rabljeni sin

Promijenio sam ime bloga. Saznaćete zašto. Negdje moram isprazniti svoje emocije a blog je čisto pristojno mjesto. Ovo kaj mi se dogodilo pred Božić a kulminiralo je prekjučer je gotovo nevjerojatno. Ispričat ću povijest te priče kroz nekoliko nastavaka.
-1962- rođen sam
-1965- umire mi majka
-1966- otac se opet vjenčava i ja sav sretan idem doma od tete koja me čuvala s riječima "dobio sam mamu". I to je trenutak kad započinje moja priča. Ženu kojom se moj otac vjenčao sam istog trena počeo zvati mama. I ona je to prihvatila i mene zvala sinom. Začeli su dijete koje se rodilo 1967. godine i koje sam ja zvao bratom. Taj maleni organizam je nakon nekoliko mjeseci života dobio ječmenac na oku i završio u bolnici iz koje ga nije bilo dva mjeseca. Sjećam se kako smo mama i ja znali razgovarati o braceku i jedva smo čekali da dođe doma. Da, imam još jedno ranije sjećanje kako sam s ocem išao po njih u Petrovu bolnicu u Zagreb kad se maleni rodio. I zgodna je bila anegdota koja se kasnije prepričavala. Moj otac je želio djevojčicu i teta (sestra od mame) mu je rekla kako je dobio dijete, jedino da mašlek ima med nogama a ne na glavi.
Kad je mama, nakon porodiljskog, počela raditi k nama se doselila baka (njena mama) koja je čuvala brata i mene. Normalno, otac je dobio veći stan (dvosoban sa kuhinjom - boravkom) zbog većeg kućanstva. Brat i ja smo spavali u sobi s bakom i tu su mi ostala sjećanja na njezine molitve pred spavanje. I danas kad sam u prigodi gdje se izgovara "Oče naš..." ja ga izgovorim kao sjećanje na tu ženu (inače sam ateista koji vjeruje-malo čudna forma vjernika). Mama je radila kao konobarica i svako veče je donesla dvije tri čokolade od kojih sam ja dobio jednu a druge je pojeo mali braco, "ipak je on manji a ja sam veći i pametniji". Moja obiteljska mirovina je u tom trenutku išla na moj račun koji je bio posebno otvoren.Negdje krajem šezdestih(1969 ili 1970) otac i majka odlučuju graditi kuću... - nastavak slijedi