1.Smatram da je "Ateizam" najstarija ljudska bolest. 2.Čovjek može živjeti "ovaj život" bez vjere u Boga. "Vjerovati" ili "ne" jest slobodni ljudski izbor 3.Smatram da osim "tjelesnih" odnosno "fizičkih" bolesti, postoje i "duhovne" bolesti. Ne radi se tu o "psihičkim" bolestima. Radi se o bolestima "Duhovne Duše". Kao što postoje "fizički" organi, tako postoje i "duhovni" organi. Mnoge fizičke bolesti mogu biti znak da je uzrok negdje drugdje. Često je to područje upravo područje čovjekovog "Duha". Pomoći čovjeku treba na taj način tako da treba prvo liječiti bolesno područje njegove Duhovne Duše, Duhovnu patnju, tj. "izvor" bolesti, a tek onda "posljedice". Smatram da je izvor mnogih čovjekovih,ako ne i primarnih patnji i bolova, manjak vjerovanja u duhovnu ezgistenciju, kako vlastitu, tako one vječne "tajne" koju mi ljudi zovemo "Bog" 4.Metoda pomoću koje se tretira Duhovna Duša se zove "Hagioterapia", originalna hrvatska metoda koju je patentirao Prof. Dr. Tomislav Ivančić sa svojim mnogim suradnicima iz zemlje i inozemstva, za više informacija preporučam njegovu knjigu "DIJAGNOZA DUŠE I HAGIOTERAPIJA" koju izdala je nakladnička kuća "Teovizija" 5.Znanstveni Ateizam, kao i mnoga područja psihologije opčenito su desetljećima donosila mišljenja o tome kako su "religija" i "vjera" štetne za čovjekovo ponašanje i zdravlje, a sekulirano društvo gurnulo je religiju i vjeru u područje čovjekove privatnosti. Samatram da su šetne posljedice tih i takvih znastvenih, medicinskih, društvenih i političkih odluka, vidljive u današnjem svijetu na svim područjima, od pojave dva svjetska rata, do otuđenja čovjeka u današnjem društvu i velikog zagađenja okoliša i upitne budućnosti planeta na kojem živimo. Tokom vremena se pokazalo da "sekularano" društvo nema preciznog odgovora na pitanja ljudske patnje i čovjekove egzistencije. Sekularizam modernog društva nije riješio ljudske probleme. Poznato je stajalište "znastvenog ateizma" kako će čovjek "naukom i znanošću" riješiti sve čovjekove probleme. U kakvim je problemima danas čovjek modernog doba, može se vidjeti, osjetiti i živjeti svakodnevno. Čovjek je naukom iz koje je izbačen pojam "Boga" doveo planet na rub propasti. 6.Smatram da nema čovjeka koji nije zahvačen "duhovnom patnjom". Smatram da je uzrok svih čovjekovih temeljnih patnji, otuđenje od Boga, koje je nastalo silaskom grijeha na čovjeka. Čovjek je biće koje je stanju "prekinute" komunikacije sa svojim "Bitkom", sa svojim "Izvorom", sa svojom pravom prirodom; stoga je čovjek biće kojemu treba vjera da bi se taj odnos ponovno uspostavio. Sama "Religija" nije odgovor na to pitanje. Vršnje pukih religijskih rituala nije odgovor na to pitanje. Odgovor jest uvijek bio, i dokle čovjeka bude bilo u ovakvoj vrsti egzistencije u kakvoj smo sada, VJERA. "Vjera te tvoja spasila", "Neka ti bude po vjeri tvojoj"...riječi su Isusa Krista, čovjeka iz Nazareta. Jasno je da je duhovnom patnjom pogođen svaki čovjek, bilo vjernik, bilo ateista. Ali sa vjerom čovjek se uspijeva približiti sam sebi, svom vlastitom prapočelu, Bogu. Bez vjere, čovjek je sam, prepušten sam sebi, bez sluha za glas vlastite savjesti, u stalnom stanju "manjka" egzistencije za kojom uzaludno traga. Praznina koja nastaje u čovjekovoj duši koja je na taj način otuđena od Boga, praznina je koja se ne može napuniti fizičkim ili duhovnim izrazima čovjekovog stvaralaštva, i neospornim bogatstvom koje leži u čovjekovoj duši. Uvijek čovjeku fali "ono nešto". Smatram da je " to nešto" upravo - On. Bog. Stoga nam je svima potrebna duhovna terapija, bio čovjek vjernik ili ne, čovjek je u stanju "pale egzistencije". Da nije tako ne bi mu vjera bila niti potrebna. Onima koji shvaćaju da Boga ima i vjeruju mu, njima treba dugo vježbanje u svemu onome što Bog od njih traži. Oni koji ne vjeruju, njima treba povratak samima sebi, da bi shvatili da nisu oni "vlasnici" ovog svijeta, već da je on za njih stvoren, kao i to da su i oni sami stvoreni. Dakle svima nam je potrebna "duhovna terapija". U tom "duhovnom"segmentu čovjekove egzistencije, vjera je prvi korak ka uspostavljanju veze sa Bogom. Vjera, kojom se može ublažiti čovjekova patnja. 