1.Smatram da je "Ateizam" najstarija ljudska bolest.



2.Čovjek može živjeti "ovaj život" bez vjere u Boga. "Vjerovati" ili "ne" jest slobodni ljudski izbor



3.Smatram da osim "tjelesnih" odnosno "fizičkih" bolesti, postoje i "duhovne" bolesti. Ne radi se tu o "psihičkim" bolestima. Radi se o bolestima "Duhovne Duše". Kao što postoje "fizički" organi, tako postoje i "duhovni" organi. Mnoge fizičke bolesti mogu biti znak da je uzrok negdje drugdje. Često je to područje upravo područje čovjekovog "Duha". Pomoći čovjeku treba na taj način tako da treba prvo liječiti bolesno područje njegove Duhovne Duše, Duhovnu patnju, tj. "izvor" bolesti, a tek onda "posljedice". Smatram da je izvor mnogih čovjekovih,ako ne i primarnih patnji i bolova, manjak vjerovanja u duhovnu ezgistenciju, kako vlastitu, tako one vječne "tajne" koju mi ljudi zovemo "Bog"



4.Metoda pomoću koje se tretira Duhovna Duša se zove "Hagioterapia", originalna hrvatska metoda koju je patentirao Prof. Dr. Tomislav Ivančić sa svojim mnogim suradnicima iz zemlje i inozemstva, za više informacija preporučam njegovu knjigu "DIJAGNOZA DUŠE I HAGIOTERAPIJA" koju izdala je nakladnička kuća "Teovizija"



5.Znanstveni Ateizam, kao i mnoga područja psihologije opčenito su desetljećima donosila mišljenja o tome kako su "religija" i "vjera" štetne za čovjekovo ponašanje i zdravlje, a sekulirano društvo gurnulo je religiju i vjeru u područje čovjekove privatnosti. Samatram da su šetne posljedice tih i takvih znastvenih, medicinskih, društvenih i političkih odluka, vidljive u današnjem svijetu na svim područjima, od pojave dva svjetska rata, do otuđenja čovjeka u današnjem društvu i velikog zagađenja okoliša i upitne budućnosti planeta na kojem živimo. Tokom vremena se pokazalo da "sekularano" društvo nema preciznog odgovora na pitanja ljudske patnje i čovjekove egzistencije. Sekularizam modernog društva nije riješio ljudske probleme. Poznato je stajalište "znastvenog ateizma" kako će čovjek "naukom i znanošću" riješiti sve čovjekove probleme. U kakvim je problemima danas čovjek modernog doba, može se vidjeti, osjetiti i živjeti svakodnevno. Čovjek je naukom iz koje je izbačen pojam "Boga" doveo planet na rub propasti.



6.Smatram da nema čovjeka koji nije zahvačen "duhovnom patnjom". Smatram da je uzrok svih čovjekovih temeljnih patnji, otuđenje od Boga, koje je nastalo silaskom grijeha na čovjeka. Čovjek je biće koje je stanju "prekinute" komunikacije sa svojim "Bitkom", sa svojim "Izvorom", sa svojom pravom prirodom; stoga je čovjek biće kojemu treba vjera da bi se taj odnos ponovno uspostavio. Sama "Religija" nije odgovor na to pitanje. Vršnje pukih religijskih rituala nije odgovor na to pitanje. Odgovor jest uvijek bio, i dokle čovjeka bude bilo u ovakvoj vrsti egzistencije u kakvoj smo sada, VJERA. "Vjera te tvoja spasila", "Neka ti bude po vjeri tvojoj"...riječi su Isusa Krista, čovjeka iz Nazareta. Jasno je da je duhovnom patnjom pogođen svaki čovjek, bilo vjernik, bilo ateista. Ali sa vjerom čovjek se uspijeva približiti sam sebi, svom vlastitom prapočelu, Bogu. Bez vjere, čovjek je sam, prepušten sam sebi, bez sluha za glas vlastite savjesti, u stalnom stanju "manjka" egzistencije za kojom uzaludno traga. Praznina koja nastaje u čovjekovoj duši koja je na taj način otuđena od Boga, praznina je koja se ne može napuniti fizičkim ili duhovnim izrazima čovjekovog stvaralaštva, i neospornim bogatstvom koje leži u čovjekovoj duši. Uvijek čovjeku fali "ono nešto". Smatram da je " to nešto" upravo - On. Bog. Stoga nam je svima potrebna duhovna terapija, bio čovjek vjernik ili ne, čovjek je u stanju "pale egzistencije". Da nije tako ne bi mu vjera bila niti potrebna. Onima koji shvaćaju da Boga ima i vjeruju mu, njima treba dugo vježbanje u svemu onome što Bog od njih traži. Oni koji ne vjeruju, njima treba povratak samima sebi, da bi shvatili da nisu oni "vlasnici" ovog svijeta, već da je on za njih stvoren, kao i to da su i oni sami stvoreni. Dakle svima nam je potrebna "duhovna terapija". U tom "duhovnom"segmentu čovjekove egzistencije, vjera je prvi korak ka uspostavljanju veze sa Bogom. Vjera, kojom se može ublažiti čovjekova patnja.



7.Smatram da je svaki čovjek postao grijehom nasmrt bolestan, i da mu treba Spasitelj, pobijednik nad smrću, Isus Krist, koji je svojom mukom otkupio grijehe svijeta. Njgovim prihvačanjem u vlastiti život, svaki čovjek se može izlječiti od smrtnog straha koji u nama proizvodi grijeh, a usmjeren je prema fenomenu smrti. Čovjek je stvoren da živi, i prema tome je besmrtan. Za besmrtonost se treba dostojanstveno pripremiti. Tom cilju služi vjera. Ovaj blog je dakle blog koji suprostavlja neke vrijednosti, s jedne strane je vjera, a s druge ateizam. Ovaj blog nema namjeru širiti bilo kakvu vrst mržnje ili antagonizma, bilo vjerskog ili nacionalnog, i apriori je baš protiv tih pojava. Ovaj blog govori protiv Ateizma, kao sistema, svjetonazora i filozofije. Mali čovjek, običan čovjek koji ne vjeruje u Boga nema ništa s tim, i nije predmet ovog bloga, već oni koji imaju moć i koji se njome služe da bi mjenjali ovaj svijet nepovratno.




Inquisitio Haereticae Pravitatis Sanctum Officium



Razotkrivanje bolesti Sotonizma 1.

"Spiritualni Sotonizam" te razotkrivanje "Yoge" kao okultne prakse


U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i stoga nestvarni, imaginarni. Vivekananda , jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma, je rekao : " Dobro i zlo su jedno te isto " (Vivekananda. "The yogas and other works" izdanje, Ramakrishna Vivekananda Centre NY 1953).



"Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Smiješno je i nakaradno da učitelji joge nose križeve ili kršćanske simbole te tako zavode i varaju ljude govoreći da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje drugih kultura. Neki su prikrili jogu kršćanskim gestama i kretnjama nazivaju je "kršćanska joga". Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima."

Pater James Manjackal



"Ovaj post je namjenjen skepticima, jer sam dobio par e-mailova u kojem su mi govorili: "kako ti meni možeš dokazati da je to istina...?" ili "Kako ja mogu znati da to nije laž?"
Stvar je u tome, da ja ne mogu nikome dokazati ili pokazati istinu i otkriti laž. Samo mi, sami možemo dokazati ovakvu stvar sebi - upravo iz razloga jer je to i namjenjeno nama. Astralna projekcija (izvantjelesno iskustvo), magija, divinacija, razgovor sa preminulima ili sa Bogovima...itd. Ove stvari ne možemo opipati, ali ih možemo iskusiti. Ljudi su danas na vrhuncu svoje materijalnosti, tako da nije čudo zašto su ove stvari misterija. Nije razlog, "čovjek je danas razumno i intelektualno biće pa ne vjeruje u ovakve gluposti" nego je upravo razlog ljudska materijalnost."

Vlad De Lucius



"Egipat i stare religije su od Sotone. Sotonizam, iako je ime promjenjeno, je originalna religija čovječanstva. Pojedinac samo treba imati dovoljno znanja i pogledati otvorenim očima pravo značenje hieroglifa, freski i slika na zidovima Egipatskih piramida, u drevnim grobnicama i hramovima da vide da su to upute za duhovni napredak da se dosegne božanstvo. Mrtvi su pokapani po običaju kao poruke da su to upute za život poslije smrti, da se pojedinac reinkrinira u boga. Sveta Zmija se vidi svagdje u drevnim freskama, slikama, rezbarijima i ostatcima. Zmija predstavlja SOTONU.

