvari koje nemaju veze sa informatikom. Kreirati život je također po meni kreativnost, jer, nažalost, vidim dosta ljudi, pogotovo starijih, kako žive neki „uobičajeni“ život i ne otkrivaju nova područja bilo čega. Jednostavno, stoje na mjestu. Ne želim da i ja budem takav kad ostarim, ali tko zna što nam budućnost donosi, možda s godinama postajemo inertni. Malo sam se previše zaigrao u kreiranju vlastitog života, pa je ispalo da imam manje prijatelja, ali to mi na kraju krajeva nije ni toliko važno. Radije bih imao jednog iskrenog prijatelja nego 20 kvazi-prijatelja. Ako se nitko ne slaže s mojom filozofijom i ako nemam nijednog iskrenog prijatelja (govorim hipotetski), bit ću nekad tužan, ali ni to mi ne smeta jer volim biti ponekad tužan. I tuga je dio života, kao i sreća.

Zaključak ovog posta: Smatram se kreativnom osobom, ali na određenim područjima. Ne kažem da su ljudi koji se nisu potrudili kreirati vlastiti život nesretni ljudi, nego je meni dosadno živjeti u svijetu kojim hodaju takvi ljudi.

Sad još kad čujem koliko tinejdžera sluša narodnjake, ništa mi nije jasno. Kako to mogu biti pametna djeca ako to slušaju? Nadam se da će proći i taj trend. Koliko su oni kreativni? Jesu li kreirali svoj život? Nisam ni ja u tim godinama kreirao život, nisam imao identitet, a o tome u prethodnom postu. Možda ipak nisu sve ono što ja nisam bio.

A sada pozdrav, na neko vrijeme, do neke druge srijede. Idem učiti, sutra imam kolokvij.


Boomp3.com

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.