7.Smatram da je svaki čovjek postao grijehom nasmrt bolestan, i da mu treba Spasitelj, pobijednik nad smrću, Isus Krist, koji je svojom mukom otkupio grijehe svijeta. Njgovim prihvačanjem u vlastiti život, svaki čovjek se može izlječiti od smrtnog straha koji u nama proizvodi grijeh, a usmjeren je prema fenomenu smrti. Čovjek je stvoren da živi, i prema tome je besmrtan. Za besmrtonost se treba dostojanstveno pripremiti. Tom cilju služi vjera. Ovaj blog je dakle blog koji suprostavlja neke vrijednosti, s jedne strane je vjera, a s druge ateizam. Ovaj blog nema namjeru širiti bilo kakvu vrst mržnje ili antagonizma, bilo vjerskog ili nacionalnog, i apriori je baš protiv tih pojava. Ovaj blog govori protiv Ateizma, kao sistema, svjetonazora i filozofije. Mali čovjek, običan čovjek koji ne vjeruje u Boga nema ništa s tim, i nije predmet ovog bloga, već oni koji imaju moć i koji se njome služe da bi mjenjali ovaj svijet nepovratno.
Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum OfficiumIskustva jednog egzorcista
»VERITAS« - Broj 9 (420) - rujan 1999.
»VERITAS« - Broj 10 (421) - listopad 1999.
SOTONIZAM U NEW AGEU?!
Priredio: JOSIP BLAŽEVIĆ
U prikazima New agea mogu se sresti dva veoma oprečna stava: ili se New age potpuno sotonizira, ili se u njemu previđaju bilo kakvi sotonski utjecaji. Slobodno možemo reći da oba ova stava proizlaze bilo iz nepoznavanja strukture New agea, bilo iz nepoznavanja naravi sotonizma. Ispravan stav, kao i obično, nalazi se negdje u sredini. Ne iznenađuje nas što su sotonske vibracije u New ageu teško prepoznatljive, nego nas začuđuje što ih i neki katolički kritičari previđaju.
Umjesto upuštanja u spekulativno argumentiranje našega stava, nasuprot onima racionalistički orijentiranima, koji niječu bilo kakav sotonski utjecaj na New age, donosimo i jedan drugačiji stav, utemeljen na iskustvu dr. Rufusa Pereira, jednog od najpoznatijih svjetskih egzorcista. Od 22. do 26. srpnja 1999. dr. Rufus je u Zagrebu održao seminar, zatvorenog tipa, za duhovnu obnovu i unutarnja ozdravljenja, a na njemu je sudjelovalo oko 140 osoba. Posljednji dan susreta bio je rezerviran isključivo za svećenike. Teme koje je dr. Rufus posebno razradio vezane su uz ulogu ozdravljanja i oslobađanja u Crkvi danas, uz New age, uz metode meditacije Dalekog istoka, uz alternativne vidove liječenja i slično.
Dr. Rufus Pereira je indijski svećenik iz nadbiskupije Mumbaj. Studirao je teologiju i filozofiju na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu. Nakon susreta s pokretom Obnove u Duhu 1972., koji je u potpunosti izmijenio njegov život, potpuno se stavlja u službu duhovne obnove karizmatskog tipa. Preuzima vodstvo Obnove u Duhu u Indiji, te je širi po Aziji i Africi. Uz brojne druge službe bio je i direktor Narodnoga katoličkoga karizmatičkog instituta za Sveto pismo u Indiji. Kao profesor Svetog pisma voditelj je poslijediplomskog studija na tri teološka instituta. Naslijedio je nedavno preminulog o. Emilijana Tardifa u vodstvu Međunarodnog savjeta katoličke karizmatske obnove, sa sjedištem u Rimu, s posebnom odgovornošću za službu ozdravljanja i oslobađanja, te je i potpredsjednik Međunarodne udruge katoličkih egzorcista, kojoj predsjeda don Gabriel Amort.
Dr. Pereireu u njegovoj službi pomaže i gđa Erica Gibello, tajnica International Association for Deliverance, po struci farmaceut i vrsna poznavateljica duhovnosti New agea i alternativnih metoda iscjeljivanja. Putuje svijetom i više puta je posjetila razne gurue, među kojima i Sai Babu. Dr. Rufus u šali ističe da ga je gđa Erica nadmašila u poznavanju Indije, iako je on Indijac, a ona Australijanka.