Zmija se također može vidjeti bilo gdje u Mezopotamijskim ostatcima i strukturama. Zmija je bila sveta u mnogim područjima na svijetu. Sotona je Bog Ea, ili ENKI; Jedan od prvih Nefilima koji je došao na ovaj planet i utvrdio prvu civilizaciju. U Sumerskoj mitologiji, zmija je bila simbol Ea.

Uresci i hieroglifi na zidovima Hramova i piramida još uvijek postoje. Dokaz istine, za one koji imaju dovoljno znanja da ih interpretira. Zato su ih Bogovi ugravirali u kamen."

Vlad De Lucius



«sotonizam se bazira na drevnim religijama koje su postojale prije kršćanstva»

sa bloga:
http://spiritualnisotonizam.blog.hr/


Ovaj sotonistički blog, koji uređuje takozvani «Vlad de Lucius» promiče vrstu sotonizima koji je danas sve više popularan a nosi naziv «Spirtualni Sotonizam».

Ta vrsta sotonizma, pledira kao «osvješteni sotonizam» tj, ne podržava nikakve krvne žrtve i nasilje, ukratko sve ono po čemu je sotonizam inače poznat. Čak je u komenatrima bloga zabranjeno psovati, ostavljati nedolične riječi itd. Dakle, stvara se ozračje kvazi-intelektualne atmosfere, tolerancije i ne-nasilja, te poticanje «samoostvarenja», na što ću se posebno osvrnuti tokom ovog teksta.

Blog naravno ne donosi ništa novo. Svaki sotonizam je prepoznatljiv po nesnošljivosti prema kršćanstvu, pa tako i ovaj blog. Ipak ovaj blog stavlja naglasak na to da je «sotonizam najstarija religija na svijetu» koja ima zadatak «podizanja i jačanja čovječanstva» , što je kako kažu i prava namjera njihovog «stvoritelja sotone», koje često nazivaju i «ocem».

Posebnose stavlja naglasak na molitvu i meditaciju, te njihovoj spoznaji da se «sotonizam bazira na drevnim religijama koje su postojale prije kršćanstva».

Da ne nabrajam dalje, sadržaj ovog demonskog bloga, zadržati ću se na jednoj karakterističnoj točki, koja se non stop pojavljuje kod svih ezoteričnih praksi, nekromantije, spiritizma, sotonizma , a to je posebna pažnja koja je posvećena «energetskim centrima» u čovjekovu tijelu poznate pod nazivom «čakre», kao i po čestom korištenju astrologije i horoskopa, a da ne govorim o hermetizmu i kabali koje su temelj magije i gotovo svih praksi ovdje navedenih.

Nauka o čakrama potiče iz Hinduističke tradicije i poznate duhovne i fizičke discipline Yoge. Radi se o «energetskim centrima» koje se nalaze u tijelu, a služe za duhovni rast, i stjecanje koncetracije, te pobuđivanje posebnih duhovnih i fizičkih moći, koje se oživljavaju posebnom energijom koja se u «obliku zmije» penje uz kralježnicu kada se jednom probudi ( a to se čini duhovnim vježbama i meditacijama te mantrama, ( magijskim ili molitvenim formulama)), a zove se «Kundalini».

Učenje o čakrama je poznato, i koliko valjda ima hinduističkih yogija i učitelja, te bezbrojnih tradicija i sustava toliko ima i različitih učenja o čakrama.

Vrlo je indikativno da se nauka o čakrama proteže od hinduizma, pa preko teozofije i spiritizma, pa sve do nove globalne religije, čije vrijeme «vodenjaka» nastupa, a to je « New Age». Dakle, kod svih ezoteričnih praksi prihvačeno je učenje o čakrama i zadobivanju posebnih znanja i moći, a koje se vide najviše u hinduizmu kod čudotvornih gurua koji levitiraju, hodaju po vatri, u stanju su navodno biti u stanju mrtvila i po više desetaka godina, bez hrane i vode, sposobni su materijalizirati razne predmete kao što to radi poznati guru i yogin kojeg mnogi štuju kao samog Boga, a poznat je pod imenom Satya SaiBaba. Sotonizam u svim oblicima, također nasljeduje učenje o čakrama, kao i što preuzima i hermetizam iz kabale i učenje o «sefirotima» itd.

U današnjem svijetu zapada, Yoga je prikazana kao disciplina od koje se ima neizmjerne koristi, a predstavlja se kao najstarija duhovna i fizička disciplina. I nema valjda nekog poznatijeg ili manje poznatog časopisa za modernu ženu i muškaraca koji barem jednom mjesečno ne posvete neku stranicu yogi, a na televiziji se često mogu vidjeti različite vježbe, od takozvanih vježbi «pranajame» tj.disanja do različitih «asana» itd.

Mnoge metode i vježbe koje danas izgledaju savim bezazlene kao što su popularni «Pilates» imaju svoje krijene upravo u yogi. Postoje nebrojeni tečajevi za različite vrste yoge ( recimo «hatha yoga» ), a yoga vježbe su se čak uvukle i u Crkvu, te ih neki samostani koriste kao pomoć pri meditacijama i duhovnim vježbama.

Širenje Yoge na zapad se vršilo planski. Naime, godine 1964. utemeljena je Svjetska hinduska konferencija (Vishwa Hindu Parishad), koja stoji u pozadini današnje agresivne kampanje za svjetsku prevlast modernog hinduizma na Zapadu. Glavna karakteristika Yoge je učenje o «samospasenju» i «reinkanaciji». Čovjek da bi izbjegao krug «reinkanacije» mora rasti u stadijima yoge, do konačnog «prosvjetljenja» i na taj način više ne podliježe «karmičkom krugu» vračanja u različite životne oblike, već se stapa sa ne-osobnim Bogom «Brahmom».

Poznat je i primjer gurua koji se jednostavno utrkuju koji će prije donesti neku novu yoga metodu na zapad, tvrdeći naravno da je to jedini ispravni put ka svjetskom miru i Bogu.

Maharishi Mahesh Yogi, utemeljitelj transcendentalne meditacije, jednog pozapadnjačenog oblika joge na Zapadu je najzastupljeniji.

On svojim misionarima daje slijedeću uputu:

«Ako sviješću širokih slojeva vlada religija, transcendentalnu meditaciju treba naučavati rječnikom religije. Ako metafizičko mišljenje upravlja sviješću društva, transcendentalna meditacija treba se poučavati rječnikom metafizike, ukazujući na ispunjenje trenutnog metafizičkog mišljenja. Ako sviješću širokih slojeva vlada politika, transcendentalnu meditaciju valja naučavati političkim rječnikom, ukazujući na ispunjenje političkih težnji vremena. Ako u svijesti širokih slojeva prevladava ekonomija, transcendentalnu meditaciju valja naučavati rječnikom ekonomije, ukazujući na ispunjenje ekonomskih težnji i ciljeva vremena.»

Dakle, treba proširiti Yogu na sve moguće načine na zapad!

«Spomenuta Svjetska hinduska konferencija stvorila je tisuće svjetskih mreža koje educiraju hinduističke misionare i šalju ih po svijetu. Okuplja se svakih 12 godina, prigodom najznačajnijeg hinduskog vjerskog festivala Kumbha Mela, na kojemu sudjeluje i do dva milijuna hodočasnika iz cijele Indije. Posljednji takav festival održao se u siječnju 2003. u Allahabadu.

Moramo postati svjesni da istočnjački misticizam sustavno napada i rastače kršćanstvo te snažno utječe i na svjetsku politiku. Pri Ujedinjenim narodima (UN) postoji soba za meditaciju, s redovitim guruom Sri Chinmoy, a nije tajna ni da su neki članovi UN iznajmljivali vjerske objekte sljedbe Brahma Kumaris u Indiji, u čemu značajnu ulogu ima Robert Muller. Zapravo, nevjerojatna je i sama potpora, kako od strane međunarodnih državnih tijela, tako i od političkih lobija u Hrvatskoj, na koju nailaze ove guruističke organizacije i njihovi misionari koji vrše snažan politički utjecaj te nipošto nisu bez temelja hipoteze kako su oni krojači (ili marionete?) jedne nove svjetske religije globalizma.»
(»VERITAS« - br. 4-2005)

Sve ovo o Yogi sam naveo, kako bi se jasno vidjelo, kako postoji jedna stalna i konstantna veza između «drevnih učenja» o yogi i svih ezoteričnih praksi, pa i samog sotonizma. Napokon posebno se treba osvrnuti na nauku o «samoostvarenju» ili «samospasenju».

