Svibanjske kronike.

Kako se brojke na kalendaru pomiču prema kraju travnja, tako dio nostalgičnih obožavatelja sve više i više ponire prema sjećanjima, videima i zapisima o određenim eventima. U tamnih šesnaest dana, započevši sa tridesetim četvrtim i završivši s petnaestim svibnja, ljubitelji formule 1 susreću neke od najmračnijih događaja u povijesti – čak četiri obljetnice smrti od kojih su neke još uvijek nevjerojatno svježe i bolne.

08.05.1982... Gilles Villeneuve. Ovaj majstor brzine i vatrometa na stazi možda nikad nije postao Prvakom, ali malo koja osoba ne zna za tu prepoznatljivu individuu zaraznoga osmijeha u instantnog talenta za motosport. Nije bilo sumnje da će taj Kanađanin ostalima pred nosom oteti pokal svjetskoga prvaka 1982. godine. Nažalost, nakon katastrofalne timske epizode s Didierom Pironijem trinaest dana ranije u Imoli, Gilles je naprasito vozio tijekom kvalifikacija za Veliku Nagradu Belgije u Zolderu. Sporiji se Jochen Mass maknuo baš u onu stranu u koju je i Gilles, nesreća je izgledala stravično i odnijela je sa sobom život koji je ostao zapamćen, ne samo među tifosima, već i među mnogim gledateljima i zainteresiranima za formulu 1.

15.05.1986... Elio de Angelis. Testiranje Brabhama BT55 na stazi u Paul Ricardu u Francuskoj nije krenulo dobro. Prednje krilo bolida je otpalo usred velike brzine i BT55 je izgubio downforce, prevrnuo se preko ograde i zapalio. Sve bi bilo u redu da on nije trebao pomoć da izađe iz bolida, jer ga sam udarac nije jako oštetio. Nažalost, dvadeset i devet sati kasnije je zbog previše dima udahnutoga tijekom nesreće u bolnici preminuo dvadesetosmogodišnji Elio, možda ne najbolji vozač u povijesti – ali definitivno jedan od popularnijih.

30.04.1994., nakon dugačke pauze i slijepoga vjerovanja u potpunu sigurnost bolida... Roland Ratzenberger, mladi i nadobudni Austrijanac u svojem Simteku nikada nije dobio priliku pokazati talent u formuli 1, jer je prerana smrt u grču zavoja Villeneuve oduzela njegov život. Bila je subota, a Rolandov je bolid zbog oštećenoga prednjeg krilca izgubio pravu putanju i zabljesnuo o zid, prelomljena vrata.
Ostatak je vozača, timova, ljudi u paddocku i gledatelja ostao šokiran, zgrožen i u nevjerici... Zadnji je vozač u utrci izgubio život prije skoro dvanaest godina, nesretni Riccardo Paletti u gustome dimu svoje bijele Oselle na samome početku utrke za Veliku Nagradu Kanade. Bolidi su sada već navodno bili sigurni, vožnja bez opasnosti, a – vidi čuda! – čovjek od nepune 34 godine pogiba u čudnim okolnostima i diže na noge sve vozače i upućene u F1. Sazvano je vijeće, ali ništa konkretno nije postignuto i utrka će biti vožena, unatoč smrti Rolanda Ratzenbergera u zloglasnome zavoju.