U ovom prilogu, kao i u prilogu koji ćemo objaviti u sljedećem broju, donosimo njihove odgovore na neka od mnogobrojnih pitanja koja su im upućena za vrijeme održavanja seminara.
Umjesto upuštanja u spekulativno argumentiranje našega stava, nasuprot onima racionalistički orijentiranima, koji niječu bilo kakav sotonski utjecaj na New age, donosimo i jedan drugačiji stav, utemeljen na iskustvu dr. Rufusa Pereira, jednog od najpoznatijih svjetskih egzorcista. Od 22. do 26. srpnja 1999. dr. Rufus je u Zagrebu održao seminar, zatvorenog tipa, za duhovnu obnovu i unutarnja ozdravljenja, a na njemu je sudjelovalo oko 140 osoba. Posljednji dan susreta bio je rezerviran isključivo za svećenike. Teme koje je dr. Rufus posebno razradio vezane su uz ulogu ozdravljanja i oslobađanja u Crkvi danas, uz New age, uz metode meditacije Dalekog istoka, uz alternativne vidove liječenja i slično.
Dr. Rufus Pereira je indijski svećenik iz nadbiskupije Mumbaj. Studirao je teologiju i filozofiju na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu. Nakon susreta s pokretom Obnove u Duhu 1972., koji je u potpunosti izmijenio njegov život, potpuno se stavlja u službu duhovne obnove karizmatskog tipa. Preuzima vodstvo Obnove u Duhu u Indiji, te je širi po Aziji i Africi. Uz brojne druge službe bio je i direktor Narodnoga katoličkoga karizmatičkog instituta za Sveto pismo u Indiji. Kao profesor Svetog pisma voditelj je poslijediplomskog studija na tri teološka instituta. Naslijedio je nedavno preminulog o. Emilijana Tardifa u vodstvu Međunarodnog savjeta katoličke karizmatske obnove, sa sjedištem u Rimu, s posebnom odgovornošću za službu ozdravljanja i oslobađanja, te je i potpredsjednik Međunarodne udruge katoličkih egzorcista, kojoj predsjeda don Gabriel Amort.
Dr. Pereireu u njegovoj službi pomaže i gđa Erica Gibello, tajnica International Association for Deliverance, po struci farmaceut i vrsna poznavateljica duhovnosti New agea i alternativnih metoda iscjeljivanja. Putuje svijetom i više puta je posjetila razne gurue, među kojima i Sai Babu. Dr. Rufus u šali ističe da ga je gđa Erica nadmašila u poznavanju Indije, iako je on Indijac, a ona Australijanka.
U ovom prilogu, kao i u prilogu koji ćemo objaviti u sljedećem broju, donosimo njihove odgovore na neka od mnogobrojnih pitanja koja su im upućena za vrijeme održavanja seminara.
— Don Gabrijel Amort je u jednoj od svojih knjiga Sai Babu nazvao »prvorođenim sinom Sotone«. S druge strane, neki ga prosuđuju kroz njegov humanitarni rad (gradnje bolnica, škola i sl.), što im je nespojivo sa sotonskim djelovanjem. Kako Vi kvalificirate Sai Babu i možete li obrazložiti svoj stav?
Dr. Rufus: Dobra djela nisu kriterij po kojem se može prosuđivati da je neka osoba pozitivna. Baš nasuprot, događa se često da se Sotona upravo prikriva iza dobrih djela. Samo mogu reći da svi oni koji su u kontaktu sa Sai Babom, koji s njim na bilo koji način dolaze u dodir, izlažu se velikoj opasnosti. Jedan od načina da saznate o čemu se radi jest taj da pročitate knjigu jednog od njegovih sljedbenika. Ta knjiga je tiskana na engleskom jeziku, a govori o pravoj naravi toga čovjeka.
Gđa Erica: »Lord of Air« (»Gospodar zraka«) je naslov te knjige, a napisao ju je jedan od Sai Babinih učenika. Sai Baba se nastojao domoći što većeg broja ovih knjiga i nastojao ih je spaliti. Strogo su kažnjeni svi ljudi koji su knjigu kupovali i čitali, a osobito se nastojalo doći do onih koji su to pisali. Navodno su čak dvije osobe i ubijene zbog te knjige.
— Kakav stav treba zauzeti prema poplavi raznih proroka, kao što je Maharishi Mahsh Yogi, te njegova transcendentalna meditacija, ili kao što su okultist Sri Chinmoya?