«Samospasenjem» čovjek ne treba Spasitelja.

Tu je Yoga direktno suprostavljena Kršćanstvu, a sotonizam, naročito ovaj o kojemu piše famozni Vlad de Lucius preuzima nauku o samospasenju direktno iz Yoge. Naglasak se dakle daje na čovjekove tajne moći, koje u čovjeku samo drijemaju, i čekaju da ih čovjek probudi.

Najveća suglasnost yoge i sotonizma se vidi u učenju o već spominjanoj energiji «kundalini», koja se opisuje kao «zmijolika» energija koja čovjeka dovodi do postizanja «prosvjetljenja» i «samospasenja». Sotonizam koristi sva tajna učenja svijeta koja može koristiti. Tu se stvara koktel yoge, kabale, spiritizma, nekromantije, astrologije...ukratko svega što niječe Krščanstvo, a akteri često ističu da je Kršćanstvo protiv svih tih praksi i tajnih učenja, jer donose «istinsko znanje» (gnosis), a koje Kršćanstvo sustavno zatire. Spiritualni Sotonizam daje sebi za kredit da upravo on objedinjuje sva ta učenja, na intelektualnom i duhovnom planu, te ide i dalje od toga. Demoni nisu demoni, već u biti anđeli. Judeo-Kršćanki Bog Jahve je izmišljotina, a pravi stvoritelj je Sotona. Sotonizam se dalje prikazuje kao odgovor na ljudsku patnju, i daje se uvjerenje kako prava osloboditeljska snaga leži u čovjeku, koji se samoostvaruje kroz sebe samog a ne kroz Spasitelja ( kao u yogi; samoostvarenje se vrši sve naprednijim vježbama i
buđenjem «kundalini» dakle, vlastitim naporom putem fizičkih i duhovnih vježbi).

Tvrdi se dalje:

«Krscanstvo je izmisljeno da ukloni spiritualno i okultno znanje (moc uma) od populacije. Moci uma i duse su vise nego stvarne. Ljudima, koji su ne svjesni ili ne vjeruju u te moci, je lako kontrolirati i manipulirati od onih koji su razvili te vjestine u upravljanju tih energija.

Originalni Bogovi (Demoni) su nepravdom optuzeni kao zli monstrumi koji opsjedaju ljude da sakriju spiritulnu istinu. Zbog toga, covjecanstvo je drasticno palo sto se tice spiritualnosti, pa i intelektualnosti. Spiritualni Sotonizam snazno potice ucenje, znanje, analizu i slobodan ili otvoren um. Spiritualni Sotonizam potvrduje znanost i vjeruje da sve okultno/superiorno ima racionalno znanstveno objasnjenje.»

Dakle, Spiritualni Sotonizam nije samo «pravi» sotonizam , već je on i «znastveno utemeljen».

Lista okultista, spiritista, nekromanata, magova i čarobnjaka u povijesti sotonizma i ezoterije je povelika, ja ću se u nekim tekstovima osvrnuti na neke od njih, a za one koji žele steći detalniji uvid u kronološku povijest svih tih praksi i njihovih magova neka zavire u knjigu «Satana»
našeg autora Mire Glavurtića, koju možete kupiti u Verbumu.

Spiritualni Sotonizam pledira na intelekt, na njegovu znastvenu utemeljenst, na svoju drevnu tradiciju koja postoji u svim religijama , kako sami kažu, koje su postojale prije Kršćanstva, a koje Kršćanstvo sustavno zatire, te se tako protivi «pravom znanju» i pravim «čovjekovim duhovnim i intelektualnim potencijalima».

Kaže se dalje:

«Spiritualni Sotonizam voli i postuje zivot. Sotona nas prihvaca onakvima kakvim jesmo. Pomaze nam i uci nas da se uzdignemo spiritualno i intelektualno. Spiritualni Sotonisti su slobodni i zive kako zele, po prirodnim zakonima i odgovornostima. Poticemo svakoga da se razvije sto je vise moguce.

Mi sami spasavamo svoje duse, za razliku od Nazarecanina koji "spasava" tude. Sotonizam je baziran na pravoj transformaciji duse kroz Meditacije Moci. Nazarecanin je izmisljen entitet, njegov identitet je preuzet od starih Paganskih razapetih Bogova, kao sto je Odin. Nazarecanin je upotrebljavan u Krscanskim masama kao zamjena za krvnicko zrtvovanje, sto otkriva pravu narav te izmisljene "religije".

Krscanska religija je prijevara ogromnih proporcija na covjecanstvo. Za prijevaru je potrebno manjak ZNANJA od strane zrtve. Krscanska religija aktivno potiskuje znanje i slobodan um, potice ljude da budu robovi, i ne uci nista sto bi ljude ucinilo naprednijima i boljima. Za razliku od prica kako je Nazarecanin iscjeljivao ljude, Sotona nas uci kako iscjeliti samog sebe i kako izvesti tako-zvana cuda, upotrebom nasih umova i nase duse. Kroz napredak steknemo samouvjerenost, samopostovanje i spiritualnu evoluciju i neovisnost.»

Dakle, konačno, ne može izgleda biti dijaboličnije. Sotonizam koji širi ljubav prema čovjeku i toleranciju, sprdnja je neviđenih razmjera. Kaže se da je «laž da je Sotona neprijatelj ljudi», što je inače tvrdnja koju plasira svaka vrsta sotonizma. Sotonizam je praksa bolesnih ljudi, koji su okrenuti sami sebi u tolikoj mjeri, da ih jednostvano ne može biti briga za nikog drugog. Samoostvarenje je temeljni cilj, i tu nema «spasenja za mnoge» koje nudi Isus Krist koji ljubi baš svakoga, svakog čovjeka. Ali pogledajmo što se tvrdi o samoj osobi Isusa Krista:

«Nazarecanin je izmisljen entitet, njegov identitet je preuzet od starih Paganskih razapetih Bogova, kao sto je Odin. Nazarecanin je upotrebljavan u Krscanskim masama kao zamjena za krvnicko zrtvovanje, sto otkriva pravu narav te izmisljene "religije".»

Polemizirati sa tako poremečenim umovima ko što je ovaj, je nemoguće. Kršćanstvo uči da se mnogi grijesi mogu oprostiti, pa i smrtni grijesi, ali grijeh protiv Duha Svetog se ne oprašta.

Sotonizam, pa bio i ovaj takozvani «spiritualni» nije ništa drugo doli obična gnjusoba perverznih fetišističkih umova. Povijest kršćanstva, a naročito ranog krščanstva pokazuje da su drevni bogovi kojim su se klanjali narodi prije pojave kršćanstva ništa drugo doli demonski entiteti. Nebrojeni su dokumentirani primjeri u ranome kršćanstvu gdje bi bilo dovoljno da u grupi ljudi koji se recimo klanjaju i časte «Saturna» bude samo jedan kršćanin, i da napravi znak križa, pa da «orakli» umuknu, a demoni treskom i bukom napuste to mjesto štovanja.

Stoga su sve prakse i krivovjestva pokušavale sustavno, a u mnogim slučajevima sasvim uspješno, praviti uplive u krščanstvo, i takozvana «potapanja» što je izraz koji se koristi u masoneriji, a sve je to služilo da se kršćanstvo radi svoje istinske vrijednosti i istine koje u sebi nosi, razvodni, i otupi mu se oštrica. Nesumljivo je da su mnogi Prosvjetitelji, s jedne strane širili ideje «ateizma» i optuživali crkvu da sustavno zaglupljuje narod samo da bi zgrnula bogatstva, a isto vrijeme se obilato služili nekim od ezoteričnih i okultnih praksi i sami. Ne postoji «zavjera izmišljenog kršćanstva» protiv čovjeka i njegovih duhovnih potencijala, već postoji vidljiva , kao i nevidljiva sprega najrazličitijih okultnih praksi da se Božanski plan Spasitelja Isusa Krista osujeti. U tome aktivno sudjeluju yogini sa istoka, masoni, nekromanti, spiritisti, sotonisti, i new ageovci.