Ayrton Senna da Silva nikad neće doživjeti sumrak sljedećega dana. U šestome krugu Velike Nagrade San Marina u Imoli, Senna, trostruki Prvak i po mnogima najbolji aktualni vozač, ne zakreće lijevo, u koban zavoj imenom Tamburello, već produžuje dalje, ravno, u zid – u smrt. Cijeli je svijet navijača odjednom protrnuo, zadrhtio i zadržao dah. Nesreća je izgledala stravično, je li moguće da je – mrtav? Ljudi obično pamte gdje su bili i što su radili u takvome trenutku, što su osjećali kada su vidjeli nesreću. Moram priznati da sam to odgledala dosta godina kasnije, kad sam se osjetila spremnom i dovoljno prisebnom i nikad neću zaboraviti taj trenutak kad sam našla, pogledala i zajedno s Ayrtonom prošla kroz Tamburello.
Je li znao? Mnogi se pitaju...
Sve je počelo u petak – na prvom je slobodnom treningu preko radioveze Senna pozdravio svojega bivšeg kolegu Alaina Prosta. „Svima nam nedostaješ, Alain...“, jasno se čuje. Također, Rubens Goncalves Barichello izlijeće van u zavoju Bassa. Nesreća je izgledala kobno za Ayrtonovog štićeniga, isto Brazilca. Senna poslijepodne preskače ogradu bolnice unatoč zabrani i posjećuje onesviještenoga mladića. Upravo je on prva osoba koju Barichello vidi kad se osvijesti, sav u suzama i unezvijeren. S mladićem je sve bilo u redu, proveo je neko vrijeme u bolnici i ništa nije imalo trajne posljedice.
Nakon toga uslijedila je još grozomornija predstava u subotu. Ratzenberger gubi život u borbi sa zavojem Villeneuve nakon prethodnog izlijetanja u Acqua Minerali zavoju, dok Ayrton iz boksa gleda preko direktnoga televizijskog prijenosa. Sidney Watkins, njegov dobar prijatelj i liječnik, navodno ga je dan prije, dok mu je plakao na ramenu, pokušao odgovoriti od sudjelovanja na utrci. „Hej“, rekao mu je.“Trostruki si svjetski prvak. Zadnje što ti treba je nekakva nesreća sutra – hajmo radije na pecanje.“ Naravno, Ayrton Senna nikad ne bi bio propustio utrku, ma što se dogodilo.
Nije mogao spavati, nije se mogao koncentrirati – znao je da ga nešto 'veliko' čeka...
Osvanulo je i to prvomajsko jutro koje će navijači pamtiti do kraja svojih života. Ayrton Senna da Silva sjedio je u boksu, pognute glave i netremice motreći pod sa po zadnji put stavljenom žutozelenom kacigom brazilskih boja. U trenutku kad je netko iz tima došao do njega i pozvao ga da dođe do bolida – izgledao je kao da zna što ga čeka, kao da zna prema čemu ide. Kamera je sasvim jasno hvatala posljednje trenutke njegova života i iz mnogih se videozapisa vidjelo da je očito uznemiren, čak i uplašen.
Sekunde koje su uslijedile ostat će zapamćene kao trenutci u koje se svi vraćamo, kao posljednji trenutci života velikoga Ayrtona Senne. U šestome krugu nakon ponovljena starta, pod nikad razjašnjenim okolnostima, trostruki svjetski prvak, 1988., 1990. i 1991. godine, ne okreće volan svojega Williamsa, već pri velikoj brzini juri u smrt. Zašto se to dogodilo, kako se to dogodilo, je li on znao – mi nikada nećemo saznati.

Peti mjesec i dalje ostaje mjesec boli, šesnaest dana u kojih su formula 1 okrutno i nenajavljeno preoteti velikani, legende koje su mijenjale povijest ovoga sporta, koje su mijenjale cijeli svijet u zamjenu za ono što su najviše voljele. Gilles Villeneuve, Elio de Angelis, Roland Ratzenberger i Ayrton Senna možda nisu izmijenili svačije živote, možda nisu osvojili sve ono što su trebali i možda su umrli prerano, ali jedno je bar sigurno: na drugu su se stranu preselili radeći ono za što su i živjeli – vozili.



Objavljeno ovdje.

25.05.2007. u 20:38
° 10 ... ° ... ° ... °

<< Arhiva >>


linkovi tekstova.
Didier Pironi.

Tom Pryce.

Graham Hill i Tony Brise.

Svibanjske kronike.
.......................................



05.2007 (1)
03.2007 (1)
01.2007 (1)
12.2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


komentari.

linkovi.
McLaren.F1cro.com
F1racing.com.hr










contact.
laurie.lantar.lassi.surinen@hotmail.com

Copyright © 2006/2007. by Jacques/Waa.





Free Website Counter
Od 27.12.2006.
prisutno:
.


(od 05.01.2007.)

































































































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se