Dr. Rufus: Isti onaj stav na koji nas upućuje sv. Pavao u svojim pismima: U posljednja vremena doći će mnogi koji će za sebe reći da su Krist, da su oni poslani od Boga. I pretvarat će se da nam donose dobru vijest sa sobom. Izgleda da ljude više privlače »nečim novim«. Iz iskustva možemo reći da su ti tzv. »proroci« lažni proroci. Naše iskustvo govori da je svim ljudima koji su nam došli na molitvu a bili su uključeni u transcendentalnu meditaciju, trebala molitva oslobađanja i otklinjanja.
— Što nam pobliže možete reći o iščekivanju nekog proroka (»Gospoda Maitreye«) čiji skori dolazak najavljuju glasnici New agea?
Dr. Rufus: Biblija nas jasno uči da će na svršetku svijeta Isus ponovo doći i to će biti njegov drugi dolazak. Odgovor je isti kao i na prethodno pitanje; u posljednja vremena mnogi će doći i reći: ja sam taj. A kriterij po kojemu možete provjeriti svakoga tko se ovako pojavljuje jesu njegovi plodovi. Ja često tvrdim ovako kategorički: Ako postoji osoba koja je otišla svakome drugom, a ne Isusu, i doživjela doista potpuno ozdravljenje, ja ću prestati propovijedati! Ne bojte se, ne postoji takva osoba. Može čovjek reći: »O, nestala je moja glavobolja!« Postavit ću mu jednostavno pitanje: Možete li sada dobro spavati? »Ne mogu više spavati« — odgovorit će. Kakav vam je obiteljski život? »U njemu su mnogi nemiri« — reći će. Kako se osjećate u mislima? »Potpuno sam zbunjen.« Što osjećate u srcu? »Nemir je u mome srcu...«
— Mogu li se iz duhovnosti New agea isključiti bilo kakvi sotonistički elementi?
Dr. Rufus: Sotona se ponaša na dva načina. Pokazuje svoje boje na vrlo dramatičan i spekulativan način. Ali mnogo suptilniji način na koji nas napada jest u skrovitosti. Nemojte misliti da su oni koji to pokazuju više opsjednuti nego drugi. Ali neki drugi ne mogu pokazati znakove opsjednutosti. Oni koji ne pokazuju znakove opsjednutosti mogu biti opsjednutiji od onih koji ih pokazuju. Ja mislim da je danas jedno od najsnažnijih sredstava kojima se đavao u svijetu služi upravo New age, jer sve što New age nudi, izvana gledano, tako je lijepo, pozitivno, dobrodošlo. Upotrebljava takve izraze, takve pojmove i ideje da čak i svećenici, i katolici općenito, mogu biti lako zavedeni da povjeruju da je to dobro. Sotonski utjecaji u New ageu su prikriveni, nevidljivi i mogu ih prepoznati samo oni koji imaju dar razlikovanja duhova.
Gđa Erica: New age je samo druga grana sotonske mreže i prikazuje se kao anđeo svjetla. Čini se da pomaže ljudima kroz liječenje, po neznanstvenoj medicini, metodama meditacije koje nisu kršćanske, npr. autogeni trening, transcendentalna meditacija... Temeljno u svima njima je okrenutost prema sebi samima, samoostvarenje, samoozdravljenje, sreća... Ni jedan od njih ne otvara put prema Bogu. To nije istinito duhovno znanje, nego prije psihički trening, razvoj latentnih moći (vidovnjaštvo...).
U Hrvatskoj su mi ljudi postavili mnoga pitanja o reikiju... U principu bismo trebali pratiti te razne pokrete i metode liječenja koje govore da se služe »univerzalnim energijama«. Bilo da se radi o bioenergiji, ili o univerzalnoj životnoj snazi, koja se na japanskom zove »ki«... za kršćanina bi trebalo biti potpuno jasno da je životna snaga jedino Duh Sveti. A samo po križu mi imamo pristup Duhu Svetom... Postoje stvari poput »kanaliziranja«, ali to ukazuje uvijek na isto, na ono što je već u Starom zavjetu bilo zabranjeno, spiritizam u bilo kojem obliku, razni mediji. »Kanaliziranje« je samo druga riječ za »biti medij«. Reiki majstori su mediji. Na Istoku ih zovu šamani. U zemljama u kojima kršćanstvo još nije naviješteno, moderni New age i poganski spiritizam, kao npr. medija u Africi, rado se susreću.