Od pojave suvremenog ateizma, i sekularizacije, koje je vjeru odmaknulo sa javnog plana u privatnost čovjeka, dogodio se upliv nebojenih okultnih i ezoterijskih praksi, po planeti cvijetaju razne vrste sotonizma, vještičarenja, chanelinga,... znači radi se sustavnom zamjenjivanju «vjere u jednog Boga» vjerom u bezboštvo s jedne strane, a mnogoboštvo se afirmira , prvenstveno kroz upliv yoge, a onda i sotonizma koji u bilo kojem obliku, ostaje vjeran sebi i sustavnom izvrtanju kršćanskih istina.

Poruka kršćanima bi trebala biti; probudimo iz sna, prepoznajmo zamke zloga, koji zaista vreba kao lav da proždre bilo koga tko ne pazi na stanje svoga duha. Ateizam je pomogao da se vjerske istine relativiziraju, da se sagledaju ko fol iz sfere razuma i moderne znanosti. A ta moderna znanost ne može dokazati da Boga nema! Naime Bog je Bog, i nemože biti znastveno dokaziv, on ne podliježe nauci koju čovjek razvija. Bog se spoznaje Duhom jer je Bog Duh. Put te spoznaje jest vjera u Boga jer koliko se čovjek otvori Bogu, u toj mjeri ga može i spoznati. Čovjek nije sam sebe stvorio, čovjek je božje stvorenje, koje je nagovorom demona palo u grijeh, pa se ne može «samospasiti» jer nije gospodar svijeta niti svemira. Čovjek nije Bog. Čovjek je čovjek, stvorenje, i kao takvom potrebno mu je spasanje koju može sa sigurnošću dati jedino Bog, a ne nikavi yoga , tantrički, kabala ili sotonističko ezoterijski sistemi. Ti sistemi mogu dati svojim praktikantima određenu moć, koja je ništa drugo nego demonskog podrijetla. To se prepoznaje uvijek po jednoj te istoj liniji, a to je propagirano «samoostvarenje».

Čovjek se stavlja na mjesto Boga. Glorificira se čovjek, njegovi unutrašnji kapaciteti, koji se mogu probuditi jedino tajnim znanjima, a koji se najčešće upotrebljavaju protiv čovjeka, i pogubno djeluju na psihu i dušu praktikanata takvih praksi. Ne postoji «istinska sreća koju daje Sotona».

Ta karikiranja i bjesomučna imitiranja kršćanstva svakome razumnom čovjeku mogu predstavljati samo sliku o potpuno poremećenim i sluđenim individuama, koji ne znaju što bi od vlastitog egoizma i bolesne sujete. Konačni cilj demona je uvijek gubitak ljudske duše, jer sotona je parazit, koji može opstati živjeći samo na nekom dobru, hraneći se njegovom dušom, jer zlo je nedostatak egzistencije, ono je manjak Bitka, ono je odsustvo Božje Ljubavi i mrak neznanja. «Mrak» kojeg sotonisti nazivaju «svijetlom» i u kojem se krije «znanje koje treba otkriti» je ništa drugo doli demonska podvala, dajući praktikantu magije privid moći, čuda i snage, a naplata je praktikantova Duša. Ne postoje «vezani demoni» kako to Spiritulani Sotonisti» vole istaći. Njihovo učenje kaže da demon ne može naštetiti onome koji se služe njogovim uslugama, jer je «vezan».

Demoni se predstavljaju kao prijatelji ljudi i darivatelji znanja i moći. Zaboravlja se da su demoni na većoj egzitencialnoj razini od čovjekove i da su oni «dusi». Prema tome iznad su čovjeka i mogu na čovjeka djelovati na najzraličitije načine, a najčešće obmanom i lažima. Demona može vezati jedino Ime Isusa Krista, a nebrojeni uspješni egzorcizmi to i dokazuju. Sotonisti govore da su egzorcizmi izmišljotina Crkve, a svojim učenicima toplo preporučuju da nema potrebe «mučiti» demona kojim se «služe» nabrajanjem kabalističkih molitvi i imena «Jahvinog»! Dakle ako «demona» muči ime JHVH, onda je sasvim jasno koju agoniju za demone predstavllja Sveto Ime Isusovo, Sina Svemogućeg Boga, koji u Trojstvenom Bogu predstavlja Očevu «Izgovorenu Riječ» (« Riječ Tijelom postade») te zaziv Duha Svetog kao života svega u svemiru, kao i imena Arhanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela.

Za dodatak ovome tekstu, donosim esej Patera Jamesa Manjackla, katoličkog svećenika iz Indije, i poznatog karizmatika, koji jako dobro poznaje yogu i hinduizam jer je odrastao u tom okruženju, a izvrsno prikazuje narav i pravu pozadinu yoge i njezinog širenja na zapad. Pater James je kako kaže osobno uvjeren da je u isto vrijeme kada je na zapad stigla joga, došlo i do naglog prodora okultizma na svim razinama na zapadu. Do tog prodora je dolašlo naravno i puno prije, počevši od hereza gnoze i raznih oblika gnosticizma, pa do pojave spiritizma, nekromantije (zazivanja duhova mrtvih) , te ezoterije, i konačno sotonizma i new agea.

Sve te prakse sustavno stoje na temeljima «samoostvarenja», dok moderna psihologija i prapapshilogija imaju zadaću da sve te nadnaravne fenomene prikažu kao naravne i znastveno utemeljene.

Vlad De Lucius kaže da ljudi danas ne vjeruju u feneomene kao što su Astralna projekcija (izvantjelesno iskustvo), magija, divinacija, razgovor sa preminulima ili sa Bogovima...radi svoje materijalnosti! Kao da materijalnost nije nus-proizvod ateisčko-sekularnog načina života i poimanja.
Vlad također treba vjernike. On svoj sotonizam, naziva v j e r o m. Budite sigurni, kada biste na cesti upitali bilo kojeg takvog "spiritualnog sotonistu" dali je sotonist, ogovorio bi vam da je "ateist". To je stara tehnika svih sotonista. Kada ih netko razotkrije, ili prokaže, onda takvog nazivaju "vjerskim fanatikom", i vrlo često nailaze na plodno tlo kod ostalih ateista, jer ateizam je danas nešto što se prešutno forsira kroz medije i društvo "kao poželjno i moderno opredjeljenje". Postoji i posebna preporuka za "kršćane" koji se trebaju probuditi iz stanja "programirane svijesti" a koje im programira Crkva čim se rode...

Matrijalnost se vjerovatno uzima ne kao "materijalizam" već pod pojmom "materije" na tjelesnoj razini. U tome i jest kvaka, jer Kršćanstvo ući da je čovjek sastavljen od "duša i tijela" a ne samo od materije, tj.tijela. Po ovome možete prepoznati svakog sotonistu, da je u biti ništa drugo negoli ateist, pa makar bio kršten i išao u Crkvu kao mali.

Može li biti smiješnije, bedastije i naivnije? Može! Sotonisti svih vrsta, bilo da prakticiraju "LaVejev" sotonizam ili onaj Aleistera Crowleya ili pak neki tobož "osvješteni" sotonizam prvo naivnima moraju učiniti same sebe, a onda potom i sve kojima se obračaju. Činjenica da je danas sotonizam legalan, i da koristi sve pogodnosti koje pruža društvo "demokracije" govori dovoljno o vremenima u kojima živimo. Uskoro ćemo vjerujem dočekati i da se netko od političara ili javnih ljudi, javno deklarira kao "sotonist". Taj bi stekao veliku popularnost, za sada se još uvijek mnoge javne osobe u svijetu a i kod nas, javno sve češće deklariraju kao "ateisti". Ali doći će zaisigurno i taj dan kada se o tome više neće govoriti tajno, premda će se i tada govoriti samo ono što nekome odgovara.
Ateizam, je od samog početka s jedne strane nijekao svaku pobožnost i vjeru, a sa druge sustavno punio nastali duhovni "vaukuum" sa okultizmom, ezoterijom i svim vrstama blasfemičnih i bolesnih vjerovanja.





Joga u filozofiji i praksi je nespojiva s kršćanstvom
James Manjackal MSFS

Kao kršćanin i katolik, rođen u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju; a sada kao katolički svećenik i karizmatski propovjednik u šezdeset zemalja na svim kontinentima, imao bih nešto reći o lošem utjecaju joge na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu , čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd. što su sve metode protiv kojih Vatikan upozorava u svom dokumentu "Isus Krist- donositelj vode žive" .

Za nekoga joga je način opuštanja i smanjenja napetosti, dok je za drugoga to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, a za neke je to i način liječenja bolesti. U umu prosječnog katolika, bio on laik ili klerik, mnogo je zbunjenosti, zato što se joga među katolicima ne prikazuje niti kao potpuno zdravstvena niti kao potpuno duhovna disciplina, već jednom kao jedna, drugi put kao druga vrsta, a često i mješavina te dvije discipline. No, činjenica je da je joga prvenstveno duhovna disciplina, a ja poznajem čak svećenike i redovnice koji u sjemeništa i novicijate uvode jogu kao pomoć pri meditaciji i molitvi. Zaista je žalosno da su u današnje vrijeme mnogi katolici izgubili povjerenje u duboku duhovnost, misticizam i molitvenu disciplinu koju nam prenose veliki sveci poput sv.Ignacija Lojolskog, sv. Franje Asiškog, sv. Franje Saleškog , sv. Terezije Avilske i mnogih drugih, te se okreću istočnjačkoj duhovnosti koja ima korijene u hinduizmu i budizmu. U ovom svjetlu iskreni kršćanin treba preispitati koliko je prikladno spajati jogu s kršćanskom duhovnošću i koliko je mudro ugrađivati te tehnike u kršćansku molitvu i meditaciju.

Što je to joga? Riječ joga znači "jedinstvo", cilj joge je ujedinjenje prolaznog "ja" "JIVA" s besmrtnim "BRAHMAN" , hinduističkim konceptom Boga. Taj Bog nije osobni Bog, nego impersonalna, neosobna duhovna supstanca koja je jedno s prirodom i svemirom. Brahman je impersonalna, neosobna božanska tvar koja prožima i obavija sve i temelj je svega. Joga ima svoje korijene u hinduističkim Upanishadama , koje datiraju iz 1000. godine prije Krista i koje svrhu joge opisuju kao " ujedinjenje svjetlosti unutar sebe sa svjetlošću Brahmana". "Beskonačnost, ono što je apsolutno i nepromjenjivo nalazi se u čovjeku" kaže Chandayoga Upanishada, "TAT TUAM ASI" ili " TO SI TI". Božansko prebiva unutar svakog od nas u svom mikrokozmičkom predstavniku, individualnom "ja" koje se naziva Jiva. U Bhagavad Giti gospodin Krishna opisuje Jivu kao "moj vlastiti dio vječnoga" i kaže da "radost Joge dolazi jogiju koji je jedno s Brahmanom". Sto pedesete godine poslije Krista, jogi Patanjali je objasnio osam putova koji učenika joge vode od neznanja do prosvjetljenja- osam putova su poput stepenica i to su : samokontrola ( yama) , vršenje pobožnosti (niyama), položaji tijela ( asana) , vježbe disanja ( pranayama) , nadzor tj. obuzdavanje osjetila ( pratyahara), koncentracija ( dharana) , duboka kontemplacija (dhyana) i prosvjetljenje ( samadhi). Ovdje je zanimljivo primijetiti da su vježbe položaja tijela i disanja, dakle ono što se na zapadu obično podrazumijeva da je cijela joga, tek treći i četvrti stupanj prema jedinstvu s Brahmanom! Joga nije samo razrađen sistem tjelovježbe, to je duhovna disciplina sa svrhom da dovede dušu do samadhija, potpunog jedinstva sa božanskim bićem. Samadhi je stanje u kojem se ujedinjuju naravno i božansko biće, čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike (Brad Scott: Exercise or religious practice? Yoga: What the teacher never taught you in that Hatha Yoga class" in the Watchman Expositor Vol. 18, No. 2, 2001).

Ovakvo gledanje radikalno je suprotno kršćanstvu koje sasvim jasno vidi razliku između Stvoritelja i stvorenja, čovjeka i Boga. Bog je uvijek "netko drugi" , a nikada sam čovjek. Žalosno je da ljudi koji promiču jogu, reiki i ostale discipline i meditacije podupiru svoje argumente pogrešno navodeći neke izolirane biblijske citate izvađene iz općeg konteksta, kao što su npr. " ti si hram Božji", " živa voda teče iz tebe" , " bit ćete u meni i ja ću biti u vama" , " ne živim više ja nego Krist živi u meni" itd. bez razumijevanja značenja koje te riječi imaju u općem konekstu Bibilije. Neki ljudi čak portretiraju Isusa kao jogija, a u današnje vrijeme takve Isusove slike možemo vidjeti čak u samostanskim kapelama i prezbiterijima - Isus prikazan kao jogi u položaju za meditaciju!

Naziivati Isusa "jogijem" znači nijekati Njegovu božansku suštinu, svetost i savršenost i pretpostavljati da je On imao palu ljudsku narav podložnu neznanju i zabludi, iluziji (maya) , da je i On trebao oslobođenje od ljudske uvjetovanosti kroz vježbe i discipline joge. Joga je nespojiva s kršćanskom duhovnošću jer je panteistička ( Bog je sve i sve je Bog) i zato što smatra da postoji samo jedna realnost , a sve ostalo je privid ili maya. Kad bi postojala samo jedna apsolutna, nepromjenjiva realnost, a sve ostalo kad bi bilo iluzorno, privid, tada ne bi postojali odnosi i ljubav. Središte kršćanske vjere je vjera u Presveto Trojstvo, Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe u jednom Bogu , savršeni model odnosa ljubavi. Sve u kršćanstvu je usmjereno na odnose, s Bogom i među ljudima. "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed . Druga je toj jednaka : ' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! '" ( Mt 22,37-39). U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i stoga nestvarni, imaginarni. Vivekananda , jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma, je rekao : " Dobro i zlo su jedno te isto " (Vivekananda. "The yogas and other works" izdanje, Ramakrishna Vivekananda Centre NY 1953). U kršćanstvu, neprestani problem grijeha kao uvrede Božjoj svetosti je neodvojiv od naše vjere, jer je grijeh razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka , smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj.oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica. Mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije. Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Smiješno je i nakaradno da učitelji joge nose križeve ili kršćanske simbole te tako zavode i varaju ljude govoreći da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje drugih kultura. Neki su prikrili jogu kršćanskim gestama i kretnjama nazivaju je "kršćanska joga". Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima.

Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd. nazivajući se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost ; prodaje se pod etiketom " opuštajuća terapija" , " samo-hipnoza" , "kreativna vizualizacija" , "centriranje (centering)" itd. Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija , jedan je od šest priznatih sistema ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religioznim korijenima najopasniji je oblik joge. ( Dave Hunt, "Zavođenje kršćanstva", str. 110 ). Sjetite se riječi sv. Pavla " Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla" ( 2 Kor 11,14). Istina je da su mnogi ljudi izliječeni pomoću joge i ostalih istočnjačkih načina meditacije i molitve. Ovdje bi se kršćanin trebao zapitati traži li on samo ozdravljenje i materijalne pogodnosti ili svoga Boga Isusa Krista u kojega vjeruje i koji je izvor svih izlječenja i dobroga zdravlja.