Dr. Rufus: Sotona se ponaša na dva načina. Pokazuje svoje boje na vrlo dramatičan i spekulativan način. Ali mnogo suptilniji način na koji nas napada jest u skrovitosti. Nemojte misliti da su oni koji to pokazuju više opsjednuti nego drugi. Ali neki drugi ne mogu pokazati znakove opsjednutosti. Oni koji ne pokazuju znakove opsjednutosti mogu biti opsjednutiji od onih koji ih pokazuju. Ja mislim da je danas jedno od najsnažnijih sredstava kojima se đavao u svijetu služi upravo New age, jer sve što New age nudi, izvana gledano, tako je lijepo, pozitivno, dobrodošlo. Upotrebljava takve izraze, takve pojmove i ideje da čak i svećenici, i katolici općenito, mogu biti lako zavedeni da povjeruju da je to dobro. Sotonski utjecaji u New ageu su prikriveni, nevidljivi i mogu ih prepoznati samo oni koji imaju dar razlikovanja duhova.
Gđa Erica: New age je samo druga grana sotonske mreže i prikazuje se kao anđeo svjetla. Čini se da pomaže ljudima kroz liječenje, po neznanstvenoj medicini, metodama meditacije koje nisu kršćanske, npr. autogeni trening, transcendentalna meditacija... Temeljno u svima njima je okrenutost prema sebi samima, samoostvarenje, samoozdravljenje, sreća... Ni jedan od njih ne otvara put prema Bogu. To nije istinito duhovno znanje, nego prije psihički trening, razvoj latentnih moći (vidovnjaštvo...).
U Hrvatskoj su mi ljudi postavili mnoga pitanja o reikiju... U principu bismo trebali pratiti te razne pokrete i metode liječenja koje govore da se služe »univerzalnim energijama«. Bilo da se radi o bioenergiji, ili o univerzalnoj životnoj snazi, koja se na japanskom zove »ki«... za kršćanina bi trebalo biti potpuno jasno da je životna snaga jedino Duh Sveti. A samo po križu mi imamo pristup Duhu Svetom... Postoje stvari poput »kanaliziranja«, ali to ukazuje uvijek na isto, na ono što je već u Starom zavjetu bilo zabranjeno, spiritizam u bilo kojem obliku, razni mediji. »Kanaliziranje« je samo druga riječ za »biti medij«. Reiki majstori su mediji. Na Istoku ih zovu šamani. U zemljama u kojima kršćanstvo još nije naviješteno, moderni New age i poganski spiritizam, kao npr. medija u Africi, rado se susreću.
— Kakva su Vaša iskustva s bioenergijom, reikijem, pranom, chi, akupunkturom, homeopatijom i sličnim praksama?
Dr. Rufus: Erica po svom zvanju zna više o tim stvarima nego ja. Ja ne želim ništa znati o tim stvarima. Samo se obračunavam s njima! Nemam vremena da bih ga gubio na proučavanje đavla. Draže mi je vrijeme provoditi s Isusom. Jedno od dobrih svjedočanstava o zlu u bioenergiji je ono koje sam čuo jučer i danas, kako je osoba koja je otišla bioenergetičaru iz njegovih usta čula: »Ja sam Isus, pusti Isusa, mene gledaj!« U Evanđelju čitamo slučaj o Barabi. Zašto je Matej donio taj primjer? Pilat je ljudima ponudio dvije osobe. Obje su imale isto ime. Obje su bile rođene s imenom Isus. Obje su imale i isto prezime. Obje su nazvane »Barabas«. Baraba na aramejskom znači sin Božji, sin Očev. A Isus na hebrejskom znači spasitelj. Jedan je bio istinski Isus, istinski Spasitelj, dok je drugi imao isto ime, ali nije bio Spasitelj. Jedan doista govori istinu kada tvrdi da je Sin Božji, Sin Očev, a drugi se zove Baraba, ali nije Sin Božji. Ja prepuštam Vašoj mašti da zaključite nije li Baraba bio sin sotonin.
Danas se pruža ista mogućnost izbora. Pilat je pitao narod: Kojega Isusa, kojega Barabu hoćete? I narod je odgovorio: Raspni ovoga pravoga istinskoga Isusa, Barabasa. Mi hoćemo onoga drugoga. Danas je svijet ispunjen lažnim Isusima, lažnim Barabama.
Gđa Erica: Na duhovnoj razini nema neutralnog područja. Ili pripadamo Isusu, ili đavlu. Na Vaše pitanje trebalo bi možda pojasniti postoji li neka neutralna energija. Bît energije, za koju mediji kažu da je daju, ne može se znanstveno dokazati kao energija. Možda postoje neke bitne manifestacije, što smo znali primijetiti, ali mi se čini da se radi o demonskom drhtanju pred Bogom. Ne biste trebali imati nikakvog posla s tim stvarima. Svi ljudi koje smo samo ovdje sreli, a koji su konačno tek na kraju priznali da su se bavili bioenergijom, trebali su potpuno oslobađanje.