Želja da se postane Bog je prvi i drugi grijeh u povijesti stvaranja kako je kronološki zabilježeno u Bibliji, "U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu" (Iz 14, 13-14). Zmija reče ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo ." (Post 3: 4-5). Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno. Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (I Pt 5: 8)
U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva, iz koje su izlazili misionari i navjestitelji evanđelja, mučenici i sveci. Zapitajmo se možemo li još uvijek Europu nazivati kršćanskom? Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života ? Zašto se Europa srami reći da ima kršćanske korijene ? Gdje su moralne vrijednosti i kreposti koje su Europljani stoljećima njegovali i koje su prenosili ostalim zemljama i kulturama hrabro navješćujući Kristovo evanđelje? Po plodovima se poznaje stablo ! Vjerujem da su te sumnje i zbrka, otpadništvo i nevjera, vjerska hladnoća i nezainteresiranost došli u Europu istovremeno kad su istočnjački misticizam i meditacije, ezoteričke i novodobne prakse uvedene na zapadu. Na moje karizmatske seminare većina sudionika dolazi s različitim moralnim, duhovnim, psihičkim i tjelesnim problemima u želji da budu oslobođeni, izliječeni i da zadobiju novi život po snazi Duha Svetoga. Sa svom iskrenošću srca reći ću da je 80 do 90 % sudionika bilo u doticaju s jogom, reikijem, reinkarnacijom i ostalim istočnjačkim religioznim praksama gdje su izgubili vjeru u Isusa Krista i Crkvu. U Hrvatskoj, Bosni, Njemačkoj, Austriji i Italiji imam jasne primjere osoba koje su za vrijeme molitve za ozdravljenje, opsjednute silama zla, vikale "Ja sam Reiki" , "Ja sam Joga" očitujući tako da ovi pojmovi, u stvari, predstavljaju osobe. Kasnije sam trebao nad njima moliti za oslobođenje od opsjednuća zlim.

Neki ljudi misle i govore da nema ništa loše u prakticiranju svega ovoga, tako dugo dok ne vjerujemo u filozofiju u pozadini. Promicatelji joge, reikija itd. ipak vrlo jasno tvrde da su filozofija i praksa neodvojive. Tako, dakle, kršćanin ne može niti na koji način prihvatiti filozofiju i praksu joge jer su joga i kršćanstvo dva međusobno isključiva gledišta. Kršćanstvo glavni problem čovjeka vidi u grijehu, u nemogućnosti čovjeka da se uskladi s naravi i mjerilima moralno savršenog Boga. Čovjek je otuđen od Boga i ima potrebu za pomirenjem. Rješenje je Isus Krist " Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta". Po Isusovoj smrti na križu, Bog je pomirio sa sobom svijet. On danas poziva čovjeka da slobodno primi sve blagodati svog spasenja po vjeri u samoga Krista. Za razliku od joge, kršćanstvo vidi spasenje kao slobodan, besplatan dar koji može biti poklonjen, a nikada zarađen ili postignut čovjekovim vlastitim naporima ili djelima. Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života- Isusa Krista . Samo Istina nas može osloboditi.


05.05.2007. | 00:49 | 7 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga



Ovaj blog je u biti kolekcija tekstova pokupljena sa interneta, i iz različitih knjiga, a koja se tiću teme o kojoj blog govori. On je također i mjesto na kojem pišem svoja osobna razmišljanja vezana za temu koju želim razmatrati i dati o njoj i svoje osobno mišljenje


Uz mnoštvo vjernika (ljudi koji vjeruju da postoji Bog) živi mnoštvo nevjernika (ljudi koji vjeruju da Bog ne postoji). Filozofija kaže, da je Bog sveobuhvatni temelj, izvor i cilj svega.

On nije ograničen, pa ga se stoga ne može dokazati kao što dokazujemo stvari, nego sasvim drukčije. On je Netko, ali na neograničen način.

Nije jedno između raznih bića. On je smisao svega Nitko ne raspolaže Bogom.
Zato ga se ne može znanstveno eksperimentalno spoznati.

Njega se spoznaje čitavim bićem, srcem, duhom, razumom. U njegovu se prisutnost može skočiti i "zaplivati" - ili ne skočiti.

Stoga jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji.

To su, dakle, dvije vrste vjernika. Ne može se dokazati da Bog ne postoji. Jer, ne poznajemo do kraja ni svemir, ni čovjeka, ni Zemlju, ni zakone svemira i života.

Zar je netko sve to prošao i spoznao pa uvidio da ga nema? Može se samo vjerovati da ga nema. Opredijeliti se za nepostojanje Boga.

Ili se opredijeliti za njegovo postojanje na temelju razumskog promatranja stvorenja.

Važno je pri tome biti zaista dosljedan. Oslušnuti vlastito srce. Što istinska dubina čovjeka o tome kaže? Potrebno je biti čitav ono što u biti jesi. Tek kad se povjeruje u Boga dobiva se iskustveno svjedočanstvo živoga Boga.

T.Ivančić



Ovaj Blog

Ovaj blog nema namjeru širiti bilo kakvu vrst mržnje ili antagonizma, bilo vjerskog ili nacionalnog, i apriori je baš protiv tih pojava. Ovaj blog govori protiv Ateizma, kao sistema, svjetonazora i filozofije. Mali čovjek, običan čovjek koji ne vjeruje u Boga nema ništa s tim, i nije predmet ovog bloga, već oni koji imaju moć i koji se njome služe da bi mjenjali ovaj svijet nepovratno.


Lako je to reći, neki će od vas prigovoriti, ali isprika je službeno dana ispred cijele Crkve i ona stoji, prihvatio to netko ili ne. Ateizam i sekularizam u kojem živimo od Prosvjetiteljstva na ovamo, i sve ono što je učinjeno u ime nauke, kao i dva svjetska rata koja su usljedila kao indirektna posljedica ateizma,jesu tema ovog bloga. Tema bloga će biti i povijest Sotonizma, magijskih i okultnih praksi.


Osobno tvrdim da su Ateistički sustavi koji su lišeni i samog spomena na Boga u bilo kojem pozitivnom kontekstu , kao što su Marksizam, Socijalizam, Nacional-socijalizam ili Fašizam,najveća sotonska zla koja su se desila ovoj planeti ikad,od njezina postanka. U prvom svjestkom ratu je poginulo 10 miljuna ljudi, a više od 21 milijun je bilo ranjeno, nakon rata je vladala je gripa koja odnijela 20 milijuna života. Drugi svjetski rat je odnio 55 milijuna života, ranjenih je bilo oko 100 milijuna. Bačena je i prva atomska bomba.Pitanje koje sebi postavljam je što se uistinu nakon dva svjetska rata promjenilo,osim granica i sudbina ljudi? Večina tehničkih inovacija koje su ti ratovi velikom brzinom iznjedrili, dobila je svoje primjene za vrijeme ratova, a još više i nakon njih. Oružje i dalje zveči, močnici svijeta prijete, nevini ginu širom planete u ime čega sada, danas, u modenom naprednom svijetu? Sva ova zla nisu počela od jučer.Smatram da su počela u eonima vremena, prvim čovjekovim grijehom, zavedenim od anđela smrti. Mjenjali smo život za smrt, nevinost za znanje i to znanje danas kao i jučer zloupotrebljavamo. Ne krivim čovjeka za bilo što navedeno,za bilo kakva zla. Čovjek je žrtva duhovne konspiracije,čiji je temelj zlo,koje je došlo u čovjekov život sa višeg, egzistencijalnog prostora od čovjekovog. Zlo koje nastalo otpadom od Boga, a koji se prvo desio u duhovnoj, nama nevidljivoj dimenziji, spustilo se na čovjeka, zasljepilo mu um, oduzelo nevinost, ranilo mu dušu,donijelo smrt u nasljeđe i patnju.

Naša slabost je osloniti se na nas same, bez Boga. Naša snaga i jedina nada jest, osloniti se na Boga i njegovo vodstvo. Koja je budućnost svijeta, vjerujem samo Bog zna. Vjerujem da je Krist došao na spasenje mnogih. Vjerujem da je On pravi Bog i pravi čovjek. Vjerujem u njegovu otkupiteljsku žrtvu, vjerujem u njegovu Svetu Krv prolivenu za nas. Vjerujem da se Boga može doživiti samo u onoj mjeri u kojoj je sam čovjek spreman da ga prihvati u svoj život. Vjerujem da je ovo mjesto, predivno izgledom ovakvo kakvo jest, Dolina Suza, i mjesto katarze i pročišćenja za nas sve. Vjrujem da je Bog stvorio mnoge svjetove i da nam je pripremio mnoge Stanove, jer je tako obećao, a On svoja obečanja ispunjava. Vjerujem u Grad Nebeski, u Život vječni, u Duha Svetoga i u Crkvu koju je ustanovio Isus Krist. Vjerujem u sve što je rekao, ali sam slab da živim dosljedno po njegovoj riječi. Sve moje mane i greške odnio je sa sobim na Križ, u to vjerujem. Vjerujem da je učinio sve novo. Pitam se, zašto mu toliki danas ipak ne-vjeruju. Izgleda ja ljudi prije ne vjeruju ljudima, nego Bogu. I kada kažu da ne vjeruju u Boga, ljudi u biti nevjeruju u naše nesavršene sisteme i teologije koje često krivo prezentiramo ljudima. Vjerujem također, da je i tome razlog grijeh i grješna ljudska narav. Vjerujem i da mnogim ljudima jednostavno nije dano da vjeruju. Što ostaje nama vjernicima nego da se molimo za cijeli ljudski rod. Za sve nas, za sve narode, za sve ljude i njihove sudbine.

Vjerujem da Isus spašava i one koji vjeruju u Jednoga Boga, a nisu kršćani. To je temelj moje kršćanske vjere. Vjerujem da Isus spašava i svakog ateistu, koji je živio život dostojan čovjeka. Vjerujem da su oni koji imaju moć iskrištavati društvo i crkvu protiv čovjeka i njegovih temeljnih prava, inspirirani zlom, i stvarnošću koja je veća od njihove, a kojoj su se dali u vlast. Vjerujem da su već primili svoju plaću.


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


gotquestions.org/Hrvatski/index.html
sveci.blog.hr/
catholic encyclopedia
www.catholictelevision.org
Veritas - arhiva svih brojeva

Tekstovi sa ovog bloga:

Dva Grada
Sotonizam
Sotona, tko je to?
Sotona ili grad zla
Sotona i Kristova smrt
Demonska, sotonska opsjednuća
Sotonina opakost i zloba
Čovjek i tajna zla - trpljenje u životu čovjeka
Gdje je izvor zla?
Zlo i čovjekova sloboda
Kad nevini plaćaju za krivce
Patnja suotkupiteljica
Pozitivni aspekt trpljenja
Otkrića psihologije
Ateističko poimanje života zagađuje svijet!
Razgovor sa Sotonom
Samoostvarenje - ateizam
Ateizam i ostvarivanje općeg dobra I.
Ateizam i ostvarivanje općega dobra II.
Razotkrivanje bolesti Sotonizma 1. "Spiritualni Sotonizam" te razotkrivanje Yoge kao okultne prakse
Elizabeta Vilenica o Sotonizmu
TEOZOFIJA - tekstovi Josipa Blaževića
Iskustva jednog egzorcista - SOTONIZAM U NEW AGEU?!
Ispovjest bivšeg tajnika Maharishi M.Yogija
Terminologija New Agea - Channeling



Tko je Bog?

Zamislite dijete koje je u utrobi majke. Uzmete ženu trudnu, majku trudnu i pitate dijete u utrobi: ''Dijete, jel' ti znaš da postoji tvoja mama?'' Što će dijete odgovoriti. Sasvim normalno – ''Neeee, nikad mamu nisam vidio, ne postoji mama''. Sigurno ćeš se nasmijat i reći ''uuuu jadno dijete''. Ali tebi je lako, dijete je u utrobi, ali ti si izvan utrobe. I ako pitaš dijete u utrobi majke: ''Dijete jel ti znaš da postoji jedan divan svijet izvan toga svijeta u kojem si ti sada, izvan utrobe majke? I znaš li da tamo ima djece, odraslih. Tamo se voze automobili. Tamo raste drveće. Tamo imaš voćaka. Tamo imaš hrane, obuću, cipele. Tamo igraš nogomet. Joj dijete da znaš..'' Dijete bi reklo: ''Ma kakav svijet, šta mi gluposti pričaš. Ja se tu kupam u maternici, nema ništa drugo.''
Dijete ne može znati da postoji svijet izvan utrobe majke. I zato nemojte se čuditi ako vas pitam: ''Jel znate vi da postoji Bog?'' Ti ćeš reći: ''Nikad ga nisam vidio''. Pa jasno da ga nisi vidio. Dijete nikad nije vidjelo majke. Provelo je 9 mjeseci u utrobi majke. I ti dok si 90 godina u utrobi svijeta i zemlje ne možeš vidjeti Boga. A kad dijete izađe iz utrobe, kaže: ''Mammma'', i zagrli mamu. To je smrt. Mi kažemo smrt. Nije smrt nego rođenje. I kad iziđeš iz ovoga svijeta u onaj drugi, reći ćeš: ''Oče nebeski, pa to si ti''. I zagrljaj oca i tebe. To je ljepota života. I onda kad pitaš ljude: ''Ljudi, jel' vi znate da postoji drugi svijet izvan ovoga, jel' postoji nakon smrti. Vi ćete reći: ''Nitko nije vidio, nitko ni čuo. Pa kako ću, kud idu naši pokojnici…ne znamo''. Kako ćeš saznati je'l postoji drugi svijet? Vidite nama to ne može reći znanost jer znanost je unutar ovoga svijeta mi se vrtimo u krugu. Ne mogu revizije jer i one se vrte u krugu. Nama ne može nitko reći, postoji samo jedan, jedinstveni čovjek ljudske povijesti – Isus iz Nazareta. On jedini kaže – došao je odande, i čudesima dokazao da vlada prirodom. Da vlada i biljkama i životinjama, i ljudima i smrću i grijesima. On je izvana došao i rekao: ''Postoji drugi svijet, postoji vaš otac''. Zanimljivo, dijete je u majci, a ne zna da postoji mama. Sveti Pavao kaže: ''Mi smo u Bogu, u Njemu živimo, krećemo se, a mi ne znamo da on postoji''. Je li dovoljna ta usporedba da shvatimo gdje smo mi sad? I sad zamislite da netko dođe djetetu, napravi carski rez i dođe i kaže: ''Dijeteeee, ajde da te donesem mami, joohoj. Dijete reću ti, postoji mama, evo ja sam ovdje vani pred mamom, postoji svijet krasan, vidjet ćeš''. Dijete tek sada zna, i ako vjeruje tebi koji si došao u utrobu majke da mu kažeš, onda zna – Postoji drugi svije,t evo, jedva čekam kad ću se roditi.
Ali dijete rođenje smatra smrću. Moram odavde otići, kakav užas! Tako i mi – umro, a on slobodan. Vidite, tako i mi – u Bogu smo, a ne znamo da postoji Bog. I zato, Isus Krist je kao ono kad bi napravio carski rez i došao djetetu, on je došao k nama i kaže: ''Ljudi nebojte se, postoj Bog. Postoji život. Samo pazite, ostanite čitavi''. Da bi dijete bilo živo ovdje na zemlji šta treba činiti? Pa da mu tijelo bude zdravo. Jer ako mu je tijelo zdravo, ono može na zemlji živjeti. Ako ja hoću u onom vječnom životu, duhovnom životu, ako hoću živjeti, šta u meni treba biti zdravo? Duhovna duša. Besmrtna duša. Jer tamo Duh živi. Bog je tu. Isus Krist je došao da nam to kaže. On je došao uzeti naše grijehe. I taj Bog preko Crkve nam oprašta. I zato kad ti Isus kaže: ''Oprošteno ti je'', onda znaš da ti je oprošteno. Tvoja prošlost je čista. Zato vam kažem: Nemojte se baviti fantomima. Nemojte se baviti onime čega nema. Nemojte se baviti rupicama u siru. Bavite se sirom. Bavite se životom. Bavite se ljepotom. Bavite se dostojanstvom. Kako se oslobađamo grijeha i zla? Pa kažemo oprosti. I čisto. U siru nema više rupica. Na meni više nema krivice i nitko me ne može osuditi. A Bog me onda voli.
Tomislav Ivančić


St. Michael the Archangel (Hebrew "Who is like God?")