Kako gledate na najnoviju poplavu kontaktiranja s onostranim i kanaliziranja poruka od bićâ iz drugih dimenzija? Kakva su to bića koja se predstavljaju kao anđeli, St. Germain, Uzašla Gospa, a govore o reinkarnaciji i sl.?
Dr. Rufus: Odgovorit ću vam na ovo pitanje kao i Isus, u usporedbi. U centralnoj Indiji upoznao sam mladu ženu koja je prorokovala u Isusovo ime i polagala ruke na ljude i molila za njih. Poznavao sam je dobro. Ona je bila pod utjecajem Sotone. Došla je na našu duhovnu obnovu, molio sam nad njom i bila je oslobođena. Poslije toga sam čuo da mnogi ljudi idu k njoj da moli za njih. Čak su joj išli i svećenici i redovnice. A bila je obična učiteljica u osnovnoj školi. Netko me je zamolio da dođem u to područje, da vidim i razlučim o kakvoj se stvari radi. Kažu da se, kada ona moli Duhu Svetome i kada moli Očenaš, Duh Sveti spušta na nju. I da ona tada izgovara prekrasna proroštva, da polaže ruke na ljude i moli za njihova ozdravljenja. I kada sam otišao na susret s njom, bila je puna poštovanja prema meni i jako sam joj bio drag. Rekao sam joj: »Čujem da Bog po Vama radi prekrasne stvari.« Ona odgovori: »Da, ja donosim ozdravljenje i spoznanja drugim ljudima.« Onda sam joj predložio da zajedno molimo. Ja sam počeo moliti himan »Dođi, Duše Presveti«. Tada je i ta žena počela uzdizati svoje ruke, zatvorila je oči, i izvana je izgledalo kao da se Duh Sveti spušta na nju i počela je prorokovati: »Rufuse, sine moj«, itd. Ja sam je gledao i rekao joj: »Znam tko si!« Otvorila je oči i rekla: »Znala sam da Vas ne mogu prevariti.«
Jedanput sam se molio za jednu ženu u južnoj Indiji, a ona ne zna engleski, jer govori lokalnim jezikom. Na engleskom sam ju pitao: »Tko ste Vi?« »Zašto me to pitate?« — odgovorila je engleskim jezikom. »Zato jer smo se često prije toga susretali.« »Vi me poznajete, drugi ne!« — rekla mi je.
I ona je rekla: »Znala sam da Vas ne mogu prevariti.« I onda su joj se otvorile oči i shvatila je da je ona jedna obična mala učiteljica. Onda me je pitala: »Oče, zašto se to meni događa?« »Zato što ste čuli da se ljudi Vama obraćaju kao jednoj koja je opsjednuta i tada ste bili vrlo povrijeđeni. I Vi ste iznutra čeznuli za nekom utjehom. Htjeli ste se drugima predstaviti kao netko tko nije opsjednut, nego, naprotiv, kao netko tko može liječiti i prorokovati. I kroz to ste se otvorili demonskom utjecaju.«
Jeste li sad shvatili? I ne brinite se. Bog se može poslužiti vama jednostavnima kakvi jeste. Biblija ne govori o tome da je Marija ikoga liječila ili propovijedala i ne znam da li je Majka Terezija ikoga izliječila na ovakav način, ali svi znamo da je bila veliki svjedok za Isusa. Koliko ljudi poznajem u svijetu koji su rekli da su veliki duhovni ljudi i veliki izlječitelji, a u bîti je Sotona bio u njima. On je »liječio«.
Hrvatsku je posjetila Jasmuheen, žena koja tvrdi da od 1993. živi isključivo o »prani«, bez konzumiranja bilo kakve hrane. Ona kontaktira s onostranim bićima i majstorica je reikija. Je li to moguće i kako to komentirate?
Dr. Rufus: Isus je rekao po plodovima ćete ih prepoznati. Bog vas neće suditi po spektakularnim stvarima koje izvodite. Isus kaže: U posljednji dan ljudi će mi reći: U tvoje smo ime prorokovali, u tvoje smo ime zloduhe izgonili. Bili smo famozni reiki majstori (ovo posljednje nije, doduše, iz Biblije...!). A što Isus kaže da će im odgovoriti: »Ne poznajem vas. Ne znam tko ste.« Rekao je: »Odlazite od mene zlotvori.« Zamislite da Isus vas kao velike propovjednike, velike iscjelitelje naziva »zlotvori«. Nadam se da to neće reći meni! Ali nam je Isus unaprijed rekao koja će nam pitanja postaviti u posljednji dan. Već su nam pitanja za test poslana. Pitat će nas: Kad sam bio gladan, jeste li mi dali jesti? Kad sam bio žedan, jeste li mi dali piti? Kad sam bio bolestan, jeste li me posjetili? Neće vas pitati: Kad sam bio bolestan, jeste li me izliječili, nego jeste li me posjetili. To nisu pitanja o našem socijalnom angažmanu, već su to pitanja o našem odnosu prema našim najbližima u obitelji i u društvu. Pitat će nas kada je pokraj nas bila supruga ili dijete u potrebi jesmo li ostavili sve drugo i pomogli im?
Kako pomoći osobama koje su pohađale razne iscjelitelje, vračare i sl.?
Dr. Rufus: Samo je jedan način: volite ih. Nemojte ih osuđivati, već ih zavolite. Sa smiješkom i s radošću... Otvorite im oči za zlo koje su radili i ne znajući. Zato Erica i ja nastojimo informirati ljude o svemu što nas okružuje (o sektama i o kultovima). Ali, to nije dosta. Moramo im pružiti još jednu priliku. Moramo im reći: U našoj Crkvi imamo nešto daleko, daleko bolje nego bilo tko drugi može ponuditi. Ljudi će nam dolaziti samo ako vide da mi molimo nad ljudima koji onda ozdravljaju, bivaju oslobođeni i obnovljeni.
Kako postupiti s osobama koje se tuže da vide onostrana bića (nakon doticaja s okultnim) i čuju glasove, strujanja, trnce po tijelu, nečije dodire, te im se događaju neobični fenomeni, tzv. »parapsihološke prirode«?
Dr. Rufus: Mnoge od ovih manifestacija mogu biti posljedica psiholoških tegoba. Npr., alkoholičar koji doživi »delirium tremens« imat će razna priviđenja. No, jasno nam je i iz iskustva znamo da su manifestacije koje ste spomenuli posljedica demonske aktivnosti u čovjeku. Takvu osobu treba prihvatiti u ljubavi i moliti za njezino ozdravljenje i oslobođenje.
Možete li objasniti značenje »energetskih žarišta« (tzv. »čakri«) u organizmu i kako putem njih iscjelitelji vrše ozdravljenja i razvijaju okultne moći?
Dr. Rufus: Što god da bio realitet tih žarišta što ih zovu »čakre«, naše iskustvo nam pokazuje da postoje određena mjesta u tijelu gdje đavao posebno napada ljude. On će upotrijebiti bilo koji otvor da uđe u nas. Upotrijebit će oči, uši... I kada molimo za oslobođenje, osoba će reći: Kao da je nešto izašlo iz mene, izgledalo mi je kao da mi vrući zrak izlazi iz ušiju i kao da je nešto izašlo — nešto je izišlo kroz moja usta, ili kroz vaginu... Što god da je u pozadini stava te filozofske teorije, sve — naš duh, duša i tijelo — može se otvoriti tim utjecajima, ali, hvala dragom Bogu, može se otvoriti i Duhu Svetom. Vi trebate odlučiti koji duh želite da utječe na vaš um i na vaš duh, dušu i tijelo.
U Hrvatskoj se pojavilo neko društvo sv. Hildegarde iz Bringena. To društvo sada naveliko širi nekakve krunice koje su napravljene od raznobojnog kamenja. Svaka boja kamena je za neku bolest, jedna vrsta je, recimo, za bubrege, itd. Znate li nešto o tome i što je to?
Gđa Erica: Prije svega morali bismo biti svjesni da Hildegarda potječe iz vremena prije srednjeg vijeka. Iako je u narodu uživala glas svetosti, službena Crkva nikada je nije proglasila svetom, ali je vjerojatno bila vrlo dobra osoba. Nastojala je pomoći znanjem koje joj je bilo poznato u njezinom vremenu, koje je isključivalo modernu farmakologiju i nije imalo pojma o kemiji. Ja sam farmaceut i znam da ljekovi mogu biti od velike pomoći. Shvatila sam, čitajući njezinu knjigu, da je najvjerojatnije upotrbljavala kristale i kamenje, da ih je mljela i davala ljudima, a oni su osjećali izvjesnu pomoć. Dakle, ona im tako nije pružala neke magijske moći, a da je danas živa i da je suvremeni farmakolog, vjerojatno bi im davala kalcij, magnezij i druge ljekovite tvari. Ono što ljudi čine od nje, tipično je za New age: preuzimaju dobru i zdravu ideju, npr. liječenje travama ili mineralima, i umjesto da to bude i ostane obično liječenje, od toga naprave neku vrstu kulta ili religije. U svoj alternativnoj medicini na površini ćete naći iskustvenu, odnosno empiričku istinu. Ali ipak gotovo svi predstavnici alternativne medicine odbijaju znanstveno istraživanje. Znanost je sredstvo koje je Bog dao ljudskom razumu. Ona nije bez nedostataka, ali je u velikoj mjeri pomogla čovječanstvu.