St. Michael is one of the principal angels; his name was the war-cry of the good angels in the battle fought in heaven against the enemy and his followers. Four times his name is recorded in Scripture:
(1) Daniel 10:13 sqq., Gabriel says to Daniel, when he asks God to permit the Jews to return to Jerusalem: "The Angel [D.V. prince] of the kingdom of the Persians resisted me . . . and, behold Michael, one of the chief princes, came to help me . . . and none is my helper in all these things, but Michael your prince";
(2) Daniel 12, the Angel speaking of the end of the world and the Antichrist says: "At that time shall Michael rise up, the great prince, who standeth for the children of thy people."
(3) In the Catholic Epistle of St. Jude: "When Michael the Archangel, disputing with the devil, contended about the body of Moses", etc. St. Jude alludes to an ancient Jewish tradition of a dispute between Michael and Satan over the body of Moses, an account of which is also found in the apocryphal book on the assumption of Moses (Origen, "De principiis", III, 2, 2). St. Michael concealed the tomb of Moses; Satan, however, by disclosing it, tried to seduce the Jewish people to the sin of hero-worship. St. Michael also guards the body of Eve, according to the "Revelation of Moses" ("Apocryphal Gospels", etc., ed. A. Walker, Edinburgh, p. 647).
(4) Apocalypse 12:7, "And there was a great battle in heaven, Michael and his angels fought with the dragon." St. John speaks of the great conflict at the end of time, which reflects also the battle in heaven at the beginning of time. According to the Fathers there is often question of St. Michael in Scripture where his name is not mentioned. They say he was the cherub who stood at the gate of paradise, "to keep the way of the tree of life" (Genesis 3:24), the angel through whom God published the Decalogue to his chosen people, the angel who stood in the way against Balaam (Numbers 22:22 sqq.), the angel who routed the army of Sennacherib (2 Kings 19:35).
Following these Scriptural passages, Christian tradition gives to St. Michael four offices:
To fight against Satan.
To rescue the souls of the faithful from the power of the enemy, especially at the hour of death.
To be the champion of God's people, the Jews in the Old Law, the Christians in the New Testament; therefore he was the patron of the Church, and of the orders of knights during the Middle Ages.
To call away from earth and bring men's souls to judgment ("signifer S. Michael repraesentet eas in lucam sanctam", Offert. Miss Defunct. "Constituit eum principem super animas suscipiendas", Antiph. off. Cf. "Hermas", Pastor, I, 3, Simil. VIII, 3).
Regarding his rank in the celestial hierarchy opinions vary; St. Basil (Hom. de angelis) and other Greek Fathers, also Salmeron, Bellarmine, etc., place St. Michael over all the angels; they say he is called "archangel" because he is the prince of the other angels; others (cf. P. Bonaventura, op. cit.) believe that he is the prince of the seraphim, the first of the nine angelic orders. But, according to St. Thomas (Summa Ia.113.3) he is the prince of the last and lowest choir, the angels. The Roman Liturgy seems to follow the Greek Fathers; it calls him "Princeps militiae coelestis quem honorificant angelorum cives". The hymn of the Mozarabic Breviary places St. Michael even above the Twenty-four Elders. The Greek Liturgy styles him Archistrategos, "highest general" (cf. Menaea, 8 Nov. and 6 Sept.).
VENERATION
It would have been natural to St. Michael, the champion of the Jewish people, to be the champion also of Christians, giving victory in war to his clients. The early Christians, however, regarded some of the martyrs as their military patrons: St. George, St. Theodore, St. Demetrius, St. Sergius, St. Procopius, St. Mercurius, etc.; but to St. Michael they gave the care of their sick. At the place where he was first venerated, in Phrygia, his prestige as angelic healer obscured his interposition in military affairs. It was from early times the centre of the true cult of the holy angels, particularly of St. Michael. Tradition relates that St. Michael in the earliest ages caused a medicinal spring to spout at Chairotopa near Colossae, where all the sick who bathed there, invoking the Blessed Trinity and St. Michael, were cured.
Still more famous are the springs which St. Michael is said to have drawn from the rock at Colossae (Chonae, the present Khonas, on the Lycus). The pagans directed a stream against the sanctuary of St. Michael to destroy it, but the archangel split the rock by lightning to give a new bed to the stream, and sanctified forever the waters which came from the gorge. The Greeks claim that this apparition took place about the middle of the first century and celebrate a feast in commemoration of it on 6 September (Analecta Bolland., VIII, 285-328). Also at Pythia in Bithynia and elsewhere in Asia the hot springs were dedicated to St. Michael.
At Constantinople likewise, St. Michael was the great heavenly physician. His principal sanctuary, the Michaelion, was at Sosthenion, some fifty miles south of Constantinople; there the archangel is said to have appeared to the Emperor Constantine. The sick slept in this church at night to wait for a manifestation of St. Michael; his feast was kept there 9 June. Another famous church was within the walls of the city, at the thermal baths of the Emperor Arcadius; there the synaxis of the archangel was celebrated 8 November. This feast spread over the entire Greek Church, and the Syrian, Armenian, and Coptic Churches adopted it also; it is now the principal feast of St. Michael in the Orient. It may have originated in Phrygia, but its station at Constantinople was the Thermae of Arcadius (Martinow, "Annus Graeco-slavicus", 8 Nov.). Other feasts of St. Michael at Constantinople were: 27 October, in the "Promotu" church; 18 June, in the Church of St. Julian at the Forum; and 10 December, at Athaea.
The Christians of Egypt placed their life-giving river, the Nile, under the protection of St. Michael; they adopted the Greek feast and kept it 12 November; on the twelfth of every month they celebrate a special commemoration of the archangel, but 12 June, when the river commences to rise, they keep as a holiday of obligation the feast of St. Michael "for the rising of the Nile", euche eis ten symmetron anabasin ton potamion hydaton.
At Rome the Leonine Sacramentary (sixth century) has the "Natale Basilicae Angeli via Salaria", 30 September; of the five Masses for the feast three mention St. Michael. The Gelasian Sacramentary (seventh century) gives the feast "S. Michaelis Archangeli", and the Gregorian Sacramentary (eighth century), "Dedicatio Basilionis S. Angeli Michaelis", 29 Sept. A manuscript also here adds "via Salaria" (Ebner, "Miss. Rom. Iter Italicum", 127). This church of the Via Salaria was six miles to the north of the city; in the ninth century it was called Basilica Archangeli in Septimo (Armellini, "Chiese di Roma", p. 85). It disappeared a thousand years ago. At Rome also the part of heavenly physician was given to St. Michael. According to an (apocryphal?) legend of the tenth century he appeared over the Moles Hadriani (Castel di S. Angelo), in 950, during the procession which St. Gregory held against the pestilence, putting an end to the plague. Boniface IV (608-15) built on the Moles Hadriani in honour of him, a church, which was styled St. Michaelis inter nubes (in summitate circi).
Well known is the apparition of St. Michael (a. 494 or 530-40), as related in the Roman Breviary, 8 May, at his renowned sanctuary on Monte Gargano, where his original glory as patron in war was restored to him. To his intercession the Lombards of Sipontum (Manfredonia) attributed their victory over the Greek Neapolitans, 8 May, 663. In commemoration of this victory the church of Sipontum instituted a special feast in honour of the archangel, on 8 May, which has spread over the entire Latin Church and is now called (since the time of Pius V) "Apparitio S. Michaelis", although it originally did not commemorate the apparition, but the victory.
In Normandy St. Michael is the patron of mariners in his famous sanctuary at Mont-Saint-Michel in the Diocese of Coutances. He is said to have appeared there, in 708, to St. Aubert, Bishop of Avranches. In Normandy his feast "S. Michaelis in periculo maris" or "in Monte Tumba" was universally celebrated on 18 Oct., the anniversary of the dedication of the first church, 16 Oct., 710; the feast is now confined to the Diocese of Coutances. In Germany, after its evangelization, St. Michael replaced for the Christians the pagan god Wotan, to whom many mountains were sacred, hence the numerous mountain chapels of St. Michael all over Germany.
The hymns of the Roman Office are said to have been composed by St. Rabanus Maurus of Fulda (d. 856). In art St. Michael is represented as an angelic warrior, fully armed with helmet, sword, and shield (often the shield bears the Latin inscription: Quis ut Deus), standing over the dragon, whom he sometimes pierces with a lance. He also holds a pair of scales in which he weighs the souls of the departed (cf. Rock, "The Church of Our Fathers", III, 160), or the book of life, to show that he takes part in the judgment. His feast (29 September) in the Middle Ages was celebrated as a holy day of obligation, but along with several other feasts it was gradually abolished since the eighteenth century (see FEASTS). Michaelmas Day, in England and other countries, is one of the regular quarter-days for settling rents and accounts; but it is no longer remarkable for the hospitality with which it was formerly celebrated. Stubble-geese being esteemed in perfection about this time, most families had one dressed on Michaelmas Day. In some parishes (Isle of Skye) they had a procession on this day and baked a cake, called St. Michael's bannock.