Možete li nam pojasniti značenje tzv. »padanja u Duhu«?
Dr. Rufus: To je veliko i kompleksno pitanje. Prokomentirat ću ga ukratko. Kao i kod svega drugoga, postoje dva ekstrema. Među pentekostalcima postoje osobito neki koji kažu: to je normalna aktivnost Duha Svetoga, te kažu da ako ne govorite u jezicima, nemate Duha Svetoga. I ako nemate iskustvo, nemate Duha Svetoga. I to je utjecalo na neke dijelove karizmatske obnove. Tako postoje famozni karizmatski naučitelji u svijetu i jedan od njih kaže da svaka osoba za koju se moli i na koju se polažu ruke mora pasti. I ako nad nekim molite dvadeset puta na dan, dvadeset puta treba pasti na pod. Ja to ne prihvaćam. Postoje, pak, s druge strane, vrlo konzervativni karizmatici katolici, koji kažu da to »počivanje u Duhu« na podu ne smije uopće postojati u Katoličkoj crkvi. To su samo psihološke manifestacije. A ni to ne prihvaćam.
Ispravan stav je uvijek negdje u sredini. To je samo jedan od načina na koji Duh Sveti djeluje. I to nije najvažniji način. U ovoj stvari neka vas vode dva načela, kako biste bili sigurni da se radi o autentičnom iskustvu. Prvo, važan je način na koji je padanje učinjeno; drugo su posljedice. Ako postoji bilo kakva manipulacija, osobito fizička, da npr. čovjek gura ljude na pod, ili psihološke manipulacije, npr. ljudi očekuju da se to dogodi, a onaj koji moli nada se da će se to dogoditi i osoba se moli Bogu: »Bože, daj sruši me dolje!«, a nije joj toliko važno hoće li joj se život promijeniti, hoće li ozdraviti, nego je važno samo da se baci na pod... to nije to. Potpuno autentično »odmaranje u Duhu« događa se čak i kad nema nikakvoga fizičkog kontakta, ili vrlo nježan dodir, osobito ako ste daleko. Stvari se događaju i dok propovijedate. A osobito ako se radi o osobama koje su u drugoj zgradi. Vi propovijedate ovdje, a oni popadaju tamo. A u mojoj višegodišnjoj službi to se događalo. Tada je to autentično.
Kad god molim, uvijek kažem: »Bože, molim te da padnu samo oni za koje ti želiš da stvarno padnu. Ako primijetim da osoba sama čini neke namjere da bi pala, onda je zadržim u tom padanju. Jedino kada osjetim da se događa djelo Duha Božjega, koje je u tom smjeru tako snažno, onda kažem neka padne. Ali ja to doista sam po sebi ne želim. U nekim situacijama vam se učini da zbog nekog razloga svi trebaju pasti i ništa se ne dogodi. A u nekoj drugoj situaciji, npr., čini vam se da nitko neće pasti, jer su to sve zreli karizmatici, kao što mi se dogodilo na Filipinima: dok sam molio nad njima, svi su redom padali. Zašto?! Ne znam. Ali crkva je bila puna ljudi po podu. Svi redom. I u Sloveniji, npr., nisam očekivao da će toliki popadati. A program se održavao u hotelu... Svako djelovanje Duha Svetoga treba biti provjereno po plodovima. Ne zanima me što se s ljudima događa, da li oni padaju po podu ili vise sa stropova; zanima me je li njihov život značajno promijenjen. Da ta osoba postane pravi vjernik, pravi Isusov učenik i onaj koji sa sobom nosi svjedočanstvo svoje vjere, to je ono što mene zanima.
Postoje uglavnom tri razloga zašto ljudi »padaju u Duhu«. Prvi je najvažniji — osoba koja pada vrlo duboko doživljava unutarnje ozdravljenje. Kad mi ljudi dođu na ispovijed sa svim svojim povredama, već unaprijed znam što će se dogoditi kad se pomolim nad njima. To je kao neka vrsta prečaca koji Bog rabi da bi brzo dobio unutrašnje ozdravljenje. Osobito se to događa kad ja ne znam zašto trebam moliti, a osoba se ne zna precizno izraziti. Drugi razlog je iskustvo oslobođenja. U Evanđelju piše kad je duh napustio neku osobu da je ona ostala ležati kao mrtva. A treći razlog je što Duh Sveti ispunja tu osobu.
08.05.2007. | 07:57 | 5 K | P | # | ^
